REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ivana Gundulića 27

Split

P-2204/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužiteljice DD iz [adresa], otok [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6 OIB:14036333877, zastupanog po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici u OD Ćurković i Šanjug u Zagrebu, zbog utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 18. ožujka 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 216-215/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je dana 13.06.2005. zaključen između pravnog prednika tužiteljice, pok. ID, i tuženika, a potvrđen od javnog bilježnika Zoje Puljiz iz Splita pod br. OU-406/05, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to baš u dijelu čl.2 tog ugovora kojim je određeno odobrenje kredita od 110.000,00 CHF (švicarskih franaka) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita, te u dijelu čl.3 tog ugovora kojim je određeno da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatima po srednjem tečaju tuženika za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 216-215/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je dana 13.06.2005. zaključen između pravnog prednika tužiteljice, pok. ID, i tuženika, a potvrđen od javnog bilježnika Zoje Puljiz iz Splita pod br. OU-406/05, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i to baš u dijelu čl. 6. tog ugovora kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika.

III. Nalaže se tuženiku, ADDIKO BANK d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slavonska avenija 6 OIB:14036333877, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici DD OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], novčani iznos od 18.334,70 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatima po stopi od 15 % za razdoblje do 31.12.2007., za razdoblje od od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine), koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 2,68 € od 31.08.2005. do isplate,

- na iznos od 4,17 € od 30.09.2005. do isplate,

- na iznos od 4,23 € od 31.10.2005. do isplate,

- na iznos od 5,57 € od 30.11.2005. do isplate,

- na iznos od 1,25 € od 31.12.2005. do isplate,

- na iznos od 9,78 € od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 58,34 € od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 22,65 € od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 68,00 € od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 74,97 € od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 78,12 € od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 69,44 € od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 71,10 € od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 57,83 € od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 48,05 € od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 50,62 € od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 55,80 € od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 55,35 € od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 50,14 € od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 59,92 € od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 67,76 € od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 78,90 € od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 76,35 € od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 91,48 € od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 88,61 € od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 94,20 € od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 142,62 € od 30.06.2010.do isplate,

- na iznos od 132,65 € od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 163,10 € od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 152,58 € od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 135,66 € od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 171,36 € od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 210,14 € od 31.12.2010. do isplate,

-na iznos od 178,22 € od 31.01.2011. do isplate,

-na iznos od 190,50 € od 28.02.2011. do isplate,

-na iznos od 176,25 € od 31.03.2011. do isplate,

-na iznos od 178,84 € od 30.04.2011. do isplate,

-na iznos od 239,16 € od 31.05.2011. do isplate,

-na iznos od 245,04 € od 30.06.2011. do isplate,

-na iznos od 295,43 € od 31.07.2011. do isplate,

-na iznos od 269,55 € od 31.08.2011. do isplate,

-na iznos od 241,21 € od 30.09.2011. do isplate,

-na iznos od 233,35 € od 31.10.2011. do isplate,

-na iznos od 231,18 € od 30.11.2011. do isplate,

-na iznos od 244,62 € od 31.12.2011. do isplate,

-na iznos od 256,34 € od 31.01.2012. do isplate,

-na iznos od 51,72 € od 23.02.2012. do isplate,

- na iznos od 12.849,88 € od 23.02.2012. do isplate

IV. Nalaže se tuženiku, ADDIKO BANK d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slavonska avenija 6 OIB:14036333877, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici DD OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 2.603,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je tužiteljica (kao pravna slijednica ID, korisnika kredita) predala ovome sudu dana 11. lipnja 2019. navedeno je da je pok. RD, kao korisnik kredita sa tuženikom 13. lipnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 216-215/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanje založnog prava na nekretnini temeljem kojeg Ugovora je tuženik korisniku kredita, na raspolaganje stavio iznos od 110.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize tuženika. Ugovor je u cijelosti otplaćen 2012. Ugovor je sklopljen prema unaprijed formuliranom i standardiziranom tekstu sastavljenom od tuženika i njime je ugovorena valutna klauzula te promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja sukladno jednostranoj odluci same banke. Kako je riječ o nepoštenim odredbama to su iste ništetne. Stoga je pravna slijednica pok. ID, korisnika kredita, ustala ovom tužbom i zatražila da se odredbe Ugovora o kreditu broj 216-215/2005 utvrde ništetnima i to upravo one kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Također je zatražila da se obveže tuženika na povrat svih iznosa koji su plaćeni na temelju nepoštenih odredbi kao i trošak ovog postupka.

2. Dana 20. siječnja 2020. Općinski sud u Splitu donio je rješenjem kojim je odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do okončanja oglednog postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom RH pod brojem Gos-1/2019. Na odluku prvostupanjskog suda žalbu je uložila tužiteljica pa je odlučujući o njoj, Županijski sud u Zadru donio rješenje pod brojem Gž-892/2020-2 kojom je žalbu uvažio i ukinuo prvostupanjsko rješenje. Ponovno je Općinski sud u Splitu, 2. veljače 2021. donio odluku pod brojem P-2938/2020-2 kojom je prekinuo postupak do okončanja postupka kojeg je pokrenuo pred Sudom europske unije, Vrhovni sud RH u predmetu Rev-1042/2017 od 27. svibnja 2020. Odlučujući o žalbi tužiteljice Županijski sud u Zadru je 1. lipnja 2021. donio rješenje Gž-653/2021-2 kojim je uvažio istu žalbu, ukinuo prvostupanjsko rješenje i odredio da će se rasprava održati pred drugim sucem.

3. Odgovarajući na tužbu, tuženik je naveo kako smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, istakao je prigovor zastare, nedostatak pravnog interesa kao i neosnovanost navoda o ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora, tvrdeći da je upoznat sa svim mogućnostima kreditiranja, sa svim značajkama Ugovora te činjenicom da je Ugovor imao jasno vidljiv tekst da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tuženik smatra da je sklopio Ugovor koji je pravno dopušten. Slijedom svega naprijed navedenog predložio je da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju, a osporio je i tijek zatraženih zateznih kamata na isplatu. Naknadno je tijekom postupka tuženik prigovorio, govoreći o nalazu i mišljenju vještaka Mrčele, tzv. negativnim razlikama koje trebaju biti uzete u obzir ukoliko sud prihvati zahtjev tužitelja na isplatu.

4. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužiteljica je uredila svoje tužbeno traženje podneskom od 14. lipnja 2024. na način kako je to i predstavljeno u izreci ove presude.

5. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o kreditu broj 216-215/2005 i uz njega cjelokupnu materijalnu dokumentaciju neospornu za provođenje dokaza vještačenjem, a to su: otplatni plan, obavijesti o promjenama kamatnih stopa, specifikaciju uplata, pregled prometa za klijenta, pregledani su članci i razne obavijesti plasirane u javnost u smislu stručnih radova ekonomskih stručnjaka na koje se pozivao tuženik. Saslušana je tužiteljica te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Anti Mrčeli.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja nije osnovan.

8. Stranke su popisale i zatražile parnični trošak.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 216-215/2005 kojeg su sklopili pravni prednik tužiteljice (kao korisnik kredita) i tuženik i to one o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kao i da se tuženiku naloži obveza vraćanja tj. isplate preplaćenih iznosa po ništetnim odredbama, zakonskih kamata i parnični trošak.

10. Nesporno je da su pravni prednik tužiteljice, kao korisnik kredita, i tuženik kao kreditor-banka sklopili Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 110.000,00 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita. Nesporno je i da je tom prilikom ugovorena kamata u visini od 5,26 %, te da se prednik tužiteljice obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke.

11. Prema odredbi čl.96 st.1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, nadalje mu tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11.1. Odredbom čl.84 ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

11.2. Odredbom čl.3 Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, nadalje u tekstu: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom čl.4 ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11.3. Prema odredbi čl.7 ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom čl.8 ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Prema motrištu ovog suda postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno pa se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice, kao ugovorne strane. Nije od zanemarivog značaja činjenica da je na ovaj konkretan slučaj, prema motrištu ovog suda, od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

13. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je između inih, i ovaj tuženik, u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo.

15. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Tuženik, kao banka, je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi uglavio u Ugovor, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a prednik tužiteljice tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

16.1. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF također je neodređena i nepoštena, a ni o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena u tipskom ugovoru koji je unaprijed sastavljen.

17. Sam položaj prednika tužiteljice, kao korisnika kredita, prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

18. U postupku je saslušana tužiteljica DD koja je kazala da su životne neprilike koje su zadesile njenu obitelj dovele do toga da su morali iznaći sredstva kako bi riješili svoje stambeno pitanje jer su dobili odluku o deložaciji iz stana kojeg je njezin suprug dobio na korištenje, a u kojem su živjeli zajedno sa sinom i nevjestom. Kako je u to vrijeme predmetni stan bio na prodaju to da je molila prodavateljicu da sačeka da podignu kredit, nakon čega će je isplatiti. Stoga da je njezin suprug, sada pok. ID, otišao zajedno sa kćeri raspitati se kod tuženika za mogućnost da se kredit dobije Ona u tome trenutku, zbog stresa nije bila sposobna ići sa njim. Pok. ID i kći su iz banke došli zadovoljni, kazavši da im je sugerirano uzeti kredit u švicarcima jer je trenutno na tržištu, njima najpovoljniji i najprihvatljiviji. Njen suprug, pok. ID, korisnik kredita, da je cijeli život radio kao mehaničar i nije imao nikakvih bankarskih iskustava jednako kao niti ona. Jednostavno su vjerovali službenicima banke da su za njih izabrali najpovoljniju soluciju. Njihova jedina zadaća je bila osigurati jamce i stan dati pod hipoteku. Kada su potpisivali Ugovor kod javnog bilježnika, nije se o ničemu razgovaralo niti objašnjavalo, samo se potpisalo. Ona konkretno, u banci nije bila, sve je to obavio njen suprug. U kupljeni stan su uselili odmah i u njemu žive do današnjeg dana te je isti kupljen isključivo za zadovoljavanje njihovih potreba za stanovanjem. Kredit su otplatili nakon što je umro korisnik kredita ID i to suočeni s činjenicom da su rate kredita divljale pa su zamolili člana svoje obitelji da im pomogne da zatvore kredit. On im je dao novac i kredit su zatvorili u veljači 2012. Odgovarajući na pojedina pitanja tužiteljica je još kazala da je njen suprug obišao i neke druge banke u potrazi za kreditom, no kog tuženika je bio najzadovoljniji.

18.1. Tuženik je odustao od svojih prijedloga za saslušanjem svjedoka DDG, ZD, PD, javnog bilježnika Zoje Puljiz te Dragane Antišić od kojih je ovaj potonji prema tvrdnjama tuženika trebao svjedočiti na okolnost da se sa prednikom tužiteljice pojedinačno raspravljalo o svakom uglavku Ugovora odnosno da je prednik tužiteljice bio upoznat sa kreditnim rizicima. To je sud posebno cijenio kod donošenja odluke smatrajući i taj odustanak dokazom da upravo suprotno tvrdnjama tuženika, nikakvog pojedinačnog ugovaranja i pregovaranja prije sklapanja ugovora nije bilo niti je prednik tužiteljice upozoren na rizike ovakvog ugovaranja.

18.2. Tužiteljica je predložila da se u dokazne svrhe saslušaju svjedoci MD i LD koje dokaze je sud, međutim, odbio provesti, smatrajući da je pravna stvar bila dovoljno raspravljena i zrela za meritorno odlučivanje to tim više što je na okolnosti tijeka ugovaranja iskaz dala tužiteljica koja je u svome kazivanju bila jasna, logična i vjerodostojna, a istovremeno je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje bankarskog službenika, PD, koji je s prednikom tužiteljice ugovarao ovaj kredit.

19. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja prednika tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje prednik tužiteljice nije mogao utjecati.

20. Odredbom čl.322 ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Kako su navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

22. Odredbom čl.323 st.1 ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl.1111 st.1 ZOO.

23. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom valja kazati da je isti je osnovan u cijelosti.

24. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Ante Mrčele proizlazi da je u promatranom razdoblju od 31. srpnja 2005. do 23. veljače 2012. (kada je kredit otplaćen u cijelosti) tužiteljica platila više po osnovi koja je naprijed opisana u iznosu od 18.334,70 € (prema stupcu 11.a) ili 138.142,81 kunu.

24.1. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao prigovore. Tuženik je imao je načelni prigovor smatrajući da je svrha vještačenja promašena odnosno da su nalaz i mišljenje vještaka u suprotnosti sa sadržajem i smislom predmetnog Ugovora o kreditu. Svakako je tuženik smatrao da prvostupanjski sud ukoliko prihvati nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mrčele u svojoj odluci mora od ukupnog iznosa odbiti iznos kojega je tužitelj manje platio u razdoblju kada je tečaj bio niži od početnog (tzv. negativne razlike).

25.2. Nalaz i mišljenje vještak je dao na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, njegov nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran i stoga sud ovan nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

26. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe čl.241 ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

27. I konačno, glede tuženikovih tvrdnji da se u slučaju prihvaćanja tužiteljevog zahtjeva za isplatom preplaćenog moraju u obzir uzeti i tzv. negativne razlike na način da se zahtjev tužitelja umanji valja kazati da je u pogledu tog pravnog pitanja Vrhovni sud RH u odluci Rev-549/2023-4 zauzeo stav kazavši da temeljem odredbe čl.323 st.1 ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl.195 i čl.196 ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

27.1. Kod toga treba imati u vidu da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl.288a st.6 ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl.299 st.2 ZPP.

27.2. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl.333 st. 3 ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl.288a st. 6 ZPP-a.

27.3. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl.333 ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl.195 i čl.196 ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

27.4. Obzirom na navedeno, kada tuženik samo općenito stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

28. Tek se uzgred napominje, jer među strankama ovo nije niti bilo sporno, ali radi lakšeg razumijevanja da je korisnik kredita bio pravni prednik tužiteljice RD, dok je rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika u Visu, VD, O-3916/2011, njegovim pravnim slijednikom proglašena upravo DD i to glede stana koji je kupljen namjenskim sredstvima ovog kredita kao i pokretnina među kojima su potraživanja prema OTP banci d.d., tuženiku po broju partije kredita 53116013 i udjela u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a, a tužiteljici je obistinjen trošak pozivom na Tbr.7, 8 i 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) i to za, kako slijedi: sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 15. ožujka, 3. svibnja, 14. lipnja i 19. srpnja 2024. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima od 4. studenog 2021., 13. veljače, 21, veljače i 18. ožujka 2025. - svaka radnja po 100 bodova (vrijednost predmeta spora iz tužbe je 11.000,00 kuna ili 1.459,95 €). Ukupan zbroj od 900 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednoga boda te je tako dobiven iznos od 1.800,00 € kojem je potom pridodan još i trošak od 25% PDV-a ili iznos od 450,00 €, trošak predujma uplaćenog za vještačenje u iznosu od 300,00 € i popisan je trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,00 €. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 2.603,00 € troška koliko će tuženik morati, kao stranka koja u postupku nije uspjela, platiti tužiteljici, kao stranci koja je u postupku uspjela u cijelosti.

29.1. Na iznos parničnog troška tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate, koja joj, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 31. ožujka 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis