Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž Ob-26/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika CI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tužene- protutužiteljice OI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica u Rijeci, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi za maloljetnu JI, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica CIE iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, rješavajući žalbu tužene-protutužiteljice protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Rijeci P Ob-41/2021-34 od 30. prosinca 2024., 31. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužene-protutužiteljice uvažava se kao djelomično osnovana, preinačava se odluka o trošku sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-41/2021-34 od 30. prosinca 2024. na način da se rješava:
Nalaže se tužitelju-protutuženiku CI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženoj-protutužitelici OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 497,50 EUR u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 497,50 EUR tužena odbija.
II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku CI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženoj-protutužitelici OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR tužena odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Maloljetna JI, rođena **.**.2007., stanovat će s majkom OI.
II. Majka OI će samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb za maloljetnu JI.
III. Susreti JI s ocem neće se određivati.
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."
2. Protiv navedene presude i to pobijajući samo točku IV. izreke presude kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka pravovremenu žalbu izjavila je tužena- protutužiteljica (dalje u tekstu: tužena) pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). U žalbi sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i tuženoj dosudi zatraženi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15.,98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. – dalje ObZ).
6. Nije ostvarene niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s obzirom da presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu sadrži razloge zbog čega sud prvog stupnja donosi odluku o troškovima parničnog postupka na način da svaka od stranaka snosi svoje troškove.
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke utvrđeno je da je tužitelj podnio tužbu protiv tužene radi izmjene ranije sudske odluke s kojim od roditelja će stanovati zajednička maloljetna djeca stranaka, da je tužena kao tužiteljica podnijela u istom postupku protutužbu također radi donošenja odluke da zajednička djeca nje i tužitelja žive s njom i da ona ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb te se vodio jedinstveni postupak i po tužbi i po protutužbi.
7.1. Po provedenom postupku, sud prvog stupnja donosi presudu kojom određuje da će zajedničko maloljetno dijete stranaka JI stanovati s majkom (točka I. presude) koja će u odnosu na nju ostvarivati i samostalnu roditeljsku skrb (točka II. presude), da se susreti i druženja s ocem neće održavati (točka III. presude), te da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka IV. presude) pozivajući se u obrazloženju u odnosu na odluku o troškovima postupka na odredbu čl. 366. st. 1. ObZ. Dakle, izreka presude ne sadrži nikakvu odluku o postavljenom zahtjevu tužitelja iako je iz obrazloženja presude vidljivo da nije usvojen niti jedan dio postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja.
7.2. Obrazlažući razloge za ovakvu odluku u odnosu na odluku o troškovima postupka, sud prvog stupnja navodi da je u postupcima koji uključuju donošenje odluke o roditeljskoj skrbi adekvatna odluka je uspjeh obje stranke i da niti jedna ne bit trebala drugoj nadoknađivati troška postupka.
8. Ovakav stav suda prvog stupnja ne može se prihvatiti kao pravilan i zakonit.
9. Odredbom čl. 366. st. 1. ObZ-a određeno je da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja, sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.
9.1. Dakle, iz naprijed citirane odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a proizlazi da je i u ovoj vrsti sporova, kod odlučivanja o troškovima postupka, nužno voditi računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, dakle, da nije pravilo da u takvoj vrsti sporova svaka od stranaka treba snositi svoje troškove kako bi to proizlazio iz obrazloženja suda prvog stupnja.
10. S obzirom na navedeno, osnovano u žalbi tužena ukazuje da u konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije na pravilan način primijenio odredbu čl. 366. st. 1. Obz-a, odnosno da je uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja kod donošenja odluke o troškovima trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a.
11. U konkretnom slučaju upravo je tužitelj, koji u tužbi sam navodi da duži niz vremena nije ostvarivao nikakve susrete i druženja s maloljetnom djecom, podnio tužbu protiv tužene i to na način da se, ne samo izmjeni ranija odluka o susretima i druženju s djecom, već zahtjeva da maloljetna djeca žive s njim i da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, odnosno da se tuženoj kao majci odrede samo susreti i druženja s djecom i da ju se obveže da doprinosi određeni iznos za njihovo uzdržavanje.
11.1. Nesporno je da tužitelj sa niti jednim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva nije uspio.
11.2. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja kao i ishod postupka, nije bilo nikakve osnove u konkretnom slučaju određivati da svaka od stranaka snosi svoje troškove postupka, već upravo suprotno pravilno je bilo primijeniti odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a.
11.3. Kako se u konkretnom slučaju odlučivalo o mjestu stanovanja i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi stranaka u odnosu na zajedničko maloljetno dijete, te je donesena jedna odluka povodom zahtjeva kako tužitelja tako i tužene, a uzimajući u obzir kako je tužena u cijelosti uspjela u postupku, to je stoga pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženoj zastupanoj po punomoćniku odvjetniku valjalo priznati jednokratnu nagradu od 200 bodova prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., 126/22. i 138/22. - u daljnjem tekstu: Tarifa) važećoj u vrijeme podnošenja zahtjeva za naknadom troškova, što s obzirom na vrijednost boda i visinu pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost iznosi 497,50 EUR, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 497,50 EUR tužena odbijena.
12. Uzimajući u obzir sve navedeno, primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke.
13. Tuženoj koja je uspjela sa podnesenom žalbom valjalo je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a priznati i trošak sastava žalbe i to prema Tbr. 10. toč. 2. Tarife sa 100 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 250,00 EUR. S obzirom na djelomičan uspjeh tužene sa podnesenom žalbom od 50%, to je tuženoj na ime trošak sastava žalbe dosuđen iznos od 125,00 EUR, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška sastava žalbe odbijena zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke.
Osijek, 31. ožujka 2025.
Sudac
Jelena Bušić
