REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 Pn-1426/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Josipi Bušić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hoto Grupa d.o.o., Zagreb, Trg Petra Preradovića 6, OIB: 69687258030, zastupan po punomoćniku Željku Bekini, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 03. veljače 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Josipe Bušić, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika SV, odvjetničke vježbenice, dana 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 795,78 EUR sa zateznom kamatom počevši od 9. prosinca 2014. do isplate i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za razdoblje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 239,45 EUR sa zateznom kamatom počevši od 9. prosinca 2014. do isplate i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za razdoblje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 2.682,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 29. studenog 2016. godine navodi da je dana 6. listopada 2014. godine oko 13,30 sati hodajući na poslovni ručak u restoran u sklopu centra " V" naišavši na neobilježenu rampu za prilaz invalida dosta nižu od nivoa terase, izgubila tlo pod nogama, pala i odmah osjetila bol u zglobovima obje ruke i koljena. Kako bolovi tijekom dana nisu popuštali, istog dana potražila je pomoć u KBC Sestre Milosrdnice, Klinika za traumatologiju u Zagrebu gdje joj je ustanovljena ozljeda - lom ručnog zgloba i šake, stavljena podlaktična longeta i preporučeno mirovanje uz analgetike i sedative. Tužiteljica se dopisom od 8. prosinca 2014. godine obratila tuženiku predlažući spor riješiti mirnim putem, na što se tuženik oglušio. U podnesku od 03.12.2018. tužiteljica potražuje od tuženika na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 7.800,00 kn, odnosno iznos od 1.035,23 EUR (podnesak od 16.01.20252.) sa zateznom kamatom od 09.12.2014. do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. Navodi da su tvrdnje tužiteljice u najvećem dijelu netočne, proizvoljne i protivne sadržaju isprava kojim se činjenični navodi tužbe dokazuju. Tužiteljica postavljeni tužbeni zahtjev ne zasniva niti na činjenicama niti na iznijetim dokazima. Stoga su i zaključci tužiteljice o prirodi pravnog odnosa između tužiteljice i tuženika, kao i o tuženikovoj odgovornosti za štetni događaj odnosno šteti, neosnovani i pogrešni. Tuženik nadalje navodi da nema nikakvih saznanja da bi se predmetni štetni događaj i dogodio te da je tužiteljica pala na način opisan u činjeničnim navodima tužbe. Tuženik nije zaprimio nikakvu informaciju od strane ovlaštenih osoba, niti od strane njegovih radnika, da bi navedenog dana došlo do pada i ozljeđivanja tužiteljice. Isto tako tuženik smatra da se štetni događaj ne može utvrditi iz dokaza predloženih od strane tužiteljice. Tuženik osporava tvrdnje tužiteljice o opisanom štetnom događaju i nastaloj šteti, zbog čega smatra da tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Nadalje navodi da tužiteljica nije dokazala niti obrazložila zašto bi tuženik bio odgovoran za postavljanje neobilježene rampe za prilaz invalida. Nesporna je činjenica da se rampa za prilaz invalida nalazi u sklopu restorana kojim se koristi i upravlja u svojstvu zakupnika trgovačko društvo avenija d.o.o. za usluge sa sjedištem u [adresa]. Stoga sve da je i šteta nastala na način kako to opisuje tužiteljica, tuženik smatra da nije odgovoran budući da je temeljem ugovora o zakupu, zakupnik spomenutog restorana društvo Avenija d.o.o. Kako tuženik ne vodi nikakvo zajedničko poslovanje sa spomenutim društvom, tuženik nije niti odgovoran za štetni događaj odnosno štetu, ukoliko se isti i dogodio. Slijedom navedenog tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti kao nedopušten. Tuženik nadalje ističe da su iznosi koje tužiteljica potražuje u tužbi pretjerani. Prema procjeni tuženika, iz priležeće medicinske dokumentacije može se utvrditi kako je tužiteljica zadobila samo površinsku ozljedu ručnog zgloba i šake. Ukoliko je tome tako, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, tuženik smatra da su potraživani iznosi previsoki. Nadalje navodi da ukoliko su se štetni događaj i šteta zaista dogodili, potrebno je utvrditi na koji način i zašto je tužiteljica pala, te u kojoj mjeri je njezino nepozivanje Hitne pomoći doprinijelo pogoršanju zdravstvenog stanje iste. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovu tako i u visini, te predlaže da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja za naknadom parničnog troška tuženiku.

3. Ovdje je potrebno navesti kako je ovaj sud prvotno donio presudu Pn-5389/16 od 04.05.2023. temeljem koje je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice protiv Hoto grupa d.o.o. kao I tuženika i Avenija d.o.o. kao II tuženika, te obvezao tužiteljicu da isplati tuženicima trošak parničkog postupka.

4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Gž-595/223 od 21.03.2024. potvrđena je prethodno navedene presuda u odnosu na dotadašnjeg II tuženika Avenija d.o.o, dok je ista ukinuta u pogledu I tuženika Hoto grupa d.o.o i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

5. U obrazloženju iste presude i rješenja stoji u odnosu na tuženika ad 1. kod prosuđivanja objektivne odgovornosti za nastanak štete, teret dokaza da se radi o opasnoj stvari je na tužiteljici, međutim, s obzirom na tvrdnje tužiteljice da rampa za prilaz invalida nije bila obilježena, a niti ograđena, te na temelju iskaza svjedoka koji su se izjasnili o visinskoj razlici između prilaza restoranu i predmetne rampe (točka 13. obrazloženja presude) utemeljenog zaključka suda da je mjesto pada tužiteljice neobilježena povišena stepenica, odnosno prostor neobilježene rampe za prilaz invalida u prostor Centra Cvjetni, razlozi presude o odlučnim činjenicama spora u odnosu na zaključak da takva rampe ne predstavlja opasnu stvari, slijedom čega da nema ni objektivne odgovornosti tuženika ad 1. su proturječni (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP). Naime, već životno, sa polazišta činjenice postojanja različitih nivoa prilaznih površina na javnom prostoru namijenjenih komunikaciji većeg broja korisnika

– a što predstavlja utvrđenje prvostupanjskog suda, otvara se i pitanje opasnog svojstva površine s nižim nivoom, ukoliko se ne radi o jasno označenim i ograđenim prostorima, a u kojem slučaju ne bi došlo ni do pada tužiteljice, koji prvostupanjski sud svojim utvrđenjima ne dovodi u pitanje. Naime, rampa odnosno prilaz za invalidne osobe, doista sam po sebi nije opasna stvar, međutim, to može biti s obzirom na položaj u prostoru koji inače neopasnu stvar čini opasnom (u ovom slučaju neograđenost i neobilježenost u odnosu na susjedni prilaz višeg nivoa), pri čemu prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica tvrdi da je stanje na mjestu spora u vrijeme provođenja očevida izmijenjeno, jer su postavljene staklene stijene s obje strane prilaza za invalidne osobe, a što tuženik ad 1. posebno ne osporava. Kod takvog stanja stvari, zbog opisane proturječnosti u odnosu na razloge presude koji se odnose na osnov odgovornosti tuženika ad 1., a što je imalo za posljedicu i izostale razloge o odlučnim činjenicama glede nastanka i visine pretrpljene štete koju traži tužiteljica (u kom pravcu je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke koji je saslušan i na ročištu rasprave), žalbu tužiteljice trebalo je uvažiti, pobijanu presudu u odnosu na tuženika ad 1. pod točkom I. izreke i dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje (članak 369. ZPP). U nastavku postupka, prvostupanjski će sud nakon što ukloni ostvarenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, u tom pravcu ponovo izvesti sve već izvedene dokaze, koje će ocijeniti i u odnosu na visinu zahtjeva tužbe da bi potom nakon što utvrdi sve odlučne činjenice spora vezane ne samo za osnov, već i za nastanak i visinu štete (članak 377. stavak 2. ZPP) bio u mogućnosti u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

6. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Zahtjeva za naknadu štete (list 4 spisa), presliku medicinske dokumentacije tužiteljice (list 5-7, 101- 104, 134-151 spisa), presliku Potvrde HZZO-a od 10.10.2014. (list 8 spisa), presliku Ugovora o zakupu od 24.01.2014. (list 18-87 spisa), neslužbenu kopiju zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k.9o. Grad Zagreb (list 93-95 spisa), izvod iz sudske prakse (list 1201123 spisa), izjavu HV od 22.02.2018. (list 132 spisa), pročitao vještvo dr. LV (list 164-165 spisa), pisanu dopunu vještva (list 185 spisa), usmeno očitovanje vještaka (list 206-207 spisa), iskaz tužiteljice (list 128-129 i 310 spisa) i svjedoka RV i i PV (list 214-217 spisa), te zapisnik o provedenom očevidom na licu mjesta (list 241-244 spisa).

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

8. Među strankama u ponovljeno postupku nije sporna pasivna legitimacija tuženika, no sporan je nastanak štetnog događaja, te odgovornost tuženika, a time osnov i visina tužbenog zahtjeva.

9. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je tužiteljica pokazala mjesto događaja izjavivši da je isto izmijenjeno u odnosu na dan samog događaja na način da je u vrijeme događaja nisu postojale stakle stijene sa desne i lijeve strane invalidskog prilaza koji se nalazi u Centru Cvjetni sa južne strane gledano sa Varšavske ulice. Sam prilaz identičan je u pogledu širine i dužine prilaza i invalidske rampe na samom ulazu u prolaz, a radi se o rampi pod cca 15%.. Tužiteljica je navela kako se predmetnog dana kretala sa južne strane ulaza u Centar Cvjetni prema sjeveru, te je došavši do spomenute rampe koja u vrijeme događaja nije bila odijeljena od restoranskog prostora staklenom stijenom koja postoji danas, desnom nogom zakoračila u prostor rampe koja je u odnosu na cijelo hodnik na nižoj razini, izgubila ravnotežu i pala na tlo. Samo mjesto pada jest a cca 2 metra od današnjeg ulaza u spomenuti hodnik. Visina sa koje je nogom propala u prostor rampe iznosi cca 30 cm.

10. U svom iskazu tužiteljica navodi da je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena u Sberbanci u Varšavskoj ulici, te je predmetnog dana išla na ručak u restoran "Batak u sklopu centra "Cvjetni". Tužiteljica je sa kolegom RV krenula preko otvorene terase koja se nalazi unutar spomenutog centra i vodi do restorana "Batak". Tužiteljica i kolega su hodajući razgovarali, te je ista iznenada izgubila tlo pod nogama i pala na neobilježenu povišenu stepenicu. Zapravo se radi o neobilježenoj rampi za prilaz invalida, a koja je niža od nivoa terase, te kada je pala na tlo osjetila je bol u koljenima i ručnim zglobovima. Jedna od zaposlenica restorana joj je pomogla da uđe u restoran, te joj je donijela led koji je stavljala na zglobove i koljena. Kako se tijekom radnog vremena bol povećavala tužiteljica je otišla u traumatološku bolnicu Draškovićevoj ulici gdje je slikanjem utvrđeno kako nema povreda i lomova, no lijeva ruka joj je bila imobilizirana longetom. Preporučena joj je uporaba analgetika, te bolovanje, te je na bolovanju bila ukupno tri tjedna. Za vrijeme liječenja u kući pomoć i njegu su joj pružali članovi njene obitelji u vidu obavljanja kućanskih poslova, odlaska po namirnice, higijenskih potreba. Spomenuta terasa na rampi se nalazi prije ulaska u Batak gril. Sada je terasa ograđena staklom, te je dio sa rampom odvojen, a što nije bilo u vrijeme događaja. U dopuni iskaza navodi kako u cijelosti ostaje kod svog iskaza sa ročišta od 6. ožujka 2018. Napominje da je na mjestu pada spomenuta rampa za prilaz invalida bila niža od nivoa terase za cca 25 cm, a ona je tu visinsku razliku uočila u trenutku pada, i nije ju očekivala. Nije znala da se tamo rampa nalazi, te ista nije bila niti na koji način naznačena. Nakon što joj je pružena pomoć u obližnjem restoranu u vidu leda kojim je hladila ruke, izašla je iz restorana te sam na mjestu mog pada uočila da je netko u međuvremenu stavio žardinjeru sa cvijećem, očito sa ciljem upozorenja drugim pješacima na opasnost. Terasa restorana nije bila ograđena staklom u trenutku događaja, te je tim putem išla kako bi skratila put ulaska u restoran.

11. Svjedok RV u svom iskazu navodi da poznaje tužiteljicu budući da je ona njemu bivša radna kolegica, a u svezi predmetnog događaja, može reći da je neposredni očevidac istog. Predmetnog dana je sa tužiteljicom iz Sberbank u Varšavskoj ulici imao namjeru otići na ručak u Batak grill koji se nalazi u Cvjetnom centru. Ušavši u centar skrenuli su u desni hodnik prema restoranu. Tužiteljica se kretala malo ispred njega, te je u jednom trenutku ugazila u prilaz rampi za invalide koji je površinom niži od površine kojom su se oni kretali, te je tužiteljica izgubila ravnotežu i pala na tlo. Svjedok je sa još jednim gospodinom tužiteljici pomogao ustati, te su ušli u restoran Batak gdje je tužiteljica stavila obloge od leda, budući da se žalila na bol u rukama. Potom su se odmah vratili u banku, a što se kasnije događalo nije mu poznato. Navodi kako se ovaj događaj dogodio odmah nakon otvaranja cijelog kompleksa i da prilazna površina toj rampi nije bila označena niti na koji način, a niti su je oni ranije uočili. Danas na tom mjestu postoji staklena stijena koja odvaja navedenu rampu od ostalog dijela terase centra. Mjesto pada tužiteljice udaljeno je od restorana Batak cca 10-15 m. Tužiteljica je pala na spoju između spomenute rampe i terase ostalih restorana unutar centra.

12. Svjedok PV u svom iskazu navodi da je isti bio voditelj restorana Batak u Centru Cvjetni, a tužiteljicu poznaje iz viđenja budući je bila gost tog restorana. O nastanku predmetnog štetnog događaja nema neposrednih saznanja jer nije neposredni očevidac istog. Nitko mu se nije obraćao vezano za štetni događaj niti je bilo gdje na drugom sudu pozvan kao svjedok. Ne zna gdje je mjesto događaja pa ga ne može niti opisati. Rampa za invalide nalazi se pored terase restorana Batak. Tu rampu koristili su za dovoz hrane, a to je ujedno i prolazak za invalide. Može reći da se u blizini rampe nalazi jedan povišeni dio, a koji čini prolaz Cvjetni te je taj dio povišen u odnosu na terasu restorana cca 10-15 cm. Terasa restorana je ostakljena. Sa navedenog dijela prolaza se ne može ući na terasu restorana već kroz glavni ulaz u restoran. Uz staklenu stijenu terase nalaze se stolovi za sjedenje. Iza rampe postoji mogućnost ulaska u restoran ili u Hoto Cvjetni. Ova rampa je služila samo za ulazak invalida u restoran.

13. Analizirajući iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka, ovaj sud je zaključio kako mjesto pada tužiteljice neobilježena povišena stepenica, odnosno prostor neobilježene rampa za prilaz invalida u prostoru Centra Cvjetni. Iz iskaza svjedoka PV proizlazi kako se rampa za invalide nalazi pored terase restorana Batak, da je rampa korištena za dovoz hrane, a da je ujedno i prolazak za invalide, te da se da se u blizini rampe nalazi jedan povišeni dio, a koji čini prolaz Cvjetni te je taj dio povišen u odnosu na terasu restorana cca 10-15 cm. Tužiteljica pak navodi kako je predmetnog dana došavši do spomenute rampe koja u vrijeme događaja nije bila odijeljena od restoranskog prostora staklenom stijenom koja postoji danas, te je desnom nogom zakoračila u prostor rampe koja je u odnosu na cijeli hodnik na nižoj razini u visini od 30 cm, izgubila ravnotežu i pala na tlo, i zadobila ozljede opisane u priležećoj dokumentaciji, te joj sud u tom dijelu poklanja vjeru kao logičnom i životnom uvjerljivom, te sukladnom iskazima svjedoka RV.

14. Iz Ugovora o zakupu 063/13 od 24.01.2014., proizlazi da je isti sklopljen između Avenija d.o.o. kao zakupnika, i tuženika, kao zakupodavca, da je tuženik izričito potvrdio Avenija d.o.o. da je izgradio Centar Cvjetni i zakupljene prostore ispunjavajući sve obveze koje, između ostalog, proizlaze iz Potvrde Glavnog projekta i Specifikacije zakupljenih prostora.

15. Nadalje iz ugovora je razvidno da je predmet zakupa, kao dio restorana Batak-gril, povišena terasa u prizemlju Centra Cvjetni, koja se nalazi pored rampe za prilaz invalida, dok je iz Ugovora o zakupu 063/13 od 24.01.2014., kao i dodataka navedenog ugovora o zakupu od 13.03.2014. i 30.04.2014. te priloženi tlocrti predmeta zakupa koji čine sastavni dio predmetnog Ugovora, razvidno što čini prostor koji je predmet zakupa (restoran Batak-gril) te je jasno vidljivo da rampa za prilaz invalida predstavlja prilaz stepeništu i liftu stambenog dijela stambeno-poslovne građevine Centar Cvjetni i invalidski pristup ulazu u restoran Batak-grill (predmet zakupa od strane II-tuženika).

16. Nadalje tužiteljica je na raspravnom ročištu od 06.03.2018. iskazala da je hodajući prema restoranu Batak-grill preko otvorene terase iznenada izgubila tlo pod nogama i pala na neobilježenu povišenu stepenicu. U nastavku je navela da se zapravo radi o neobilježenoj rampi za prilaz invalida, a koja je niža od nivoa prostora kojim se kretala. Međutim, terasa se nalazi na povišenom djelu u prizemlju Centra Cvjetni te se do iste dolazi stepenicama, dok je svjedok RV na raspravnom ročištu od 13.10.2021. iskazao da je tužiteljica pala na spoju rampe za prilaz invalida i terase ostalih restorana, te je iskazao da je tužiteljica ugazila u prilaz rampi, a koji se nalazi u ulaznom dijelu, tj. prostoru šetnice Centra Cvjetni.

17. Nadalje, prema historijatu tužbe proizlazi da bi neoznačena invalidska rampa kako je opisuje tužiteljica kao takva predstavljala opasnu stvar, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, sukladno članku 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

18. Pojam opasne stvari ZOO ne definira. U pravnoj teoriji i općeprihvaćenoj sudskoj praksi se smatra da je opasna ona stvar koja po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, pa je zbog toga treba nadzirati povećanom pažnjom. Pojam opasne stvari je pravni standard kojemu sud mora u svakom konkretnom slučaju dati sadržaj, dakle, sud u svakom pojedinom slučaju ispituje i utvrđuje je li određena stvar s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja opasna stvar.

19. No, razlozi za potpuno ili djelomično oslobođenje od odgovornosti utvrđeni su odredbom čl. 1067. ZOO-a, pa se imatelj, odnosno vlasnik stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (stavak 1.), isključivo radnjom treće oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (stavak 2.), a djelomično se oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (stavak 3.).

20. Činjenica je da rampa za prilaz invalida u vrijeme štetnog događaja nije bila obilježena, pa tako nije niti morala prosječnom građaninu „zapeti za oko“ tj. biti lako uočljiva. Svaka rampa za prilaz invalidima mora imati oznaku pristupačnosti koja oznaka mora biti primjerene veličine i biti postavljenja na lako uočljivom mjestu (Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti NN 151/2005, dalje u tekstu: Pravilnik). U čl. 10.Pravilnika zorno je propisno kako i što sve treba imati rampa (pa tako između ostalo se navodi, cit.: izvedena ograda s rukohvatima na nezaštićenim dijelovima; rukohvate odgovarajućih promjera, na odgovarajućoj visini, ogradu s ispunom od stakla, oznake pristupačnosti, itd.

21. Tužiteljica je dokazala da u vrijeme štetnog događaja rampa za prilaz invalida nije bila obilježena, te zbog neizvršene nivelacija terena na kojem je tužiteljica izgubila ravnotežu i pala na tlo te zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji jest opasna stvar koja predstavlja opasnost za okolinu, pa i za osobe kojima je namijenjena, a za opasnu stvar odgovara njezin vlasnik. U svezi navedenog ovaj sud se priklanja obrazloženju stajališta višeg suda da sa polazišta činjenice postojanja različitih nivoa prilaznih površina na javnom prostoru namijenjenih komunikaciji većeg broja korisnika –otvara se i pitanje opasnog svojstva površine s nižim nivoom, ukoliko se ne radi o jasno označenim i ograđenim prostorima, a u kojem slučaju ne bi došlo ni do pada tužiteljice. Naime, rampa odnosno prilaz za invalidne osobe, doista sam po sebi nije opasna stvar, međutim, to može biti s obzirom na položaj u prostoru koji inače neopasnu stvar čini opasnom (u konkretnom slučaju neograđenost i neobilježenost u odnosu na susjedni prilaz višeg nivoa).

22. Sa druge pak strane u svezi prigovora doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja ovaj sud iz iskaza tužiteljice na ročištu 06.03.2018., utvrdio kako je tužiteljica neposredno prije pada hodajući razgovarala sa svjedokom RV dok je isti svjedok iskazao da se tužiteljica prije pada kretala ispred njega. Naime, opće je poznata činjenica da u je u prostorima poput predmetnog Centra Cvjetni, gdje se nalaze restorani i velik broj ljudi, a osobito u vrijeme ručka, prisutna velika buka te ukoliko govornik nema okrenutu glavu prema sugovorniku, sugovornik nije u mogućnosti razabrati što mu se govori. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica djelomično doprinijela opisanom padu jer se nesmotreno kretala, tj. nije gledala kuda hoda, pa je njezin pad posljedica i njezinih radnji.

23. Pored toga, sama činjenica da tužiteljica nije vidjela da hoda prema rampi za prilaz invalida nesporno ukazuje da prilikom kretanja nije upotrijebila pozornost koja se očekuje od prosječno pažljive osobe. Životno iskustvo pokazuje da je upravo navedeno tipičan uzrok uz čiju se pojavu može očekivati nastup štetne posljedice, pa je stoga prema stavu ovog suda tužiteljica doprinijela vlastitoj šteti u omjeru od 10%.

24. Obzirom na visinu tužbenog zahtjeva sud je iz vještva dr. LV utvrdio da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila natučenje lijevog ručnog zgloba, zbog koje ozljede je obrađena istog dana u KB Sestre milosrdnice. RTG bez svježe koštane traume, Ranije operirala istu ruku. PO obradi postavljena sadrena longeta i otpuštena na kućno liječenje, Kontrola 10.10.2014 na kojoj je učinjena RTG obrada desnog lakta zbog bolnosti te vrši obradu kirurga. Na pregledu navodi tegobe u vidu bolova u lijevom ručnom zglobu. Ranije učinjena operacija zbog prijeloma lijevog ručnog zgloba. U svom mišljenju vještak navodi da je tužiteljica ozljede opisane u med. dokumentaciji mogla zadobiti u dinamici predmetne nezgode i tome postoji uzročno posljedična veza, no po provedenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice kao takve i nije nastupilo smanjenje životne aktivnost. Trpila je jake fizičke bolove jedan dan kumulativno srednje 3 dana i slabe 7 dana. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan., Sekundarni strah radi tjelesnih8 ozljeda i brige za ishod liječenja trajao je jakog intenziteta, 1 dan, srednjeg 3 i manjeg 15 dana. Za vrijeme liječenja bila je potrebna tuđa pomoć od 2 sata dnevno kroz 20 dana ( održavanje osobne higijene, oblačenje, nabava životnih potrepština, odlazak na pregled i terapiju, svakodnevni kućni poslovi i sl.)

25. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 12.12.2024. tuženik je navod kako nalaz nije obrazložen da nije jasno temeljem koje dokumentacije vještak utvrđuje da je tužiteljica zadobila predmetne ozljede, pogrešno navodi da su se opisane ozljede mogle dogoditi u dinamici prometne nesreće te pogrešno navodi da postoji uzročno posljedična veza, odnosno da je prometna nesreća uzrok nezgode. Nejasna je procjena straha obzirom na utvrđenje vještaka da je kontrola ni RTG "uredan položaj alenteze". Nejasna je procjene sekundarnog straha od 15 dana je rje nakon kontrolnog pregleda utvrđena lokalno uredna razgibanost lijevog ručnog zgloba, odnosno da je lom saniran. Zbog ovakvog nalaza nije životno da bi tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje osobne higijene, oblačenje itd., a i nejasna je procjena u trajanju od 2 sata tuđe pomoći i njege kroz 20 dana. Nejasno je i na temelju čega je vještak utvrdio pretrpljene fizičke bolove pa slijedom navedenog predlaže usmeno saslušanje vještaka.

26. U pisanoj dopuni vještva vještak je naveo kako je uzeo u obzir cjelokupnu dokumentaciju vezano uz predmetni događaj i sukladno tome dao ocjenu te da je dao mišljenje glede uzročno posljedične veze opisanog događaja i ozljede tužitelja i time ocjenu bolova straha te tuđe pomoći i njege. Opisana ozljeda mogla je nastati pri padu te ispravlja omašku u pisanju za dio teksta "dinamici prometne nesreće". Tijekom liječenje tužiteljici je bila potreba tuđa pomoć i njega jer je imala bolest zgloba. RT nalaz koji se citira kao uredan položaj ulomaka ne iskazuje bolnost kao i zabrinutost t za ozljedu. Upravo potreba za kontrolnim RTG snimkama ukazuje da ozljeda nije bila bezazlena. U RTG nalazu od 6.10.2014 spominje se denivelacija zglobne plohe radijusa što predstavlja razlog za ozbiljnost u liječenju, praćenju i daje uporište za strah i zabrinutost tužitelja. Isto tako na kontrolnom pregledu 17.10.2024 navodi se bolnost u regresiji i pošteda fizičkog opterećenja kroz 10 dana.

27. U svom usmenom očitovanju na ročištu od 20.travnja 2021. vještak navodi kako je tijekom očitovanja na podnesak tuženika imao na uvid zdravstveni karton tužiteljice. Kako je već naveo kod tužiteljice iz predmetnog štetnog događaja nije zaostalo trajno oštećenje. Cijenio je bol, strah, tuđu pomoć i njegu, kako je već naveo, a što je razvidno iz tijeka liječenja, kontrolama kirurga, dodatnom RTG obradom, stoga je dao ocjenu bolova, straha, tuđe pomoći i njege na osnovi navedenoga i iskustva u liječenju istih ozljeda.

28. Na poseban upit pun. I tuženika navodi da upravo iz medicinske dokumentacije i kontrolnog pregleda razvidno je da kod tužiteljice postoji nakon skidanja imobilizacije bolnost ručnog zgloba i uputa za poštedu fizičkog opterećenja kroz deset dana, što u konkretnom slučaju iziskuje potrebu za tuđom pomoći za obavljanje fizičke aktivnosti koje zahtijevaju jaču uporabu angažmana kod kućanskih poslova.

29. Na poseban upit pun. II tuženika navodi da iz med. dokumentacije može se zaključiti da nadprethodna ozljeda ručnog zgloba zbog kojeg je tužiteljica operirana ima protek vremena za koji može reći da je u trenutku pada tužiteljice u predmetnom štetnom događaju navedena ozljeda bila većim dijelom sanirana, odnosno navedeni pad i posljedica bolnosti ozlijeđene ruke posljedica su štetnog događaja odnosno pada na ruku. Isto je razvidno zbog toga što je na tužiteljičinu ruku stavljena protektivna imobilizacija. Iz med. dokumentacije učinjen je RTG pregled, klinički pregled i kasnija RTG kontrola učinjena je zbog pada na operiranu ruku. Naravno da je kod ranije učinjene operacije i ozljede koju je tužiteljica imala, bilo potrebno učiniti RTG kontrole u predmetnom liječenju, ali u konkretnom slučaju timeing je determiniran tim padom u štetnom događaju. Isto tako uporište nalazi u zdravstvenom kartonu gdje je vidljivo da je tužiteljica liječenja u srpnju 2012. godine zbog prijeloma. Na konkretno pitanje da li se tužiteljica mogla se žaliti na bolnost na palpaciju kako je to navedeno u povijesti bolesti od 6. listopada neovisno o bilo kakvom daljnjem ozljeđivanju lijeve ruke, navodi da na navedeno pitanje moguće dvoznačno odgovoriti, ukoliko se ne uzme u obzir cjelokupna dokumentacija, tijek liječenja i pregled tužitelja. U konkretnom slučaju nije bilo nužno odmah pozvati hitnu pomoć, niti je vidljivo da je došlo do pogoršanja stanja. Radi se ozljedi prilikom pada koja je rezultirala sa bolnošću, oteklinom te potrebom za imobilizacijom kao i kontrolama kirurga.

30. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dr. LV, njegovu pisanu dopunu i usmeno očitovanje kao objektivna i stručna budući da su sačinjena temeljem postojeće dokumentacije u spisu, nakon pregleda tužiteljice i uvida u zdravstveni karton, te imajući u vidu da je vještak na jasan i transparentan način utvrdio vrstu ozljede koju je tužiteljica zadobila u predmetnoj nezgodi, da između predmetne ozljeda i štetnog događaja postoji jasna uzročno posljedična veza, te da je ocjena kvalifikatornih okolnosti donesena je temeljem navedenog sukladno stručnom znanju i dugogodišnjem kliničkom iskustvu.

31. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

32. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete nastale uslijed povrede prava osobnosti tužiteljica sud je uzeo u obzir narav i karakter zadobivenih ozljeda, činjenicu da je tužiteljica zbog zadobivene ozljeda medicinski obrađena po specijalistu kirurgu, da je zadobila natučenje lijevog ručnog zgloba, da ista osjeća tegobe u vidu bolova u lijevom ručnom zglobu iz čega je razvidno da tužiteljica trpi fizičke bolove i strah određenog intenziteta i trajanja, a kako to nedvojbeno proizlazi iz predmetnog vještva, a imajući u vidu i starost tužiteljice (rođena 1961.).

33. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, a sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08) i čl. 223. ZPP- a, sud je utvrdio da tužiteljici za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada 305,00 EUR, no imajući u vidu doprinos tužiteljice vlastitoj šteti od 10%, to je tužiteljici u konačnici priznat iznos od 274,50 EUR.

34. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužiteljici za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 420,00 EUR, no imajući u vidu doprinos tužiteljice vlastitoj šteti od 10%, to je tužiteljici u konačnici priznat iznos od 378,00 EUR.

35. Na okolnost pružanja pomoći i njege sud je iz predmetnog vještva utvrdio kako je tužiteljici bila potreba tuđa pomoć u trajanju od ukupno 40 sati.

36. Budući da se inače s naslova pomoći druge osobe cijena određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužiteljica mogla pružiti takvu uslugu, sud je imajući u vidu da tužiteljica tijekom postupka ne dokazuje da su joj pomoć i njegu nisu pružale profesionalne osobe, koje inače plaćaju trošak poreza i doprinosa, a sud primjerenom smatra cijenu sata tuđe pomoći i njege od 3,98 EUR, to bi tužiteljici za ovaj vid štete pripadao iznos od 159,20 EUR, no imajući u vidu doprinos tužiteljice vlastitoj šteti od 10%, to je tužiteljici u konačnici priznat iznos 143,28 EUR, a u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a.

37. Slijedom naprijed navedenog tužiteljici bi pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 795,78 EUR, no kako tužiteljica konačnim zahtjevom potražuje iznos od 1.035,23 EUR, to joj je ista odbijena u preostalom dijelu od 239,45 EUR, a sve sa zakonskom zateznom kamatom na osnovi čl. 29. st. 1. ZOO- a počev od 09.12.2014. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023.sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

38 Analizirajući navedene zakonske odredbe, sud je zaključio kako je istim sankcioniran svaki onaj dužnik koji ne ispuni svoju novčanu obvezu po dospijeću, s time da dužnik koji je dakle obvezan platiti određeni novčani iznos s naslova pravične novčane naknade dolazi u zakašnjenje ako tu novčanu obvezu ne ispuni na dan dospijeća, odnosno na dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa vjerovnik, u konkretnom slučaju tužitelj, može od tog dana zahtijevati i zakonsku zateznu kamatu.

39. Iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu i vještačkog nalaza proizlazi da je liječenje tužiteljice bilo okončano u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva (sa danom 09.12.2019., pa bi tuženik bio zasigurno u zakašnjenju sa isplatom neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od prvog sljedećeg dana, tj. 10.12.2014., slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

40. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP-a, slijedom kojih je tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka za slijedeće parnične radnje: za sastav odštetnog zahtjeva 150,00 EUR, za sastav tužbe 150,00 EUR, za sastav podnesaka od 06.04.2017., 03.12.2018., 20.07.2020., i 16.01.2025. svaki u iznosu od 150,00 EUR, za sastav žalbe 187,50 EUR, te za pristup na ročište 12.04.2017., 20.10.2017., 06.03.2018., 12.02.2018., 20.04.2021., 13.10.2021., 16.02.2022., 04.07.2022., 17.02.2023., 07.10.2024., 03.02.2025. svako u iznosu od 150,00 EUR, za pristup na ročište 23.09.2020. 37,50 EUR (25% nagrade iz Tbr. toč. 1., a sukladno Tbr. 9. toč. 5 Tarife jer se stranke nisu upuštale u raspravljanje o glavnoj stvari te je isto odgođeno) ukupno 2.775,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 693,75 EUR, a na osnovi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42., kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR i presudu u iznosu od 39,81 EUR, te žalbu od 53,09 EUR, a na osnovi Zakona o sudskim pristojbama. ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03, u daljnjem tekstu: ZSP), trošak dolaska svjedoka na ročište od 99,54 EUR.

41. Nadalje tužiteljici je dosuđen trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR bez obzira na uspjeh u sporu.

42. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda Tarife, kao i uspjeh stranaka u sporu prema konačnom zahtjevu iz podneska od 16.01.2025. u iznosu od 1.035,23 EUR i to tužiteljice u omjeru od 83,44 %, (u osnovi je tužiteljica uspjela sa 90% zbog utvrđene suodgovornosti od 10%, a visini sa 76,87 %=dosuđeni iznos od 795,78 EUR podijeljen sa konačnim zahtjevom od 1.035,23 EUR, pa je ukupno uspio sa 166,87:2), a tuženika u omjeru od 16,57 % (10% +23,13%):2), pa kada se postotak uspjeha tužiteljice umanji za postotak uspjeha tuženika, tužiteljica je u konačnici u ovom postupku uspjela sa 66,87 %.

43. Tužiteljici je stoga čl. 154.st. 1. i čl. 155. ZPP-a u dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.682,82 EUR, dok je tuženik zbog svega navedenog u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom III i IV.

44. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 31. ožujka 2025. do isplate.

U Zagrebu, 31. ožujka 2025. godine

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.