Poslovni broj: UsI-3398/2023-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi porezne obveze poreza na dohodak, 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/20-01/55, Urbroj: 513-04-23-2 od 30. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Ispostave Ivanić Grad, Klasa:

UP/I-410-23/19-02/890, URBROJ: 513-07-22-08-19-01, od 2. svibnja 2019., tužitelju je utvrđena za 2018. godinu razlika poreza i prireza za uplatu u visini od 43.956,57 kuna, a koji iznos je tužitelj dužan uplatiti u određenom roku, uvećano za zatezne kamate.

2. Protiv navedenog privremenog rješenja, tužitelj je podnio prigovor, koji je odbijen kao neosnovan Poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Ispostave Ivanić Grad, Klasa: UP/I-410-23/19-02/890, URBROJ: 513-07-22-08-19-03, od 22. listopada 2019.

3. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 22. listopada 2019., tužitelj je izjavo žalbu koja je odbijena osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-18/20- 01/55, Urbroj: 513-04-23-2 od 30. ožujka 2023.

4. Tužitelju u tužbi, u bitnome, navodi da posao stečajnog upravitelja obavlja kao umirovljenik i obveznik drugog dohotka čiji se drugi dohodak utvrđuje prema isplaćenoj naknadi sukladno članku 39. stavku 3. točki 4. Zakona o porezu na dohodak te se porez na dohodak utvrđuje od svakog pojedinačnog primitka umanjenog za propisane izdatke, a plaća se po odbitku po stopi od 24 %.

5. Tuženik, u odgovoru na tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja smatra da je tužba neosnovana i predlaže da sud odbije tužbu.

6. U sporu je održana rasprava 4. ožujka 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Uvidom u privremeno porezno rješenje od 2. svibnja 2019. sud je utvrdio da je istim tužitelju utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 41.942,35 kuna, drugi dohodak u iznosu od 618.433,26 kuna, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 660.375,61 kunu, ukupni godišnji osobni odbitak od 45.600,00 kuna, godišnja porezna osnovica u iznosu od 614.775,61 kunu, dio porezne osnovice do 210.000,00 kuna za primjenu stope od 24%, dio porezne osnovice za primjenu stope od 36% (404.775,61 kuna), godišnji porez po stopi od 24 % u iznosu od 50.400,00 kuna, godišnji porez po stopi od 36% u iznosu od 145.719,22 kuna, ukupni godišnji porez u iznosu od 196.119,22 kuna, prirez po stopi od 6% u iznosu od 11.767,15 kuna, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 207.886,37 kuna, umanjenje poreza uz članka 46. stavka 1. Zakona, godišnja obveza nakon umanjenja 201.285,98 kuna, uplaćeni predujam poreza i prireza od 157.329,41 kunu, ukupno plaćeni porez i prirez od 157.329,41 kunu te razliku poreza i prireza za uplatu u iznosu od 43.956,57 kuna, s obrazloženjem kako su ukupni godišnji dohodak za 2018. i porezna osnovica, kako je iskazano u izreci rješenja, utvrđeni na temelju podataka iz službenih evidencija kojima Porezna uprava raspolaže. Nadalje, iz obrazloženja rješenja proizlazi da je razlika poreza utvrđena na temelju članka 46. Zakona o porezu na dohodak.

10. Na navedeno privremeno porezno rješenje, tužitelj je podnio prigovor koji je prvostupanjskim rješenjem od 22. listopada 2019. odbijen kao neosnovan, te je protiv tog rješenja podnio žalbu koja je odbijena osporavanim rješenjem.

11. Odredbom članka 18. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 115/16, u nastavku teksta: ZPD), propisano je da godišnju osnovicu poreza na dohodak čini ukupan iznos dohotka od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti prema stavku 2. ovoga članka i drugog dohotka koji se ne smatra konačnim, a umanjen za osobni odbitak iz članaka 14. - 16. ovoga Zakona, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.

12. Odredbom članka 19. stavka 1. ZPD-a propisano je da se godišnji porez na dohodak plaća po stopi od 24% na poreznu osnovicu do visine 210.000,00 kuna te po stopi od 36% na dio porezne osnovice koji prelazi iznos od 210.000,00 kuna.

13. Pogrešno tužitelj smatra da mu razlika poreza i prireza za uplatu nije pravilno utvrđena. Nije sporno da je tužitelj u 2018. godini ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu 41.942,35 kuna te drugi dohodak u iznosu 618.433,26 kuna, odnosno, ukupni godišnji dohodak od 660.375,61 kuna, nije sporno ni da mu je utvrđen osobni odbitak u iznosu od 45.600,00 kuna, pa mu, sukladno članku 18. stavku 1. ZPD-a godišnja porezna osnovica iznosi 614.775,61 kuna. Naime, na ovu poreznu osnovicu, sukladno odredbi članka 19. stavka 1. ZPD-a do visine 210.000,00 kuna plaća se porez po stopi od 24 %, dok se na preostali iznos od 404.775,61 kuna, porez plaća po stopi od 36%.

14. Dakle, tužitelj je na ukupni iznos drugog dohotka od 614.775,61 uplatio predujmove poreza i prireza po stopi od 24%, a trebao je na iznos 210.000,00 kuna platiti po stopi od 24%, a na iznos od 404.775,61 kuna po stopi od 36%, pa mu je, s obzirom na navedene odredbe ZPD-a nastala razlika poreza i prireza za uplatu kako je to utvrdilo porezno tijelo.

15. Slijedom svega navedenog sud otklanja tužbene prigovore tužitelja kao neosnovane te nalazi da je u provedenom postupku porezno tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

16. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS- a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

U Splitu 31. ožujka 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju uz zapisnik o raspravi od 4. ožujka 2025. i zapisnik o objavi presude od 31. ožujka 2025.

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ