Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-115/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Lani Hess Vukoša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vanja Peh i Jelena Batarelo iz Zagreba protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42 (OIB40237608715), radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ŠR, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB40237608715) dužan je tužiteljici OR (OIB: [osobni identifikacijski broj])na ime naknade plaće za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. travnja 2022. isplatiti bruto iznos od 1.594,12 eura s pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje od 16. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče:

- na iznos od 51,73 eura počev od 16.02.2019. do isplate

- na iznos od 92,56 eura počev od 16.03.2019. do isplate

- na iznos od 101,02 eura počev od 16.04.2019. do isplate

- na iznos od 121,68 eura počev od 16.05.2019. do isplate

- na iznos od 80,72 eura počev od 16.06.2019. do isplate

- na iznos od 55,03 eura počev od 16.07.2019. do isplate

- na iznos od 64,67 eura počev od 16.08.2019. do isplate

- na iznos od 93,44 eura počev od 16.09.2019. do isplate

- na iznos od 151,62 eura počev od 16.10.2019. do isplate

- na iznos od 179,46 eura počev od 16.11.2019. do isplate

- na iznos od 96,26 eura počev od 16.12.2019. do isplate

- na iznos od 93,80 eura počev od 16.01.2020. do isplate

- na iznos od 269,99 eura počev od 16.02.2020. do isplate

- na iznos od 63,14 eura počev od 16.03.2020. do isplate

- na iznos od 64,69 eura počev od 16.04.2020. do isplate

- na iznos od 9,80 eura počev od 16.07.2020. do isplate

- na iznos od 2,18 eura počev od 16.09.2020. do isplate

- na iznos od 0,15 eura počev od 16.10.2020. do isplate

- na iznos od 0,03 eura počev od 16.11.2020. do isplate

- na iznos od 0,06 eura počev od 16.12.2020. do isplate

- na iznos od 0,03 eura počev od 16.01.2021. do isplate

- na iznos od 0,03 eura počev od 16.02.2021. do isplate

- na iznos od 0,01 eura počev od 16.03.2021. do isplate

- na iznos od 0,02 eura počev od 16.04.2021. do isplate

- na iznos od 0,01 eura počev od 16.05.2021. do isplate

- na iznos od 0,01 eura počev od 16.07.2021. do isplate

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB40237608715) dužan je tužiteljici OR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.469,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist – psihijatar, subspecijalist biologijske psihijatrije i specijalizant neurologije.

1.1. U navedenom vremenskom razdoblju plaću tužiteljice, između ostalih propisa regulira i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 i 92/19 (dalje: KU) kojim je tužiteljičina plaća regulirana u članku 45. na način da je propisno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

1.2. Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (dalje: TKU) koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU.

1.3. U odredbama članka 51., 57. i 59. KU, te u odredbi članka 54. TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12%).

1.4. Tužiteljica je u tom razdoblju kao liječnik specijalist radila u posebnim uvjetima rada pa joj je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09,dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 i 92/19 dalje KU) koji u članku 55. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava.

1.5. Tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatak zbog posebnih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila dok joj dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada.

1.6. Odredbom članka 59. KU 143/13 (važećim od 01. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.) propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.

1.7. Dodatkom I. KU 96/15 je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

1.8. Odredbom članka 57. KU 92/19 propisano je da se u razdoblju od 1. rujna 2019. navedeni dodatak utvrđuje u iznosu od 16% od osnovne plaće.

1.9. Tužiteljica je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 i KU 29/18 i KU 92/19 radila na radnom mjestu liječnika specijaliste i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužiteljica je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

1.10. Tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima liječnika specijaliste i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

1.11. Odredbom članka 54. stavak 2. TKU/12 i članka 53. stavak 2. TKU/17 propisano je da se osnovna plaća zaposlenika uvećava za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

1.12. Tuženik tužiteljici nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni radni dan od ponedjeljka do petka sukladno članku 58. stavak 9. KU 88/13, članku 51. stavku 9. do 11. KU odnosno članku 49. stavak 9. do 11. KU 29/18 i KU 92/19, 56/20 u vezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima RH.

1.13. Tuženik tužiteljici također nije isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom,nedjeljom i blagdanom sukladno odredbi članka 60. stavak 2. KU

Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.13. Odredbom članka 36. stavak 2. KU/13 i članka 34. stavak 2. KU/18 propisano je radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.14. Odredbom članka 59. stavak 1. i članka 58. stavak 1. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 i 24/17) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.15. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis).

1.16. Sukladno svemu gore navedenom tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022. i to na način da: nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u posebnim uvjetima rada – čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz članka 86. ZR09 (do 7. kolovoza 2014.) i pravo iz članka 94. ZR14 (od 7. kolovoza 2014.), a u svezi sa članka 55. stavak 2. KU 29/18 i KU 92/19; nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao liječnik specijalist imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz članka 57. KU 29/18 i KU 29/19; nije plaćao dodatak za znanstveni stupanj čime je povrijedio odredbe članka 54. stavak 2. TKU, pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužiteljica imala pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime je povrijedio tužiteljičina prava iz čanka 34. stavak 2. KU 29/19 i 92/18 i članka 59. stavak 1. TKU, a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužiteljici isplatio umanjene plaće za iznose koje će precizirati nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja.

1.17. Stoga je tužiteljica nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze ŽR, dipl.oecc. iz Zagreba precizirala tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući kako je Zakonom o radu člankom 15. propisano da ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputiti na odgovarajući zakon drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata.

2.1. Tuženik je osporio navode tužiteljice da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila. Tuženik je tužiteljici u navedenom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada kako je to propisano KU.

2.2. Prema stavu tuženika tužiteljica miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada iz razloga što osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću jesu između navedenih i uvećanje plaće, a u uvećanje plaće spada prekovremeni rad.

2.3. Tuženik drži kako se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i to odredba članka 44. stavak 3. KU (NN 89/19) kojom je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje jer se isti ne primjenjuje u zdravstvenoj djelatnosti obzirom da se primjenjuje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji nema slične odredbe.

2.4. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenom po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze ŽR, dipl.oecc. iz Zagreba i uvidom u sudsku praksu priležeću spisu.

4. Na pripremnom ročištu održanom 19. siječnja 2024. punomoćnici su suglasno naveli kako odluka u ovoj pravnoj stvari predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud te su predložili provođenje knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

5. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste te je učestalo radila prekovremeno.

6. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 55-68 spisa) ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da:

- od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022. nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada koji je propisan odredbom članka 55. KU 29/18 i Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 92/19),

- od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada koji je propisan odredbom članka 58. KU 29/18 i Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 92/19),

- od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022. nije plaćao dodatak za znanstveni stupanj za vrijeme prekovremenog rada koji je propisan odredbom članka 54. stavak 2. TKU,

- od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022 . prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke,

6.1. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze ŽR, dipl.oecc. iz Zagreba od 30. listopada 2024. (list 31-39 spisa) na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužiteljica u razdoblju od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste, te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

6.2. Stalni sudski vještak je naveo kako je pri izradi Nalaza i mišljenja koristio Obračunske isprave za isplatu plaće ( platne liste ) i Evidencije o radnom vremenu u razdoblju od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022.

6.3. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista plaća u tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022.

6.4. Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužiteljici nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatak za znanstveni stupanj koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

6.5. Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužiteljici evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

6.6. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužiteljice izračunata pod pretpostavkom da joj za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

-dodatak za posebne uvjete rada,

-dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- dodatak za znanstveni stupanj,

a koje dodatke je tuženik obračunao na dostavljenim platnim listama.

6.7. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

6.8. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužiteljici jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada.

6.9. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 6 do 8 nalaza (list 36 do 38 spisa).

6.10. Stoga stalni sudski vještak navodi kako:

- manje obračunati iznos po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 573,58 EUR-a.

- manje obračunati iznos po osnovi neobračunatog dodatka za život i zdravlje ljudi iznosi 461,52 EUR-a,

- manje obračunati iznos po osnovi dodatka za znanstveni stupanj iznosi 259,96 EUR-a,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 299,06 EUR-a,

slijedom čega visina potraživanja tužiteljice iznosi ukupno 1.594,12 EUR-a.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 29. studenog 2024. osnovan.

8. Odmjera je ovog suda kako je prijeporno pitanje u ovoj pravnoj stvari da li se tužiteljici zaposlenoj kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste dodaci na osnovnu plaću računaju na temelju temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU) i članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU) kojima je propisano da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje ili na temelju odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) i članka 45. KU 29/18 (NN 29/18) koja propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.) te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

9. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim da je tužiteljica u razdoblju od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022. radila na radnom mjestu liječnika specijaliste u posebnim uvjetima rada pa joj prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09) i članku 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR/14), pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava, a identično je propisano i odredbom članka 45. KU 29/18.

9.1. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđenim da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatak zbog posebnih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila (za redovan rad) dok joj dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila (za prekovremeni rad) iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u posebnim uvjetima rada.

9.2. Kolektivnim ugovorom 143/13 bilo je propisano u članku 59. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.

9.3. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59.a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

9.4. Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) počev od 1. rujna 2019. navedeni Dodatak povećan je na iznos od 16% od osnovne plaće.

9.5. Tužiteljica je u razdoblju važenja KU 29/18 i Dodatka II KU (NN 92/19) neprekidno radila na radnom mjestu liječnika specijaliste i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

9.6. Tuženik je u razdoblju od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022. tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima liječnika specijaliste i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

10. Odmjera je ovog suda da se tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi na vremensko razdoblje od 1.siječnja 2019. do 30. travnja 2022. za dodatke za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za znanstveni stupanj, pa se stoga pri ocjeni prava tužiteljice na dodatke za posebne uvjete rada na ostvarene sate prekovremenog rada, te na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ima primijeniti KU 29/18 i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19).

10.1. Iz provedenog dokaznog postupka nije sporno da tuženik nije tužiteljici isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužiteljica radila u prekovremenom radu.

10.2. Pravo na uvećanje plaće zbog posebnih uvjeta rada proizlazi iz odredbe članka 55. KU 29/18 kojim je u stavku 1. propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice.

10.3. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici s obzirom na njezino radno mjesto sukladno odredbi članka 55. stavka 2. KU 29/18 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće time da je prijeporno pitanje da li joj pripada pravo na ovo uvećanje pripada samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate prekovremenog rada.

10.4. Temeljem članka 57. KU 29/18 tužiteljici kao liječniku specijalisti pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno odredbi članka 60. KU 143/13.

10.5. Temeljem odredbe članka 54. stavak 2. TKU tužiteljici pripada dodatak na plaću na ime znanstvenog stupnja obzirom da je predmetnim člankom propisano da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ukoliko zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno, za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

11. Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU 29/18 tužiteljici pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada, dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatka za znanstveni stupanj međusobno isključuju. Primjenom odredbe članka 34. stavak 2. KU 29/18 prema kojoj tužiteljici koja je radila prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, ako je to za nju povoljnije pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

12. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. travnja 2022. i primjenjuje se Zaključak br. 153. koji ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora i za koji je sud vezan i temeljem kojeg mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati).

13. Takav stav temelji se i na zauzetom pravnom shvaćanju na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. na kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

14. Ovaj sud nije prihvatio navode tuženika da iz odredbi članka 47. i članka 51. KU-143/13 i članka 45. i 49. KU 29/18 proizlazi da radnik nema pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu jer da odredba članka 47. KU-143/13 i članka 45. KU 29/18 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

14.1. Odredbom članka 51. stavka 1. i članka 49. stavak 1. citiranih kolektivnih ugovora propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad od 50%, s time da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

14.2. Odredba članka 51. stavka 1. KU-143/13 i članka 49. stavak 1. KU 29/18 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, kao što je slučaj i s tužiteljem, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57. KU-143/13 i članka 55. KU 29/18 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka 57. KU-143/13 i članka 55. KU 29/18 na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.

15. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze ŽR, dipl.oecc. iz Zagreba na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine, a obzirom da je tužiteljica u pismenom podnesku od 27. studenog 2024. postavila tužbeni zahtjev jer je postavila stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 i 98/19, dalje: ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao, ali i morao postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji je u konkretnom slučaju i postavljen odmah nakon provedenog financijskog vještačenja.

16. Stoga je ovaj sud tužiteljici na ime neisplaćenih dodatak na plaću u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. travnja 2022. dosudio bruto iznos od 1.594,12 eura koliko je tužiteljica i zatražila.

17. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužiteljica nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na predenje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužitelja s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I. izreke ove presude.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1.) u iznosu od 200,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 11. ožujka 2024. i 29. studenog 2024. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 200,00 eura, zastupanja na ročištima 28. ožujka 2024. i 19. prosinca 2024. (Tbr. 9.t.1.) u iznosu od po 200,00 eura odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 218,99 eura obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.469,00 eura.

19.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

20. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci, 31. ožujka 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun. tužiteljice

-tuženiku