REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7179/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika RZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Štengl, odvjetniku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 31. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se tužbeni zahtjevi u ovoj pravnoj stari koji glase ": I Utvrđuje se da je ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 25.06.2020. godine u Zagrebu između BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja i UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupca, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javnog bilježnika Mladena Ježeka, Zagreb, posl. br. OV-2645/2020 i OV-2655/2020 od 26.06.2020. godine po kojem je UZ Slobodan kupio posebne dijelove nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], ZKU: 3617, k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, Bijenik br. 35, i to: 7. suvlasnički dio:

1040/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), četverosobni stan broj 7 u prvom katu lijevo, pov. 98,08 m², 13. suvlasnički dio: 75/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13), garaža broj 3 u podrumu, pov. 7,10 m² i 14. suvlasnički dio: 86/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 14), garaža br. 4 u podrumu, pov. 8,11 m².

II Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, pa sve do isplate."

i

"I Poništava se Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 25.06.2020. godine u Zagrebu između BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja i UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupca, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javnog bilježnika Mladena Ježeka, Zagreb, posl. br. OV-2645/2020 i OV-2655/2020 od 26.06.2020. godine po kojem je RZ kupio posebne dijelove nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], ZKU: 3617, k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, Bijenik br. 35, i to: 7. suvlasnički dio: 1040/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), četverosobni stan broj 7 u prvom katu lijevo, pov. 98,08 m², 13. suvlasnički dio: 75/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13), garaža broj 3 u podrumu, pov. 7,10 m² i 14. suvlasnički dio: 86/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14), garaža br. 4 u podrumu, pov. 8,11 m².

II Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, pa sve do isplate."

kao neosnovani.

II Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u visini od € 3651,05, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je u tužbi navela da je tuženik RZ sklopio dana 25.06.2020. godine u Zagrebu, kao kupac, sa BZ, kao prodavateljem, ugovor o kupoprodaji nekretnina, predmetom kojeg ugovora su bili posebni dijelove nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], ZKU: 3617, k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, Bijenik br. 35, i to: 7. suvlasnički dio:

1040/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), četverosobni stan broj 7 u prvom katu lijevo, pov. 98.08 m², 13. suvlasnički dio: 75/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13), garaža broj 3 u podrumu, pov. 7,10 m² i 14. suvlasnički dio: 86/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14), garaža br. 4 u podrumu, pov. 8,11 m². Kupoprodajna cijena za predmetne nekretnine iznosila je 60.000.00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, s time što je u čl. 3. navedenog ugovora, naznačeno da je prodavatelj potvrdio da mu je kupac na dan sklapanja tog ugovora u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Sukladno čl. 6. istog ugovora prodavatelj je zadržao pravo doživotnog stanovanja na nekretninama koje su predmetom ugovora. Tuženik je, temeljem navedenog ugovora, u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u ZKU: 3617, k. o. [katastarska općina], na svoje ime, upisao pravo vlasništva na kupljenim suvlasničkim dijelovima.

Prodavatelj KZ je umro **.**.2020. godine i iza njegove smrti vodi se ostavinski postupak kod javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos, posl. br. 0-1633/2021 UPP- OS-30/2021. Tužiteljica je zakonski nasljednik pok. BZ, s obzirom da je kći pok. MZ, sestre ostavitelja, dakle njegova nećakinja. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) tužiteljica ovom tužbom traži, prije svega, da sud samo utvrdi ništetnost ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25.06.2020. godine, kojeg je tuženik sklopio sa pok. BZ, s obzirom da kao zakonska nasljednica pok. BZ, ima pravni interes na podizanje takve tužbe. Naime, sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) ugovor je ništetan ako je sklopljen protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Inače, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. ZOO-a), s time da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a). Tuženik je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora protivno svim moralnim vrijednostima ovog društva iskoristio vrlo slabo zdravstveno stanje prodavatelja" KZ, s obzirom da je upravo u to vrijeme bio dementan i potpuno nepokretan. lako se u predmetnom ugovoru navodi da je prodavatelj u cijelosti isplaćen, pok. KZ nikada nije primio nikakav novac od kupca za prodaju" stana jer to nije evidentirano ni na kakvom računu, a niti je taj novac pronađen nakon njegove smrti. Ne treba ni spominjati da on nije trošio novac, osim za svakodnevne osobne potrebe, jer je bio potpuno nepokretan i nije izlazio iz kuće. Sve ovo neupitno govori da je tuženik prekršio sve moguće moralne vrijednosti sklapajući navedeni „kupoprodajni ugovor". Nadalje je indikativno kako je pok. KZ još 15. 12. 2017. godine napisao i oporuku kojom svu imovinu (uključujući i predmetni stan) ostavlja svojoj rođakinji, ovdje svjedokinji, VZ, tako da isto također dokazuje stanje svijesti pok. KZ, netom prije nego ga je tuženik "obrlatio". Ukoliko sud nađe da tužbeni zahtjev koji je tužiteljica istakla u cilju utvrđenja ništetnosti naznačenog ugovora nije osnovan, tužiteljica ističe, u zakonskom roku, s obzirom da je za kupoprodajni ugovor" saznala nakon smrti ostavitelja, dakle nakon 18.11.2020. godine (pravo zahtjevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, čl. 335. ZOO-a), a sukladno čl. 188. ZPP-a, s obzirom na povezanost istom činjeničnom i pravnom osnovom, sljedeći tužbeni zahtjev kojim traži poništenje predmetnog kupoprodajnog ugovora zbog njegove pobojnosti. Naime, kako to propisuje ZOO u čl. 330. ugovor je pobojan kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje. Tužiteljica, kao zakonska nasljednica ugovorne strane, pok. BZ, ima pravo zahtijevati poništenje ugovora jer je u njegovom interesu pobojnost ustanovljena. Prije svega tužiteljica ističe da je pok. KZ potpisao ugovor u bitnoj zabludi, nije znao što potpisuje odnosno što je predmet ugovora. Nadalje, tuženik je kod prodavatelja izazavao zabludu u namjeri da ga navede na sklapanje ugovora i time prijevarno postupao (čl. 284. ZOO-a). Sve navedeno tužiteljica ističe pozivajući se na izuzetno loše zdravstveno stanje prodavatelja u vidu njegove demencije i nepokretnosti.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, a s obzirom na to da tužiteljica u tužbi navodi da ima prebivalište u [adresa] te da tuženiku nije poznato je li ista državljanin Republike Hrvatske, tuženik predlaže da sud naloži tužiteljici polaganje osiguranja parničnih troškova sukladno odredbi članka 61. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (ZMPP). U tu svrhu tuženik predlaže da sud temeljem članka 8. stavka 1. i 3. ZMPP od Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske zatraži obavijest o sadržaju prava Australije u odnosu na priznanje odluka sudova Republike Hrvatske o troškovima postupka. Osiguranje parničnih troškova tuženik predlaže odrediti u novcu, i to u iznosu od 40.000,00 kn uvećano za PDV, što iznosi ukupno 50.000,00 kn, a što s obzirom na vrijednost predmeta spora od 500.000,00 kn i očekivano trajanje postupka sukladno odredbi Tbr. 8.1. i Tbr. 9.1., što odgovara vrijednosti osam parničnih radnji (odgovor na tužbu i tri obrazložena podneska te četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi) po 5.000,00 kn uvećano za PDV. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti.

Navodi koje tužiteljica iznosi u tužbi o okolnostima sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25.06.2020. godine te o zdravstvenom stanju pok. KZ u trenutku sklapanja ugovora neistiniti su, iskonstruirani i motivirani isključivo nezadovoljstvom tužiteljice sadržajem ostavinske mase u ostavinskom postupku koji se iza pok. KZ pred javnim bilježnikom Senijom Škrinjar Kos vodi pod posl. br. O-1633/2021. Tužiteljica u tužbi navodi da kao zakonska nasljednica iza pok. KZ ima pravni interes za podizanje predmetne tužbe, iako iza pok. KZ još uvijek nije doneseno rješenje o nasljeđivanju, niti je utvrđeno koje osobe su ostaviteljevom smrću postale njegovi nasljednici i ulazi li tužiteljica u krug zakonskih nasljednika. Stoga tužiteljica nije dokazala pravni interes za podnošenje ove tužbe te tuženik predlaže da sud temeljem čl. 288. ZPP odbaci tužbu. Nadalje, tužiteljica u tužbi iznosi tvrdnje o zdravstvenom stanju pok. KZ koje su u potpunosti izmišljene i paušalne. Isti u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji s tuženikom nije bio niti dementan niti potpuno nepokretan, već je, upravo suprotno onome što navodi tužiteljica, bio potpuno lucidan i sposoban shvatiti značenje svojih postupaka te posljedice koje iz njih proizlaze. S obzirom da tužiteljica uz tužbu nije dostavila niti jedan dokaz na okolnost svojih navoda, tuženik dostavlja u spis medicinsku dokumentaciju koju je pok. KZ predao tuženiku u vrijeme odlaska u bolnicu, a iz koje je jasno i nedvojbeno vidljivo njegovo psihofizičko stanje tijekom 2019. i 2020. godine, kao i da je vrlo dobro znao što potpisuje i koje su pravne posljedice njegovih postupaka te da je sadržaj Ugovora o kupoprodaji predstavljao njegovu stvarnu i slobodno izraženu volju.

Sadržaj medicinske dokumentacija ukazuje na to da je pok. KZ liječničku pomoć tražio zbog prisustva krvi u urinu sa stvaranjem ugrušaka koji su začepljavali urinarni kateter, a vezano uz osnovnu bolest ponavljanog raka prostate, te da je često pregledavan od liječnika više specijalnosti (urologa, onkologa, kardiologa, anesteziologa) koji niti u jednom trenutku nisu utvrdili simptome demencije na koje se tužiteljica poziva u tužbi.

Tuženik napominje da je pok. KZ bio doktor znanosti veterinarske medicine koji je vrlo dobro poznavao bolesti od kojih boluje i njihove prognoze te je u slučaju pojave bilo kakvih simptoma bolesti uvijek pravovremeno reagirao, ne dovodeći se u situaciju koja bi prouzročila metaboličke komplikacije koje bi imale utjecaja na njegovu svijest i razum ili kognitivne sposobnosti.

Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je pok. KZ u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji od 25.06.2020. godine mogao samostalno i svjesno donositi odluke o raspolaganju svojom imovinom te shvatiti značenje sadržaja sklopljenog ugovora. Kako bi zamaglila činjenično stanje u svezi sa svojom tvrdnjom da je tuženik na prijevaran način naveo pok. KZ na sklapanje ugovora, tužiteljica uz tužbu nije dostavila potpuni sadržaj ovjerene isprave Ugovora o kupoprodaji već je dostavila potpisani tekst koji sadrži isključivo ovjeru potpisa tuženika kao kupca od 26.06.2020. godine poslovni broj OV-2645/2020, dok je izostavila zadnju stranicu ugovora s ovjerom potpisa pok. KZ od 26.06.2020. posl. br. OV-2655/2020. Naime, potpisi tuženika i pok. KZ nisu ovjereni istom prilikom (što je vidljivo i iz poslovnih brojeva ovjere), već je tuženik radi ovjere potpisa pristupio kod javnog bilježnika Mladena Ježeka navedenog dana u jutarnjim satima, nakon čega je javnobilježnička savjetnica DZ na vanjskom uredovanju u domu pok. KZ i bez prisustva tuženika ovjerila potpis prodavatelja, a gdje je i razgovarala s pok. KZ i bila u mogućnosti uvjeriti se u njegovu sposobnost rasuđivanja i opće psihičko stanje u trenutku prodaje predmetnog stana. Neistinit je i navod tužiteljice da pok. KZ nikada nije primio nikakav novac od tuženika za prodaju stana „jer to nije evidentirano ni na kakvom računu, a niti je taj novac pronađen nakon njegove smrti“.

Sadržaj ugovora u cijelosti odgovara stvarnoj volji pok. KZ kao prodavatelja koji je novac od tuženika u gotovini primio dana 25.06.2020. godine u popodnevnim satima u svome domu, kada su ugovorne strane i potpisale tekst ugovora, a što je bio način isplate prema izričitoj želji prodavatelja.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: uvid ugovor o kupoprodaji nekretnine od 25.06.2020. godine i vlasnički list za č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], spis javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos, posl. br. O-1633/2021 UPP-OS-30/2021, potpuni tekst Ugovora o kupoprodaji nekrenine od 25.06.2020., ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 09.06.2020., popis osoba, osmrtnica, izjava KZ od 06.01.2020., oporuka ŽZ od 28.12.2011. i provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da su i direktni i eventualni tužbeni zahtjev neosnovani.

U ovom postupku je utvrđeno, da su, kako je detaljnije navedeno u tužbi, tuženik i KZ (sada pokojni) sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 25. lipnja 2020. godine, čije se utvrđenje ni štetnosti, odnosno poništenje ugovora predlaže utvrditi u ovom sudskom postupku.

Pažljivo iščitavajući činjenični supstrat tužbe, za zaključiti je da je osnovana argumentacija tužiteljice, inače nećakinje KZ, ta, da je tuženik navodno cit: "… iskoristio slabo zdravstveno stanje suprotno svim moralnim vrijednostima ovog društva…" kraj citata, jer da je ĆZ u vrijemo zaključenja ugovora bio dementan i nepokretan. Ovdje tužiteljska strana temelji svoje shvaćanja da bi ugovor bio stoga ili obuhvaćen ništtnošću ili pobojnošću sukladno Zakonu o obveznim odnosima.

Prije izvođenja ostalih dokaza, sud je izveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem stanja uma KZ u trenutku zaključenja spornog ugovora, a prema raspoloživoj dokumentaciji u spisu. Stalni sudski vještak prim. Dr. Gordan Makarić je u svom nalazu i mišljenju od 28.12.2024. naveo da od psihijatrijski relevantnih podataka, sadržanih u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu Naslova, izdvaja da nema podataka da se pok. KZ liječio po psihijatru.

Detaljnom analizom priložene medicinske dokumentacije također se ne nalazi podataka koji bi govorili u prilog bilo kakvog psihičkog poremećaja.

Neosporna je činjenica da je pok. KZ bio osoba starije životne dobi, te da je shodno navedenom mogao imati određene, s dobi uvjetovane, promjene poput usporavanja kognicije i redukcije kognitivne fleksibilnosti, te oslabljene emotivne kontrole. Navedene se promjene tumače u sklopu normalnih, odnosno s dobi uvjetovanih, te se moraju razlikovati od onih uzrokovanih demencijom ili nekom sistemskom bolesti. Pok. KZ bolovao je od zloćudne novotvorine prostate, te je od 2007.g. bio procesu liječenja. Od ožujka 2019.g. bilježi se intenziviranje tegoba s mokrenjem, te mu je u studenom 2019.g. učinjen TUR prostate. Slijede redovne urološke kontrole sa izmjenom urinarnog katetera.

Također je bolovao od šećerne bolesti i povišenog krvnog tlaka. Iz priložene se medicinske dokumentacije iščitava da je aktivno sudjelovao u procesu liječenja i dijagnostičkih obrada. Ne nalazi se podataka u smislu izražene eventualne psihopatološke simptomatike.

U ovakvoj su vrsti medicinskog vještačenja od isključive relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskoj dokumentaciji.

Vještak se, naravno, ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku, što je u isključivoj nadležnosti suda.

U navedenoj se medicinskoj dokumentaciji ne nalazi se jasnih medicinsko utemeljenih dokaza koji bi decidirano govorili u prilog kontinuiranog psihičkog poremećaja sa izraženom psihopatološkom simptomatikom, a koja bi imala za posljedicu jasno izraženu distorziju realiteta tempore acti, odnosno psihopatološke simptomatike koja bi imala znatniji utjecaj na njegove voljne funkcije, kao i na razumijevanje značenja i posljedica samog akta.

Na temelju svega navedenog, ne nalaze se decidirani medicinski podaci koji bi upućivali na donošenje mišljenja o nesposobnosti za izradu bilo kojeg pravnog akta, odnosno forenzička se relevantnost mora uvijek jasno dokazati dijagnosticiranjem određenih simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, mogu dovesti u pitanje dostatnost i intelektualnih i voljnih funkcija za izradu akta.

Na kraju, uzevši u obzir prije navedene argumente, vještak jasno smatra da nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pokojnog BZ u vrijeme sklapanja spornog ugovora.

Ovaj nalaz i mišljenja vještaka sud u cijelosti prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.

Imajući u vidu navedeno, vještačenjem su otklonjene sve tvrdnje tužiteljice o dementnosti KZ kao neutemeljene, a isto tako da bi ta osoba bila toliko slabog zdravstvenog stanja koje bi utjecalo na njegovo zdravstveno rasuđivanje. Evidentno je i da činjenica nepokretnosti nije utjecala na njegovo rasuđivanje ili da je ta osoba imala ikakav zdravstveni poremećaj.

Time je otklonjena istovremeno i tvrdnja tužiteljice o "iskorištavanju slabog zdravstvenog stanja suprotno svim moralnim vrijednostima ovog društva", jer je KZ bio potpuno psihički stabilan prilikom zaključenja navedenog ugovora, imajući u vidu da vještak jasno navodi da "ne nalazi se podataka u smislu izražene eventualne psihopatološke simptomatske" , a niti u spisu ima podataka da bi eventualno zdravstveno stanje utjecalo na njegovo rasuđivanje.

Sasvim je izvjesno, da ovakva stručna utvrđenja vještaka ne mogu otkloniti iskazi svjedoka koji nisu stručnjaci za psihičke poremećaje, slijedom čega sud preostale dokaze nije niti izvodio u smislu načela ekonomičnosti.

Osim toga, točna je tvrdnja tuženika da je KZ ostavio svoju imovinu oporučno drugoj rođakinji VZ (l. 8), pa je istovremena i vrlo vjerojatna argumentacija tuženika da je ova parnica pokrenuta od strane tužiteljice zbog nezadovoljstva oporučnom voljom ostavitelja prema njoj, kojoj izgleda nije ostavio ništa – međutim, s time tuženik nema ništa.

Netočna je i tvrdnja tužiteljice da KZ nije primio novac po ugovoru, jer iz čl. 3. ugovora proizlazi upravo suprotno, a i sam je ugovor potpisao u punoj svijesti.

Sud je stoga stava da se nisu ispunili zakonski uvjeti za poništenje spornog ugovora niti za utvrđenje pobojnosti istoga sukladno odredbama 330 (i dalje ) i 322 (i dalje) Zakona o obveznim odnosima, jer za tako nešto nema uopće niti jednog elementa, pa su posljedično i tužbeni zahtjevi odbijeni kao neosnovani.

Odluka o trošku parničnog postupka tuženika – jer je tužiteljica izgubila ovu parnicu, temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu 500 bodova Tbr 7/1, ročišta 13.03.2024. i 20.02.2025, svako po 500 bodova Tbr 9/1,sastav jednog obrazloženog podneska od 06.02.2025. 500 bodova Tbr 8/1, ukupno 2000 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, iznosi 27.500,00 kuna/ € 3651,05.

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u Eur 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tuženika (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine.

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.