Poslovni broj: P-5958/2021-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Matković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici AĐ, BĐ, DĐ, Sofija Petković i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marije Koprivica, odvjetnice i punomoćnice tuženika Sofije Petković, odvjetnice, dana 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.685,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 25,30 EUR od dana 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,33 EUR od dana 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,91 EUR od dana 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,22 EUR od dana 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,72 EUR od dana 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,51 EUR od dana 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,32 EUR od dana 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,81 EUR od dana 01.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,02 EUR od dana 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,30 EUR od dana 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,82 EUR od dana 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,60 EUR od dana 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,05 EUR od dana 02.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,84 EUR od dana 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,68 EUR od dana 04.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,14 EUR od dana 02.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,89 EUR od dana 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,30 EUR od dana 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,90 EUR od dana 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,64 EUR od dana 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,36 EUR od dana 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,48 EUR od dana 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,40 EUR od dana 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,24 EUR od dana 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,95 EUR od dana 02.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,44 EUR od dana 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,70 EUR od dana 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,94 EUR od dana 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 93,47 EUR od dana 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,44 EUR od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,70 EUR od dana 02.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,54 EUR od dana 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 120,44 EUR od dana 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 144,67 EUR od dana 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,93 EUR od dana 02.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,98 EUR od dana 04.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,90 EUR od dana 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,84 EUR od dana 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 120,40 EUR od dana 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,13 EUR od dana 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,89 EUR od dana 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,93 EUR od dana 19.04,2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,61 EUR od dana 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,44 EUR od dana 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,36 EUR od dana 02.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,17 EUR od dana 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,86 EUR od dana 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,88 EUR od dana 01.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,19 EUR od dana 01.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,74 EUR od dana 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,95 EUR od dana 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 113,93 EUR od dana 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,44 EUR od dana 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,19 EUR od dana 01.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 119,85 EUR od dana 02.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,47 EUR od dana 04.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 109,21 EUR od dana 03.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 111,76 EUR od dana 06.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,84 EUR od dana 09.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,51 EUR od dana 10.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,59 EUR od dana 14.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 120,56 EUR od dana 11.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,00 EUR od dana 07.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,45 EUR od dana 04.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,54 EUR od dana 21.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,53 EUR od dana 07.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,12 EUR od dana 05.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,02 EUR od dana 02.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,52 EUR od dana 01.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,37 EUR od dana 06.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,63 EUR od dana 02.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 128,95 EUR od dana 06.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,77 EUR od dana 05.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 133,68 EUR od dana 01.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 132,55 EUR od dana 01.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 04.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 02.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 03.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 04.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 01.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 134,09 EUR od dana 21.07.2015. godine pa do isplate za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije dosuđenog u točki II/ izreke ove presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.138,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. srpnja 2021. navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj 628-50-4907028 od 30. svibnja 2008., temeljem kojeg je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita za kupnju motornog vozila odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 34.963,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita uz rok otplate od 84 mjeseca. Kredit po predmetnom Ugovoru je u cijelosti otplaćen 30. lipnja 2016. U bitnom sadržajno navodi da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je glavnica i obveza otplate predmetnog kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF nepoštene odnosno ništetne, budući prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od strane tuženika nije bio informiran o mogućim rizicima nekontroliranog rasta tečaja CHF odnosno o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja kao potrošača. U smislu odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda RH broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF tuženik stekao nepripadni novčani iznos koji je tužitelj preplatio odnosno da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku za svaki pojedini mjesečni anuitet po tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate. Stoga u tužbi postavljenim tužbenim zahtjevima predlaže utvrditi ništetnom odredbu članka 1. predmetnog Ugovora o kreditu, a koja glasi „ Iznos kredita, kunska protuvrijednost CHF 34.963,56 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita“ te predlaže naložiti tuženiku da mu s naslova povrata preplaćene razlike tečaja CHF isplati ukupno iznos od 57.957,77 kuna (7.692,32 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose preplaćene mjesečne iznose od dana dospijeća (plaćanja) pa do isplate. Nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 2. svibnja 2023. konačno postavljenim novčanim tužbenim zahtjevom s osnove povrata preplaćene razlike tečaja potražuje isplatu ukupnog iznosa od 7.685,28 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica, kako je to pobliže navedeno pod toč. I/ izreke ove presude. Naknadno tijekom postupka, na ročištu od 24. veljače 2025. (list 402 spisa) tužitelj povlači u tužbu u dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti prethodno citirane odredbe članka 1. predmetnog Ugovora o kreditu (o čemu je odlučeno pravomoćnim rješenjem donesenim na ročištu od 24. veljače 2025.), dok ustraje kod novčanog tužbenog zahtjeva konačno postavljenog u podnesku od 2. svibnja 2023., sadržajno pojašnjavajući da potražuje vraćanje preplaćenog po osnovi ništetnosti odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF sadržane u članku 7. predmetnog Ugovora o kreditu. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvenstveno ističe da bi prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti (odredbe čl.1. Ugovora) kako je isti postavljen u tužbi, dovelo do toga da uopće nije određen iznos kredita te da je takav zahtjev u proturječnosti zahtjevu za isplatu koji se temelji na valjanosti odredbe kojom je ugovoren iznos kredita. U pogledu pozivanja tužitelja na utvrđenja iz odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, ističe da je u tom postupku pravna zaštita pružena na općenitoj razini i nisu izvođeni nikakvi dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne. S obzirom da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, smatra da se presude na koje se tužitelj poziva u tužbi ne mogu primijeniti niti posredno na predmetni Ugovor te se u tom smislu poziva na stajalište sadržano u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Podredno, smatra da tužitelj mora dokazati nepoštenost odnosno ništetnost spornih ugovornih odredbi, na koju okolnost tužitelj nije predložio nikakve dokaze. bitnom ističe da su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF bile jasne, lako uočljive i razumljive i to, kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja, kao i da su tužitelju tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF te da je tuženik tužitelju prije zaključenja Ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni Ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, kao i da je predmetni Ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Nadalje ističe da u trenutku zaključenja Ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao, kao i da se u svezi odredbe o valutnoj klauzuli među strankama pojedinačno pregovaralo te da je tužitelj tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili ugovora bez valutne klauzule (kunskog kredita). Ističe da je u svemu postupao u skladu s propisima koji reguliraju njegovo poslovanje te da je njegovo postupanje bilo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, kao i da je predmetni Ugovor ispunjen i da se stoga ništetnost ne može isticati ako se radi o zabrani manjeg značaja, slijedom čega osporava osnovanost zahtjeva za povrat utuženog iznosa te pravo na isplatu zateznih kamata. Također, prigovara i visini novčanog tužbenog zahtjeva u odnosu na koji ističe i prigovor zastare. Tijekom postupka u bitnom ističe i da je u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva za isplatu potrebno uzeti u obzir i manje plaćene iznose u anuitetima u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od onog u vrijeme isplate predmetnog kredita. Po primitku nalaza i mišljenja vještakinje za financije (prema kojem je tužitelj uskladio konačno postavljeni tužbeni zahtjev), navodi da nema primjedbi u pogledu pravilnosti matematičkog izračuna, ali ističe da isti ne pridonosi rješenju ovog spora s obzirom da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Prijepis knjigovodstvene kartice (listovi 18-23 spisa), Otplatni plan (listovi 31-43 spisa), Ugovor o kreditu broj 628- 50-4907028 od 30.05.2008. (listovi 44-48 spisa), Zahtjev za kredit (list 304 spisa), Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila (listovi 305-306 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja (listovi 337-344 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 390-391 spisa).

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Iz priložene dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno je utvrđeno sljedeće:

-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila, iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF;

-da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za kredit (s namjenom kupnje automobila) s valutnom klauzulom u CHF,

-da je između tuženika, kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita i davatelja osiguranja te ĆĐ, kao sudužnika, zaključen Ugovor o kreditu broj 628-50- 4907028 od 30. svibnja 2008 s namjenom kupnje rabljenog automobila (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.963,56 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz redovnu kamatu po stopi od 6,75% godišnje, koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl.2. st.1 ) i rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.4.); da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu…, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu… (čl.7.st.1.);

-da je javni bilježnik Vesna Ćuzela iz Rijeke po javnobilježničkom prisjedniku ĐĐ dana 30. svibnja 2008. izdala Potvrdu privatne isprave poslovni broj OV-11339/08 kojom je potvrdila da je tužitelju prethodno navedeni Ugovor pročitan i upozoren je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

-da su u otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate, 6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kredit te nije bilo sporno da je svrha predmetnog Ugovora bila potrošačka u smislu odredbe čl. 3. toč. 9. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje:ZZP/07). Također, nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

7.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli u CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih banaka , ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

10. Pri tome se ističe da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je, između ostalog, za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana.

postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

12. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

13. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, (navedeno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što u konkretnom slučaju tuženik tijekom postupka nije dokazao.

14. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

15. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

16. S obzirom na prethodno iznesena stajališta Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH sud nije našao potrebnim po prijedlogu tuženika izvoditi dokaz saslušanjem svjedokinje ĐĐ (javnobilježnikog prisjednika), slijedom čega je navedeni dokazni prijedlog tuženika odbijen na ročištu od 25. listopada 2024.

17. Sud je prihvatio kao uvjerljiv iskaz tužitelja (listovi 390-391 spisa) iz kojeg u bitnom proizlazi da mu je trebao je novac za kupnju automobila za osobne potrebe te da se stoga, budući nije imao dovoljno gotovine, obratio tuženiku radi kredita, pri čemu je tražio da mu se odobri kunski kredit, a od strane službenice banke tuženika mu je preporučen kredit s valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji, što je on prihvatio budući je imao povjerenja u banku tuženika. Nadalje, iz iskaza tužitelja u bitnom sadržajno proizlazi da on prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od strane tuženika nije bio informiran o postojanju bilo kakvih posebnih rizika ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF niti mu je bilo što objašnjeno općenito vezano za valutnu klauzulu, niti od strane zaposlenika tuženika niti od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Tijekom otplate kredita tečaj CHF u odnosu na kunu počeo naglo i nekontrolirano rasti tako da su mjesečni anuiteti predmetnog kredita bili sve veći, a sve anuitete predmetnog kredita plaćao je isključivo on. Na sadržaj predmetnog Ugovora, koji je unaprijed sastavio tuženik, nije mogao utjecati već je ponuđeni mu Ugovor mogao samo prihvatiti ili ne prihvatiti. Ne sjeća se je li prije potpisivanja u cijelosti pročitao predmetni Ugovor o kreditu.

Po struci je kvalificirani automehaničar.

18. U ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje zaposlenika koji je osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužitelj pozvao, a tuženik s druge strane, nije dokazao nikakve posebne okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dio odredbi čl.7. st.1. predmetnog Ugovora o kreditu.

19. U odnosu na prigovor tuženika da je potrebno ispitati i savjesnost postupanja tužitelja te udovoljava li isti zahtjevima koji se postavljaju za zaštitu imajući u vidu pojam "prosječnog potrošača", valja istaknuti da iz sadržaja predmetnog Ugovora jasno proizlazi da je tužitelj isti zaključio kao fizička osoba radi kupnje osobnog vozila, pri čemu tuženik, na kojem je teret dokaza u tom smislu, niti tvrdi niti dokazuje da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

20. Glede prigovora tuženika da je predmetni Ugovor o kreditu zaključen radi kupnje vozila, a da odluke na koje se tužitelj poziva nije moguće primijeniti na autokredite valja napomenuti da autokrediti nisu isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

21. Također, valja napomenuti kako okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i da je kredit otplaćen - sama po sebi ne utječe na pravo tužitelja zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti dijela odredaba koje su bitan element ugovora - cijena - to nema mjesta niti zaključku da bi se radilo o povredi manjeg značaja.

22. Konačno, valja dodati je da ispitivanje poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF koja je glavni predmet ugovora dopušteno samo ako ta odredba nije transparentna. Imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnoj (jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj) odredbi koja bi bila izuzeta iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Dakle, to bi podrazumijevalo jasne informacije o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti).S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja te dovodeći isti u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora. Također, u odnosu na tvrdnje tuženika u pravcu da je tužitelju, između ostalog, sporna ugovorna odredba pojašnjene prilikom solemnizacije Ugovora, valja navesti da je odgovornost za ispunjenje zahtjeva transparentnosti na trgovcu (ovdje tuženiku), a ne na javnom bilježniku.

23. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose i to, kao razliku između iznosa koje je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po tečaju te iznosa obračunatih prema početnom tečaju CHF.

24. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

25. Tužba u ovom predmetu je podnesena 14. srpnja 2021., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

26. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o., iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja (listovi 337-344 spisa)u bitnom proizlazi da je isplata kredita izvršena dana 03. lipnja 2008. te da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita, tečaj CHF oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom korištenja kredita. Nadalje, u bitnom proizlazi da ukupan iznos preplata zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate (tzv. pozitivna razlika) iznosi 7.692,36 EUR (57.958,05 kuna), a da ukupan iznos koji je tužitelj manje platio u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (tzv. negativna razlika) ukupno iznosi 7,07 EUR (53,30 kuna) te da nakon zbroja pozitivnih i negativnih razlika (prijeboj) ukupna preplata iznosi 7.685,28 EUR (57.904,75 kuna) pri čemu su datumi plaćanja te pojedini više i manje plaćeni mjesečni iznosi u EUR, prikazani u stupcima 6., 14. i 15., Tabele 1 nalaza i mišljenja na listovima 341-343 spisa.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da tuženik nije isticao prigovore glede pravilnosti matematičkog izračuna koji je dan u pisanom nalazu i mišljenju, sukladno kojem je tužitelj uskladio konačno postavljeni tužbeni zahtjev, pri čemu nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka ističe glede metode vještačenja te se u tom pravcu tuženik upućuje na prethodne točke obrazloženja ove presude.

28.1. Slijedom prethodno navedenih razloga sud nalazi da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF, dakle, bez osnove, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje za financije proizlazi da preplata u anuitetima zbog rasta tečaja tijekom otplate predmetnog kredita, uzimajući u obzir i tzv. negativnu razliku (ukupni zbroj manje plaćenih iznosa u anuitetima zbog nižeg tečaja u pojedinim razdobljima otplate) ukupno iznosi 7.685,28 EUR (57.904,75 kuna), pri čemu su pojedini više plaćeni mjesečni iznosi u EUR i vidljivi iz Tabele 1 nalaza i mišljenja (stupci 14 i 16), sukladno kojem izračunu je tužitelj uskladio konačno postavljeni tužbeni zahtjev, to je tužitelju u cijelosti dosuđen zatraženi iznos od 7.685,28 EUR, temeljem čl.323.st.1. i čl.1111.st.1. ZOO-a

28.2. S obzirom da tužitelj na pojedine preplaćene iznose glavnica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje počevši od datuma nakon datuma kada su izvršene uplate istih iznosa, na pojedine iznose glavnica od dana kada je izvršena uplata istih iznosa, a na pojedine iznose glavnica za razdoblje prije datuma izvršene uplate (primjerice od dana dospijeća pojedinih mjesečnih anuiteta), to su tužitelju na pojedine iznose glavnica sukladno postavljenom zahtjevu (čl.2.st.1 ZPP-a) dosuđene zakonske zatezne kamate od kasnijih datuma nakon dana izvršenih uplata, a na pojedine iznose glavnica od datuma kada su tuženiku izvršene uplate istih iznosa, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje za financije (stupac "6" Tabele 1 nalaza i mišljenja), sve temeljem čl. 29.st.1. i čl. 1115. ZOO-a (toč. I/ izreke).

29. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije dosuđenog pod točkom I/ izreke odbijen kao neosnovan (toč. II/ izreke).

30. Odluka o kamatnoj stopi na dosuđene iznose glavnica za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (dio zahtjeva za isplatu kamata), a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

31.1. Tužitelju su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 2 podneska ( od 07. prosinca 2021. i 02. svibnja 2023.), prema Tbr 8/1- po 100 bodova te za zastupanje na 4 ročišta (od 15. rujna 2022, 10. svibnja 2024., 12. prosinca 2024. i 24. veljače 2025.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 700 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i priznati PDV od 25% iznosi 1.750,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR (2.000,00 kn) i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu 123,30 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 2.138,75 EUR (toč. III/ izreke).

31.2. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 31. ožujka 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika