REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1925/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika My Seatime Yachtcharter d.o.o., Stjepana Radića 68, Šibenik, OIB: 13398045496, zastupanog po punomoćnici Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnice tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 23.travnja 2021.godine nedopuštena i da je otkaz navedenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 02.siječnja 2020.godine nezakonit.

II/ Utvrđuje se sukladno čl. 125. Zakona o radu da je radni odnos među strankama prestao dana 7. ožujka 2022. te se nalaže tuženiku My Seatime Yachtcharter d.o.o., Stjepana Radića 68, Šibenik, OIB: 13398045496, na ime naknade štete isplatiti tužitelju ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osam ugovorenih mjesečnih plaća u bruto iznosu, što bi predstavljalo iznos od 10.830,16 Eur-a/81.599,84 Kuna. Eur-a u bruto iznosu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja je na taj iznos teče od dana 7. ožujka 2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, NN br. 45/05 – 156/22 i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, pa sve do isplate.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja vezano za potraživanje naknade štete za više zatraženi iznos kao neosnovan i to u iznosu od 4.499,32 Eur-a.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 2.825,60 Eur-a, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi predanoj Općinskom sudu u Šibeniku dana 4. lipnja 2021. godine navodi da se kod tuženika nalazio u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 2. siječnja 2021., na radnom mjestu "Mehaničar brodskih strojeva". Tužitelju da je dana 23. travnja 2021. sačinjena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu iz razloga što da bi radnik vulgarno vrijeđao i iskazao neposluh prema nadređenoj osobi uz prijetnju tjelesne sile. Protiv navedene odluke radnik (tužitelj) da je sačinio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od 4. svibnja 2021., koji da je poslodavac (tuženik) zaprimio dana 11. svibnja 2021., te isti u roku od 15 dana nije odgovorio na tužiteljev zahtjev radi čega da tužitelj u zakonskom roku podnosi ovu tužbu. Nadalje se navodi da je upravo vrijeđanje način odnosa koji je nadređena osoba prakticirala prema radnicima, zbog čega da je mnogo radnika kod poslodavca prestalo raditi. Ističe se da nadređena osoba od radnika da traži obavljanje nemogućih i nesuvislih radnih zadataka, upotrebljavajući psovke prema radnicima kao svakodnevni način komunikacije, te kada se netko od radnika ne uklopi u ovakav način rada, već traži neometano obavljanje razboritih i svrhovitih poslova, da mu tada nadređena osoba komunikaciju negodovanja stavi na teret, izmišljajući teške kvalifikacije razgovora. Nadalje se navodi da se ovdje ne radi o situaciji u kojoj poslodavac promiče kolegijalne odnose, poštivanje radnika, rada i zdrave komunikacije već ista promiče način rada nespojiv sa pravilima struke te uvrjedljive za dostojanstvo radnika, te da je u tom kontekstu trebalo razmotriti odnos nadređene osobe prema radniku prije donošenja pobijane odluke. Nadalje se navodi da ukoliko poslodavac ne uvaži tužiteljev zahtjev radi nastavka radnog odnosa na primjeren način da će isti u sudskom postupku tražiti primjenu sudske prakse prema kojoj sudovi postupanje stranaka u radno pravnom odnosu cijene kroz trpljenje mobinga prema radniku na radnom mjestu. U privitku tužitelj dostavlja i dokaz da je radnik zbog ponašanja nadređene osobe kod poslodavca dana 23. travnja 2021. zatražio liječničku pomoć, a koju koristi i danas, budući da je isti upućen u daljnje preglede. Uz sve navedeno, navodi se da tužitelj kao jedini zaposleni član obitelji, skrbi o bolesnoj supruzi i trojce djece, pa da je poslodavac donošenjem ovakve neosnovane odluke potpuno ugrozio egzistenciju radnika i njegove obitelji. Radi svega navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i donese presudu kojom će utvrditi nedopuštenom i nezakonitom odluku o otkazu te tužitelja vratiti na posao te platiti dužne doprinose na plaće iz osnove radnog odnosa. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je podneskom od 25. siječnja 2023. konačno uredio točku II/ tužbenog zahtjeva tako da isti traži utvrđenje da mu je prestao radni odnos kod tuženika dana 07.ožujka 2022.godine i da mu je tuženik dužan na ime naknade štete s tog osnova isplatiti iznos od ukupno 15.329,48 Eur-a (deset i pol ugovorenih mjesečnih plaća) sa pripadajućom kamatom. Tužitelj je ujedno podneskom od 13.02.2025.godine ispravio krivi datum ugovora o radu navodeći da se radilo o ugovoru o radu od 02.01.2020.godine, a ne o 02.01.2021.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 12-14 spisa) ističe kako je predmetna tužba neuredna i nerazumljiva, te da su svi činjenični navodi izneseni u tužbi u potpunosti netočni. Naime, da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog s poslodavcem - ovdje tuženikom, dana 02.01.2020. godine radnik – ovdje tužitelj obavljao poslove na radnom mjestu mehaničar brodskih strojeva i to mjestu rada Marina Baotić u Segetu Donjem. Slijedom naprijed navedenog, tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku budući je sukladno odredbi članak 65. Zakona o parničnom postupku, propisano da je u sporu iz radnog odnosa, ako je tužitelj radnik, za suđenje nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos, što bi značilo da je u konkretnom slučaju stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Splitu, te se predlaže prije upuštanja u raspravljanje donijeti Rješenje kojim se Općinski sud u Šibeniku oglašava mjesno nenadležnim te se predlaže predmet uputiti u rad Općinskom sudu u Splitu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Nadalje ističe da su netočni navodi tužitelja da bi se od istog tražilo bilo kakovo obavljanje poslova izvan opisa njegovog radnog mjesta, a pogotovo da bi isti bio izvrgnut napadima od strane nadređenih. Štoviše, tužitelj da je osobno i u više navrata, svojim neprimjerenim i nedopuštenim ponašanjem ulazio u sukobe s drugim radnicima, a prema gospodinu LV, kao svojem nadređenom da je osim verbalnih uvreda i prijetnji i primijenio silu, zbog čega je isti dana 12. siječnja 2021.g. i bio upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa uz upozorenje da ukoliko se nastavi takovo ili slično nedopušteno ponašanje, radniku slijedi otkaz ugovora o radu. Međutim, navodi da tužitelja ni izdano upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa u svezi s mogućnosti otkaza ugovora o radu od dana 12.01.2021. godine, nije spriječilo da dana 22. travnja 2021.g. ponovno vulgarno vrijeđa nadređenu osobu odnosno gospodina LV, te da istom prijeti nanošenjem tjelesnih ozljeda a sve uz prisutnost drugih zaposlenika kod ovog poslodavca, a zbog čega je uredovala i policija. Nakon obavljenih razgovora s očevidcima događaja, poslodavac da je utvrdio kako je radnik ponovno neprimjerenim i nedopuštenim ponašanjem počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a što da predstavlja valjani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu to je sukladno odredbi čl. 30. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme te sukladno odredbi čl. 116. ZOR-a utvrđeno, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa, da daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć, odnosno da su nastupili valjani i zakonski razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te tužitelja obvezati da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Općinski sud u Šibeniku se rješenjem od 21. rujna 2021. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je predmet po pravomoćnosti rješenja ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2021. (list 6-7 spisa); Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 4. svibnja 2021. (list 8-9 spisa); potvrde o primitku od 6. svibnja 2021. (list 10 spisa); povratnice Hrvatske pošte od 6.05.2021. (list 11 spisa); Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnosti otkaza ugovora o radu od 12.01.2021. (list 16 spisa); Ugovora o radu od 8. ožujka 2022. (list 31-33 spisa);

Ugovora o radu od 8. travnja 2022. (list 34-35 spisa); Ugovora o radu od 8. srpnja 2022. (list 37-39 spisa); Ugovora o radu od 8. rujna 2022. (list 40-42 spisa); Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 02. siječnja 2020. (list 45-50 spisa); potvrde zaprimanja obrasca (list 51-52 spisa); Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (list 52-55 spisa); dopisa Regos, Sektora osiguranika i registra od 24. rujna 2024. (list 99 spisa); dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 27. rujna 2024. uz prilog (list 103-104 spisa); obračunskih lista plaće (list 109-110 spisa); medicinske dokumentacije za JV (list 111-112 spisa); elektroničnog zapisa iz Matice rođenih (list 113-116 spisa); dopisa HZMO od 8. siječnja 2025. s prilozima (120-127); izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FV (list 66-67 spisa); svjedoka LV (list 68-70 spisa); svjedokinje NV (list 882 spisa); svjedokinje CV (list 82-83 spisa); svjedoka UV (list 83-84 spisa); svjedoka ŽV (list 84-85 spisa); saslušanjem tužitelja (list 74-76 spisa); te saslušanjem zz tuženika (list 77-78 spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio radnik kod tuženika na radnom mjestu mehaničara brodskih strojeva temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 02.01.2020.godine, a što iz proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 02.01.2020.godine (list 57-61 spisa). Također nije sporno da je tuženik tužitelju otkazao navedeni ugovor o radu od 02.01.2020.godine svojom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.travnja 2021.godine (list 6-7 spisa).

7. Također među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a) u roku od 15 dana od dostave navedene odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava radnika budući je istog podnio dana 04.svibnja 2021.godine, a tuženik je navedeni zahtjev zaprimio dana 11.svibnja 2021.godine, a što je razvidno iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava radnika od 04.svibnja 2021.godine (list 8-9 spisa), te pregledane povratnice (list 11 spisa). Obzirom da tuženik nije tužitelju odgovorio na navedeni zahtjev u roku od 15 dana od dostave navedenog zahtjeva pa samim time se treba smatrati da nije udovoljio navedenom zahtjevu radnika, tužitelj je sukladno odredbi članka 133.stavka 2. ZR-a u daljnjem roku od 15 dana zahtijevao zaštitu pred ovim sudom budući je tužbu u predmetnoj pravnoj stvari podnio dana 04.06.2021.godine. U navedenom smislu tužitelj nije prekludiran za podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari.

8. U predmetnoj pravnoj stvari je sporna činjenica da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.travnja 2021.godine te da li je izvanredni otkaz dan u zakonskom roku iz članka 116.stavka 2. ZR-a, kao i da li je osnovan zahtjev tužitelja da se utvrdi sukladno odredbi članka 125. ZR-a prestanak radnog odnosa tužitelju sa danom 07.ožujka 2022.godine, te da li je osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu štete s osnova prestanka radnog odnosa, a u zatraženom iznosu od 15.329,48 Eur-a.

9. Prvenstveno je potrebno istaći da tuženik neosnovano ističe da se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 13.veljače 2025.godine. Naime, iz podneska tužitelja od 13.02.2025.godine (list 131 spisa) proizlazi da je tim podneskom tužitelj ispravio pogrešno naveden broj godine u ugovoru o radu tužitelja i to u točki I/ tužbenog zahtjeva, a obzirom kad je tužitelj zaključio ugovor o radu sa tuženikom na neodređeno vrijeme ističući da je točan datum ugovora o radu 02. siječnja 2020.godine, a ne 02.siječnja 2021.godine. Navedeni ispravak datuma ugovora o radu i to godine ugovora o radu ne predstavlja prema mišljenju ovog suda preinaku tužbe. Naime, odredbom članka 191. ZPP-a je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom članka 191.savka 3. ZPP-a je između ostalog propisano da tužba nije preinačena ako je tužitelj dopunio ili ispravio pojedine navode. U navedenom smislu, a obzirom da je tužitelj citiranim podneskom od 13.veljače 2025.godine samo ispravio datum i to godinu ugovora o radu navedeno se ne može smatrati preinakom tužbe pa sukladno tome tuženik neosnovano na ročištu od 14.veljače 2025.godine ističe da se protivi preinaci tužbe budući se navedena situacija ne može smatrati preinakom tužbe već samo ispravkom pojedinih navoda u tužbi.

10. Nadalje, temeljem odredbe članka 116.stavka 2. ZR-a ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja na činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Iz pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.travnja 2021.godine (list 6-7 spisa) proizlazi da tuženik temelji odluku o izvanrednom otkazu tužitelju na povredi obveza iz radnog odnosa zbog vrijeđanja nadređene osobe 12.siječnja 2021.godine, te 22.travnja 2021.godine. Tuženik je obzirom na navedene događaje donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

11. Iz pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.travnja 2021.godine (list 6-7 spisa) proizlazi da je tužitelju koji je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu mehaničar brodskih strojeva izvanredno otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 02.01.2020.godine, te je navedeno da tužitelju radni odnos prestaje s danom 23.travnja 2021.godine, te da radnik nema pravo na otpremninu. Istaknuto je da je dana 12.01.2021.godine izdano upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa u svezi s mogućnosti otkaza ugovora o radu jer da je tužitelj kao radnik dana 12.siječnja 2021.godine počinio povredu obveza iz radnog odnosa time što da je vulgarno vrijeđao i iskazao neposluh prema nadređenoj osobi uz prijetnju tjelesne sile. Također je navedeno i da je tužitelj kao radnik dana 22.travnja 2021.godine ponovno vulgarno vrijeđao nadređenu osobu te da je istoj prijetio nanošenjem tjelesnih ozljeda sve uz prisutnost drugih zaposlenika kod tuženika. Istaknuto je da je nakon obavljenog razgovora s očevidcima prijavljenog ponašanja radnika poslodavac utvrdio da je radnik ponovno neprimjerenim i nedopuštenim ponašanjem počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a što da predstavlja valjani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu pa da je sukladno odredbi članka 30. ugovora o radu na neodređeno vrijeme te sukladno odredbi članka 116. ZR-a utvrđeno da su nastupili valjani i zakonski razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu. Također je navedeno da radnik nema pravo na otpremninu obzirom da kod poslodavca nije radio neprekidno duže od dvije godine. Navedeno je da iako je tužitelj kao radnik kod poslodavca proveo na radu petnaest mjeseci i 22 dana da prema podacima poslodavcima proizlazi da je radnik koristio godišnji odmor za 2020.godinu i 2021.godinu.

12. Iz pregledanog upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnosti otkaza ugovora o radu od 12.01.2021.godine (list 16 spisa) proizlazi da je tužitelj ovim upozorenjem upozoren da je dana 12.01.2021.godine počinio povredu obveza iz radnog odnosa te se navodi vulgarno vrijeđanje, neposluh prema nadređenoj osobi, te prijetnja tjelesnom silom, te je navedeno da u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa se tuženika upozorava na mogućnost otkaza ugovora o radu sklopljenog dana 15.05.2019.godine zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, te iz navedenog upozorenja proizlazi da je isto izdao SV (basemanager) premda upozorenje nije ovjereno ni potpisano od strane istog.

13. Iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tvrtke Loa d.o.o. Šibenik dana 08.03.2022.godine (list 31-34 spisa) proizlazi da je tužitelj zaključio navedeni ugovor o radu s kojim je zasnovao radni odnos kod novog poslodavca na određeno vrijeme te temeljem kojeg ugovora je zasnovao radni odnos za radno mjesto autolakirera, te m je prema tom ugovoru određeno trajanje radnog odnosa počevši od 09.03.2022.godine do 08.04.2022.godine. Prema ovom ugovoru istome je bila ugovorena kao osnovna bruto mjesečna plaća u iznosu od 11.443,30 kn. Iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tvrtke Loa d.o.o. Šibenik dana 08.04.2022.godine (list 34-36 spisa) proizlazi da je tužitelj zaključio navedeni ugovor o radu s kojim je zasnovao radni odnos kod novog poslodavca na određeno vrijeme te temeljem kojeg ugovora je zasnovao radni odnos za radno mjesto autolakirera, te m je prema tom ugovoru određeno trajanje radnog odnosa počevši od 09.04.2022.godine do 08.06.2022.godine. Prema ovom ugovoru istome je bila ugovorena kao osnovna bruto mjesečna plaća u iznosu od 11.443,30 kn.

14. Iz pregledanog ugovora o radu tužitelja i tvrtke Loa d.o.o. Šibenik dana 08.07.2022.godine (list 37-40 spisa) proizlazi da ovaj ugovor nije potpisan od strane tužitelja kao radnika, a s istim je trebao biti također od strane tužitelja zasnovan radni odnos tužitelja kod tvrtke Loa d.o.o. Šibenik na određeno vrijeme od 09.07.2022.godine do 08.09.2022.godine, također za mjesečnu bruto plaću od 11.443,30 kn.

15. Iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tvrtke Loa d.o.o. Šibenik dana 08.09.2022.godine (list 31-34 spisa) proizlazi da je tužitelj zaključio navedeni ugovor o radu s kojim je zasnovao radni odnos kod novog poslodavca na određeno vrijeme te temeljem kojeg ugovora je zasnovao radni odnos za radno mjesto autolakirera, te m je prema tom ugovoru određeno trajanje radnog odnosa počevši od 09.09.2022.godine do 08.12.2022.godine. Prema ovom ugovoru istome je bila ugovorena kao osnovna bruto mjesečna plaća u iznosu od 11.443,30 kn.

16. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 02.01.2020.godine (list 45-48, te 57-61 spisa) proizlazi da je tužitelj temeljem ovog ugovora bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu mehaničara brodskih strojeva, te da mu je osnovna plaća iznosila 10.200,00 Kuna bruto.

17. Iz iskaza saslušanog tužitelja ĆV (list 74-76 spisa) proizlazi da je isti od 15.5.2019. radio kod tuženika na poslovima održavanja jahti. Ističe da mu je poznato da su se ugovori o radu mijenjali. Poslove koje je obavljao da su bili poslovi poliranja, bojanja brodova, održavanje unutrašnjosti broda u smislu sitnih popravaka na interijeru broda, uređajima koji su bili te sitni popravci na motoru jahte, ali svakako ne krupniji mehaničarski poslovi tih jahti motora. Na tim poslovima osim njega, u vrijeme otkazivanja, da su radila još 3 radnika od kojih da zna ime i prezime samo jednog i to UV. Navodi da je bio još jedan momak sa imenom Ć i još jedan momak čijeg se imena ne može sjetiti. Kod tuženika su osim njih radnika na održavanju radili jedna čistačica te dvije ženske osobe u kancelariji na administrativnim poslovima. Djelatnici da su između sebe imali odličan kolegijalan međuljudski odnos. Oni, koji su radili na održavanju jahti su odlično komunicirali, nisu se svađali, čak da je nastojao i unijeti šalu u svakodnevne odnose kako bi taj radni dan prošao što bolje. Neposredno nadređeni da im je bio LV, sa kim da je imao relativno dobar odnos, time da je prema svima pa tako i njemu isti imao iritirajući naredbodavni i podcjenjivački odnos komunikacije, isti da je nastojao prigovarati učinjenome i unosio je nepotreban nemir. Naime, isti da je svaki dan tražio "žrtvu" na koju bi iskazivao svoju pozornost naređujući nekada i nemoguće radnje. Sa zz tuženika da je vrlo malo komunicirao obzirom da postoji jezična barijera, a njegov engleski jezik da nije tako dobar. Navodi da je u to vrijeme, a i prije što je tuženik kao poslodavac te neposredno nadređeni LV i svi zaposlenici bili upoznati, njegova se supruga razboljela, bila je na operativnim zahvatima i primala je kemoterapiju. Isto tako da je ostala bez posla. Navodi da ima troje djece o kojima je trebalo voditi računa te da je jedini on radio. Ističe da mora izraziti zahvalnost za razumijevanje i davanje slobodnih dana od strane poslodavca u onim trenutcima kada sam morao sa suprugom odlaziti u Zagreb na liječničke tretmane. Tu da im je beskrajno zahvalan. Navodi da je točno da mu je 12.1.2021. tuženik putem LV izdao upozorenje koje je on potpisao, time da su navodi istog upozorenja u cijelosti neistiniti. To upozorenje da je sastavio LV, a da nije želio da to upozorenje dozna njegova žena kako je ne bi uznemiravao jer da je bila pod kemoterapijom. Decidirano izjavljuje da ga nikada nije vulgarno vrijeđao psujući majku, oca i sl. te da svakako nije iskazao neposluh prema naređenoj osobi. Ono što LV nije prihvatio kao realno opravdanje neizvršenja zadatka u vidu izrade plastičnog zakrivljenog dijela koji je trebao napraviti u roku od 3 dana i koje je neizvršenje zadatka. Naime, taj zadatak pri niskim temperaturama od 5 stupnjeva ili možda čak i nižim da je bilo nemoguće napraviti u tom roku jer se plastika pri tim istim niskim temperaturama ne može savijati, osušiti kako da je to LV zamislio te da mu je pokušao objasniti, ali isti da je njegovo objašnjenje i neizvršenje tog zadatka očigledno smatrao neposluhom. Što se pak tiče **.**.2021. LV da mu je dao zadatak zajedno sa L, momkom koji je radio na istim poslovima, da da dvije ruke zaštitnog sloja na donjem vanjskom dijelu broda, trupu broda, što bi njih dvojica u toku toga dana i napravili, no, tijekom jutra LV da je L poslao na drugi zadatak i to da pere brod iako je tog dana padala lagana kišica što nije imalo smisla. Tako da je on na tom zadatku ostao sam. Tim više što je i kišilo tog dana te da je do kraja toga dana uspio dati samo jednu ruku po trupu broda. Na kraju dana da su dolazili u kancelariju potpisati se na listu evidencije rada i kada mu je u kancelariji LV prigovorio da nije izvršio zadatak i to na svoj arogantan i podcjenjivački način, na što mu je on doista odgovorio ali ne vulgarno i psujući ispoljavajući nakupljeno nezadovoljstvo sa njegovim ophođenjem i ponašanjem prema njemu jer je u zadnje vrijeme primijetio da ga želi eliminirati, doista kazao kako će ga šutnuti nogom u stražnjicu i baciti u more. Inače, ističe da nije konfliktna osoba ali da je doista bio isprovociran. Navodi nadalje da nije tjelesno nasrnuo na njega, ni u siječnju ni u travnju 2021. Ističe da mu se čini da ga je taj dan pozvala policija u postaju gdje je i pristupio, pregledala mu je ruke, pogotovo vanjske dijelove šaka valjda tražeći ožiljke od tučnjave, ali da su samo našli ruke od boje koje nije uspio skinuti. Također da ga je policija pitala je li on to radi kod poslodavca gdje je radila i gospođica HV, zvana J, koja je LV prijavila policiji radi uznemiravanja. Nikakvu izjavu na policiji da nije potpisao, iako je LV njega prikazao kao nasilnu osobu u kaznenoj prijavi, tražio da ga se kazneno goni jer je agresivan. Od policije da nije dobio niti upozorenje. Inače, zz tuženika da bi tijekom godine bar jednom tjedno dolazio u RH u razdoblju od lipnja do rujna te godine, a u ostalim mjesecima bi dolazio rjeđe, recimo svaka 2 mj. Poznato mu je da je radnik pod imenom F koji je već radio kod tuženika kada je on došao raditi imao problema sa LV, da se sa njim svađao i da je o tome razgovarao sa zz tuženika jer je dobro komunicirao na stranom jeziku. Ističe da je F otišao od tuženika nakon 6 mjeseci od momenta kada se on zaposlio. On da sada radi, da se zaposlio 9.3.2022. na određeno vrijeme. Supruga da se zaposlila negdje početkom 2022. godine, čini mu se u veljači, da imaju troje djece, svo troje da se školuju, i to godišta 2002., 2004. i 2008., sin i kćer studiraju. Kćer da studira u Zadru, a sin u Splitu. Vezano za činjenicu zašto je trpio takav odnos LV prema njemu, ističe da je trpio takav odnos LV prema njemu jer nije imao druge mogućnosti se zaposliti, a posao da mu je bio nužan radi egzistencije, a i radi cijele situacije i bolesti njegove supruge. Sa LV da nije mogao uspostaviti normalnu komunikaciju, isti je mogao komunicirati jedino sa svojom prijateljicom koja je radila na poslovima čistačice, njih dvoje da su bili jedan dio firme, a oni ostali drugi. U razdoblju dok je radio kod tuženika, dakle od 2019. do 2021., da je otišao od tuženika kao radnik prije imenovani F te FV, te ZV i još jedna djelatnica u kancelariji, čini mu se da se zvala N, koja je radila vrlo kratko. Inače, u razgovoru sa prijateljima i poznanicima kada bi im kazao gdje radi isti da bi mu davali informacije kako su iz te tvrtke i od tog poslodavca već prije njegovog zaposlenja otišlo 5-6 radnika. Navodi da LV nije imao primjedbi na njegov rad i kvalitetu rada ali je problem bio u tome što je želio da se pojedine radnje učine upravo onako kako je on to zamislio, na njegov način, pa da su u tom smislu i išle njegove primjedbe. Međutim, njegov način i predodžba rada koji je on tražio nisu imale smisla. Vezano za pitanje je li mogao razgovarati sa LV na jedan normalan, ljudski način, navodi da nakon proteka 2-3 mjeseca, a za koje razdoblje je odnos bio relativno dobar jer da mu nije bio u fokusu, počeo se već ponašati kao što je ranije kazao naredbodavno i podcjenjivački, npr. jedno jutro da je došao na posao zamišljen zbog cjelokupne svoje situacije te da je promrmljao dobro jutro, nakon čega da se on digao sa stolice, unio mu se u lice te počeo vikati na njega zašto nije rekao "Dobro jutro", to da je bilo u 8,01 sati ujutro, takvu situaciju da je doživio i u skladištu kada mu se također unio u lice vičući na njega, vjerojatno da mu je pao šećer pa da se nije mogao kontrolirati. Inače ovakav način ponašanja LV prema njemu da se osim ova dva puta dogodio još jedan put, ali na takav način da se znao ophoditi prema drugim radnicima, da mora kazati da je LV bio u kolicima od prosinca do veljače 2020. a HV da je dala otkaz u 4. ili 5.mjesecu, pa da ne odgovara istini navod LV koji je dao pred ovim sudom. Inače, usporedbe radi da svađa koja je bila između njega i LV da je bila srednje slabog intenziteta, dok da je svađa između LV i FV koja se odvijala pred nazočnim zz tuženika gosp. ĆVB bila izrazito jaka, na granici fizičkog sukoba. Navodi da je spomenuti zadatak da oboji trup broda dobio od LV 3 dana prije, međutim za obojati trup da je bilo potrebno 1. dan obrusiti brod, što su radili on i Ć, također da su 2. dan taj trup broda oprali, očistili dijelove od inoksa i iste zaštitili kako bi taj trup broda 3. dan mogli obojiti i to kada se radi u dvoje do marende dati jednu ruku, a poslije marende drugu ruku. Obzirom da je 3. dan LV poslao L da pere brod on da je ostao sam što je bilo mimo dogovora. U momentu kada je on dao nalog L da ide raditi na drugom brod, da mu je rekao da je nemoguće izvršiti zadani zadatak ali isti da ga nije slušao. U razdoblju od otkaza do novog zaposlenja 2021. da nije radio nigdje, da je tražio posao, no prva dva mjeseca da je bio u teškom psihičkom stanju pod sedativima. Inače, tijekom ljeta u marini da je teško naći posao obzirom da su sva radna mjesta popunjena jer da se sezonski posao traži prije. Kako je dobio izvanredni otkaz da nije mogao ostvariti niti naknadu preko zavoda, da mu je bilo teško, dok da ga je prijava policiji totalno dotukla jer da ga je isti zgazio kao čovjeka. Nakon saslušanju zz tuženika, na upit uredujućeg suca nazočni tužitelj decidirano negira da bi oštetio vozila LV, također navodi kako je točno da mu je smanjena plaća, a nakon razgovora koji je isti proveo sa zz tuženika i LV i to zbog nekog njegovog ponašanja. Navodi da pretpostavlja da nisu bili zadovoljni sa kvalitetom njegovog rada. Ističe da nije istina da je dobio mjeru zabrane približavanja LV, za to da prvi put čuje. Što se tiče stola od tikovine da može kazati da je točno da ga je LV uzeo kao i kuhalo, stol da nije bio oštećen već da su na njemu ostale fleke, a kuhalo da je bilo jedino oko čega su se mogli družiti tijekom marende dok je LV u svojoj kancelariji imao stol, klimu i mogao normalno marendavati. S druge strane oni da nisu imali ništa, nisu imali mjesto za marendu. Što se pak tiče ekscesa o kojem primjerice govori zz tuženika glede druženja u popodnevnim i noćnim satima gdje smo svi djelatnici konzumirali alkohol, da može kazati da nije bilo u početku nikakvog konflikta sa njegove strane već da je od LV tražio da mu objasni zašto je od njega tražio prilikom fotografiranja da se ustane. Decidirano izjavljuje da nikad tijekom radnog vremena nije konzumirao alkohol, već isključivo vodu i sok, te nikad nije izdavao brodove i predavao brodove gostima zbog lošeg engleskog jezika.

18. Iz iskaza zz tuženika LVB (list 77-78 spisa) proizlazi da je on jedan od članova uprave tuženika koji je zadužen za izvršenje poslovne politike tvrtke kao izvršni direktor, dakle, sve što se vlasnici dogovore da on i provede. Tužitelj da mu je poznat, radio je kod tuženika na poslovima kako je on to sam opisao uz dodatna zaduženja tijekom sezone, čekiranje gostiju te predaje brodova gostima. LV da je bio voditelj poslovnice dakle, on je predlagao zaposlenje određenih radnika koje bi on na njegov prijedlog i zaposlio, sačinjavao bi planove rada i rokove te izvršitelje, a sukladno odobrenom planu rada s njegove strane isti bi organizirao posao te vršio kontrolu. Sa SV da je bio u svakodnevnoj telefonskoj vezi te je znao sve što se događa. Veliki problem sa zaposlenicima da je bio u samom odnosu prema radu i radnom vremenu, kao i kvaliteti rada koja se bitno razlikuje u RH u odnosu na Njemačku. Naime, u Njemačkoj da se traži poštivanje radnog vremena, dakle, ako se radi od 8 do 16 sati onda se radi u tom radnom vremenu a ne da se kava pije 15 min. ili pola sata te da se sa posla odlazi pola sata ranije. Bila je upitna i kvaliteta rada kao i povjerenje odnosno, radnici bi ovdje znali kazati da su obavili određene poslove iako to nisu napravili. Stoga da je upravo radi takvog odnosa prema radu bilo nužno kontrolirati tako obavljeni posao. LV da je radio u Njemačkoj i prihvatio je taj način rada. U odnosu na tužitelja, a glede njegovih poslova i obavljanja zadataka održavanja brodova, a obzirom da je on radio na vanjskim dijelovima broda, nije bilo bitnih problema niti primjedbi. Ono što su mu prigovarali jeste konzumiranje alkohola, a na što da su mu skrenuli pažnju, a sve prema primjedbama gostiju. Tu primjedbu je on prihvatio, međutim, nije je uspio iskorigirati. Vezano za razloge zašto je tužitelj 12.1.2021. dobio upozorenje, da može kazati da je od LV dobio saznanja da je tužitelj vulgarno vrijeđao i iskazao neposluh prema njemu, ali detalje da ne zna. Svjedok ističe da su na sastanku kojem da su nazočili tužitelj, on i LV, dogovorili da će tužitelj i nadalje ostati u radnom odnosu kod tuženika iako je njegova kvaliteta rada na poslovima na kojima je bio zaposlen bila nezadovoljavajuća, radi čega je postojala i eventualna odluka o prestanku radnog odnosa, ipak da su se dogovorili da će tužitelj nastaviti raditi ali za manju plaću. Kada je taj sastanak bio ne da se ne može točno sjetiti, misli da je to bilo 2020. To da se odnosilo samo za tužitelja. Što se pak tiče događaja radi čega je i dobio tužitelj izvanredni otkaz od 22.4.2021. da mora kazati kako je 22.4.2021. trebao biti održan festival, odnosno cijeli taj vikend da se održavao događaj odnosno trening skipera radi čega da su svi brodovi trebali biti spremni, dakle svi poslovi na njima su trebali biti dovršeni. U kontaktu sa LV da je doznao da ti poslovi nisu bili završeni, a iz razloga što članovi tima nisu iste poslove napravili u predviđenim rokovima. Nije mu poznato da tužitelj nije završio predviđeni posao premazivanja trupa iz razloga što da je radio sam. O tome da se posao nije završio i o razgovoru i o sukobu sa tužiteljem da je doznao od LV tijekom trajanja tog treninga skipera te da je u tom momentu zbog cjelokupne situacije, donio odluku o izvanrednom otkazu tužitelju. Odluka koju je donio da se temeljila na događajima koji nisu opisani u obrazloženju otkaza, a da se radilo i o već ranijim verbalnim između tužitelja i LV. Navodi događaj iz kraja ožujka 2021. kada su imali neki domjenak svi zaposlenici gdje su svi konzumirali alkohol a u kojem trenutku je tužitelj verbalno napao LV koji u tom trenutku također nije ostao dužan u izričaju i glasnoći, da je on morao stati između njih dvojice i spriječiti fizički sukob. Takva komunikacija da je između ĆV i LV bila prisutna i u događaju pripremanja marende kada su radnici uzeli stol od tikovine koji je pripadao brodu tuđeg vlasnika i pripremali marendu na istome kojom prigodom su oštetili stol a radi čega je u momentu kada je to vidio LV tražio povrat stola i micanje kuhala na što je ĆV reagirao vičući. Ni tom prigodom LV nije ostao dužan, mogu kazati da LV nije diplomat. Inače, smatram neprimjerenim unositi se drugoj osobi u lice i vikati na nju. Navodi nadalje da su se radnici žalili na način komunikacije LV u odnosu na njih radi čega da je provodio razgovore sa LV i tim radnikom, a koji su završavali sporazumom i rukovanjem. FV je trebao 2020. u vrijeme kada je LV nastradao preuzeti njegov posao ali je isti nakon 4 tjedna odustao jer da nije mogao te poslove izvršavati. LV da se nalazi na dugotrajnom bolovanju, u međuvremenu mu je amputirana noga, a radi čega da su angažirali novog voditelja poslovnice. LV da mu je također kazao da je tužitelja prijavio policiji. Jedan zaposlenik da je vidio kako je Draženovo vozilo razbijeno, a zaposlenik druge tvrtke koji ima brodove u marini je vidio kako je tužitelj razbio Draženovo auto pa je LV upravo radi toga te radi svađe sa tužiteljem istog i prijavio policiji. LV da mu je kazao da je na temelju te kaznene prijave policija tužitelju izdala mjeru zabrane pristupa LV na manje od 150 metara, to da se da provjeriti, tako da mu je LV kazao.

19. Iz iskaza saslušanog svjedoka FV (list 66-67 spisa) proizlazi da je isti radio kod tuženika od sredine 2017. pa do konca 2019. prvo na poslovima skipera, a nekih 6-7 mj. u vrijeme kada je LV bio na bolovanju da je obavljao poslove menadžera, koji poslovi obuhvaćaju organizaciju, kontrolu i koordiniranje svih poslova na održavanju brodova – jahti, koje su u vlasništvu tuženika a radi pružanja usluge iznajmljivanja istih. Tužitelj da mu je poznat, isti da je obavljao sve poslove održavanja plovila, dakle uređivanje vanjskog dijela plovila te manjih popravaka u unutrašnjosti istih. Tužitelj da je već radio kod tuženika kada je on počeo raditi, zaposlili su se isti dan. Direktor da je bio gospodin ĆVB iz [adresa] koji je u sezoni bio u Hrvatskoj, povremeno da je dolazio i izvan sezone, a poslove menadžera da je obavljao gosp. LV. Međuljudski odnosi između samih zaposlenika da su bili odlični, no, najveći problem i jedini problem je bio u LV i njegovom načinu komuniciranja, posebno prema ženskih osobama i prema niže rangiranim zaposlenicima, a svi da su bili niže rangirani. Njegov način komunikacije da nije bio u normalnom tonu već da se svakodnevno derao, odnosno vikao na zaposlenike, bio je i vulgaran, psovao je, bio je verbalno agresivan, ženskim zaposlenicima se unosio u lice dok bi one radile, kao i muškarcima, podcjenjivao ih je, nazivao pogrdnim neumjesnim i neprimjerenim imenima, jednom riječju ih je svakodnevno jednom riječju šikanirao .Navodi da je to tako da proizlazi iz činjenice da su dosta kvalitetni zaposlenici nakon kratkog rada kod tuženika odlazili iz tvrtke i davali otkaz, iako im je posao zbog egzistencije bio nužan. Zaposlenici prema LV da su se odnosili na način da bi nakon prvog šoka šutjeli, a zatim da bi mu istom mjerom odgovorili i to dosta često, da se radi o muškim zaposlenicima dok bi ženske osobe dosta često i plakale dok bi ih isti napadao. Takav odnos da je LV imao i prema tužitelju. On osobno da je imao verbalni konflikt sa imenovanim, takvo njegovo ponašanje da ga je uznemiravalo, i to da je bio razlog zašto je otišao iz tvrtke tuženika. O tome je osobno kao i drugi zaposlenici upoznao i direktor Detlefa. Koliko mu je poznato da LV više ne radi kod tuženika jer da su drugi partneri ulagači doznali za takvo njegovo ponašanje, to da je njegovo mišljenje i ne može sa sigurnošću to tvrditi. Navodi da mu se čini da je imenovani na bolovanju. Obzirom da je obavljao poslove menadžera kad je zamjenjivao LV, pa i tijekom cjelokupnog rada kod tuženika, decidirano tvrdi da je tužitelj nekonfliktna osoba. Tužitelj je imao uljuđene odnose sa drugim zaposlenicima kao i sa njim, ali prema LV je komunicirao na način na koji je on komunicirao prema njemu, a na takav način smo mi svi posebno muškarci komunicirali sa LV. Takav način komunikacije mogu kazati da je bio izazvan Lamešićevim načinom komunikacije i bio je svojevrsna obrana. Navodi da je on kao i ostali zaposlenici koji su otišli od tuženika upozorili gosp. C na ponašanje LV pitajući se zašto to radi svom biznisu tj. poslu koji vodi. Zbog takvog ponašanja LV policiji ga je prijavila zaposlenica IV. Njegov način prema njoj da je bio brutalan i ista je zbog takvog njegovog ponašanja doživjela šok, ista da je plakala. LV da je zaposlenike omalovažavao na način da im je govorio da su nesposobni za obavljanje poslova za koje su zaduženi. Nadalje, isti bi napadao radnike da nisu obavili poslove, a te poslove im isti ne bi niti zadao. Konkretno da ga je omalovažio na način da kada je obavljao poslove skipera, prao konkretne prigode brod, prolazeći kraj njega ozbiljnim tonom pred 5 ljudi kazao "ti si obični perač". Navodi da je tužitelj bio kvalificiran za obavljanje poslova radnog mjesta za koji da je zasnovao radni odnos. Tužitelj da je bio sposoban odraditi određen dio poslova koji se tiču mehanike brodskih strojeva, a isti da je uz to obavljao sve ostale poslove na održavanju vanjskih dijelova brodova. Decidirano izjavljuje da se na radnom mjestu u Marini nije konzumirao alkohol. Njegov radni odnos kod tuženika da je prestao na temelju sporazuma između njega i tuženika kao poslodavca.

20. Iz iskaza saslušanog svjedoka LV (list 68-70 spisa) proizlazi da isti od 1.02.2019. radi kod tužitelja kao voditelj baze i da je nadređen tužitelju. Isti da se kod tuženika zaposlio u svibnju ili lipnju 2019. u isto vrijeme kao i saslušani svjedok FV. Obojica da su radili na poslovima održavanja, FV nije radio kao skiper već također na održavanju plovila. Ističe da je točno da je FV nekih mjesec dana dok je bio na bolovanju obavljao samo jedan dio poslova unutar djelokruga poslova voditelja baze, dakle, isti ga nije u cijelosti mijenjao. Na bolovanju da je bio od 15.12.2019. pa do svibnja 2020. Inače, FV je također dobio otkaz baš kao i tužitelj. Navodi nadalje da nastoji u radu sa zaposlenicima stvoriti uvjete timskog rada, zaposlenicima ukazuje kad ne obavljaju dobro svoje poslove, čak im to i pokaže ili uputim na djelatnika koji te poslove zna obaviti. U njegovom riječniku da ne postoje vulgarne riječi niti se na takav način obraća zaposlenicima. U vrijeme otkazivanja tužitelju bilo je čini mu se 9 zaposlenika. Osim muških da ima i ženske zaposlenice. Decidirano izjavljuje da nije verbalno agresivan prema zaposlenicima, da im se ne obraća vulgarno, podcjenjivački niti ih šikanira. Inače, tužiteljev način komuniciranja u svakodnevnom radu kod tuženika da je bio takav da je često upotrebljavao psovke i onda kad mu nešto ne bi išlo od ruke kada bi radio, a i u odnosima sa ostalim zaposlenicima. Tužitelj da je otkaz dobio iz razloga što je njega vulgarnim riječima vrijeđao, uputio mu je psovke te mu je iskazao neposluh jer nije htio odraditi posao koji mu je naložio, a također mu je i prijetio da će ga baciti u more, te mu je prijetio ubojstvom. Tu prijetnju da je prijavio i policiji za što ima pismeni dokaz. Tužitelj da je nakon obavljenog razgovora dobio upozorenje od strane policije, kaznena prijava da nije podnijeta. Policiji ga je prijavila bivša zaposlenica tuženika ZV, i to da je tukao i to u vrijeme kada je bio u kolicima nesposoban za kretnju, dakle što ne odgovara istini. Inače, tužitelj da mu se i prije 22.4.2021. obraćao vulgarno, vrijeđao ga, iskazao neposluh i prijetio upotrebom tjelesne sile. O razlozima otkazivanja da je upoznat i direktor LVB koji da je inače uvijek bio nazočan u RH za vrijeme sezone, od lipnja do kraja rujna tekuće godine, a u ostalim dijelovima sporadično jednom ili dva puta mjesečno. U vrijeme kada isti nije bio u RH on da ga je u cijelosti zamjenjivao. Decidirano izjavljuje da tako opisanom postupanju tužitelja nije davao nikakvog povoda niti razloga. Nadalje ističe da je tužitelj 22.4.2021. trebao obaviti poslove brušenja i bojanja trupa broda a koji nalog mu je dao par dana ranije, rok završetka poslova nije bio što prije, neodređen sukladno količini posla koji je trebao obaviti. Nadalje, tog 22.4.2021. tužitelj da nije dovoljno kvalitetno obavio poslove koje mu je par dana ranije naložio, a isti je isticao kako mu nije dao dovoljno vremena da obavi te poslove kvalitetno na dan kada je zaprimao odluku o izvanrednom otkazu, a što da je bio razlog radi čega je 22.4.2021. "iskočio iz kože" te postupio na način kako je to napisano u obrazloženju otkaza. FV da je imao sukob sa njim, a isti da je u komunikaciji koristio iste ili slične riječi kao i tužitelj kao i dosta radnika koji su radili ne samo kod tuženika već od ostalih poslodavaca u Marini, a u onim trenutcima kada im posao nije išao kako su oni htjeli ili kad bi nadređeni kazao da ga nisu dobro obavili jer su htjeli obaviti posao na svoj način. Njemu da je bilo bitno da se posao obavi, nije mu bilo bitno da se obavi na način na koji je on odredio već da finalni proizvod bude određene kvalitete. Kroz razdoblje od veljače 2019. pa do danas od tuženika da je otišlo nekih 6 zaposlenika koji nisu bili zadovoljni sa načinom rada kod tuženika ili taj rad nije ispunio njihova očekivanja. Navodi da su radnici koji su otišli od tuženika tijekom rada kod tuženika razgovarale sa gosp. LVB tražeći promjenu uvjeta rada ili pak ukazujući na određene probleme koje bi imali u radu sa njim. Čini mu se da je tužitelj imao ugovor na radno mjesto skiper-mehaničar. Od 9 zaposlenika da su 4 bile ženske zaposlenice, a 5 muških zaposlenika, od tih 5 muških zaposlenika sa trojicom se jednom mjesečno posvađao i tom prigodom je vikao, ističe da on prilikom svađe bi povisio ton ali ne bi upotrebljavao vulgarne izraze ili psovke za razliku od njih koji bi to pretežito i radili. Radnici koji su došli u sukob sa njim kao i on sa njima da su bili isključivo krivi za isto. Nadalje navodi da je tužitelj dobio upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa sa mogućnošću otkaza ugovora o radu 12.1.2021. a iz razloga što je upravo toga dana počinio povredu iz radnog odnosa jer je na nalog nadređenoga iskazao neposluh tj. odbio obaviti poslove po nalogu naređenog, time da ga je vrijeđao psujući ga te prijetio tjelesnom silom, takvo ponašanje je ponovio i 22.4.2021. a radi čega je i dobio izvanredni otkaz. Ističe da je tužitelj konzumirao alkohol na radnom mjestu, ali istina te činjenice ne stoje ni u upozorenju ni u otkazu. Ni upozorenje ni otkaz da nije on sastavljao. Nakon dobivanja otkaza tužitelj da mu je prijetio da će ga ubiti radi čega je istog i prijavio policiji koja mu je izdala upozorenje. Tužitelj da se nikada direktoru nije žalio na njegov odnos prema njemu. Tužitelj se obraćao njemu kako bi urediti njihove međusobne odnose, da su obavili više takvih razgovora, da je svjedok inzistirao da on smanji konzumaciju alkohola na radnom mjestu, svi razgovori su završili prijateljskim rukovanjem, njemu da osobno smetaju vulgarne riječi i psovke na radnom mjestu, ne osjeća se dobro i iritiraju ga. Međutim, nakon tih razgovora da nije došlo do poboljšanja u ponašanju tužitelja. Neposrednim putem da mu je poznato da je tužitelj imao svađu kako sa FV tako i sa UV, da nije bio nazočan samo da je to čuo. U odnosu na klijente koji su koristili usluge tuženika, tužitelj da je dolazio u kontakt sa njima. U kontaktu sa klijentima da je bio ljubazan, htio pomoći ali ovo što je primijetio i tu je bio problem konzumacije alkohola od strane tužitelja. Navodi da tijekom rada tužitelja i ostalih zaposlenika kod tuženika nisu provodili alkotestove, a tužitelj da bi konzumirao alkohol i ispred njega, i to pivo.

21. Iz iskaza saslušane svjedokinje NV (list 82 spisa) proizlazi da je ista kod tuženika radila od 15. svibnja 2019. do 1. travnja ove godine na poslovima domaćice- peračice brodova. Tužitelj da joj je poznat, isti da je radio kao mornar-mehaničar kao i svi muškarci koji su radili kod tuženika na poslovima održavanja brodova. On da je radio kao i ona negdje početkom 2019. pa do otkaza tj. do 2021. Šef tj. voditelj da je bio LV, osobno da nije imala nikakvih problema u komunikaciji sa istim, ona da bi joj zadao zadatak, a ona da bi ga izvršila. Radno vrijeme da je bilo od 8 do 16 sati, kako njoj tako i drugima. Vezano za primjećivanje nekakvih ekscesnih situacija, psovanje između radnika i galamu te vikanje voditelja spram istih, da može kazati da je toga bilo, ali da to je tako kada rade muškarci, da je to njihov uobičajen način razgovaranja, ništa posebno. Ako bi se i porječkali da bi nastavili raditi, a nakon nekog vremena i razgovarati. Navodi da joj nije poznato i da nije vidjela da bi se LV nekome od radnika unosio u lice, vikao, bio neugodan, naredbodavan i sl. Navodi da je sa LV u prijateljskim odnosima. Ona da je otišla sa posla od tuženika iz zdravstvenih razloga jer da ne može odrađivati očekivanu količinu posla. LV da je otišao prije nje, njegov razlog da treba pitati njega. Vezano za pitanje je li joj poznato da bi tužitelj dobio neko usmeno ili pismeno upozorenje u pogledu načina i kvalitete odrađenog posla, navodi da je bilo slučajeva, da se ne može sjetiti, LV da bi znao na isti pozivati i druge radnike, nakon razgovora bi se nastavilo dalje raditi. Navodi da joj nije poznato da bi LV imao primjedbi na rad tužitelja te da joj nije poznato i da nikad nije vidjela tužitelja da bi na radnom mjestu konzumirao alkohol.

22. Iz iskaza saslušane svjedokinje CV (list 82-83 spisa) proizlazi da je kod tuženika radila 3 mjeseca i to u razdoblju od 1.3.2020. pa do 25. ili 26.6.2020., na poslovima čistačice brodova. Ugovor da joj je bio zaključen na određeno vrijeme, ali da joj radni odnos kod tuženika nije prestao radi isteka tog ugovora već da je dala otkaz. Razlog otkazivanja ugovora o radu da je bio nemogućnost rada i poslovne suradnje nje i voditelja LV. Naime, on da nikada nije bio zadovoljan sa onim što je napravila, uvijek da ju je kritizirao, no da to nije bila poticajna kritika već da je bilo vikanje, unošenje u lice, podcjenjivanje i vrijeđanje. Poradi njegovog takvog odnosa prema njoj da je par puta kroz to razdoblje rada kod tuženika odlazila kući plačući. Iz tog razloga da je dala otkaz ugovora o radu i prešla na rad kod drugog poslodavca kod kojeg da radi i danas. Nakon što je dala otkaz, LV da je, pokušavao govoreći negativno o njoj, kod drugog poslodavca onemogućiti rad. Vezano za način na koji je LV razgovarao sa drugim radnicima, navodi da je razgovarao na isti način kao i s njom, međutim oni da su bili muškarci. Tužitelj da joj je poznat, da su radili zajedno mjesec dana kada da je doznala da je dobio izvanredni otkaz. Razlog otkazivanja da joj nije poznat. Radi Draženovog takvog ponašanja da se osjećala loše, uvrijeđeno, podcijenjeno, isti nije znao normalno razgovarati, nije znao zamoliti i sl. Na takav njegov način komuniciranja da nije mogla pristati jer da na to nije navikla i da smatra da to nije zdrav odnos. Navodi nadalje da poslodavci u novoj tvrtci nemaju primjedbi na njen rad. Navodi da joj nije poznato da bi tužitelj dobio bilo kakve opomene jer da su kratko radili zajedno. NV i ona da su radile na pontonu te su bile udaljene od mjesta rada tužitelja, te su radile svoj posao. U njenoj nazočnosti tužitelj da nije bio vulgaran, a je li inače bio, to da ne zna.

23. Iz iskaza saslušanog svjedoka UV (list 83-84 spisa) proizlazi da je kod tuženika radio od 2019. do 2022. na poslovima brodskom mehaničara – skipera. Tužitelja da poznaje, on da je radio na istim poslovima. Neposredno nadređen da im je bio LV, koji da im je izdavao naloge, međutim, isti nikada nije bio zadovoljan sa načinom i količinom koju bi napravili, uvijek je ima primjedbi, svih je vrijeđao na način da je osoban neradnik, da ništa ne zna, pri tom da bi vikao i unosio se u lice, što je njega osobno vrijeđalo, a poglavito njegov podcjenjivački stav i odnos. Tako da se ponašao prema svima pa i prema ženskim djelatnicama koje su radile. Upravo radi njegovog takvog načina komuniciranja sa podređenima kod tuženika da je bila prisutan i veliki dolazak i odlazak radnika iz tvrtke. LV u odnosu na tužiteljev rad da je imao jednaki broj primjedbi kao i na rad drugih djelatnika. Navodi da mu je poznato da je tužitelj dobio otkaz koji mu je dao LV radi čega da nije vidio, al da je doznao da je otkaz dobio radi svađe, time da je svađa bila kao i svaki drugi put, međutim da mu je LV ovaj put dao otkaz odmah. Navodi da je on kao i drugi radnici bio pod svojevrsnim mobingom od strane LV, a o čemu da nije izvijestio vlasnika U jer da to nije imalo smisla obzirom da on nije prihvaćao bilo kakve primjedbe u odnosu na LV. On da je imao određene razgovore sa LV i da bi zahtijevao od LV da se udalji, da mu se ne unosi u lice jer da ne voli da se na takav način govori, zamolio bi ga da prestane na takav način sa njim razgovarati jer to nije mogao podnijeti, da ne ulazi u njegov prostor. Tom prigodom da bi obojica povisivala glas, ističe da bi uvijek LV povisivao ton jer bi svoje primjedbe na takav način i iznosio. Takva vrsta razgovora da bi se kroz tjedan provodila dva puta, na isti takav način razgovarao je i svim drugim radnicima. Tako da je razgovarao i sa tužiteljem. Tužitelj da bi na obraćanje LV odgovorio na isti način, dakle vikanjem, jer bi ga kako je već kazao LV doveo u stanje neizdrživosti i netrpeljivosti, pa da je tužitelj kao i ostali radnici LV vraćao na isti način, dakle, vičući, vrijeđajući, psujući. To je bio uobičajeni način komuniciranja radnika i LV, istina, da je imao i dobrih dana kada bi bio bolje volje, a da su to bili rijetki dani. Navodi da mu je poznato da bi tuženik - poslodavac davao i drugim radnicima otkaze iz razloga koje je davao i tužitelju. LV da bi vlasniku prikazao njih radnike kao lošije od njega, a sve iz razloga što bi ili ti radnici više znali od njega ili bi imali više škole. Takav da je slučaj i sa kolegom FV koji je također dobio otkaz, a koji je imao veću školu nego LV, no, LV je vlasniku njega prikazao kao lošeg radnika. Istina, postoji evidencija rada, međutim LV je vlasniku prezentirao sve što bi oni napravili da je on - LV to napravio.

24. Iz iskaza saslušanog svjedoka ŽV (list 84-85 spisa) proizlazi da je kod tuženika radio od 1.4. pa do 1.11.2021. na poslovima mornara-skipera koji da obuhvaćaju poslove održavanja broda, zaprimanja i predavanja brodova od gostiju tj. korisnika brodova. Te iste poslove da je radio i tužitelj. Neposredno nadređeni da je bio LV. Kada je došao raditi kod tuženika da je zatekao loše međuljudske odnose i lošu komunikaciju između LV i ostalih zaposlenika. Nakon mjesec dana rada u toj tvrtci neki radnici da su i otišli, a iz razloga i što nisu mogli raditi zajedno sa LV. I on da je prvih mjesec dana imao dobru komunikaciju sa LV, a nakon toga da je i sa njim komunicirao na način kao i sa drugim radnicima. Komunikacija se svodila na izdavanje naredbi vikanjem. Njemu osobno da nije psovao ali drugima je. Koliko je vidio pojedini radnici LV nisu vraćali istom mjerom, bar on to da nije vidio. Inače radnici koji su odlazili da su se žalili upravo na način postupanja LV prema njima. Je li LV imao primjedbi na rad tužitelja da mu nije poznato, a na njegov rad nekad da bi imao primjedbi, a nekad ne. Od tuženika da je otišao jer da je dobio bolji posao. Navodi da je čuo da je dosta radnika prošlo kroz tu firmu i da je sada tuženi na lošem glasu od radnika. Obzirom da ne zna zašto je tužitelj dobio otkaz, nema saznanja je li tužitelj LV vikao, prijetio i sl. Tužitelj se u odnosu na LV ponašao prema njemu isto kao i svi drugi radnici, ništa agresivnije. Navodi da se dana koji je prethodio otkazu tužitelja sjeća da su se tužitelj i LV svađali u uredu, radilo se o povišenim tonovima, psovkama, a sve u vezi sa poslom, toga dana da su odnosi između njih bili zategnutiji nego uobičajeno. Decidirano izjavljuje da toga dana nije čuo prijetnju tužitelja kako će LV šutnuti nogom i baciti u more. Navodi da je čuo da je nakon toga Draženov auto razbijen.

25. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužitelja, saslušanog svjedoka FV (list 66-67 spisa), svjedokinje CV (list 82-83 spisa); svjedoka UV (list 83-84 spisa); svjedoka ŽV (list 84-85 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi tužitelj svojim postupanjem počinio osobito tešku povredu radne obveze prema tuženiku, te u tom smislu postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Naime, iz sadržaja pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 23.travnja 2021.godine proizlazi da tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne temelji na neizvršavanju radnih zadataka od strane tužitelja već na ponašanju tužitelja ističući da je tužitelj 12.siječnja 2021.godine počinio povredu obveza iz radnog odnosa na način da je vulgarno vrijeđao nadređenu osobu i iskazao joj neposluh, dok da je 22.travnja 2021.godine ponovno vulgarno vrijeđao nadređenu osobu i prijetio joj nanošenjem tjelesnih ozljeda. Iz iskaza tužitelja u tom smislu proizlazi da mu je neposredno nadređena osoba bila LV, te da je isti prema njemu imao iritirajući i naredbodavni i podcjenjivački odnos komunikacije. Tužitelj je priznao činjenicu da mu je tuženik dana 12.01.2021.godine putem LV izdao upozorenja, ali isti negira istinitost navedenog upozorenja. Također tužitelj ističe u iskazu da nikada nije vulgarno vrijeđao nadređenu osobu LV psovkama te da prema istome nije iskazivao neposluh . U odnosu na događaj od 22.travnja 2021.godine tužitelj je pojasnio okolnosti zbog kojih je bio nepristojan prema nadređenom LV na način da je naveo da mu je LV dao zadatak da zajedno sa još jednim radnikom '' L' koji je radio na istim poslovima uradio dvije ruke zaštitnog sloja na donjem djelu broda , trupu broda, a što da bi oni u toku tog dana i napravili da LV nije radnika ''Mira'' poslao na drugi zadatak, da pere brod premda je padala kiša pa da obzirom da je tužitelj ostao sam da je on uspio samo uraditi jednu ruku zaštitnog sloja na brodu. Također je tužitelj opisao da mu je LV zbog navedenog prigovorio da nije izvršio zadatak te da se pri tome prema njemu ponašao arogantno i potcjenjivački, te da je on primjetio da ga želi ukloniti s radnog mjesta te da mu je zato tada i rekao ''da će ga šutnuti u stražnjicu i baciti u more'', ali ističe da je bio pri tome isprovociran ponašanjem nadređenog LV. Tužitelj je istakao da je navedene prigode zvala policija, da mu je pregledala ruke tražeći tragove tučnjave, ali da je pronašla samo tragove boje koje nije uspio skinuti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije policiji potpisao nikakvu izjavu, te da od policije nije dobio nikakvo upozorenje. Također je tužitelj decidirano istakao da je trpio loš odnos LV prema njemu jer da nije imao drugu mogućnost za zapošljavanje, a posao da mu je bio nužan zbog egzistencije i radi bolesti njegove supruge. Iz iskaza tužitelja ujedno proizlazi da se LV prema njemu ponašao naredbodavno, podcjenjivački, te da je znao vikati na njega i unositi mu se u lice, a da se na takav neprimjeren način odnosio i prema drugim radnicima. Tužitelj negira da je dobio zabranu približavanja LV. Svjedok FV u iskazu navodi da su međuljudski odnosi kod tuženika između samih zaposlenih bili odlični, ali da je najveći i jedini problem bio u LV i njegovom načinu komuniciranja i to posebno prema ženskim osobama i niže rangiranim osobama. U tom smislu svjedok FV u iskazu navodi da je LV koji je obavljao poslove menadžera svakodnevno vikao na zaposlenike i da je bio vulgaran, te da je psovao i bio verbalno agresivan, te da se ženskim zaposlenicama unosio u lice dok bi radile kao i muškarcima, te da ih je podcjenjivao i nazivao pogrdnim i neumjesnim imenima te ih svakodnevno šikanirao. Također iz iskaza svjedoka FV proizlazi da su zbog navedenog kvalitetni zaposlenici nakon kratkog rada kod tuženika odlazili iz tvrtke i davali otkaz, te da su se prema LV odnosili na način da bi ispočetka šutjeli od šoka, a nakon toga da bi mu istom mjerom odgovorili, a da bi ženske djelatnice plakale dok bi ih napadao. Svjedok FV je istakao da je ovakav odnos LV imao i prema tužitelju. Također je svjedok FV istakao da je i on osobno imao verbalni konflikt sa LV, te da je zbog njegovog ponašanja on i otišao iz tvrtke tuženika. Također je svjedok FV istakao da je on o svemu kao i drugi zaposlenici obavijestio direktora tuženika ĆVB. Iz iskaza svjedoka FV proizlazi da je tužitelj nekonfliktna osoba, te da tužitelj ima dobar odnos s njim kao i sa drugim zaposlenicima, a da je prema LV komunicirao na način na koji je on komunicirao prema njemu, te da su na takav način svi muški zaposlenici komunicirali sa LV, te da je takav način komunikacije bio izazvan Lamešićevim načinom komunikacije te da je bio svojevrsna obrana. Zaključno je svjedok FV istakao da je on kao i ostali zaposlenici koji su otišli od tuženika upozorio zz tuženika C na ponašanje LV, a da je istog zaposlenica ZV i prijavila policiji jer da se LV prema njoj brutalno ponašao. Svjedokinja CV (list 82-83 spisa) je također u svome iskazu istakla da je dala otkaz tuženiku upravo iz razloga nemogućnosti rada i poslovne suradnje između nje i voditelja LV. Ista je istakla da LV nikad nije bio zadovoljan njenim radom, da je stalno kritizirao, da joj se unosio u lice, vikao na nju, podcjenjivao je i vrijeđao pa da je radi takvog odnosa voditelja LV prema njoj par puta kroz razdoblje svog rada odlazila s radnog mjesta plačući pa da je iz tog razloga i dala otkaz i prešla raditi kod drugog poslodavca. Ista je uz to istakla da je LV nakon što je dala otkaz govorio negativno o njoj te da joj je na takav način pokušavao kod drugog poslodavca onemogućiti rad. Svjedokinja CV je istakla da je LV i sa drugim radnicima razgovarao na jednak način kao i sa njom. Svjedokinja je istakla da u njenoj nazočnosti tužitelj nije bio vulgaran. Svjedok UV (list 83-84 spisa) je u iskazu istakao da je LV kao zaposlenicima nadređena osoba uvijek imao primjedbi, da je zaposlenike vrijeđao da su neradnici, da ništa neznaju, te da im se pri tome unosio u lice i vikao na njih te da je prema radnicima imao podcjenjivački odnos. Također i iz iskaza svjedoka UV proizlazi da se LV na opisani način ponašao prema svim radnicima te da je zbog ovog načina komuniciranja sa podređenima kod tuženika bio prisutan veliki odlazak radnika iz tvrtke. Svjedok UV je istakao da je on kao i drugi radnici bio pod mobingom od strane ČV, te da je i on imao razgovore sa ČV te da bi tražio od ČV da se od njega udalji i da mu se se ne unosi u lice te da je ČV pri tome vikao na njega. Nadalje, iz iskaza svjedoka UV proizlazi da on o ovome nije obavještavao vlasnika tuženika U jer da to nije imalo nikakva smisla budući da on nije prihvaćao bilo kakve primjedbe radnika u odnosu na ČV. Svjedok UV je ujedno istakao da je LV vlasniku tuženika prikazivao radnike kao lošije od njega, a sve iz razloga što su bi ti radnici više znali od njega ili bi imali više škole, a usljed čega da bi radnici dobivali otkaze, te da je takva situacija bila i sa radnikom FV koji je dobio otkaz, a koji je imao veću školu od LV, a kojeg da je LV također prikazao lošijim radnikom. Iz iskaza AV proizlazi proizlazi da kad je došao raditi kod tuženika da je zatekao loše međuljudske odnose i lošu komunikaciju između između LV i ostalih zaposlenika, te je naveo da su nakon mjesec dana rada u toj tvrtci neki radnici otišli, a iz razloga što da nisu mogli raditi zajedno sa LV te je istakao da se komunikacija LV svodila na izdavanje naredbi vikanjem., te da je isti i psovao radnike. Svjedok AV je ujedno istakao da je zbog navedenog dosta radnika otišlo iz firme tuženika te da je tuženik na lošem glasu od strane radnika. Iz iskaza svjedoka AV proizlazi da se tužitelj ponašao prema LV ništa agresivnije nego i drugi radnici. Svjedok AV je ujedno istakao da onaj dan koji je prethodio otkazu tužitelja da je čuo da su se tužitelj i LV svađali povišenim tonom, te da su taj dan odnosi između njih bili zategnutiji nego inače. Također i iz iskaza saslušane svjedokinje NV (list 82 spisa) proizlazi da premda ona nije imala probleme u komunikaciji sa ČV da je bilo psovanja između radnika, galame i vikanja voditelja ČV prema njima, te je ista za navedeno istakla da je to bilo uobičajeno.

26. Iz svih navedenih iskaza saslušanih svjedoka posebice iskaza svjedoka FV, UV, AV, te svjedokinje CV u ovom postupku te iskaza saslušanog tužitelja proizlazi nedvojbeno kao utvrđena činjenica da je kod tuženika bila gotovo nemoguća normalna komunikacija između voditelja kod tuženika LV i većine radnika koji su radili kod tuženika te da je LV grubo vrijeđao i psovao radnike, među njima i tužitelja, vikao na njih, unosio im se u lice, a da su žene na njegovo ponašanje reagirale plakanjem, te da nije znao na pristojan način iskominunicirati svoje želje vezano za ispunjavanje radnih zadataka od strane radnika, a zbog čega su neki radnici sami davale otkaze na svojim radnim mjestima kao što je to bila radnica CV, te radnik FV te radnica ZV za koju je navedeno da je istog prijavila i policiji budući nisu mogli ostvarivati normalnu komunikaciju sa nadređenim voditeljem LV. . Nitko od saslušanih svjedoka u predmetnom postupku nije davao nikakva negativna izjašnjenja o tužitelju kao radniku i njegovom ponašanju. Svjedok FV se u tom smislu izrazito pozitivno izrazio vezano za ponašanje tužitelja ističući da je tužitelj imao sa svim zaposlenicima dobre odnose osim sa nadređenim LV kao i ostali radnici, te je svjedok FV istakao da je tužiteljev način komunikacije sa nadređenim LV bio zapravo izazvan neprimjerenim načinom komunikacije samog LV, a koju neprimjerenu komunikaciju da je LV imao i prema većini drugih radnika, dok je svjedok UV istakao da je upravo nadređeni LV tužitelja isprovocirao na vikanje jer da ga je svojim neprimjerenim ponašanjem dovodio u stanje neizdrživosti i netrpeljivosti. Radnici su upozoravali vlasnika zz tuženika ĆVB na loše ponašanje nadređenog LV, ali iz iskaza svjedoka UV je razvidno da zz tuženika na ove primjedbe nije reagirao. Navedeno je potvrdio i zz tuženika LVB koji je u iskazu decidirano istakao da su se radnici njemu žalili na način komunikacije ČV u odnosu na njih, a on je smatrao da te situacije rješava razgovorima premda su situacije između radnika i nadređenog voditelja ČV ostajale i nadalje nerazrješene. Kad se ima u vidu sve ono što su naveli svjedoci FV, CV, UV i AV u predmetnom postupku, a koji su u osnovi potvrdili sve ono što je o svom odnosu sa nadređenim LV iskazao u svom iskazu tužitelj ovaj sud smatra nelogičnim i nevjerodostojnim tvrdnje LV u kojima on navodi da on nije bio verbalno agresivan prema zaposlenicima i da se prema istima nije odnosio podcjenjivački i da im se nije obraćao vulgarno budući suprotno proizlazi iz iskaza navedenih svjedoka FV, CV, UV i AV, a uz to treba uzeti u obzir da su svjedoci FV i CV u iskazima decidirano istakli da su dali otkaz zbog ovakvog ponašanja ČV.

27. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku ovaj sud je mišljenja da nije utvrđeno da bi došlo do fizičkog obračuna između tužitelja i njemu nadređenog ČV dana 12.01.2021.godine i 22.04.2021.godine već isključivo do narušene komunikacije u kojoj je tužitelj prema vlastitom iskazu ČV izrekao uvredljivu rečenicu, a zapravo je to rezultiralo u navedena dva navrata zbog provocirajućeg ponašanja nadređene osobe ČV prema njemu. Navedeno provocirajuće ponašanje LV prema većini radnika pa i prema tužitelju su posvjedočili svjedoci FV, CV, UV i AV, dok je zz tuženika i sam potvrdio u svom iskazu da su mu se radnici žalili na ponašanje nadređenog ČV. Obzirom da je tužitelj u navedenim prigodama za koje ga poslodavac tereti samo odgovarao na konstantne provokacije i vrijeđanja nadređenog ČV verbalne uvrede tužitelja prema nadređenom premda je prešlo granicu pristojnog ponašanja na radnom mjestu nije bilo takve naravi da bi predstavljalo tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa između radnika i poslodavca u tom trenutku ne bi bio moguć i zbog čega bi bilo opravdano izreći tužitelju kao radniku najdrastičniju mjeru – izvanredni otkaz ugovora o radu. Da bi se moglo smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz potrebno je nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašanju radnika koje je teška povreda obveza iz radnog odnosa. Pri tome se pojedinačni postupak radnika ocjenjuje u sklopu cjelokupnog događaja na kojem poslodavac temelji razloge za otkaz imajući na umu posljedice takvog postupka radnika. U konkretnom slučaju ovaj sud je uzeo u obzir da je tužitelj u dva navrata kad se verbalno sukobio sa LV **.**.2021.godine i 22. travnja 2021.godine do navedene narušene neprofesionalne komunikacije došlo jer je LV duže vrijeme verbalno omalovažavao i vrijeđao tužitelja kao i navedene druge radnike o čemu su posvjedočili navedeni saslušani svjedoci pa je to bio jedini i isključivi razlog zbog čega je tužitelj prema istome odreagirao neprimjereno. Iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku proizlazi da tužitelj nije imao fizički sukob sa nadređenim LV, a također nije poznato da li je izlazak policije na lice mjesta rezultirao upozorenjem ili prekršajnom ili kaznenom prijavom protiv tužitelja, budući takav dokaz ne prileže predmetnom spisu niti je tuženik tijekom postupka dostavio ikakve dokaze koji bi potvrdili tu činjenicu. Obzirom da su se radnici obraćali zz tuženika ukazujući mu na dugotrajno neprimjereno ponašanje nadređenog LV prema radnicima, a tuženik kao poslodavac u tom smislu nije ništa poduzeo u tom smislu se može smatrati, a obzirom na iskaz samog tužitelja, te svjedoka FV, svjedoka AV, svjedokinje CV, te svjedoka UV koji su svjeočili neprimjerenom ponašanju ČV prema radnicima da tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju nije zaštitio dostojanstvo radnika pa samim time ni tužitelja za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenog ČV, a s kojim je tužitelj po prirodi svog radnog mjesta morao biti u stalnom kontaktu prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, a radilo se o krajnje neprimjerenom postupanju.

28. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da postupanje tužitelja u navedenim okolnostima nije predstavljalo težu povredu radne obveze, te da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Tuženik sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je isti prije donošenja predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.travnja 2021.godine omogućio tužitelju da iznese svoju obranu sukladno onome što je propisano odredbi članka 119.stavka 2. ZR-a niti ovakav dokaz prileže spisu. Naime, iz iskaza zz tuženika LVB proizlazi da je isti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donio samo na temelju onog što mu je rekao LV bez da je o tome razgovarao sa tužiteljem, a isti je decidirano naveo da je odluku o otkazu donio temeljeći je na ranijim događajima, a ne na onima koji su opisani u odluci o otkazu. Iz navedenog je razvidno da tužitelju prije predmetnog otkazivanja nije niti omogućeno da iznese svoju obranu, a čime je poslodavac postupio protivno odredbi članka 119.stavka 2. ZR-a. Radi svega navedenog trebalo je utvrditi predmetnu odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 23.04.2021.godine nedopuštenom i navedeni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 02.siječnja 2020.godine nezakonitim, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

29. Djelomično je osnovan i zahtjev tužitelja da se utvrdi da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao i da se tuženiku naloži isplata određenog iznosa na ime naknade štete. Naime, temeljem odredbe članka 125.stavka 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten , a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Naime, iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 02.01.2020.godine (list 45-48, te 57-61 spisa) je razvidno da je tužitelj temeljem ovog ugovora bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu mehaničara brodskih strojeva te da mu je osnovna bruto mjesečna plaća iznosila 1.353,77 Eur-a/10.200,00 Kuna, te je tužitelj na ovom radnom mjestu prema podacima iz ovog ugovora započeo s radom 02.01.2020.godine. Obzirom da iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je ovaj sud utvrdio da je navedeni izvanredni otkaz ugovora o radu donesen odlukom tuženika od 23.04.2021.godine nedopušten i da je tužitelju neprihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika iz navedenih razloga, te obzirom na činjenicu koja nedvojbeno proizlazi iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tvrtke Loa d.o.o. Šibenik dana 08.03.2022.godinep (list 31-34 spisa), a iz kojeg ugovora proizlazi da se tužitelj temeljem tog ugovora kod drugog poslodavca tvrtke Loa d.o.o. zaposlio na radnom mjesto autolakirera iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužitelju kod tuženika prestao radni odnos s danom 07.03.2022.godine te je u tom smislu osnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim isti traži da se utvrdi da je njegov radni odnos kod tuženika prestao sa danom 07.03.2022.godine. U odnosu na naknadu štetu zbog prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika sukladno odredbi članka 125.stavka 1. ZR-a je propisano da sud može obzirom na trajanje radnog odnosa tužitelja kod tuženika, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja dosuditi tužitelju na ime naknade štete najmanje tri, a najviše osam propisanih ugovorenih mjesečnih plaća. Tužitelj je radio kod tužitelja prema podacima iz ugovora o radu od 02.01.2020.godine do trenutka kad mu je otkazan ugovor o radu navedenom nedopuštenom odlukom tuženika o otkazu ugovora o radu od 23.travnja 2021.godine, te je potom 08.03.2022.godine zaključio ugovor o radu sa novim poslodavcem tvrtkom Loa d.o.o. Šibenik (list 31-34 spisa). Iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti rođen **.**.1973.godine (ima 52 godine), da je zaposlen na određeno vrijeme kod tvrtke Loa, te isti ima suprugu i troje djece (2002, 2004. i 2008.godine), te mu dvoje djece studiraju. U navedenom smislu obzirom na godine života tužitelja, njegov radni staž kod tuženika, te obveze uzdržavanja ovaj sud smatra da istome osnovano pripada naknada štete zbog prestanka radnog odnosa kod tuženika kao poslodavca sukladno odredbi članka 125. stavka 1. ZR-a u iznosu od osam ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja kod tuženika. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 02.01.2020.godine (list 57-61 spisa) proizlazi da je mjesečna ugovorena plaća tužitelja prema članku 12. tog ugovora iznosila 1.353,77 Eur-a/10.200,00 Kuna, a slijedom čega bi tužitelja na ime naknade štete s navedene osnove pripadao ukupan iznos od 10.830,16 Eur- a/81.599,84 Kuna. Na navedeni iznos tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od dana prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika 07.03.2022.godine pa do isplate. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15- u daljnjem tekstu ZOO-a), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Za više zatraženi iznos na ime naknade štete od 4.499,32 Eur-a tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete je odbijen kao neosnovan. Radi navedenog odlučeno je kao u točki II/ i III/ izreke ove presude.

30. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja odlučeno je kao u točki I/, II/ i III/ izreke ove presude.

31. Što se tiče troškova ovog postupka tužitelj je djelomično uspio u ovom postupku pa mu je tuženik dužan isplatiti razmjeran dio parničnih troškova sukladno odredbi članka 154 stavka 1. ZPP-a. Tužitelj je u ovom postupku uspio 100 posto u pogledu pravnog osnova , te 70,64 % u pogledu visine potraživanja, a kad se dovede u omjer ostvareni iznos naknade štete od 10.830,16 Eur-a u odnosu na zatraženi iznos naknade štete u iznosu od 15.329,48 Eur-a, te je u tom smislu tužitelj u postupku uspio u omjeru od 85,32 % (170,64:2), a slijedom čega je tuženik uspio u postotku od 14,68 %. Kad se od postotka uspjeha tužitelja od 85,32% oduzme postotak uspjeha tuženika od 14,68% tad se dobije iznos od 70,64 %, a koji iznos predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 07.09.2021.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 12.09. 2021.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 06.10.2022.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 29.11.2022.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 06.01.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 19.04.2023.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 17.09.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 17.02.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 14.02.2024.godine u iznosu od 250 bodova, a što ukupno iznosi 1600 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 3.200,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 800,00 Eur-a ukupno iznosi 4.000,00 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju s postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 70,64% tad se dobije iznos od 2.825,60 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude.

U Splitu 31.ožujka 2025.g.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju- po punomoćniku

2/ tuženiku- po punomoćnici