Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2852/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja Hoteli Zadar d.d. za ugostiteljstvo, OIB: 40699482950, Zadar, Vlahe Paljetka 2, zastupanog po punomoćniku Augustinu Sudinji, odvjetniku u Zadru, protiv prvotuženika Grada Zadra, Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854 i drugotuženika Obala i lučice d.o.o., Zadar, Ulica Andrije Medulića 2/II, OIB: 92410865062, zastupanog po punomoćniku Robertu Dujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Korljan i partneri iz Zadra, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu-Građansko upravni odjel u Zadru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i drugotuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-37/2023-22 od 19. travnja 2024., dana 31. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-37/2023-22 od 19. travnja 2024. u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke koji je prihvaćen zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eura i umješača u iznosu od 400,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-37/2023- 22 od 19. travnja 2024. u dijelu stavka II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 600,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku parnični trošak u daljnjem iznosu od 600,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

V. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tuženici pod 1) i 2) u međusobnom dogovoru i suradnji, na način da je tuženik pod 1) Grad Zadar, OIB: 09933651854, dao uputu, a tuženik pod 2) Obala i lučice d.o.o. – OIB: 92410865062, izvodeći radove na licu mjesta uznemiravali tužitelja Hoteli Zadar d.d. - OIB: 40699482950, u zadnjem mirnom posjedu- ugostiteljskih objekata (jednog većeg i jednog manjeg) na plaži „[adresa] u [adresa], položenih na čest. br. [katastarska čestica] (nastala od čest. br. [katastarska čestica]), i čest.br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina], na način da su početkom lipnja 2023.g. zamijenili brave i lokote na tim objektima od kojih je ključeve imao tužitelj i postavili svoje ključeve, na koji način su oduzeli posjed tužitelju, što je tužitelj dopuštenom pomoći vratio u prvobitno stanje posjeda, na način da je dana 19. lipnja 2023. skinuo brave i lokote koje su postavili tuženici i ponovo stavio svoje brave i lokote i vratio objekte u svoj posjed, nakon čega su tuženici ponovili istovrsne radnje s istovrsnim učinkom sredinom srpnja 2023.g., što je tužitelj primijetio dana 14. srpnja 2023. i ponovo koristeći dopuštenu samopomoć, jutros na dan podnošenja tužbe 20. srpnja 2023. vratio posjedovno stanje stavljajući svoje brave i lokote od kojih drži ključeve i preko istih drži posjed predmetnih objekata.

2. Zabranjuje se tuženicima da ubuduće skidaju brave i lokote na vratima predmetnih objekata koje je tamo postavio tužitelj, i da na takav ili sličan način smetaju, oduzimaju i uznemiravaju posjed tužitelja na predmetnim objektima, pod prijetnjom novčane kazne.

3. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku pod 2) naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, te da umješaču na strani tuženika naknadi parnični trošak u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika i umješača za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv rješenja u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eura i umješača u iznosu od 400,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom žali se tužitelj iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i. 3. Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP- a/), predlažući njegovu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv rješenja u dijelu stavka II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 600,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom žali se drugotuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući njegovu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

4. U odgovor na žalbu drugotuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovor na žalbu.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Žalba drugotuženika je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje su tuženici, izvodeći radove na licu mjesta, uznemiravali tužitelja u zadnjem mirnom posjedu ugostiteljskih objekata (jednog većeg i jednog manjeg) na plaži „[adresa] u [adresa], položenih na čest. br. [katastarska čestica] (nastala od čest. br. [katastarska čestica]), i čest. br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina], na način da su početkom lipnja 2023. zamijenili brave i lokote na tim objektima od kojih je ključeve imao tužitelj i postavili svoje ključeve, oduzevši na taj način posjed tužitelju, što je tužitelj dopuštenom pomoći vratio u prvobitno stanje posjeda, na način da je dana 19. lipnja 2023. skinuo brave i lokote koje su postavili tuženici i ponovo stavio svoje brave i lokote i vratio objekte u svoj posjed, nakon čega su tuženici ponovili istovrsne radnje sredinom srpnja 2023., što je tužitelj primijetio dana 14. srpnja 2023. i ponovo koristeći dopuštenu samopomoć na način da je na dan podnošenja tužbe 20. srpnja 2023. vratio posjedovno stanje stavljajući svoje brave i lokote od kojih drži ključeve i preko istih drži posjed predmetnih objekata te na zabranu takvog ili sličnog načina smetanja, oduzimaju ili uznemiravaju posjeda tužitelja (čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15- /pročišćeni tekst/, u daljnjem tekstu: ZV-a/).

8. Pobijanim rješenjem, a niti postupkom koji je prethodio, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

10. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a i odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a, raspravlja se samo o činjenicama, koje se tiču posljednjeg (faktičnog i mirnog) posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja i poštenje posjednika s time da je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji, mirni i faktični posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan

11. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

12. Odredbom čl. 20. st. 4. ZV-a propisano je da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

13. Odredbom čl. 35. st. 4. ZV-a propisano je da se svatko ima pravo stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja. Ako nije što posebno propisano zakonom, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra.

14. Odredbom čl. 3. st. 2. ZV-a propisano je da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opća dobra).

15. Sukladno odredbi čl. 4., čl. 11., čl. 12. i čl. 13. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 83/23, u daljnjem tekstu: ZPDML-a), istovjetno kao i u odredbi čl. 3. st. 2. ZV-a, pomorsko dobro, kao dobro u općoj uporabi, nije sposobno biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava te po svojem karakteru ne može biti u posjedu jedne fizičke ili pravne osobe, nego u uporabi svih.

15.1. Uporaba i zasnivanje posjeda takvog općeg dobra može biti rezultat jedino koncesije takvog dobra, kojim se ono isključuje iz opće uporabe, posljedično čemu jedini koji može zasnovati posjed i imati pravo na posjedovnu zaštitu na pomorskom dobru je koncesionar pomorskog dobra, i to u onom dijelu za koji iz sadržaja koncesije proizlazi da ima pravo isključiti to dobro iz opće uporabe.

13. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvenstveno imajući u vidu da je predmet posjedovne zaštite javno dobro u općoj uporabi, pošavši od utvrđenja:

-da iz zemljišno-knjižnog izvadak (listovi 25-26 spisa) proizlazi da su čest. zem. [katastarska čestica], obala, izgrađeno zemljište površine 4129 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] obala, izgrađeno zemljište 816 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je vlasničkom listu upisano opće dobro-pomorsko dobro;

-da je provedenim očevidom na licu mjesta 16. studenog 2023. utvrđeno da je tužitelj postavio svoje lokote s bravom na ulazu u ugostiteljski objekt ranijeg naziva [obrt], a prethodno [obrt] i na manji pomoćni objekt-skladište te da je obilaskom unutrašnjosti ugostiteljskog objekta (veći objekt) ustanovljeno da je prazan i da se u njemu ne nalaze niti bilo kakve pokretne stvari;

-da bi svaki mirni posjednik pomorskog dobra kao općeg dobra mogao uživati posjedovnu zaštitu od svakog samovlasnog smetanja njegovog posjeda samo za vrijeme trajanja koncesije (čl. 11. ZPDML-a) i u dijelu sadržaja koncesije (čl. 11., 12. i 13. ZPDML-a, čl. 22. st. 1. i 2. ZV-a);

-da je tužitelju koncesija istekla s danom 31. prosinca 2009. te da isti tijekom postupka niti tvrdi, niti dokazuje da bi i nakon tog datuma imao koncesiju na prijeporu, odnosno da bi pokrenuo postupak u cilju njezinog ishođenja;

-da iz dopisa Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, [broj], [broj] od 12. svibnja 2020. proizlazi da je Ministarstvo pozvalo Grad Zadar, kao nadležnu jedinicu lokalne samouprave da preuzme predmetni objekt;

-da je nakon što je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture pozvalo prvotuženika na preuzimanje predmetnu nekretninu, Državni inspektorat, Područna jedinica Split, Ispostava Zadar je 10. lipnja 2020. otpečatila predmetni objekt i predala ga Gradu Zadru na upravljanje;

-da je gradonačelnik Grada Zadra 19. travnja 2023. donio Zaključak kojim je trgovačkom društvu u vlasništvu Grada, Obale i lučice d.o.o., ovdje drugotuženiku, predao predmetni objekt na raspolaganje, korištenje i održavanje u svrhu uređenja i održavanja plaže [adresa],

pravilno je zaključio sud prvog stupnja da tužitelj ne ostvaruje pravo na posjedovnu zaštitu, jer za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 22. ZV-a te posljedično i zavisno od tog utvrđenja odbio tužbeni zahtjev, pravilno pri tome primijenivši materijalno pravo, radi čega su žalbeni navodi tužitelja, kojima u bitnome upire u činjenicu dugogodišnjeg posjedovanja od strane njega i njegovih pravnih prednika objekata u odnosu na koje se traži posjedovna zaštita, na činjenicu da je u temeljni kapital tužitelja ušla vrijednost ulaganja u predmete objekte te da nikada nije proveden „postupak izvlaštenja tužitelja“, neodlučni te kao takvi nemaju pravno uporišta i nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

14. Na žalbene navode tužitelja još valja odgovoriti da raspravljanje o činjenici da se traži posjedovna zaštita u odnosu na pomorsko-javno dobro upravo u okviru odredbe čl. 441. ZPP-a, jer je kao preduvjet da se pruži posjedovna zaštita potrebno utvrditi da se radi o samovlasnom smetanju, u odnosu na koji preduvjet je, imajući u vidu odredbu čl. 20. st. 4. ZV-a, kao i činjenicu da pomorsko dobro, kao dobro u općoj uporabi, ne može biti predmetom posjedovne zaštite osim u slučaju da je na dijelu istoga uspostavljena koncesija, što ovdje nije slučaj.

15. Osnovani su žalbeni navodi drugotuženika da je pravilnom primjenom tbr. 7/2, 9/3, 46. i 54. OT drugotuženiku valjalo priznati parnični trošak u daljnjem iznosu od 600,00 eura, odnosno uz jednokratnu naknadu za čitav prvostupanjski postupak od 250 bodova (koja obuhvaća 4 parnične radnje) uz dodatnu naknadu troška zastupanja na ročištima 19. siječnja 2024. i 13. ožujka 2024., kao i pristupa na ročište za objavu presude.

16. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

17. Drugotuženiku je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura (čl. 154. st. 1. u vezi s tbr. 10/4, 46. i 54. OT).

18. Drugotuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

19. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a za stavak I., čl. 380. toč. 3. ZPP-a za stavak II., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak III. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke IV. i V.).

U Zagrebu 31. ožujka 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović