Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-46/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Igoru Njegovanoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Igora Prpića, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZU, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj KO-DO- 334/2024 od 11. prosinca 2024., nakon javne rasprave održane 28. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice državne odvjetnice Dalije Čanić, optuženog ZU, njegovog branitelja Envera Vučetića, odvjetnika u Zagrebu, i oštećene OU, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi JU, zvan „ Z, sin AU i FU rođene O, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], vozač, sa završenom srednjom školom, zaposlen u Devčić d.o.o., s mjesečnim primanjima od oko 700,00 eura, bez imovine, lošeg imovnog stanja, neoženjen, otac jednog djeteta, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

I. što je u vremenu od početka kolovoza do 10. rujna 2024. u Gospiću, nakon okončanja intimne veze s EU, iako je bio svjestan da ona ne želi s njim kontaktirati i unatoč njenom blokiranju brojeva s kojih joj se javljao, putem društvenih mreža te s više različitih pozivnih brojeva učestalo ju pozivao i slao joj fotografije, video-zapise i poruke u kojima je tražio da ponovno budu u intimnoj vezi, govorio joj da će ubiti svakoga tko bude s njom u vezi, te je više puta pratio njezino kretanje, pa je dana 2. rujna 2024. u noćnim satima došao je njezine kuće, udarao po vratima, vikao neka izađe i da će se ubiti, čime je kod OU izazvao uznemirenost i bojazan za vlastitu sigurnost,

II. dakle, drugu osobu pratio i s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i na drugi način ju zastrašio i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njenu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisano u članku 140. stavku 2. u vezi sa stavkom 1., a kažnjivo po članku 140. stavku 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11).

III. Na temelju članka 140. stavka 2. KZ/11, optuženi JU se osuđuje na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženom ZU se izriče uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženi JU u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP) u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, nalaže se optuženom ZU JU podmiriti troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu, u iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podignulo je 12. prosinca 2024. optužnicu broj KO-DO-334/2024 od 11. prosinca 2024., kojom je ZU optužilo za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisanog u članku 140. stavku 2. u vezi sa stavkom 1., a kažnjivog po članku 140. stavku 2. KZ/11. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-198/2024-10 od 22. siječnja 2025.

2. Optuženi JU očitovao se da se ne smatra krivim po optužnici (str. 118 spisa).

3. Žrtva OU očitovala se da želi sudjelovati u kaznenom postupku u svojstvu oštećenika, ali da neće postaviti imovinskopravni zahtjev (str. 118 – 119 spisa).

4. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedokinju-žrtvu EU (str. 120 – 121 spisa), te je pročitao, odnosno pregledao, sljedeće isprave: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika po članku 208. ZKP-a, sa snimkom; snimke zaslona mobilnog uređaja, sa SMS porukama i registriranim pozivima, pohranjene na DVD-u (list 38 – 42 spisa); zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog ZU, sa snimkom (list 38 – 42 spisa). Optuženi JU na vlastiti je zahtjev ispitan na početku dokaznog postupka (str. 118 – 119 spisa), a kao zadnji dokazi prije završetka dokaznog postupka pročitani su podaci prekršajne (str. 107 – 108 spisa) i kaznene (str. 109 – 110 spisa) za optuženika.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene cjelokupnog dokaznog materijala i analize svakog provedenog dokaza zasebno, ali i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi JU počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom.

6. U svom iskazu, kojeg je na vlastiti zahtjev i u skladu s člankom 417.a stavkom

5. ZKP-a, iznio na početku dokaznog postupka, optuženi JU je naveo kako u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dao kada je bio ispitan u državnom odvjetništvu, i tome nema ništa za dodati. Spreman je odgovarati na pitanja svog branitelja, zamjenice državne odvjetnice, oštećenice i suda. Odgovarajući na pitanja zamjenice državne odvjetnice, optuženik je rekao da su OU i on prekinuli vezu u rujnu 2024. Točno je da ju je tada kontaktirao telefonskim pozivima i porukama. Poruke joj je slao svakodnevno, ne sjeća se koliko često u toku dana, a zvao ju nije svakoga dana. Zvao ju je i nakon što bi mu ona odbila poziv, jer je htio s njom stupiti u kontakt, iako je znao da ona s njim ne želi komunicirati. To mu je dala do znanja, i u telefonskim razgovorima, kada mu ne bi odbila poziv, i u porukama. Nije prilazio njezinoj kući, niti joj je prilazio tijekom noćnih izlazaka u grad. Tekstualne poruke koje joj je upućivao bile su normalne, to nisu bile prijetnje ili nešto tome slično. Nakon prekida veze slao je poruku i nazivao EU otprilike sljedeća dva tjedna. OU i on međusobno su se pratili na društvenim mrežama. Do prekida tog međusobnog praćenja došlo je tako što je ona njega blokirala na društvenim mrežama, nakon čega on više nije pokušao s njom uspostaviti kontakt putem društvenih mreža.

6.1. S obzirom da je optuženi JU uvodno naveo da ostaje kod svog iskaza kojeg je dao tijekom dokazne radnje, sukladno članku 435. stavku 2. ZKP-a reproducirana je snimka tog prijašnjeg iskaza (list 42 spisa), kada je optuženi JU rekao da je pola onoga za što ga OU prijavljuje nije točno. Nije ju pratio. Dana 31. kolovoza 2024. spavali su u njenoj kući. Rekao joj je da će ubiti svakoga tko bude s njom, ali to je rekao u šali dok su bili u dobrim odnosima. Smatra da ga je prijavila zato što je prije nekoliko dana tražio isplatu za svoj rad koji je obavljao bagerom unutar dvije godine na poljoprivrednom gospodarstvu njene obitelji, te mu je OU tada na njegov zahtjev rekla da će mu isplata uslijediti dugoročno, na način da će živjeti zajedno i imati djecu. Posebno upitan, izjavio je da je s EU bio u ljubavnoj vezi dvije godine i dva mjeseca, da je do prekida došlo prije mjesec dana. Pisao joj je „normalne“ poruke. Ona mu je rekla da ne želi da ih šalje, ali ipak jedne prilike je bila s njim na večeri u Zadru. Zadnjih deset dana je slao svaki dan jednu poruku, samo ju je molio da se pomire, ona bi mu nekad odgovorila da se neće pomiriti, a nekad bi ignorirala njegove poruke. Smatra da ju je na tu kaznenu prijavu nagovorio njen otac. Posljednjih petnaest dana ju nije zvao. Prije toga joj je, s različitih brojeva, slao fotografije na kojima plače. Nije ju slijedio, jedne prilike su se sreli u ugostiteljskom objektu, ali to je bilo slučajno. Dana 2. rujna 2024. je bio kod njene kuće ali nije lupao po vratima niti vikao, nije govorio da će se ubiti, već ju je pozvao da izađe van da popričaju.

6.2. S obzirom da je optuženik u svom iskazu na raspravi odstupio od svog prijašnjeg iskaza, odgovorivši na pitanje zamjenice državne odvjetnice da nije prilazio kući oštećenice, sudac ga je upozorio na odstupanje i pitao ga zašto je sada iskazao drukčije, na što je optuženik odgovorio da je točno da je 2. rujna 2024. došao do oštećeničine kuće, ali njih dvoje tada su još bili u vezi. Na pitanje zašto je, ako su tada bili u vezi, došao do Helenine kuće u noćnim satima, pozvao ju da izađe i da razgovaraju, optuženik je rekao da su njih dvoje prekinuli dan prije ovog događaja.

7. Nije sporno da su optuženi JU i oštećena OU bili u ljubavnoj vezi, te da je nakon prekida veze optuženik ustrajno nastojao uspostaviti kontakt s oštećenicom, iako mu je ona dala do znanja da s njim ne želi kontakt. Sporno je koliko je dugo optuženik to činio, te je li takvo njegovo postupanje kod oštećene OU izazvalo uznemirenost i bojazan za vlastitu sigurnost.

8. Svjedokinja-žrtva OU u svom je iskazu navela (str. 120 – 121 spisa) da je netočno da su optuženik i ona svoju vezu prekinuli u rujnu. Što se nje tiče, veza je prekinuta u kolovozu, ali optuženik to nije želio prihvatiti. On joj je slao tisuće poruka svakoga dana, a kad kaže "tisuće", misli doslovno. U tim porukama stajalo je da će se ubiti, da će ubiti onoga tko bude s njom u vezi, a poslao joj je i fotografiju pored nekakvog ponora, u Starigradu, pored kojeg je stajalo da je gotov. Poslije je čula da je optuženik isti obrazac ponašanja primjenjivao i ranije, kada je prekidao veze i s drugim djevojkama. U noćnim satima došao je do njezine kuće i šakama udarao po vratima, vrištao je da će se ubiti. Znao je da je ona tada sama kod kuće. Nazvala je optuženikovu majku i rekla joj to, a ona ju je zamolila da ne zove policiju, jer će optuženika odvesti na liječenje u bolnicu Rab, da će ostati bez vozačke dozvole i bez posla. Zbog optuženikove majke tada nije pozvala policiju. Svakodnevno ju je zvao. U "Harryju" je, kada je ona krenula u WC, optuženik krenuo za njom, htijući pričati, a poslije se pretvarao da mu je loše, htijući privući njezinu pozornost, kako bi ona prišla i pomogla mu, što nije željela učiniti, jer tada nisu bili u vezi. Iste te noći on ju je krenuo pratiti automobilom, o čemu je telefonski obavijestila njegovu majku, pa ga je otac krenuo tražiti. Optuženik ju i danas prati, što ona ne može dokazati, ali to se događa kada ju vidi u kafiću Euro, pa se ondje zaustavi sa svojim automobilom. Posljednji put parkirao je svoj automobil kraj njezinoga, znajući da ga ona vidi. Zbog ove situacije osjećala je strah, ali i sram, bilo joj je neugodno. Točno je da joj je optuženik govorio da joj neće ništa, ali ona ga se bojala, jer nije znala kako on u određenoj situaciji može reagirati. Događaj od 2. rujna 2024. zbio se u [adresa], na adresi [adresa]. Optuženik i ona svoju su vezu započeli u kolovozu 2022., prema tome, netočno je ono što je optuženik naveo – da su u vezi bili dvije i pol godine. Optuženik je, prema parkiranim automobilima, dobro znao da je u kući sama, zato se 2. rujna 2024. i usudio doći do njezine kuće. Točno je da je optuženik 31. kolovoza i 1. rujna 2024. bio u njezinoj kući. On je dolazio pred kuću i govorio da će se ubiti, bio je jako pijan. Ona ga je pustila u kuću, ali nije točno da su spavali zajedno, što je optuženik u svom iskazu rekao.

9. Snimke zaslona mobilnog uređaja žrtve OU (list 28 spisa) pokazuju da je optuženi JU žrtvi OU uputio više stotina poziva s različitih brojeva, slao joj više stotina poruka u kojima je opetovano tražio da obnove prekinutu ljubavnu vezu, slao joj video-zapise i svoje fotografije (na kojima plače). Također je vidljivo da je u komunikaciji porukama žrtva OU od optuženika više puta zatražila da s takvim ponašanjem prestane, i da mu je priopćila da ne želi nikakav kontakt.

10. Svjedokinja-žrtva OU u svom je iskazu vrlo detaljno i uvjerljivo opisala optuženikovo postupanje nakon prekida ljubavne veze s optuženikom, u kolovozu 2024., a njezin iskaz potkrijepljen je sadržajem njezinog mobilnog uređaja, izloženim ukratko u točki 9. ovoga obrazloženja. S druge strane, optuženik priznaje da je nakon prekida veze nastojao uspostaviti kontakt sa žrtvom, šaljući joj poruke i pozivajući ju višekratno, ali takvo svoje postupanje nastoji prikazati bezazlenim, što ono nipošto nije – bez obzira što poruke prema svom sadržaju nisu prijeteće. Naime, iz iskaza žrtve OU, ali i iz snimki zaslona mobilnog uređaja, proizlazi da je optuženik žrtvi tijekom kolovoza i početkom rujna 2024. uputio mnoštvo poziva i poruka, te da je s takvim postupanjem nastavio i kada mu je ona više puta priopćila da s njim ne želi nikakav kontakt. Slao joj je fotografije na kojima je prikazan on, kako plače, i poruke u kojima je stajalo da će se ubiti. Sud prihvaća iskaz svjedokinje-žrtve OU, prema kojem se optuženik nije zadržao samo na pozivima i slanju poruka, već je pratio njezino kretanje, i 2. rujna 2024. u noćnim satima došao do njezine kuće, udarao po vratima i vikao neka izađe i da će se ubiti, jer se i takvo ponašanje posve uklapa u obrazac ponašanja kojeg je optuženik pokazao u porukama koje je slao žrtvi. Na temelju iskaza žrtve, sadržaja mobilnog uređaja, ali i optuženikovog iskaza, koji nije negirao svoje postupanje prema žrtvi, već ga je pokušao prikazati normalnim i uobičajenim – a što ono nije – sud je utvrdio da je optuženik u inkriminiranom razdoblju učinio sve ono što je navedeno u činjeničnom opisu optužbe, da je sa žrtvom ustrajno nastojao uspostaviti neželjeni kontakt, i da je time kod nje izazvao tjeskobu i strah za vlastitu sigurnost. Životno je i logično ono što je žrtva u svom iskazu navela, da je osjetila strah, da joj je bilo neugodno, jer optuženikovo ponašanje izlazilo je iz granica uobičajenog i normalnog u situaciji prekida emotivne veze, kojeg optuženik nije želio prihvatiti. Optuženikova ustrajnost u tome da uspostavi kontakt kojeg žrtva s njim nije željela, mogla je žrtvu uplašiti, jer je žrtva zasigurno mogla pomisliti što je optuženik u budućnosti u stanju učiniti, ako se sada ovako ponaša, ne poštujući nimalo njezinu volju i njezine granice.

11. Takvim svojim postupanjem optuženi JU ostvario je sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a pritom je postupao s izravnom namjerom, bivajući svjestan obilježja kaznenog djela, i htijući njihovo ostvarenje – bivajući svjestan da prati, uhodi i nastoji uspostaviti neželjeni kontakt s drugom osobom (a riječ je nesporno o bliskoj osobi) i da time kod nje izaziva strah za njenu sigurnost, i bivajući siguran u ostvarenje obilježja kaznenog djela. Stoga ga je sud za počinjenje kaznenog djela proglasio krivim. Optuženik je postupao s visokim stupnjem krivnje, bivajući ubrojiv (njegova ubrojivost nije bila dovedena u pitanje), postupajući s izravnom namjerom i sa sviješću o protupravnosti, jer je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoje nikakvi ispričavajući razlozi.

12. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenilo sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti). Olakotnom je cijenjena činjenica da je optuženi JU neosuđivan, kako to proizlazi iz podataka kaznene evidencije (str. 109– 110 spisa), što će reći da je kazneno djelo koje je počinio zapravo izololirani eksces u njegovom životu. Otegotnim je cijenjena kriminalna količina, koja zapravo predstavlja veliki broj pokušaja neželjenih kontakata, iako je optuženiku žrtva vrlo jasno dala do znanja do kontakt s njim ne želi. Imajući u vidu izložene olakotnu i otegotnu okolnost, sud je optuženog ZU osudio na kaznu zatvora od šest mjeseci, uz istodobno izricanje uvjetne osude, na temelju članka 56. KZ/11, po kojoj kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ovakva uvjetna osuda u cijelosti je primjerena osobi optuženika, njegovoj krivnji i težini kaznenog djela, a ona će po mišljenju suda utjecati na optuženog ZU da se više ne javi kao počinitelj kaznenog djela, te poslati poruku svim građanima o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

13. Imovinskopravni zahtjev nije postavljen, pa sud o njemu nije niti odlučivao u ovome postupku.

14. Kako je optuženi JU presudom proglašen krivim, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP-a, naloženo mu je podmiriti troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu, u iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

U Gospiću 31. ožujka 2025.

Sudac

Igor Njegovanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (članak 464. stavak 4. ZKP-a).

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, na broj KO-DO-334/2024

2. Optuženi JU, [adresa]

3. Branitelj optuženika Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu

4. Oštećena OU, [adresa]