Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-660/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Siniši Prodanoviću, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, zastupana po punomoćniku Mariji Vujasin odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: P-395/2024-49 od 18. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: P- 395/2024-49 od 18. listopada 2024..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se ništetnim odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu br. 5140030242- 63000115489/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, ovjerenom po javnom bilježniku Mati Krpačiću iz [adresa], pod brojem: OU-19/06 u [adresa], 13. siječnja 2006., sklopljenog između tužitelja LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i Slavonske Banke d.d., pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, kao kreditora s druge strane, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke. II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 454,44 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 4,42 EUR-a počevši od 1.10.2007.

- 4,61 EUR-a počevši od 1.11.2007.

- 4,33 EUR-a počevši od 1.12.2007. do 31.12.2007. godine prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanje eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, u visini prosječne kamatne stope na stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do konačne isplate po zakonskoj kamati sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, na iznos, kako slijedi:

- 4,53 EUR-a počevši od 1.1.2008.

- 4,41 EUR-a počevši od 1.2.2008.

- 4,23 EUR-a počevši od 1.3.2008.

- 4,35 EUR-a počevši od 1.4.2008.

- 4,09 EUR-a počevši od 1.5.2008.

- 4,23 EUR-a počevši od 1.6.2008.

- 4,00 EUR-a počevši od 1.7.2008.

- 4,06 EUR-a počevši od 1.8.2008.

- 4,03 EUR-a počevši od 1.9.2008.

- 4,04 EUR-a počevši od 1.10.2008.

- 4,06 EUR-a počevši od 1.11.2008.

- 3,93 EUR-a počevši od 1.12.2008.

- 9,08 EUR-a počevši od 1.1.2009.

- 9,12 EUR-a počevši od 1.2.2009.

- 8,05 EUR-a počevši od 1.3.2009.

- 8,61 EUR-a počevši od 1.4.2009.

- 8,05 EUR-a počevši od 1.5.2009.

- 13,64 EUR-a počevši od 1.6.2009.

- 13,01 EUR-a počevši od 1.7.2009.

- 13,11 EUR-a počevši od 1.8.2009.

- 12,95 EUR-a počevši od 1.9.2009.

- 12,14 EUR-a počevši od 1.10.2009.

- 12,51 EUR-a počevši od 1.11.2009.

- 11,89 EUR-a počevši od 1.12.2009.

- 12,23 EUR-a počevši od 1.1.2010.

- 12,06 EUR-a počevši od 1.2.2010.

- 10,79 EUR-a počevši od 1.3.2010.

- 11,74 EUR-a počevši od 1.4.2010.

- 11,13 EUR-a počevši od 1.5.2010.

- 11,26 EUR-a počevši od 1.6.2010.

- 11,15 EUR-a počevši od 1.7.2010.

- 11,48 EUR-a počevši od 1.8.2010.

- 11,37 EUR-a počevši od 1.9.2010.

- 10,36 EUR-a počevši od 1.10.2010.

- 10,39 EUR-a počevši od 1.11.2010.

- 10,31 EUR-a počevši od 1.12.2010.

- 9,19 EUR-a počevši od 1.1.2011.

- 8,71 EUR-a počevši od 1.2.2011.

- 7,49 EUR-a počevši od 1.3.2011.

- 7,80 EUR-a počevši od 1.4.2011.

- 7,54 EUR-a počevši od 1.5.2011.

- 7,91 EUR-a počevši od 1.6.2011.

- 7,20 EUR-a počevši od 1.7.2011.

- 8,26 EUR-a počevši od 1.8.2011.

- 7,57 EUR-a počevši od 1.9.2011.

-6,20 EUR-a počevši od 1.10.2011.

- 5,38 EUR-a počevši od 1.11.2011.

- 4,96 EUR-a počevši od 1.12.2011.

- 4,91 EUR-a počevši od 1.1.2012.

- 4,58 EUR-a počevši od 1.2.2012.

- 3,94 EUR-a počevši od 1.3.2012.

- 3,90 EUR-a počevši od 1.4.2012.

- 3,43 EUR-a počevši od 1.5.2012.

- 3,23 EUR-a počevši od 1.6.2012.

- 2,77 EUR-a počevši od 1.7.2012.

- 2,53 EUR-a počevši od 1.8.2012.

- 2,17 EUR-a počevši od 1.9.2012.

- 1,74 EUR-a počevši od 1.10.2012.

- 1,48 EUR-a počevši od 1.11.2012.

- 1,07 EUR-a počevši od 1.12.2012.

- 0,75 EUR-a počevši od 1.1.2013. do 31. srpnja 2015. po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanje eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine u visini prosječne kamatne stope na stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do konačne isplate po zakonskoj kamati sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju podmiri parnični trošak u iznosu od 2.441,85 EUR-a, u roku od 15 dana IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 253,86 EUR-a.“

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik i to zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 142/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tuženiku svih troškova parničnog postupka, podredno ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, kao niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a obzirom da je podneskom koji tuženik navodi da nije zaprimio od 9. rujna 2024., i u odnosu na koji mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa valutom euro, odnosno iznose navedene u tužbi pretvorio u iznose u euru, koja je službena valuta u Republici Hrvatskoj.

7. Neosnovani su žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije proveo predložene dokaze. U skladu sa odredbom članka 220. stavak 2. ZPP-a sud nije dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti njihovu relevantnost za utvrđenje odlučnih činjenica.

8. Suprotno žalbenim navodima, kako je tuženik već u odgovoru na tužbu predložio saslušanje tužitelja, iz stanja spisa, te odgovora na tužbu, proizlazi kako tuženik tijekom postupka nije predložio saslušanje tužitelja ni na koje okolnosti, dok je u ponovljenom postupku nakon ukidbene odluke ovoga suda poslovni broj Gž- 542/2021-4 od 13. lipnja 2024., kojom je naloženo prvostupanjskom sudu provesti dokaze saslušanjem svjedoka, kako je to zahtijevao i predlagao tuženik, isti odustao od provođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka. Nadalje, iz same tužbe, te svih podnesaka upućenih sudu od strane tužitelja isti je jasno naveo kako nije pojedinačno pregovarao s tuženikom o uvjetima kredita, jer mu nije dana mogućnost pregovaranja, obzirom da mu je ponuđen tipski ugovor u kojem je kamatna stopa promjenjiva. Također iz samog ugovor je vidljiva i namjena kredita koji je odobren za adaptaciju kuće, te zatvaranje drugih kredita.

8.1. Dakle, presuda suda prvog stupnja sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana. Sud prvog stupnja je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, poštovao je pravo na dokaz, pravo na jednakost oružja i ravnopravnost stranaka, kao i pravo na obrazloženu sudsku odluku, a okolnost što tuženik nije dokazao svoje određene navode i što nije zadovoljan presudom suda prvog stupnja, ne znači povredu navedenih prava.

9. Nadalje, u donošenju presude nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka odnosno bitna povreda iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a u svezi s čl. 186.b. ZPP-a na koju u podnesenoj žalbi upire tuženik.

9.1. Nesporno je kako je tužitelj još u tužbi naveo da ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za izračun nastale razlike po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pa da je u skladu sa člankom 186.b stavka 1. ZPP- a u tužbi zatražio od prvostupanjskog suda da donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u određenom roku dostavi dokumentaciju vezanu za predmetni ugovor o kreditu, koju dokumentaciju je prije podnošenja tužbe zatražio od tuženika i nije mu dostavljena. Također je u postupku na temelju te dokumentacije provedeno vještačenje, a nakon čega je tužitelj sam postavio zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa, tako da je pravilno zaključeno da su ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, odnosno postavljanjem određenog tužbenog zahtjeva, protivno žalbenim navodima tuženika, ne smatra se da je došlo do preinake tužbe, već treba uzeti kao da je tužitelj podnio takav određen zahtjev već u tužbi.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu broj 5140030242-63000115489/2006 zaključenog 2. siječnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora i to u dijelu gdje je ugovoren način promjene kamatne stope, te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa na temelju ništetnih odredbi o kamatnoj stopi u iznosu od 454,44 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

11. Odlučujući o ništetnosti naprijed navedenih ugovornih odredbi sud prvog stupnja ocjenjuje da su u cijelosti ispunjeni uvjeti da se takve odredbe ugovora utvrde ništetnim, a nakon što je u provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da su tužitelj i pravni prednik tuženika – Slavonska banka d.d. 2. siječnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 5140030242-63000115489/2006 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate 84 mjeseca;

- da je namjena kredita bila stambeni kredit za adaptaciju kuće i zatvaranje drugih kredita;

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća;

- da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka (među njima i protiv tuženika iz predmetne parnice) radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača;

- da je u navedenom predmetu 4. srpnja 2013. godine donesena presuda koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.;

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je sa tužiteljem pregovarao o spornim ugovornim odredbama;

- da je nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka, utvrđeno da preplaćeni iznos tijekom razdoblja otplate kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi iznosi po osnovi promjene kamatne stope 3.424,67 kuna, odnosno 454,44 EUR-a.

12. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 2. siječnja 2006. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03. - dalje: ZZP/03).

13. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate na štetu potrošača kao i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank, a pravni slijednik Slavonske banke d.d. povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u govorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu ništetnosti načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. .

15. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama članka 131. do 141. b Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

15.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju članka 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u članku 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom članka 323. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO).

15.2. S obzirom da predmetnu parnicu tužitelj pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

16. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

17.

Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim.

17.1. Međutim, tuženik to u provedenom postupku nije dokazao niti saslušanjem svojih djelatnika, od čijeg saslušanja je odustao. Dakle, tuženik nije dokazao da su njegovi zaposlenici protumačili i objasnili tužitelju značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima, i to ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, odnosno na način da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

17.2. Također neosnovano tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač s obzirom da je to njegovo svojstvo dokazano samom svrhom ugovaranja kredita (stambeni kredit za adaptaciju kuće), a bilo kakav teret dokaza o suprotnom bio je na tuženiku (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.) s time da iz tužbe, te svih kasnijih podnesaka tužitelja isti jasno navodi kako mu je tuženik nametnuo tipski ugovor, kao i da mu nije dana nikakva mogućnost pregovaranja ili utjecaja na odredbe ugovora.

18. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da su sukladno članku 502.c ZPP-a stavovi iz kolektivne presude za zaštitu interesa potrošača obvezujući za sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete, a u konkretnom slučaju se radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove. Naime, to što se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove, ne znači da se predmetne odredbe ne primjenjuju u konkretnom slučaju. Te se odredbe ne mogu doslovno tumačiti u smislu da se odnose samo na postupke radi isplate s osnove naknade štete. Naknada štete, kao i obveza naknade ostvarene koristi su posljedice ništetnosti ugovorne obveze pa se pravila ugovorne odgovornosti trebaju primijeniti kako na štetu koju savjesna strana trpi zbog ništetnosti ugovora, tako i na druge postupke u kojima se zahtjeva vraćanje onoga što je druga strana primila po osnovi ništetnih odredbi. Tužitelj ne može biti doveden u neravnopravni položaj time što svoje potraživanje ostvaruje s druge pravne osnove, a ne s osnove naknade štete.

19. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika da se na predmetni spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivne presude budući da je Ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom Bankom d.d., valja odgovoriti kako je iz Ugovora o kreditu jasno vidljivo da je isti tužitelj zaključio sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, članicom Hypo Grupe, kako stoji na otisnutom pečatu u Ugovoru. U ranijim postupcima vođenim u kolektivnom sporu jasno je utvrđeno kako je Slavonska banka d.d. 2009. pripojena pravnom predniku tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te su na taj način imovina i obveze pripojene Slavonske banke d.d. Osijek prešle na društvo preuzimatelja. Ako su prešla sva prava, prešle su i sve obveze, te sada tuženik ne može s uspjehom otkloniti svoju odgovornost za posljedice ništetnosti pobijanih odredbi Ugovora s pozivom da on nije bio stranka konkretnog Ugovora sa tužiteljem. Pored toga, Slavonska banka d.d. u vrijeme pokretanja kolektivnog spora i kasnijeg presuđenja više nije postojala kao pravni subjekt, zbog pripojenja tuženku, radi čega se učinak presuda u kolektivnom sporu proteže na tuženika neovisno o tome je li on ili pak Slavonska banka d.d. zaključila ugovor s tužiteljem.

20. Zbog naprijed navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim je reguliran način promjene kamatne stope.

21. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka po početnoj kamatnoj stopi zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja naložio vještaku da preplatu na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu utvrdi uzimajući u obzir tečaj CHF u odnosu na HRK u vrijeme isplate kredita, kao i uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu.

21.1. Naime, s obzirom da je utvrđena ništetnom odredba o načinu promjene kamatne stope, početni tečaj CHF u odnosu na HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita kao i početno ugovorena kamatna stopa jedini su mogući parametar na temelju kojega je moguće utvrditi visinu pripadajuće preplate. Svaka drugačija prilagodba ništetnih ugovornih odredbi značila bi ujedno i njihovo djelomično ostavljanje na snazi, a što je nedopušteno s obzirom na sadržaj odredbe čl. 87. ZZP/03.

22. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 454,44 eura na ime pretplate na temelju ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i to sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude, a na koji iznos utvrđen temeljem nalaza i mišljenja vještaka tuženik nije imao prigovora u pogledu izračuna.

23. Sud prvog stupnja je pravilno, odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose i to sukladno čl. 1115. ZOO-a, jer time što je u konkretnom slučaju utvrđeno da su pojedine odredbe ugovora o kreditu nepoštene i time ništetne, isto podrazumijeva i nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije.

24. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da od pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ugovornu odredbu o načinu promjene kamatne stope od 13. lipnja 2014., pa do dana podnošenja tužbe 13. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a).

24.1. Na navedeno upućuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su IV-33/2022) da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

24.2. Nadalje i odredba čl. 323. st. 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora, ne može ostvariti pravo niti na naknadu štete od tužitelja.

25. Pozivanje tuženika na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15), te pokušaj primjene i tumačenja u ovom predmetu nije osnovan, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o konvertiranom ugovoru o kreditu.

26. Neosnovano tuženik prigovara visini dosuđenih troškova parničnog postupka u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari, bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog razloga, s time da ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti. U tom dijelu presuda suda prvog stupnja je valjano obrazložena i dosuđena visina troškova je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP i važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) koja se primjenjivala u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Sve radnje za koje su tužitelju priznati troškovi bile su potrebne i nužne za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP.

27. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka. 368. stavak 1. ZPP-a.

28. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

U Vukovaru, 31. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin