Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-427/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], A, [adresa], kojega zastupa punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja i žalbu tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 10. siječnja 2025. poslovni broj:P-915/2023-81, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja i žalba tuženice se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 10. siječnja 2025. poslovni broj:P- 915/2023-81.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe u iznosu od 3.750,00 Eur-a, odbija se kao neosnovan, te se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe u iznosu od 883,13 Eur-a i troškova odgovora na žalbu u iznosu od 689,55 Eur-a, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu broj 266-64/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane obveze zasnivanjem založnog prava, zaključenog između tužitelja i tuženika 18. veljače 2005.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu broj 266-162/2008, zaključenog između tužitelja i tuženika 14. srpnja 2008.

III. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 13.457,91 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 44,13 eura od 4. ožujka 2010., - 53,76 eura od 23. travnja 2010., - 52,04 eura od 4. svibnja 2010., - 55,38 eura od 5. lipnja 2010., - 84,30 eura od 3. srpnja 2010., - 78,35 eura od 7. kolovoza 2010., - 96,54 eura od 7. rujna 2010., - 90,25 eura od 7. listopada 2010., - 80,14 eura od 4. studenog 2010., - 101,47 eura od 5. prosinca 2010., - 121,67 eura od 5. siječnja 2011., - 102,72 eura od 6. veljače 2011., - 110,01 eura od 5. ožujka 2011., - 101,55 eura od 6. travnja 2011., - 3.177,51 eura od 6. travnja 2011., - 48,11 eura od 3. svibnja 2011., - 127,98 eura od 3. lipnja 2011., - 121,78 eura od 2. srpnja 2011., - 150,36 eura od 3. kolovoza 2011., - 3.451,95 eura od 3. kolovoza 2011., - 23,99 eura od 2. rujna 2011., - 63,40 eura od 6. listopada 2011., - 58,29 eura od 5. studenog 2011., - 57,53 eura od 6. prosinca 2011., - 62,19 eura od 3. siječnja 2012., - 66,26 eura od 6. veljače 2012., - 66,80 eura od 4. ožujka 2012., - 63,99 eura od 7. travnja 2012., - 65,89 eura od 6. svibnja 2012., - 67,18 eura od 5. lipnja 2012., - 65,00 eura od 5. srpnja 2012., - 65,58 eura od 1. kolovoza 2012.,

- 120,31 eura od 5. rujna 2012., - 60,45 eura od 4. listopada 2012., - 64,22 eura od 2. studenog 2012., - 66,03 eura od 5. prosinca 2012., - 64,71 eura od 3. siječnja 2013.,

- 57,60 eura od 2. veljače 2013., - 63,64 eura od 3. ožujka 2013., - 64,17 eura od 3. travnja 2013., - 61,80 eura od 3. svibnja 2013., - 54,43 eura od 5. lipnja 2013., - 54,25 eura od 2. srpnja 2013., - 56,06 eura od 6. kolovoza 2013., - 58,96 eura od 5. rujna 2013., - 62,98 eura od 4. listopada 2013., - 60,90 eura od 4. studenog 2013., - 62,37 eura od 6. prosinca 2013., - 64,03 eura od 6. siječnja 2014., - 79,32 eura od 5. veljače 2014., - 81,43 eura od 6. ožujka 2014., - 80,74 eura od 3. travnja 2014., - 78,41 eura od 6. svibnja 2014., - 77,66 eura od 5. lipnja 2014., - 78,00 eura od 5. srpnja 2014., - 80,64 eura od 5. kolovoza 2014., - 82,87 eura od 5. rujna 2014., - 82,41 eura od 4. listopada 2014., - 84,33 eura od 1. studenog 2014., - 85,64 eura od 1. prosinca 2014., - 84,87 eura od 4. siječnja 2015. i - 2.408,58 eura od 16. siječnja 2015. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.716,19 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 20,30 eura od 1. studenog 2008., - 7,71 eura od 3. prosinca 2008., - 28,29 eura od 3. siječnja 2009., - 33,29 eura od 4. veljače 2009. - 34,67 eura od 3. ožujka 2009., - 30,88 eura od 3. travnja 2009., - 36,20 eura od 7. svibnja 2009., - 30,41 eura od 1. lipnja 2009., - 25,97 eura od 3. srpnja 2009., - 27,14 eura od 1. kolovoza 2009., - 25,38 eura od 1. rujna 2009., - 31,60 eura od 4. listopada 2009., - 27,00 eura od 5. studenog 2009., - 31,34 eura od 3. prosinca 2009., - 34,81 eura od 6. siječnja 2010.,

- 39,75 eura od 6. veljače 2010., - 38,62 eura od 4. ožujka 2010., - 45,32 eura od 23. travnja 2010., - 44,05 eura od 4. svibnja 2010., - 46,34 eura od 5. lipnja 2010., - 67,99 eura od 3. srpnja 2010., - 63,57 eura od 7. kolovoza 2010., - 77,07 eura od 7. rujna 2010., - 72,40 eura od 7. listopada 2010., - 64,90 eura od 4. studenog 2010., - 80,73 eura od 5. prosinca 2010., - 100,86 eura od 5. siječnja 2011., - 86,60 eura od 6. veljače 2011., - 92,09 eura od 5. ožujka 2011., - 85,72 eura od 6. travnja 2011., - 86,88 eura od 3. svibnja 2011., - 113,82 eura od 3. lipnja 2011., - 116,45 eura od 2. srpnja 2011., - 138,95 eura od 3. kolovoza 2011., - 127,39 eura od 2. rujna 2011., - 114,73 eura od 5. listopada 2011., - 113,38 eura od 4. studenog 2011., - 112,40 eura od 6. prosinca 2011., - 118,44 eura od 3. siječnja 2012 - 123,70 eura od 6. veljače 2012., - 124,41 eura od 4. ožujka 2012., - 120,77 eura od 7. travnja 2012., - 123,23 eura od 6. svibnja 2012., - 124,91 eura od 5. lipnja 2012., - 122,08 eura od 5. srpnja 2012., - 122,82 eura od 1. kolovoza 2012., - 120,70 eura od 5. rujna 2012., - 116,18 eura od 4. listopada 2012., - 121,07 eura od 2. studenog 2012., - 123,41 eura od 5. prosinca 2012., - 121,70 eura od 3. siječnja 2013., - 112,49 eura od 2. veljače 2013.,

- 120,32 eura od 3. ožujka 2013., - 121,00 eura od 3. travnja 2013., - 117,93 eura od 3. svibnja 2013., - 108,38 eura od 5. lipnja 2013., - 108,14 eura od 2. srpnja 2013., - 110,49 eura od 6. kolovoza 2013., - 114,25 eura od 5. rujna 2013., - 119,45 eura od 4. listopada 2013., - 116,77 eura od 4. studenog 2013., - 118,67 eura od 6. prosinca 2013., - 120,83 eura od 6. siječnja 2014., - 122,17 eura od 5. veljače 2014., - 125,00 eura od 6. ožujka 2014., - 124,07 eura od 3. travnja 2014., - 120,94 eura od 6. svibnja 2014., - 119,93 eura od 5. lipnja 2014., - 120,38 eura od 5. srpnja 2014., - 123,95 eura od 5. kolovoza 2014., - 126,94 eura od 5. rujna 2014., - 126,32 eura od 4. listopada 2014., - 128,91 eura od 1. studenog 2014., - 130,67 eura od 1. prosinca 2014., - 129,64 eura od 4. siječnja 2015. i - 890,13 eura od 16. siječnja 2015. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Dopušta se preinaka tužbe od 2. rujna 2024.

II. Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnosti odluka tuženice o promjeni kamatnih stopa kao i odredbi ugovora o kreditu od 18. veljače 2005. i 14. srpnja 2008. kojima je ugovorena primjena valutne klauzule. III. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.214,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

3. Protiv predmetne presude i rješenja tužitelj je podnio pravovremenu žalbu te presudu pobija u točkama I. i II. izreke, a rješenje u točkama II. i III. izreke u dijelu u kojem sud prvog stupnja nije odlučio o svim troškovima tužitelja. U žalbi u bitnome navodi kako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni dokazima koji se nalaze u spisu pa se presuda ne može ispitati. Ističe kako su bitni sastojci ugovora o kreditu ništetni i da tužitelj ima pravni interes deklaratonim zahtjevom utvrditi ništetnost tih odredaba i da iz obrazloženja presude nije jasno zbog čega je sud odbio taj dio tužbenog zahtjeva, pa presudu nije moguće ispitati. Navodi kako je sud tužitelju morao priznati ukupno zatraženi parnični trošak s obzirom da bi tužitelj morao u cijelosti uspjeti sa svojim zahtjevom. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu i rješenje na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova podredno ukinuti presudu i rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje. Tužitelj traži trošak žalbe u iznosu od 3.750,00 Eur-a.

4. Tuženica u odgovoru na žalbu tužitelja navod kako žalba nije osnovana i da bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog iznosa i obveza njegova vraćanja, dok način na koji se određuje kamatna stopa je akcesorni element, pa stoga u konkretnom slučaju nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na troškove postupka, ističe kako tužitelj ne navodi konkretno koje je odredbe sud prvog stupnja pogrešno primijenio pa su ovi navodi paušalni i neosnovani. Predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i naložiti tužitelju naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 689,55 Eur-a.

5. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i glede odluke o troškovima. Tuženica navodi kako pobija presudu, međutim iz sadržaja žalbe je razvidno kako tuženica pobija i rješenje i to glede preinake tužbe (toč.I.izreke) i glede odluke o troškovima (toč. III. izreke). U žalbi u bitnome navodi kako je sud prvog stupnja počinio bitnu odredbu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), jer nije obrazložio zašto je dopustio preinaku tužbe. Nadalje ističe kako pobijana presuda nije zakonita jer se sud automatizmom poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o visini tražbine tužitelja, kao i da tužitelju pripadaju zatezne kamate od svakog pojedinog stjecanja, te da je pogrešno odlučio o zastari. Ističe kako je pogrešan stav suda prvog stupnja kojim se utvrđuje da su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ugovorene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuju značajnu neravnotežu među ugovornim stranama, jer to ne proizlazi iz okolnosti slučaja. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženici, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Tuženica traži trošak žalbe u iznosu od 883,13 Eur-a.

6. Odgovor na žalbu tuženice nije podnesen.

7. Žalba tužitelja i žalba tuženice nisu osnovane.

8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a). Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice glede preinake tužbe. Naime, sud prvog stupnja je obrazložio kako se tužiteljevi zahtjevi temelje na istovjetnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, pa dopušta preinaku jer je to svrsishodno radi rješenja ukupnog odnosa među strankama.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi te za isplatu iznosa s osnova pretplate zbog nepoštenih odredaba predmetnih ugovora zbog valutne klauzule u CHF i ugovorene promjenjive stope kamata.

11. U provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženice Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu broj 266-162/2008 od dana 14. srpnja 2008. kojim se tuženica obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 32.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od sedam godina uz kamatnu stopu od 6,50 % godišnje koja će se mijenjati temeljem odluke banke,

- da je kredit bio za kupnju motornog vozila,

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženice Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu broj 266-64/2005 od dana 18. veljače 2005. kojim se tuženica obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 85.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate do 28. veljače 2023. uz kamatnu stopu od 5,25 % godišnje koja će se mijenjati temeljem odluke banke,

- da je bio stambeni kredit,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica CHF - valutna klauzula,

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke proizlazi da je utvrđena visina preplaćenih iznosa po pojedinim anuitetima za utuženo razdoblje odnosno razlika između plaćenih anuiteta i visine anuiteta obračunatih po početnom tečaju za CHF koji je bio važeći na dan korištenja kredita kao i ugovorene kamate.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se povređuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi i postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskim ugovorima kakve je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužitelj kredite vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama za vrijeme i na način utvrđen ugovorima. Ujedno je sud prvog stupnja utvrdio da predmetni ugovori o kreditu nisu ništetni u cijelosti, jer mogu opstati bez odredaba o načinu izračuna kamatne stope i valutne klauzule, jer to nisu bitni sastojci ugovora o kreditu.

13. U ovoj pravnoj stvari, sud prvog stupnja je donio presudu od 17. ožujka 2022. poslovni broj P-418/19 kojom je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 266-64/2005 od 18. veljače 2005., kao i Ugovora o kreditu broj 266-162/2008 od 14. srpnja 2008., te je odbio zahtjev za utvrđenje nezakonitim odluka tuženice za o promjenama kamatnih stopa, te je utvrdio ništetnim odredbe čl. 6. predmetnih ugovora glede valutne klauzule i naložio tuženici platiti tužitelju iznos od 101.398,39 kn na ime promjene valutne klauzule i iznos od 54.143,95 kn na ime promjene tečaja po kreditu od 14. srpnja 2008., te i isplatu iznosa od 3.988,73 kn, na ime promjene kamatne stope po kreditu od 14. srpnja 2008. sve s padajućim zateznim kamatama. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 1. lipnja 2023. potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu kao i odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i glede prigovora zastare, dok je u odnosu na novčane iznose presuda ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. Imajući navedeno u vidu, ističe se kako je na žalbene navode tužitelja i tuženice glede ništetnosti ugovora o kreditu i odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu već odgovoreno u predmetnoj presudi i rješenju ovoga suda od 1. lipnja 2023. poslovni broj Gž-587/2022-2, kao i glede istaknutog prigovora zastare.

15. Radi utvrđivanja visine zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje te iz istog proizlazi da je visina preplaćenih iznosa po pojedinim anuitetima za utuženo razdoblje od 30. travnja 2005. pa do 15. siječnja 2015. odnosno razlika između plaćenih anuiteta i visine anuiteta obračunatih po početnom tečaju za CHF koji je bio važeći na dan korištenja kredita od 18. veljače 2005. u iznosu od 13.457,91 Eur- a, dok je po kreditu od 14. srpnja 2008. razlika između plaćenih anuiteta i visine anuitete obračunatih po početnom tečaju u iznosu od 7.716,19 Eur-a. Sud prvog stupnja je nalaz vještaka prihvatio kao pravilan i stručan, a tužitelj je podneskom od 12. rujna 2024. i zatražio navedene iznose, pa je sud prvog stupnja i prihvatio ovaj dio tužbenog zahtjeva i naložio tuženici isplatu navedenih iznosa tužitelju.

16. Žalbeni navodi koji se odnose na tijek zateznih kamata, s tvrdnjom da se tuženica ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, također nisu osnovani iz razloga, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, što je tuženica nepošteni stjecatelj činjenicom da je zaključila ugovore s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača i kao takve ništetne, slijedom čega je osnovano sud prvog stupnja naložio tuženiku da zatezne kamate plati od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita.

17. U odnosu na preostale žalbene navode kojima tuženica ponavlja prigovore koje je isticala u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, kao i u prethodnom žalbenom postupku, na koje je sud prvog stupnja u razlozima pobijane presude jasno i argumentirano odgovorio, te je i sud drugog stupnja odgovorio na te žalbene navode, to nije potrebno ponavljati obrazloženje ranijih presuda suda prvog i drugog stupnja.

18. Pravilna je i odluka o parničnim troškovima koju je sud prvog stupnja donio na temelju odredbe čl. 154. st. 2 u vezi čl. 155. ZPP-a. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su stranke u prethodnom postupku uspjele u podjednakom razmjeru pa da u tom dijelu svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Polazeći od toga da je tuženica osporavala visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, s kojim dijelom zahtjeva je tužitelj uspio, pravilno je sud prvog stupnja priznao troškove tužitelju vezano za taj dio postupka u ukupnom iznosu od 4.214,53 Eur-a.

19. Slijedom navedenog, kako su žalbeni navodi tužitelja i tuženice neosnovani, to je valjalo te na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i žalbu tuženice kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvoga stupnja. Na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo je žalbu tužitelja i žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe u iznosu od 3.750,00 Eur-a, a zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe u iznosu od 883,13 Eur-a, odbijaju se kao neosnovani, jer stranke nisu uspjele sa žalbom. Troškovi tuženice za odgovor na žalbu tužitelja u iznosu od 689,55 Eur-a, odbijeni su kao neosnovani jer to nisu nužno potrebni troškovi.

Osijek, 31. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov