REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2816/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZB iz [adresa], dr. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnici Mireli Blažević iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Ulica Ivana Zajca 19, OIB 25883882856, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Mirele Blažević odvjetnice i punomoćnice tuženika ZBD, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 31. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Merkur, Ulica Ivana Zajca 19, Zagreb, OIB 25883882856, tužiteljici ZB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplatiti iznos od 23.776,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.05.2022.g. pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio zahtjeva tužiteljice za iznos od 1.000,00 EUR na ime neimovinske štete s pripadajućim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.587,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 4.9.2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 7.11.2019. do 9.11.2019. bila hospitalizirana kod tuženika radi porođaja te je rodila zdravo žensko dijete. Međutim, nakon porođaja kod tuženika nije primijećeno da je tužiteljici zaostalo obilno posteljično tkivo, pa je tužiteljica nakon otpusta iz bolnice, dana 9.12.2019. ponovno hospitalizirana u KBC Zagreb, Petrova 13, gdje joj je izvršena kiretaža, kao i medicinski postupci radi spašavanja života tužiteljice. Nadalje, u periodu od 18.1.2020. do 24.1.2020. tužiteljica je zbog teške infekcije u KBC Zagreb, Petrova 13, ponovno bila podvrgnuta operativnom zahvatu te joj je odstranjena maternica, lijevi jajnik, lijevi jajovod i desni jajovod, što je sve posljedica propusta tuženika. Stoga tužiteljica svojim konačno postavljenim zahtjevom potražuje od tuženika na ime naknade štete ukupni iznos od 24.776,00 EUR, od čega iznos od 23.000,00 EUR otpada na neimovinsku štetu a 1.776,00 EUR na tuđu pomoć i njegu, sve to sa zateznim kamatama tekućim od 13.5.2022. kada je postavila odštetni zahtjev, te sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava odgovornost i uzročnu vezu za nastanak štetnog događaja, kao i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi da se radi o razvoju komplikacije, do koje nije došlo pogreškom ili nemarnim postupanjem djelatnika tuženika, kao i da je zaostajanje dijelova posteljice nakon porođaja nažalost jedna od uobičajenih komplikacija poroda, unatoč svim postupcima koji su usmjereni na to da se navedena komplikacija smanji na najmanju moguću mjeru. Ističe da ne postoji nikakva uzročno-posljedična veza između vaginalnog porođaja u Klinici za ženske bolesti i porode tuženika i komplikacije evakuacije materišta – tuboovarijskog abscesa nakon evakuacije materišta u KBC Zagreb. Smatra da su djelatnici tuženika postupili savjesno, sukladno pravilima struke i učinili sve što je tužiteljičino stanje zahtijevalo, pa stoga ne postoji odgovornost tuženika. Naime, u slučaju kad je neželjeni ishod liječenja posljedica komplikacije ne postoji odgovornost liječnika, a ni pacijent nema pravo na naknadu štete. Tuženik drži da tužiteljici nije bila potrebna dodatna tuđa pomoć, već joj je tuđa pomoć bila potrebna zbog samog poroda, a zbog nepostojanja uzročno-posljedične veze između vaginalnog porođaja i odstranjenja maternice, jajnika i jajovoda tužiteljica nema pravo ni na duševne boli zbog naruženja. Protivi se visini zahtjeva i predlaže isti u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. S obzirom da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja podneskom od 4.9.2024. izvršila preinaku tužbe povišenjem zahtjeva, valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 190. st. 2. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 22.11.2023., to tužiteljica ne bi mogla preinačiti tužbu.

4. Međutim, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka od takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave, ali samo ukoliko tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, preinaka je iznimno dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio opseg ozljeda i posljedica, kao i odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi temeljem same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena, već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

5. Kako su u konkretnom slučaju tek po provedenom vještačenju konačno utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske štete, koje elemente tužiteljica kao laik bez vještačenja nije mogla znati u punom opsegu, to je takvu preinaku valjalo dopustiti, pri čemu valja istaknuti da se istoj niti sam tuženik nije posebno protivio.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 4- 82, 98-122), odštetni zahtjev (list 83), nalaz i mišljenje vještakinje dr. Ingrid Marton (list 134), dopunu nalaza (list 161), usmeno očitovanje vještakinje (list 174), iskaz tužiteljice (list 176).

7. Sud je odbio prihvatiti da se koristi kao dokaz dokument nazvan Decursus Morbi koji je tuženik dostavio sudu u prilogu podneska od 8.4.2024., a s obzirom da je isti dostavljen nakon što je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen, iako se radilo o medicinskoj dokumentaciji odnosno nalazu koji je bio u sustavu upravo tuženika te nije bilo zapreke da ga tuženik pravovremeno isprinta i predoči sudu. Nadalje, nisu kao dokaz korišteni niti nalazi briseva koji su pak bili u posjedu tužiteljice te ih je tužiteljica trebala dostaviti uz tužbu, a ne ih predočavati vještakinji tek nakon što je tuženik svojim prigovorima doveo u pitanje da li su ti brisevi bili sterilni.

8. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim kao u točki I izreke presude.

9. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja, odnosno tijek liječenja tužiteljice, dok je sporno da li je u njezinom liječenju došlo do komplikacije, ili pak do propusta koji bi počinio tuženik, u čemu se taj eventualni propust ogleda te da li je isti u uzročno-posljedičnoj vezi sa zdravstvenim stanjem tužiteljice. Sporna je i postavljena visina tužbenog zahtjeva.

10. U konkretnom slučaju valja istaknuti da se odgovornost medicinske ustanove prema pacijentu ne temelji na objektivnoj odgovornosti, već na odredbi čl. 1045 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu ZOO), a u svezi s čl. 1061 istog Zakona. Radi se dakle o odgovornosti na temelju krivnje gdje je potrebno utvrditi da li je liječenje provedeno u skladu s pravilima struke i da li postoji krivnja, odnosno propust u postupanju osoblja tuženika, kao i da li je isti u uzročno-posljedičnoj vezi sa posljedicom.

11. Pritom valja istaknuti da tuženik kao bolnička ustanova odgovara po načelu presumirane krivnje čak i za komplikacije u liječenju, ali u slučaju da se radi o takvoj komplikaciji koja prelazi granice uobičajenog rizika nekog medicinskog zahvata, odnosno o komplikaciji koja se mogla ili trebala pravodobno uočiti.

12. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Ingrid Marton.

13. Iz medicinskog nalaza proizlazi da je tužiteljica prilikom porođaja kod tuženika bila anemična, ali i da je također nakon porođaja obilno krvarila, zbog čega je primila transfuziju krvi. U medicinskoj dokumentaciji nedostaje opis posteljice, insercije pupkovine kao i podaci o težini posteljice. Tužiteljica je otpuštena dva dana po porodu, no mjesec dana nakon porođaja je ponovno hospitalizirana zbog tzv. kasnog pospartalnog krvarenja do kojeg je došlo uslijed zaostalog posteljičnog tkiva nakon porođaja. Tužiteljici je tada učinjen instrumentalni zahvat evakuacije zaostalog posteljičnog tkiva, čime je kauzalitet događaja jasan. Gotovo šest tjedana od instrumentalne evakuacije zaostalog posteljičnog tkiva tužiteljica se ponovno javlja u hitnu službu zbog jakih bolova u trbuhu i visoke temperature, a svi upalni parametri ukazuju na tešku infekciju. U konkretnom slučaju zdjelična upalna bolest se prezentirala kao turboovarijski abces (jajnik i jajovod prožeti gnojem), pa je s obzirom na životno ugrožavajuće stanje tužiteljica podvrgnuta kirurškom zahvatu odstranjenja maternice, jajnika i jajovoda. Vještakinja navodi da rezidua posteljice predstavlja komplikaciju porođaja, te ukoliko se posteljica doima cijela ne mora se na istu odmah posumnjati. Međutim, pojačano vaginalno krvarenje nakon porođaja predstavlja indikator za novi pregled, uključujući i UZV pregled, a ukoliko krvarenje ne prestaje i za pregled maternične šupljine rukom, jer se svako obilnije krvarenje mora podrobnije nadgledati. U konkretnom slučaju kod tužiteljice je krvarenje bilo obilno i zahtijevalo je transfuziju krvi od 3 doze. Stoga vještakinja zaključuje da je došlo do propusta u liječenju, jer se komplikacija porođaja (rezidua posteljice) mogla/trebala pravodobno uočiti, s obzirom da se ista očito prezentirala ranim postpartalnim krvarenjem. Ta komplikacija razriješena je kasnije instrumentalno prema pravilima struke (kiretažom) i provedeno je antibiotsko liječenje, no isto nije moglo spriječiti ascenziju polimikrobne infekcije iz vagine prema gornjem genitalnom traktu, što je dovelo do upalne zdjelične bolesti kao životno ugrožavajućeg stanja, te u konačnici do definitivnog opsežnog kirurškog zahvata odstranjenja maternice, lijevog jajnika i oba jajovoda. Zaključno vještakinja smatra da postoji jasna uzročno posljedična veza između propusta u dijagnostici rezidue i definitivnog opsežnog kirurškog zahvata.

14. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah u trajanju od dva dana, te sekundarni strah i to jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana, te manjeg intenziteta narednih 20 dana. Nadalje, iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke boli jačeg intenziteta tri dana, srednjeg 10 dana, te manjeg intenziteta i povremenog trajanja još narednih 30 dana.

15. Vještakinja je utvrdila da kod tužiteljice postoji smanjenje opće životne i radne sposobnosti u obimu od 41% što se odnosi na odstranjivanje maternice, jajnika i oba jajovoda u reproduktivnoj dobi, u kojem će obimu biti potrebno ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu. Navodi da je tužiteljici bila potrebna pomoć i njega drugih osoba u opsegu od 6 sati dnevno kroz 14 dana, 4 sata dnevno idućih 60 dana i potom 2 sata dnevno slijedećih 60 dana, a zbog ožiljka je kod tužiteljice zaostalo naruženje lakog stupnja koje je ponekad zamjetno trećim osobama.

16. Na tako sačinjeni nalaz prigovarao je tuženik smatrajući da vještakinja nagađa da je kod tužiteljice došlo do obilnog krvarenja, jer u nalazu koristi riječ očito, pri čemu ne uzima u obzir navode iz dokumentacije da je rani postpartalni tijek protekao uredno. Tuženik ističe da krvarenje neposredno nakon poroda ne predstavlja indikator za novi pregled, već bi isti bio potreban samo u slučaju krvarenja nakon poroda posteljice, a tužiteljica nakon poroda posteljice nije krvarila. S obzirom da je tužiteljica počela krvariti tek mjesec dana nakon porođaja, tuženik smatra da nije imao razloga posumnjati u zaostale dijelove posteljice, već se nažalost radilo o jednoj od uobičajenih komplikacija poroda. Ističe da je razlog transfuzije krvi bila činjenica što je tužiteljica u porođaj ušla anemična. Tuženik smatra da je smanjenje životne aktivnosti od 41% previsoko određeno, smatrajući da je prema praksi VSRH taj postotak invaliditeta opravdan kod osobe kod koje je došlo do odstranjenja maternice i jajovoda u dobi od samo 21 godine, dok je tužiteljica starija od toga te sve okolnosti slučaja ne opravdavaju taj postotak. Smatra da je zbog infekcije došlo do prekida uzročno posljedične veze između zaostale posljedice i operativnog zahvata, a kasnije ističe i prigovor doprinosa tužiteljice jer se nije javila na pregled šest tjedana po porođaju kako je to bilo preporučeno.

17. Vještakinja u usmenom očitovanju na prigovore tuženika navodi da se krvarenje nakon porođaja može javiti i kao posljedica samog porođaja, jer se maternica ne skuplja, a krvarenje je također moguće kao posljedica zaostalog posteljičnog tkiva. U konkretnom slučaju kod tužiteljice je krvarenje je bilo značajno veće od onog prihvatljivog i navedeno je trebalo ukazivati na to da je potrebno napraviti ili pregled UZV ili ručno, kako je to navedeno u nalazu i mišljenju. Poslije porođaja, iako ne stoji u medicinskoj dokumentaciji, temeljem laboratorijskih nalaza zaključuje da je nastupilo obilno poslijeporođajno krvarenje, zbog čega je tužiteljica primila tri doze koncentrata eritrocita. U trudnoći i tijekom porođaja, kao i u razdoblju nakon porođaja, krvne žile u maternici su dilatirane – proširene, zbog čega je rizik od infekcije značajno veći. Nakon postavljanja sumnje da je krvarenje poslije porođaja uzrokovano zaostalim posteljičnim tkivom tužiteljica je podvrgnuta neophodnom instrumentalnom zahvatu kojim je odstranjeno tkivo posteljice iz maternice. Tim zahvatom, koji je bio nužan, još više se utječe na krvne žile maternice, što može dodatno dovesti do infekcije koju nužno ne moraju spriječiti antibiotici koji se rutinski daju za vrijeme i neposredno nakon zahvata. Stoga uzročnu vezu vještakinja smatra nedvojbeno utvrđenom jer je tužiteljica najprije pregledana od strane abdominalnog kirurga te je utvrđeno da je uzrok tog zbivanja ginekološke prirode. Ocjenu trajnih posljedica smatra potpuno primjerenom težini zdravstvenog stanja te ukazuje da se radi prvenstveno o pitanju hormonalnog utjecaja na organizam, jer je tužiteljica u konačnici ostala sa samo jednim jajnikom, što dovodi do većeg rizika za prijevremenu menopauzu kao i brojnih drugih znanstvenih rizika. Navodi da su u ocjeni trajnih posljedica uzeta u obzir sva tri sustava, odnosno maternica, jednostrano odstranjivanje jajnika i obostrano odstranjivanje jajovoda, što svako ima svoje posljedice na zdravstveni sustav. Navodi da je točno da je tužiteljica i prije poroda bila anemična, kao što je to slučaj i s otprilike 3/4 današnjih trudnica, no anemija sama po sebi nije uzrok jakog krvarenja, već će se osobe koje su anemične teže od krvarenja oporavljati. Uzrokom jakog krvarenja mogao bi biti problem zgrušavanja krvi, međutim kod tužiteljice su ti faktori zgrušavanja bili uredni. Prosječan gubitak krvi u porodu je oko 500 ml, a ovdje je prema razinama hemoglobina i potrebom za nadoknadom taj gubitak krvi iznosio i do 1.500 ml. Iskazuje da je točno da je 9.11.2019. nakon transfuzije kod tužiteljice došlo do poboljšanja vrijednosti hemoglobina, nakon čega joj je preporučen unos željeza na usta, no nije joj dano intravenozno željezo. U vrijeme otpusta tužiteljica je imala zadovoljavajuće vrijednosti i kolege su zaključile da je spremna za otpust kući, no u tom trenutku krvarenje zbog zaostale posteljice još nije niti trebalo biti obilno, pa dakle smatra da se trebalo reagirati odmah po porođaju, te da se ranije primijetilo zaostajanje posteljice mogao se očekivati povoljniji ishod. Vještakinja navodi da iz dokumentacije ne proizlazi da bi tužiteljica šest tjedana nakon poroda išla svom nadležnom liječniku, a niti postoji u medicinskoj dokumentaciji trag o tome što se dešavalo od kiretaže do prijema u bolnicu. Objašnjava da je zahvat kiretaže bio nužan, no svakako je i on pridonio nastanku upalne bolesti zdjelice i čitavog apscesa u zdjelici. Da je kiretaža napravljena odmah po porodu velika je vjerojatnost da do ovakvog ishoda ne bi došlo.

18. Nakon tako obrazloženog nalaza tuženik je ustrajao kod iznesenih prigovora predlažući provođenje novog vještačenja.

19. Sud je navedeni prijedlog tuženika odbio smatrajući da za isto nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 261. ZPP-a. Naime, vještakinja je argumentirano i stručno otklonila sve prigovore na nalaz, očitovala se na sva postavljena pitanja, te u njezinom nalazu nema ni proturječnosti ni nejasnoća, a sve primjedbe na zaključak vještakinje su doista obrazloženo i iscrpno otklonjene. Stoga sud prihvaća nalaz u cijelosti kao stručan i sačinjen u skladu s pravilima medicinske znanosti, utvrđenjima iz medicinske dokumentacije u spisu, kao i utemeljen na dugogodišnjoj kliničkoj praksi vještakinje.

20. Nadalje sud prihvaća i ocjenu trajnih posljedica iz nalaz i mišljenja u opsegu od 41%, pri čemu ukazuje da je u odluci VSRH na koju se u prigovorima poziva sam tuženik, upravo u gotovo identičnom omjeru ocijenjen opseg smanjenja životne i radne aktivnosti, pri čemu dob konkretne tužiteljice (tamo je navodno bilo riječ o mlađoj osobi) može imati samo utjecaj na visinu dosuđene naknade, a ne na stupanj invaliditeta.

21. Sud je tijekom postupka proveo i dokaz saslušanjem tužiteljice iz čijeg iskaza proizlazi da je nakon poroda posteljice tu posteljicu pogledala mlada liječnica i rekla da je sve u redu, tužiteljica je ostala ležati i nakon nekog vremena druga liječnica je utvrdila da je sva u krvi. Krvna slika je bila je loša i dobila je tri vrećice krvi, pa su dakle liječnici bili skoncentrirani na to da joj se podigne željezo, a otpuštena je kući bez da se napravio bilo pregled bilo UZV. Krvarenje se smirivalo i sve je izgledalo u redu do trenutka kada je nakon od oko mjesec dana pri tuširanju osjetila pljusak svježe krvi. Hitna ju je odvela u Petrovu i već je bila u potpunom kolapsu. Tamo je napravljena kiretaža po žurnom postupku i svi su se čudili kako se to moglo dogoditi, s obzirom da su našli obilno zaostalu posteljicu. Otpuštena je uz antibiotik i stanje se počelo smirivati, no nakon daljnjih 6 tjedana dobila je temperaturu 40 stupnjeva i bol na području jajnika, pa je opet završila u Petrovoj. Tamo je utvrđena upala lijevog jajnika i bila je već u septičkom stanju, što je dovelo do hitne operacije. Odstranjena joj je maternica, lijevi jajnik i oba jajovoda, kao i grlić maternice. U to vrijeme imala je 41 godinu i nakon toga je u valunzima i očito je da je došlo do prijevremenog ulaska u menopauzu, nije se odlučila na hormonsku terapiju već na biljne preparate. Tužiteljica iskazuje da ima osjećaj praznine u trbušnoj šupljini, djelomičnu inkontinenciju na način da joj brzo iscuri mokraća, zaostali su joj bolovi koje uzrokuju fizički napori. Posebno ju smeta ožiljak na sredini koji uzrokuje kao da ima dva pupka i kao da je taj dio trbuha presječen na dva dijela. Navodi da joj je bila potrebna pomoć ukućana sigurno nekoliko mjeseci, kako zbog kiretaže tako i zbog predmetnog operativnog zahvata, kao i pomoć u brizi oko djeteta. Naime, nije smjela podignuti nikakav teći teret, a u pomoći su se izmjenjivali suprug i majka. Također se suočila i s razdobljem depresije, dijelom kao posljedica gubitka ženstvenosti i osjećaja nepotpunosti. Iskazuje da se na kontrolu 6 tjedana od poroda nije javila jer je nakon 4 tjedna završila na kiretaži. Kad se stanje trebalo smiriti i kada je trebala otići na redovnu kontrolu kod ginekologa, ponovno joj se pogoršalo i završila je na operaciji. Zaposlena je kao liječnica u vojnoj ambulanti Lučko te je zbog zdravstvenog stanja pošteđena terenskog rada.

22. Sud je u cijelosti povjerovao tužiteljici koja je iskazivala životno, logično, uvjerljivo te sukladno medicinskoj dokumentaciji u spisu, kao i rezultatima prethodno provedenog vještačenja.

23. Sukladno čl. 10. i 220. u svezi s čl. 311. se. 2. ZPP-a odbijen je prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka – liječnika koji su sudjelovali u raznim fazama liječenja tužiteljice. Naime, činjenično stanje, odnosno ključna činjenica za odgovornost tuženika, utvrđena je vještačenjem, a to je da usprkos obilnom vaginalnom krvarenju nakon porođaja tužiteljici nije učinjen novi pregled, uključujući i UZV pregled, a niti joj je učinjena eksploracija maternične šupljine rukom, dakle navedeno krvarenje nije bilo podrobnije nadgledano, slijedom čega nije primijećeno da je zaostala posteljica. Stoga nikakvo svjedočenje o kliničkoj tužiteljice nakon poroda posteljice slici ne može osloboditi tuženika od odgovornosti, niti opravdati nepostupanje po pravilima struke.

24. Kako iz vještačenja dakle nedvojbeno proizlazi zaključak o postojanju propusta u liječenju tužiteljice, to je utvrđena odgovornost osiguranika tuženika za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari. Isti se ogleda u tome što je pojačano vaginalno krvarenje trebalo predstavljati indikator za novi pregled posteljice, uključujući i UZV pregled, a što je nedvojbeno propušteno učiniti, te je rezidua posteljice ostala nezamijećena. U tom smislu vještakinja je postavila neprekinutu uzročno-posljedičnu vezu između komplikacije rezidue posteljice koju tuženik nije pravodobno uočio, a navedeno je mogao/trebao, te kasnije kiretaže i nastale polimikrobne infekcije, što je rezultiralo životno ugrožavajućom upalom kod tužiteljice i u konačnici opsežnim kirurškim zahvatom odstranjenja maternice, lijevog jajnika i oba jajovoda. Naime, da je tuženik ranije primijetio zaostajanje posteljice, mogao se očekivati povoljniji ishod, odnosno ne bi došlo do sepse i operacije.

25. Pritom se ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 10. st. 2. ZOO-a, prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke. Stoga se i od djelatnika specijaliziranih zdravstvenih ustanova, kao što je tuženik, očekuje da u situacijama kada se zna da postoji mogućnost komplikacije (što je ovdje bio slučaj kod rezidue posteljice) postupa s povećanom pažnjom, što je tuženik propustio učiniti

26. Slijedom navedenog tuženik je tužiteljici u obvezi u cijelosti naknaditi nastalu štetu koja je prouzročena postupanjem njegovih djelatnika.

27. Pritom sud ne nalazi nikakvog doprinosa na strani tužiteljice nastanku štete, kako to pokušava prikazati tuženik, ističući činjenicu da se tužiteljica nije javila na redovnu kontrolu svom ginekologu 6 tjedana nakon poroda, kako joj je to bilo preporučeno. Naime, nesporno je utvrđeno da je tužiteljica rodila 7.11.2019., a već 9.12.2019. je kolima hitne pomoći dovezena u bolnicu zbog obilnog vaginalnog krvarenja, gdje joj je učinjena kiretaža i u bolnici je provela tri dana, a potom je ponovno 18.1.2020. hospitalizirana zbog teške po život opasne infekcije. Stoga sud zaista ne vidi kako je u navedenim okolnostima tužiteljica mogla pratiti preporuku liječnika i javiti se na redovan pregled 6 tjedana po porodu kada evidentno njezino zdravstveno stanje nije išlo redovnim tijekom, već je zbog propusta tuženika vodilo iz zahvata u zahvat.

28. Posljedicama dugotrajnog liječenja i operativnih zahvata, do čega je došlo zbog propusta tuženika prilikom poroda tužiteljice, povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime je za nju nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje i strah. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

29. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 22.000,00 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice rođene 1978. godine, dakle radilo se o osobi na vrhuncu ženstvenosti, kao i u naponu životne i radne snage, te je imao u vidu ogromnu nelagodu, strah i neizvjesnost s kojom se suočava žena i majka u svojoj borbi za život koji joj je zbog nastupjele sepse bio ugrožen. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno prolaziti postupak kiretaže, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla, poglavito u miru se oporaviti nakon porođaja, proći kroz više operativnih zahvala te biti ovisan o pomoći drugih osoba, a u konačnici, što je itekako bitno, ne moći se posvetiti vlastitoj djeci, poglavito svom novorođenčetu. Konačno sud uzima u obzir i ogromnu nelagodu koju je tužiteljica osjećala tijekom liječenja zbog pregleda, bolnih instrumentalnih zahvata (kiretaže, operacije, agresivnih terapijskih postupaka), a također i to da je u osjetljivoj postporođajnoj dobi danima bila odvojena od svoga novorođenčeta, kao i od svoje druge djece. Pri ocjeni visine naknade sud uzima u obzir i stupanj naruženosti, ali i dojam gubitka femininog identiteta uslijed odstranjivanja gotovo svih reproduktivnih organa, te prerani ulazak u menopauzu. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 22.000,00 EUR kao pravične novčane naknade.

30. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 444 sata pa sud smatra da joj pripada iznos naknade od 4,00 EUR po satu, odnosno ukupni iznos naknade od 1.776,00 EUR, koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu.

31. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 22.000,00 EUR valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 1.776,00 EUR, što bi stoga iznosilo ukupno 23.776,00 EUR, dok je ostatak zahtjeva u visini od 1.000,00 EUR valjalo odbiti kao previsoko postavljen.

32. Na ovako utvrđeni iznos štete tužiteljici je dosuđena kamata od dana podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete, tj. od 13.05.2022., a u smislu čl. 1103 ZOO-a. Toga dana je tuženiku naime dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija te je mogao utvrditi cjelokupnu visinu pretrpljene štete te ispuniti svoju obvezu.

33. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već bila prestala. Naime, u smislu čl. 1086 ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze

34. Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, tužiteljici zastupanoj po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (tbr. 7/1) 500 bodova, sastav četiri obrazložena podneska (tbr. 8/1) po 500 bodova i zastupanje na ročištima 22.11.2023. i 12.3.2025. (tbr. 9/1) po 500 bodova, ukupno 3500 bodova odnosno 7.000,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 1.750,00 EUR, predujam za vještačenje od 398,17 EUR, pristojba na tužbu od 144.67 EUR i na presudu 294,21 EUR pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 9.587,05 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155. ZPP-a.

35. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom svoga zahtjeva (dokazala je postojanje svih pretpostavki za naknadu štete – štetnu radnju, krivnju i uzročnost), a s visinom je uspjela s 95%, to joj je tuženik, koji je uspio u neznatnom omjeru, u obvezi naknaditi trošak u cijelosti.

36. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu 31. ožujka 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu 294,21 EUR

2. tuženiku