Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1562/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o., OIB: 56826138353, Split, Biokovska 3, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Šariću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru i tuženika Grada Kaštela, OIB: 08727843572, Kaštel Sućurac, Braće Radić 1, zastupanog po punomoćniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika ČD izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-2828/2017-37 od 3. listopada 2024., dana 31. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-2828/2017-37 od 3. listopada 2024. pod točkom II. u cijelosti.

II. U nepobijanoj točki I. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženika ČD za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke riješeno je da se prima na znanje povlačenje tužbe tužitelja. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.606,18 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja 3. listopada 2024.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedeno rješenje u točki II. izreke pobija tuženik ČD (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da usvojiti žalbu i preinačiti točku II. prvostupanjskog rješenja na način da mu se dosude zatraženi troškovi, podredno ukinuti rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje, prvostupanjski sud navodi da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-6258/2013 od 10. prosinca 2013., da je na ročištu glavne rasprave 2. listopada 2024. tuženik Grad Kaštela istaknuo da je tužba tužitelja postala bespredmetna jer je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr- 489/2017 od 24. listopada 2019. preinačeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 6258/2013 od 10. prosinca 2013. na način da je obustavljena ovrha određena tim rješenjem i ukinute sve provedene ovršne radnje, te da je odmah nakon toga na istom ročištu tužitelj naveo da nema pravni interes voditi parnicu i povukao tužbu, slijedom čega je utvrđeno povlačenje tužbe. Prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) naložio tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.606,18 EUR-a, a koji se trošak odnosi na trošak zastupanja uvećan za trošak PDV- a, te trošak sudskih pristojbi.

6. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 158. st. 1. i čl. 156. st. 1. ZPP-a, u bitnome navodeći da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, te da je u smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a tužitelj trebao dokazati da je tuženik dao povod za vođenje parnice (tuženik udovoljio tužiteljevom zahtjevu nakon podnošenja tužbe ili je do povlačenja došlo iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku), a što u ovom konkretnom slučaju nije dokazao, obzirom da iz navoda tužitelja na ročištu 2. listopada 2024., kao i obrazloženja pobijanog rješenja, ne proizlazi da je povlačenje tužbe u uzročno-posljedičnoj vezi s ponašanjem tuženika, odnosno do povlačenja tužbe nije došlo zbog toga što su tuženici udovoljili tužbenom zahtjevu niti zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku već isključivo zbog toga što je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-489/2017 od 24. listopada 2019. preinačeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-6258/2013 od 10. prosinca 2013. i obustavljena ovrha te ukinute sve provedene ovršne radnje pa tužitelj više nije imao pravnog interesa za vođenje parnice jer je njegova tužba postala bespredmetna. Osporava i visinu dosuđenih troškova jer je tužitelju priznat trošak zastupanja na 6 ročišta, a održana su samo 5 ročišta. Smatra da je isključivo tužitelj kriv za pokretanje ovog parničnog postupka te mu je sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi troškove postupka koje je uzrokovao svojom krivnjom.

7. Ispitujući pobijano rješenje u pogledu istaknutih žalbenih razloga kao i iz razloga na koje sud sukladno čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da navedene povrede nisu ostvarene.

8. Prema sadržaju spisa, tužitelj je tužbu podnio na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-6258/2013 od 10. svibnja 2017. kojim rješenjem je kao treća osoba u ovrsi upućen da protiv stranaka iz tog (ovršnog) postupka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koju ovrhu je pokrenuo je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tuženika Grada Kaštela kao ovršenika na temelju presude zbog ogluhe. U ovršnom postupku ovršenik Grad Kaštela je izjavio žalbu protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za obustavu ovrhe, te je povodom njegove žalbe Županijski sud u Bjelovaru donio rješenje broj Gž Ovr-489/2017 od 24. listopada 2019. kojim je prihvaćena žalba ovršenika i preinačeno rješenje na način da je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-6258/2013 od 10. prosinca 2013. i ukinute sve provedene ovršne radnje, a do obustave je došlo iz razloga što je sud utvrdio da su komunalne vodne građevine koje se nalaze na nekretnini ČD vodne građevine kojima upravlja Vodovod i kanalizacija d.o.o. (tužitelj) u čiju je korist i uknjiženo pravo služnosti te se isti ovlašten služiti poslužnom stvari na način koji je određen, a ovdje tuženik ČD nije dokazao da je ovdje tužitelj postupao mimo svojih ovlasti koje mu daje pravo služnosti.

9. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 158. st. 2. ZPP- a, jer je i prema stavu ovog suda tužitelj povukao tužbu zbog okolnosti što je u ovršnom postupku, a iz kojeg je ovršnog postupka tužitelj kao treća osoba upućen na pokretanje parnice radi proglašena ovrhe nedopuštenom, obustavljena ovrha i odbijen prijedlog za ovrhu koji je neosnovano podnio tuženik ČD kao ovrhovoditelj. Protivno žalbenim navodima tuženika, ostvarena je pretpostavka primjene odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj povukao tužbu nakon što je zaprimio drugostupanjsko rješenje kojim je obustavljena ovrha i odbijen prijedlog za ovrhu, a koji se razlozi za obustavu ovrhe mogu pripisati tuženiku jer je pokrenuo ovrhu koja se na temelju zakona ne može provoditi, pa je stoga tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak postupka. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci poslovni broj Rev-178/2022-2 od 14. lipnja 2022.

10. Iako je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da je tužitelju priznao trošak zastupanja na šest (6) ročišta, iz samog izračuna proizlazi da su tužitelju priznati troškovi zastupanja za pet (5) ročišta, koliko ih je stvarno i održano, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđenih troškova tužitelju.

11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke.

12. U nepobijanoj točki I. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

13. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović