REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-399/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Goranu Mikuličiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u točki I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2363/2021-20 od 25. listopada 2024., 31. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2363/2021-20 od 25. listopada 2024. na način da ono, sada preinačeno, glasi:
„Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.301.12 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, kao neosnovan odbija“.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„ I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: 38922958547, da isplati tužiteljici BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 748,47 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. kolovoza 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, iznos od 39,19 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.746,74 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 787,66 eur do utuženih 1.137,65 eur (za iznos od 349,99 eur), te s dijelom zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 20. srpnja 2021. do 2. kolovoza 2021., a kao neosnovanim.“
2. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u točki I. izreke ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje o troškovima postupka preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima ili da se ono ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.137,65 eura riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467. a ZPP.
7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.
7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe ( argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa o osnovanosti žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.
8. Ispitujući pobijano rješenje o troškovima postupka sadržano u točki I. izreke navedene presude u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje o troškovima postupka nije pravilno i zakonito.
8.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
9. Međutim, odlučujući o troškovima postupka sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo.
10. Sud prvog stupnja je odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka o zahtijevanim troškovima odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. te čl. 151. st. 3. ZPP.
11. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, u okolnostima konkretnog slučaja, o navedenim troškovima postupka trebalo je odlučiti uz primjenu odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. te čl. 151. st. 3. ZPP.
12. Na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
13. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje, tužiteljica je u ovom postupku prema konačno postavljeno zahtjevu uspjela sa 84,5% ( kvalitativno i kvantitativno), a tuženik sa 15,5%, pa je posljedično tome, a cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe valjalo zaključiti da postotak u kojem tužiteljici valja priznati zahtijevane troškove iznosi 69%.
14. Obzirom da u ovom žalbenom postupku nisu sporni troškovi postupka koje je sud prvog stupnja priznao tužiteljici u ukupnom iznosu od 1.437,50 eura ( točka 12. obrazloženja navedene presude), tužiteljici prema navedenom postotku od 69% ( čl. 154. st. 2. ZPP) pripada pravo na troškove postupka u ukupnom iznosu od 991,88 eura, uvećan u cijelosti za troškove postupka koji se odnose na troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,80 eura i troškova sudske pristojbe na presudu od 66,36 eura, posljedično čemu tužiteljici u ovom postupku pripada pravo na troškove postupka u iznosu od 1.301,12 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka valjalo ocijeniti neosnovanim.
15. Slijedom navedenog, valjalo je kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 3. u vezi odredbe čl. 457. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Pula - Pola, 31. ožujak 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
