Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-124/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Tomislavu Maras u pravnoj stvari tužitelja AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mirku Kovač odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50 protiv tuženika Dom zdravlja DUGA RESA, OIB: 17772249755, Duga Resa,Josipa Jelačića 4, kojeg zastupa punomoćnik Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu, Kralja Tomislava 10A, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 07. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku DOM ZDRAVLJA DUGA RESA, Bana Josipa Jelačiča 4, Duga Resa, OIB: 17772249755, da tužitelju VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dnevnica isplati ukupan iznos od 428,64 EUR neto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 11,28 EUR od 16. svibnja 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. lipnja 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. listopada 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,53 EUR od 16. studenog 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. prosinca 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. svibnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,53 EUR od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,53 EUR od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-11,28 EUR od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. studenog 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-11,28 EUR od 16. prosinca 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-11,28 EUR od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-11,28 EUR od 16. travnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-11,28 EUR od 16. svibnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-11,28 EUR od 16. rujna 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-22,53 EUR od 16. prosinca 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. siječnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. veljače 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. ožujka 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. travnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. kolovoza 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,53 EUR od 16. rujna 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. listopada 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,90 EUR od 16. studenog 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-11,28 EUR od 16. siječnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 EUR od 16. veljače 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,53 EUR od 16. svibnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 1.727,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja tj. 31. ožujka 2025. godine, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza. Tuženik kao poslodavac nije tužitelju isplaćivao dnevnice premda ga je više puta mjesečno upućivao na službeni put u razdoblju od 15. travnja 2014. godine pa do podnošenja tužbe. Tužitelj se u više navrata obraćao tuženiku da mu isplati pripadajuće dnevnice a što je tuženik odbio. Tuženik u razdoblju od 15. travnja 2014. godine do 15. travnja 2019. godine nije tužitelju isplaćivao dodatak na plaću u iznosu od 4 % od osnovne plaće, a koji mu pripada zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi jer u svom poslu sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, a navedeni dodatak mu pripada temeljem čl. 59 A Dodatka I (NN 96/15) Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13). Da bi se utvrdila razlika plaće na ime Dodatka na plaću u iznosu od 4 % od osnovne plaće, koju tužitelju nije isplaćivana u navedenom razdoblju, tužitelj predlaže da se provede financijsko vještačenje. Nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik navodi da iz sadržaja tužbenog zahtjeva nije razvidno za koje konkretno razdoblje radnog odnosa tužitelj potražuje isplatu dnevnica i dodatka na plaću. Tužitelj nije naznačio niti vrijednost predmeta spora, pa se zahtjeva da sud postupi sukladno čl. 109 ZPP-a te naloži tužitelju ispravak odnosno dopunu tužbe u datom roku pod prijetnjom odbačaja odnosno povlačenja tužbe. Osporava se da bi tužitelj bio radnik kod tuženika na radnom mjestu vozača u sanitetskom prijevozu, jer je iz sadržaja ugovora o radu od 14. travnja 2015. godine razvidno da tužitelj radi na radnom mjestu medicinskog tehničara u sanitetskom prijevozu. U odnosu na potraživanje isplate dnevnica i dodatka na plaću tuženik izjavljuje prigovor zastare za sva potraživanja koja su dospijevala na naplatu za čitavo razdoblje do travnja 2016. godine. Neosnovan je tužbeni zahtjev kojim se potražuje isplata dnevnica jer tuženik kao poslodavac nije upućivao tužitelja kao radnika na službeni put u razdoblju od 15. travnja 2014. godine do 16. travnja 2019. godine pa mu stoga nisu niti izdavani nalozi za službena putovanja. Medicinski tehničari u sanitetskom prijevozu kao i vozači sanitetskog prijevoza, zaposleni kod tuženika, tijekom svog redovnog radnog vremena, a ukoliko ostanu raditi po isteku redovne radne smjene (npr. vožnja pacijenta iz [adresa] u [adresa] i natrag nakon redovnog radnog vremena) ostvaruju pravo na prekovremene sate kojim tuženik kao poslodavac redovito isplaćuje. Medicinski tehničari u sanitetskom prijevozu kao i vozači sanitetskog prijevoza. U gore opisanoj situaciji nisu na službenom putu nego se radi o njihovom redovnom postupku.

Temeljem čl. 63 temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama NN 128/17 medicinski tehničari u sanitetskom prijevozu koji na radu provedu više od 8 sati imaju pravo na plaćeni prekovremeni rad iznad 8 sati, jer je rad u sanitetskom prijevozu upravo njihov posao. Pravo na dnevnicu imali bi tek nakon 16 sati puta, jer im je prvih 8 sati redoviti rad koji se ne može uračunavati u vrijeme za dnevnicu. Stoga se vrijeme puta na temelju kojeg bi dobivali dnevnice počinje računati nakon 8 sati rada, pa bi na pola dnevnice imali pravo nakon ukupno 16 sati puta, a punu dnevnicu nakon 20 sati puta, što se očito u praksi neće dešavati, osim u slučaju nepredviđenih poteškoća (kvar i slično).

Naime, za razliku od drugih radnika kojima za vrijeme puta nije plaćen prekovremeni rad, medicinskim tehničarima u sanitetskom prijevoz je upravo plaćen prekovremeni rad, pa ne mogu istodobno ostvarivati i dnevnicu i plaćeni prekovremeni rad.

Neosnovan je i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva od tuženika isplatu dodatka na plaću u iznosu od 4 % od osnovne plaće a po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, jer da tužitelj u svom poslu sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja.

Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 čl. 57 istog, definirani su dodaci na plaću radnika pa tako i medicinskim tehničarima koji uključuje i one u sanitetskom prijevozu za radna mjesta I,II i III mjeste točkom 8 je bio određen dodatak za plaću od 8%.

Međutim dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće koju tužitelj potražuje, tužitelju kao vozaču ne pripada, pa tako niti čl. 59a Dodatka I NN 96/15 i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13. Na prvom mjestu tuženik ističe da se Dodatak I primjenjuje od 01. listopada 2015. godine. Tim Dodatkom I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 01. listopada 2015. godine nastupa promjena regulacije dodataka na plaći radnika, ali ta izmjena ne uključuje dodatak od 4 % za medicinske tehničare u sanitetskom prijevozu, pa tako niti za tužitelja.

Naime, čl. 3 Dodatka I, a u svezi s čl. 57 Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja došlo je do izjednačavanja i povećanja dodatka za zdravstvene radnike u sanitetskom prijevoza i vozača u sanitetu na 20 %. Radnici koji su ostvarili dodatke po čl. 4 i 5 Dodatka I, ne ostvaruju povećanje plaće po čl. 3 Dodatka I (čl. 57 Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja) i obrnuto.

Dodatak na plaću po čl. 5 Dodatka I se stoga i ne može odnositi na tužitelja, jer je on kao medicinski tehničar u sanitetskom prijevozu ostvario povećanje dodatka na plaću po čl. 3 Dodatka I.

Nadalje, a u vezi pojma "ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, tuženik smatra da tužitelj kao medicinski tehničar u sanitetskom prijevozu ne sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja.

Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da je novim sada važećim Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se ugovor primjenjuje od 01. ožujka 2018. godine dodatak na plaću za zdravstvenog radnika u sanitetskom prijevozu propisanoj visini od 4 % od osnovne plaće ali ne po osnovi čl. 58 Kolektivnog ugovora, a koji čl. je istovjetan čl. 59A ranijeg Kolektivnog ugovora, nego po osnovi čl. 55 novog Kolektivnog ugovora (uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada).

Dakle, od 01. ožujka 2018. godine tuženik redovito isplaćuje tužitelju dodatak na plaću u iznosu od 4 % od osnovne plaće, ali po osnovi posebnih uvjeta rada, a ne po osnovi sudjelovanja tužitelja u postupku dijagnostike i liječenja, a pored toga tuženik redovito isplaćuje tužitelju daljnji dodatak na plaću u visini od 20 % od osnovne plaće.

Slijedom naprijed navedenog u razdoblju od 15. travnja 2014. godine pa do 01. listopada 2015. godine tužitelj nije mogao ostvarivati dodatak na plaću od 4 % od osnovne plaće a po osnovi sudjelovanja u procesu dijagnostike i liječenja, jer takav dodatak nije postojao do 01. listopada 2015. godine od kada se primjenjuje Dodatak I NN 96/15 Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13.

Počam od 01. listopada 2015. godine tužitelj ostvaruje dodatak na plaću u visini od 20 % od osnovne plaće po osnovi čl. 3 Dodatka I, (čl. 57 Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja) dok je prije toga po istoj osnovi primao dodatak na plaću od 8 %.

Počam od 01. ožujka 2018. godine temeljem čl. 55 novog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18, 35/19 tužitelj ostvaruje još i dodatak na plaću u iznosu od 4 % od osnovne plaće, ali po osnovi uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada, a ne po osnovi sudjelovanja tužitelja u procesu dijagnostike i liječenja. Dakle tuženik redovito i u cijelosti isplaćuje tužitelju sve pripadajuće i propisane novčane iznose po osnovi radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

Slijedom svega navedenog, razvidno je kako su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani, stoga tuženik predlaže Naslovnom sudu istu odbiti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove predmetnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu po visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. travnja 2015. godine, u rješenja o plaći za tužitelja, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka, saslušao svjedoka TK te tužitelja kao stranku.

Odlučujući u gornjoj pravnoj stvari ovaj sud je našao za shodno odlučivati prvenstveno o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te je utvrdio da isti nije osnovan. Naime, kako najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. svibnja 2015. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena je 15. travnja 2019. godine to je ovaj sud utvrdio od 16. svibnja 2015. godine, pa sve do 15. travnja 2019. godine nije protekao petogodišnji rok u kojem je tužitelj imao pravo podnijeti tužbu (čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19).

Uvidom u ugovor o radu od 14. travnja 2015. godine ovaj sud je utvrdio da je tužitelj zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu medicinskog tehničara u sanitetskom prijevozu Doma zdravlja Duga Resa.

Obzirom da je tijekom postupka, a na okolnosti obračuna dnevnica sud našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje temeljem dostavljene dokumentacije, a tužitelj potom temeljem nalaza i mišljenja specificirao tužbeni zahtjev to je ovaj sud utvrdio da tužitelj u ovom postupku potražuje samo isplatu dnevnica za razdoblje od 16. ožujka 2015. godine do 15. travnja 2019. godine, pa se u tom smislu sud nije osvrtao na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate dodatka na plaću, a sukladno odredbama čl. 59a Dodatka I (NN 96/15) Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13).

Provodeći knjigovodstveno financijsko vještačenje temeljem dostavljene dokumentacije vještak je u svom nalazu i mišljenju sačinio dvije varijante obračuna dnevnica za tužitelja u razdoblju od 16.3.2015. do 15.4.2019. godine, pa je;

- u varijanti 1 (obračun dnevnica po svim putnim radnim listovima) ostvario dnevnice u visini od 3.230,00 kuna, odnosno 428,64 eura,

- u varijanti 2 (obračun dnevnica prema putnim radnim listovima za dane u kojima se tužitelj ne vodi kao korisnik više vozila u isto vrijeme i na isti datum) ostvario dnevnice u visini od 680,00 kuna, odnosno 90,24 eura, time da vještak ni u jednom slučaju nije ušao u pravni aspekt spora, odnosno u prijepor između strana u postupku glede tumačenja propisa – utvrđenja pripadaju li tužitelju za ova putovanja dnevnice.

Imajući u vidu nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka sačinjen u dvije varijante ovaj sud je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja glede obračuna dnevnica po svim putnim radnim listovima u varijanti jedan ili pak obračuna dnevnica prema putnim radnim listovima za dane u kojima se tužitelj ne vodi kao korisnik više vozila u isto vrijeme i na isti datum, našao za shodno provesti dokazni postupak odnosno saslušati predloženog svjedoka TK te tužitelja.

Svjedok RK je kao nesrodan i nezavađen naveo da je svojevremeno radio kao vozač saniteta u Domu zdravlja Duga Resa, pa je sa tog radnog mjesta i otišao u mirovinu. Njegovo radno vrijeme je bilo od 6 ujutro pa do 14 sati, time da su znali ostajati i nakon isteka radnog vremena, ali su te sate znali napisati na papir i predati u računovodstvo. Naime, nekad su te sate pisali, a nekada i nisu ali su tu evidenciju na običnom papiru odnijeli u računovodstvo, a taj podatak se morao poklapati sa putnim nalogom koji su uvijek imali prije odlaska na put. Svjedok navodi da su znali imati odlazak na istu lokaciju 2 uzastopna radna dana, pa su na isti nalog znali upisati i dva datuma, a putne naloge je potpisivala glavna medicinska sestra, a vozači su u nalog upisivali destinaciju kuda se išlo, koga se vozilo u koje vrijeme je otišao i u koje vrijeme se vratio sa puta. Svjedok RK ključno navodi da je bilo situacija da bi se tehničar vozio sa jednim vozilom, a vraćao se sa drugim vozilom kada bi oba vozila išla na put. Pri tome svjedok pojašnjava da se radilo o putovanjima koja su trajala duže od 8 i 12 sati posebice kad se išlo u Zagreb, pa ako se čekalo da pacijenti obave svoje preglede ili već što tada se znalo ostajati i duže od 8 i 12 sati time da bi jedno vozilo obično povezlo one pacijente koji su obavili svoje preglede, a drugo vozilo bi čekalo ostatak pacijenata, i sve bi bilo duže od 8 sati.

Tužitelj je u svom iskazu naveo da je svoje podatke medicinskog tehničara uglavnom temeljio na putnom radnom listu vozača i nalozima, jer kako su oni imali prekovremene sate tako su imali i medicinski tehničari. Naime, postojala je na A4 papiru šihterica prekovremenih sati koju bi na kraju mjeseca predavali glavnoj sestri, a ona u računovodstvo. Inače na zajedničkom tom listu bi bilo ime i vozača i medicinskog tehničara. Tužitelj navodi da su nekad prijavljivali prekovremene sate, a nekada i ne, a to iz razloga što nisu za manje od pola sata prijavljivali prekovremeni sat, jer im je tako rečeno od strane poslodavca. Tužitelj tvrdi da za dnevnice poslodavac nije isplatio naknadu time da mu je rečeno da je to obuhvaćeno u naknadi za prekovremene sate. Poput svjedoka TK kao bivšeg vozača sanitetskog vozila tužitelj navodi da je znao presjedati u istom danu iz jednog u drugo sanitetsko vozilo kada su se oba vozila nalazila npr. u Zagrebu kada je dio pacijenata obavilo npr. kemoterapiju pa da ne čekaju tada su vraćeni vozilom natrag u [adresa], a što upravo i obrazlaže tuženikov prigovor da se tužitelj znao naći kao korisnik više vozila u isto vrijeme.

Imajući prethodno u vidu ovaj sud je na temelju suglasnih iskaza saslušanog svjedoka TK i tužitelja utvrdio nespornim da se tužitelj mogao naći i našao kao korisnik više vozila (2) u isto vrijeme, pa je u tom smislu sud prihvatio varijantu 1 nalaza i mišljenja vještaka odnosno obračuna dnevnica po svim putnim radnim listovima.

Dakle, sud je stoga sukladno odredbama st. 3 čl. 13 Pravilnika o porezu na dohodak a u svezi sa st. 2 čl. 14 Pravilnika o porezu na dohodak NN 10/17 dosudio tužitelju na ime neisplaćenih dnevnica iznos od 428,64 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po pojedinim iznosima, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 a koji trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 125,00 EUR, sastav podneska od 26. lipnja 2019. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 29. ožujka 2023. godine u iznosu od 125,00 EUR, zastupanja na ročištu od 13. lipnja 2024. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 10. prosinca 2024. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 23. prosinca 2024. godine u iznosu od 125,00 EUR, zastupanja na ročištu od 30. siječnja 2025. godine u iznosu od 125,00 EUR, zastupanja na ročištu od 07. ožujka 2025. godine u iznosu od 125,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 62,50 EUR, trošak naknade za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 665,45 EUR sveukupno 1.727,95 EUR, uz zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počam od dana donošenja presude tj. 31. ožujka 2025. godine, pa sve do isplate.

U Karlovcu 31. ožujka 2025.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Mirku Kovač odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50

2. Željku Štapek odvjetniku iz Karlovca