REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1341/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČD iz [adresa], Gablenberger Hauptstr. 21, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tatjana Žarković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Koletić Carić, odvjetnica u Samoboru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5963/2022- 22 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5963/2022-22 od 17. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjeva tužiteljice ČD za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 25.000,00 EUR teku od 27. ožujka 2019. do 27. prosinca 2022.

III. Nalaže se tuženiku OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.694,68 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika OD za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.281,25 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2024. do isplate.“

2.Tu presudu u točkama I., III. i IV. pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Navodi da je izreka presude nerazumljiva i kontradiktorna sama sebi, te obrazloženju iste, a posebno provedenim dokazima, kao i dokumentaciji koja prileži spisu, čime ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka te da pobijana presuda u obrazloženju ne sadrži jasne i valjane razloge o svim pravno odlučnim činjenicama. Ukazuje da je sud prvog stupnja potpuno povjerovao iskazu tužiteljice, iako taj iskaz nije doveo u vezu s iskazima drugih svjedoka i materijalnim dokazima u spisu te da samo paušalno navodi da je sud povjerovao iskazima GD, SD i tužiteljice bez da se navedeni iskazi usporede i utvrde podudaranja ili eventualna nepodudaranja te da sud prvog stupnja nije ispravno ocijenio niti iskaz tuženika niti njegovu volju kao ni volju tužiteljice prilikom zaključenja predmetnog ugovora. Navodi kako obveza UD na vraćanje spornog iznosa tužiteljici nije uvjetna, već se radi o nespretno sročenoj formulaciji, a da tuženik nakon kupoprodaje, a ni kasnije nije raspolagao iznosom od 25.000,00 eura pa nije niti mogao preuzeti obvezu plaćanja iznosa tog iznosa tužiteljici. Ističe da je sporni ugovor nevaljan i ne proizvodi pravne učinke obzirom na postojanje očitih mana volje jer stranke su jedno htjele, a drugo napisale u ugovoru. Ukazuje da je pogrešan zaključak suda da tuženik nije dokazao da bi novcem dobivenim od kupoprodaje podmirio dugove koji terete bračnu zajednicu jer suprotno proizlazi iz dokumentacije u spisu i iskaza HD, zbog čega je činjenično stanje potpuno pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da tražbina tužiteljice nije dospjela jer okolnosti posla zahtijevaju stanoviti rok za ispunjenje obzirom je rok za ispunjenje vezan za povrat pozajmice ID pa tuženik nema dospjelu obvezu prema tužiteljici. Pobija i odluku o trošku. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu pod točkama I., III. i IV. preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno u tom dijelu ukinuti i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbom je postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP.

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 25.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 26. listopada 2021. s osnova Ugovora zaključenog između stranaka 26. ožujka 2019.

6. Među strankama nije sporno da su bivši bračni drugovi i da je njihov brak trajao od 18. kolovoza 1984. do 14. svibnja 2020. Nije sporno da je tuženik kao prodavatelj 1. svibnja 2018. sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine te 8. ožujka 2019. Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa AD kao kupcem, da je predmet kupoprodaje bila k. č. br. [katastarska čestica] Oranica u Povljani upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da je nekretnina prodana za 60.000,00 EUR. Također nije sporno ni da su stranke zaključile Ugovor od 26. ožujka 2019. potpisom kojeg je tuženik potvrdio da će tužiteljici isplatiti 25.000,00 EUR koje joj duguje od prodaje zajedničkog terena u Povljani, na otoku Pagu broj čestice [katastarska čestica] za koji je primio novac 8. ožujka 2019. te da će tužiteljici poslati kopije kupoprodajnog ugovora kao i da se u Ugovoru navodi kako je tih 25.000,00 EUR pozajmio UD iz [adresa] koji ih je dužan vratiti tužiteljici, ukoliko se njemu nešto desi.

7. I u ovom žalbenom postupku, sporno je li tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, odnosno je li se tuženik navedenim Ugovorom obvezao isplatiti tužiteljici iznos od 25.000,00 EUR.

8. Prvostupanjski sud je polazeći od sadržaja Ugovora od 26. ožujka 2019. kojim se tuženik obvezao tužiteljici isplatiti iznos od 25.000,00 EUR, a za koji je navedeno da joj duguje od prodaje zajedničkog terena u Povljani, zaključio da je upravo tuženik predmetnim Ugovorom preuzeo obvezu isplatiti tužiteljici iznos od 25.000,00 EUR pa da je stoga pasivno legitimiran u ovom postupku, slijedom čega je njegov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

8.1. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje kako okolnost da se u Ugovoru dalje navodi da je tih 25.000,00 EUR tuženik posudio (pravilno pozajmio) UD, te da je tužiteljici dužan vratiti UD ukoliko se tuženiku nešto desi, ne utječe na obvezu tuženika prema tužiteljici jer iz sadržaja Ugovora proizlazi da je obveza UD na vraćanje navedenog iznosa tužiteljici uvjetna i to tek za slučaj da se tuženiku nešto dogodi, a koji uvjet očito nije nastupio. Nadalje, prvostupanjski sud je otklonio kao neosnovane i daljnje prigovore tuženika da je Ugovor nespretno sročen i da njegova namjera nije bila da on vrati tužiteljici iznos od 25.000,00 EUR već isključivo UD, koji je njemu dužan navedeni iznos, navodeći kako navedena okolnost tuženika ni na koji način ne ispričava, niti ga oslobađa obveze prema tužiteljici kraj činjenice da je tuženik sam ponudio isplatiti tužiteljici navedeni iznos, da je Ugovor sklopljen na njegovu inicijativu te da je zajedno sa tužiteljicom dogovoren sadržaj tog Ugovora, što među strankama nije ni sporno, pa kraj činjenice da je tuženik punoljetna i poslovno sposobna osoba, prvostupanjski sud zaključuje kako je tuženik mogao razumjeti sadržaj Ugovora, a time i obvezu koja za njega iz Ugovora proizlazi.

8.2. Prvostupanjski sud je nadalje neosnovanim ocijenio i prigovore tuženika da tužiteljici uopće ne pripada iznos od 25.000,00 EUR od prodaje zemljišta u Povljani već iznos od 4.000,00 EUR, koji ostane nakon što se iznos kupoprodajne cijene od 60.000,00 EUR umanji za sve troškove vezane uz prodaju te dugove bračne zajednice zaključujući kako je iz dokumentacije koja je predana u spis, osobito Predugovora o kupoprodaji nekretnine, Ugovora o kupoprodaji nekretnine, posvjedočenja od 11. svibnja 2018., izjave od 23. travnja 2009. i Ugovora o privatnoj pozajmici, utvrđeno da je sva ta dokumentacija nastala prije zaključenja Ugovora od 26. ožujka 2019. te je tuženik prije preuzimanja obveze iz Ugovora od 26. ožujka 2019. znao za sve troškove vezane za kupoprodaju kao i sve dugove koje je imao, a za koje sad tvrdi da su dugovi bračne zajednice pa je tuženik mogao već u Ugovoru od 26. ožujka 2019. navesti navedene troškove i dugovanja i nije morao, napose kraj činjenice da tužiteljica od njega nije tražila niti ga prisiljavala, obvezati se na plaćanje upravo spornog iznosa od 25.000,00 EUR. Pri tome, prvostupanjski sud navodi kako tuženik nije niti dokazao da bi novcem dobivenim od kupoprodaje podmirio dugove koji terete bračnu zajednicu jer tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da su stranke zajednički dale pozajmicu UD, kao ni da je iznos pozajmljen od JD, bio iskorišten za potrebe bračne zajednice, a nije dokazao niti da je navedeni iznos vraćen, dok je za odvjetničke troškove od 2.000,00 EUR i troškove posrednika za promet nekretninama u iznosu od 3.000,00 EUR, te trošak isplate iznosa od 14.000,00 EUR ranijem vlasniku zemljišta u Povljani u svrhu brisanja zabilježbe ovrhe, tuženik znao i prije zaključenja Ugovora s tužiteljicom te se zbog toga i nije obvezao tužiteljici isplatiti polovinu iznosa kupoprodajne cijene već iznos od 25.000,00 EUR, pa je posljedično tome pozivom na odredbu čl. 9. i čl. 336. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) obvezao tuženika isplatiti tužiteljici utužen iznos sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 173. u vezi s čl. 29. st.1. ZOO od 28. prosinca 2022. do isplate, a budući je primitkom predmetne tužbe 27. prosinca 2022. kojom ga je tužiteljica pozvala na ispunjenje obveze, tuženik došao u zakašnjenje.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda valjana i zakonita te da u donošenju iste nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

9.2. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, sukladno čl. 8. ZPP, pri čemu je naveo razloge o tome koje je činjenice utvrdio kojim od izvedenih dokaza i kako ih je ocijenio, a žalbenim navodima kojima tuženik zapravo preocjenjuje izvedene dokaze na temelju subjektivnog viđenja stanja stvari, nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, zbog čega se i žalba podnesena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava također ukazuje neosnovanom.

10. Žalitelj neosnovano i u žalbi ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije navodeći da je tužiteljici utuženi iznos dužan isplatiti PD a ne tuženik. Naime, potpisom Ugovora od 26. ožujka 2019. tuženik je preuzeo obvezu tužiteljici isplatiti 25.000,00 EUR koje joj duguje od prodaje zajedničkog terena u Povljani i za kojeg je primio novac 8. ožujka 2019. te je suprotno shvaćanju žalitelja upravo i isključivo tuženik dužan tužiteljici isplatiti utuženi iznos pa je stoga isti i pasivno legitimiran u ovome postupku. Sklapanjem Ugovora između stranaka za UD nije nastala, i nije mogla nastati, nikakva, pa tako ni uvjetna obveza, s obzirom da UD nije bio stranka Ugovora od 26. ožujka 2019. i ni na koji način nije sudjelovao u sklapanju tog Ugovora, a eventualno potraživanje koje tuženik ima prema UD ni na koji način ne utječe na obvezu tuženika da tužiteljici isplati utuženi iznos.

11. Prigovori tuženika da je Ugovor od 26. ožujka 2019. nespretno sročen, da je njegova volja u vrijeme sklapanja Ugovora bila da tužiteljici UD isplati navedeni iznos a ne tuženik, jer da tuženik ni nakon kupoprodaje ni kasnije nije raspolagao s iznosom od 25.000,00 EUR odnose se na mane volje kod sklapanja spornog Ugovora. Međutim, prigovor pobojnosti ugovora zbog mana volje ne može biti uvažen u ovoj parnici, jer relativno ništavi (pobojni) ugovori ne mogu se s uspjehom pobijati iznošenjem prigovora u parnici, već samo posebnom tužbom za poništenje ugovora.

12. Žalitelj neosnovano prigovara i visini utuženog iznosa navodeći da je novcem dobivenim od kupoprodaje podmirio dugove koji terete bračnu zajednicu. Naime, tuženik je već u trenutku zaključenja Ugovora od 26. ožujka 2019. znao za sve dugove koje je imao, a za koje sada tvrdi da predstavljaju dugove bračne zajednice, te se unatoč tome obvezao tužiteljici isplatiti upravo utuženi iznos od 25.000,00 EUR. Kraj činjenice da tuženik u ovom postupku nije postavio određeni zahtjev prema tužiteljici s ovog osnova bilo u obliku protutužbe ili prigovora radi prebijanja, to ne postoji niti osnov da se utuženo potraživanje tužiteljice umanji za eventualna dugovanja koja terete bračnu zajednicu, pa je posljedično tome žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.

13. Nadalje, žalitelj neosnovano prigovara da tražbina tužiteljice nije dospjela navodeći da okolnosti posla zahtijevaju stanoviti rok za ispunjenje jer da je rok za ispunjenje vezan za povrat pozajmice ID pa da tuženik nema dospjelu obvezu prema tužiteljici.

13.1. Prema odredbi čl. 173. ZOO dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom. Ako rok nije određen ni ugovorom ni zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanoviti rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

13.2. Kako u Ugovoru od 26. ožujka 2019. nije naveden rok ispunjenja obveze, a tužiteljica nije dokazala da bi tuženik primio poziv na isplatu i opomenu pred utuženje od 29. kolovoza 2022. to je tuženik došao u zakašnjenje primitkom predmetne tužbe 27. prosinca 2022., jer se ima smatrati da ga je toga dana tužiteljica pozvala na ispunjenje obveze, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatiti tužiteljici iznos od 25.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 28. prosinca 2022. do isplate.

14. I odluka o troškovima postupka, koju tuženik pobija u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora, zakonita je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini odmjerenih troškova (čl.155. ZPP).

15. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP.

16. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe odbijen je kao neosnovan jer je žalba tuženika odbijena kao neosnovana (čl. 166. st.1. i čl. 154. st.1. ZPP)

Pula – Pola, 31. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Bruno Franković