REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-965/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josipa Jankovića i Mate Burazina iz Karlovca, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. (OIB: 52848403362) Zagreb, Slovenska 24, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-99/2022-27 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-99/2022-27 od 10. svibnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade imovinske i neimovinske štete ukupan iznos od 6.121,21 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2022. do isplate, u roku od 15 dana;

-u st. II., da se u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja;

-u st. III., da se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 739,53 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv te odluke pravovremene i dopuštene žalbe podnose obje stranke.

3. Tužitelj podnosi žalbu putem svojih punomoćnika zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a osporava i odluku o troškovima postupka. Ističe da su ozljede koje su nastale nakon štetnog događaja postoperacijska kila prednjeg trbušnog zida, komplicirana recidivom, zapletajem i puknućem tankog crijeva te su utvrđene i druge ozljede-i to krv u trbušnoj šupljini, puknuće slezene, razderotina želuca. Tužitelj je bio podvrgnut hitnom operacijskom zahvatu otvaranja trbušne šupljine, odstranjenja slezene i šivanje želuca što je sve razvidno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Želimira Koraća. Ukazuje i na ozbiljnost navedenih ozljeda koje su dovele do umanjenja njegove opće, životne i radne sposobnosti za dodatnih 15% o čemu sud u dovoljnoj mjeri nije vodio računa (o opsegu i težini tih trajnih posljedica) prilikom odlučivanja o naknadi koja bi tužitelju trebala pripasti. Osporava i odluku o troškovima postupka s obzirom da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer nije uzeo u obzir da je tužitelj u pogledu osnove uspio sa 100% a u pogledu visine u omjeru od 31% slijedom čega je njegov uspjeh 65,50% dok je uspjeh tuženika 34,50% pa je tužitelju valjalo dosuditi trošak u omjeru od 31%.

3.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači presuda u pobijanom dijelu "te prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje "pred drugim sucem".

4. Tuženik podnosi žalbu putem svojeg punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom određivanja visine pravične novčane naknade po kriterijima fizičkih bolova, straha te s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege. Uzimajući u obzir nalaze i mišljenje vještaka tuženik drži da bi tužitelju s osnova fizičkih bolova pripadao iznos od 2.700,00 eura dok je sud po toj osnovi dosudio iznos od 4.500,00 eura a isto tako da bi mu s osnova straha pripadao iznos od 2.000,00 eura dok je sud po toj osnovi dosudio 3.981,68 eura. Nadalje sud je pogrešno odredio vrijednost sata tuđe pomoći i njege u visini od 4,65 eura tj. 35,00 kuna jer bi maksimalna cijena jednog sata tuđe pomoći i njege koje pružaju ukućani iznosila 3,32 eura, odnosno 25,00 kuna što bi za tužitelju potrebnih 210 sati iznosilo ukupno 697,20 eura. S obzirom na navedeno tuženik drži da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

4.1. Žalbeni je prijedlog tuženika "da se preinači pobijana odluka, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 2.043,71 euro", odnosno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

6. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

7. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

8. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tuženik svojim žalbenim navodima jer prvostupanjska presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ne postoji ni relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio provedene dokaze i ocjenu dokaza valjano obrazložio.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja u vezi sa prometnom nezgodom od 03. lipnja 2015. koje je nastupilo nakon što je donijeta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu 07. prosinca 2022. pod poslovnim brojem Pn-58/2018-47.

10. U žalbenoj fazi postupka nije sporna osnova zahtjeva s obzirom da tuženik ne spori da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja međutim sporna je visina zahtjeva s osnova naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.

11. Sud prvog stupnja je razmatrajući opseg i visinu neimovinske i imovinske štete, nakon pravilno provedenog dokaznog postupka, imajući u vidu isprave koje se nalaze u spisu, medicinsku dokumentaciju te nalaze i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Želimira Koraća (kirurga) te dr. Gorana Arbanasa (psihijatra) utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice:

-da je tužitelj nakon donošenja navedene pravomoćne presude Pn-58/2018 (ukupno je dosuđen iznos od 257.010,00 kuna a presuda je ukinuta u dijelu nakande imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 2.560,00 kuna), imao tri operacijska zahvata 24. veljače i 02. studenog 2020. te 23. veljače 2021.;

-da su navedeni operacijski zahvati kod tužitelja vršeni zbog razvoja trbušnih kila s prednje strane i da se isto pokušalo sanirati primjenom tzv. mrežica, umjetnih tvari koje sprječavaju prodor trbušnih organa van trbušne stjenke, da je jedan zahvat rađen u hitnoći budući da je došlo do perforacije tankog crijeva, a koje stanje može bez liječničke intervencije dovesti do smrtnog ishoda, da je izvršena i resekcija tankog crijeva, odnosno odstranjenje njegovih dijelova te formiranje anastomoza tj. novih spojeva između onih dijelova crijeva koje su ostavljene unutar trbuha, a da bi se crijevni sadržaj mogao pasirati;

-da je tužitelj uslijed navedenog zdravstvenog stanja trpio fizičke bolove jakog intenziteta sedam dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, slabog intenziteta još 90 dana, da je trpio i nelagodnosti u vidu tri hospitalizacije, podvrgavanju općoj anesteziji i operacijskom liječenju tri puta, previjanju rana, odstranjenju šavova, primanju injekcija, infuzija, nošenju trbušnog pojasa i sl., da je takvo stanje dovelo do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 15% koje je vezano uz navedene operacijske zahvate, odnosno uz gubitak dijela tankog crijeva kao i dodatnog oslabljenja trbušne stjenke, trima novim zahvatima i ugradnjom mrežnice;

-da je tužitelj trpio ukupni strah jakog intenziteta sedam dana, srednje jakog intenziteta 18 dana te slabog intenziteta ukupno 47 dana, s time da vještak psihijatar navodi da ne postoje trajne posljedice u vezi za navedeni strah;

-da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega tri sata dnevno 30 dana, dva sata dnevno 30 dana i jedan sat dnevno još 60 dana a koja se ogledala u pomoći nakon operacija i za održavanje osobne higijene, oblačenja, priprema hrane i sl. odnosno ukupno 210 sati tuđe pomoći i njege;

-da je tužitelj odlazio na preglede kao i na hospitalizaciju u Opću bolnicu Karlovac 12 puta što proizlazi iz njegovog zdravstvenog kartona, a i iz njegovog iskaza te da relacija Drežnik gdje isti obitava Opća bolnica Karlovac iznosi 10 km.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je ocijenio da tužitelju na ime pravične novčane naknade pripada iznos od 11.081,68 eura odnosno kada se od tog iznosa odbije nesporno plaćeni iznos po tuženiku od 5.707,08 eura iznos od 5.374,60 eura. S osnove naknade na ime tuđe pomoći i njege za 210 sati tužitelju je priznat iznos od 976,50 eura umanjeno za plaćeni iznos od 530,89 eura iznos od 445,61 euro. Konačno, s osnova zahtjeva na ime troškova liječenja a primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) priznat mu je iznos od 300,00 eura.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi stranaka da bi visina dosuđene naknade štete (imovinska i neimovinska) bila previsoko, odnosno prenisko određena te je sud prvog stupnja pravilno iz provedenih medicinskih vještačenja te uvidom u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja utvrdio obujam štete (posljedice ozljeđivanja) koja je tužitelju nastalo u predmetnom štetnom događaju.

14. Naime, prema odredbi čl. 1045. st.1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14.1. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visinu pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te posebno cilju kojemu služi ta naknada.

15. Kod utvrđivanja pravične novčane naknade sud prvog stupnja je dužan uzeti u obzir i Orijentacijske kriterije Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002. kao i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji na način da su povećani za 50% te se primjenjuju na sve obveze i odnose nastale nakon stupanja na snagu ZOO-a tj. nakon 01. siječnja 2006.

16. Slijedom izloženog, cijeneći utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi utvrđenje visine štete i to prirodu zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova, tijek liječenja, popratne neugodnosti pretrpljene tijekom liječenja, vrstu, intenzitet te težinu trajanja pretrpljenog straha te nastalog umanjenja životne aktivnosti uz ostale okolnosti konkretnog slučaja i to dob tužitelja – rođen je 1965. godine, tri hospitalizacije, tri operativna zahvata od kojih je jedan vršen u hitnoći, iste po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju opravdavaju utvrđenu pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 11.081,68 eura a koju je sud prvog stupnja umanjio za nesporno uplaćeni iznos od 5.707,08 eura te u konačnici na ime naknade neimovinske štete dosudio tužitelju iznos od 5.374,60 eura.

17. Pravilno je utvrđena i visina imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 976,50 eura, odnosno umanjeno za plaćeni iznos u iznosu od 445,61 euro. Cijena sata pravilno je odmjerena prema odredbi čl. 223. ZPP-a.

17.1. Odluka o naknadi imovinske štete s osnova troškova liječenja nije osporavana od strane stranaka.

18. Konačno, i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife). Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja u kojem on osporava odluku o troškovima postupka uz tvrdnju da bi isti uspio vezano za osnovu 100% kraj činjenice da tuženik navedeno nije osporavao, isplatio je po njemu nesporan iznos neimovinske i imovinske štete pa je tijekom postupku bila sporna „samo“ visina štete. Stoga je sud prvog stupnja pravilno pri tome pri utvrđivanju troška primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a te tužitelju priznao u cijelosti trošak uplaćenog predujma za medicinska vještačenja kao neophodan trošak bez obzira na uspjeh u postupku.

19. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbe tužitelja i tuženika te potvrditi presudu suda prvog stupnja i odlučiti kao u izreci (prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a).

20. Kako ni tužitelj ni tuženik nisu uspjeli u žalbenom dijelu postupka valjalo je njihove zahtjeve za naknadu troškova žalbenog dijela postupka odbiti kao neosnovane (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 31. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus