REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8,52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž R-28/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE (OIB:52634238587), zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 1828/2023-33 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se djelomično žalba tužitelja i u cijelosti žalba tužene kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 1828/2023-33 od 11. prosinca 2024. u t. I. i II.
II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1828/2023-33 od 11. prosinca 2024. na način da se preinačuje u t. III. i IV. i sudi:
"Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 656,36 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tužene za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 400,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 02. studenog 2022. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 2.100,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 02. studenog 2022. do isplate.
III. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 233,18 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. U odnosu na tu presudu žalbe podnose tužitelj i tužena.
2.1. Tužitelj žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Žalbom, u bitnome, osporava utvrđenje visine dosuđene neimovinske štete, pozivom i da je prvostupanjski sud propustio primijeniti čl. 259. Zakona o parničnom postupku, kao i da nije u dovoljnoj mjeri ocijenio ostale okolnosti o kojima mora voditi računa a time ni orijentacijske kriterije utvrđenjem preniske visine pravične novčane naknade. Smatra i odluku o parničnom trošku pogrešnom, obzirom je u cijelosti dokazana odgovornost i osnovanost u kvantitativnom dijelu, obzirom da se i omjer ocjenjuje prema uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, pa stoga i nema ocjene da su stranke približne uspjele u jednakim dijelovima, time i da na dosuđeni trošak i odbijanjem zahtjeva tužitelja za naknadu troška nametnut tužitelju prekomjeren teret koji nije bio razmjeran legitimnom cilju čime je i došlo do povrede prava na pristup sudu zajamčenog čl. 6. st. 1. Konvencije te povrede čl. 1 Protokola br. 1.
2.2. Žalbeni je prijedlog preinačenje prvostupanjske presude na način da se usvoji zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno istu ukine i vrati na ponovni postupak uz dosudu troška žalbe.
2.3. Tužena podnosi žalbu u odnosu na dio presude t. I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. Zakona o parničnom postupku i pobija se odluka o parničnom trošku. Žalbom, u bitnome, smatra da je tijekom postupka osporavala odgovornost za nastanak štete, obzirom da je za istu isključivo odgovoran tužitelj, pa je donoseći pobijanu presudu propušteno ocijeniti okolnosti konkretnog slučaja kojima je nastala šteta, ne uzimajući u obzir postupanje samog tužitelja kritične zgode i njegovo postupanje sa svojom opremom – sprejom sa nadražujućom tvari, te da li je sam odgovoran ili u tome postoji njegov doprinos nastanku štete i u kojem omjeru. Iz iskaza svjedoka EC kao i kaznene presude, razvidno je da je prilikom bliskog kontakta sa trećom osobom tužitelj kritične zgode evidentno izgubio kontrolu nad svojim postupanjem, pa tako i nad sprejom sa nadražujućom tvari, iz čega proizlazi da nije postupio sa potrebnom pažnjom koja se očekuje od policijskog službenika. Obzirom da tužena nije prouzročila štetu tužitelju, ista nije u obvezi naknaditi štetu za slučaj koji mu se dogodio kritične zgode, pa ni uvjeta za primjenu odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu i odredaba čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Pobija se i odluka o parničnom trošku jer naknada parničnog troška nije pravilno utvrđena.
2.4. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje prvostupanjske presude pod t. I. i III. odbijanjem tužitelja sa tužbenim zahtjevom uz naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženoj i sastav troška žalbe, podredno ukidanje pobijane presude pod t. I. i III. i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Sa žalbama tužitelja i tužene postupljeno je temeljem odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana u odnosu na dosuđeni parnični trošak, dok nije osnovana vezano za dosuđenu visinu naknade neimovinske štete.
5.1. Žalba tužene u odnosu na osnovanost i odgovornost tužene nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka prema čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka, kao ni one na koje se žalbom ukazuje iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je odluka razumljiva, dani su jasni razlozi o odlučnim činjenicama a obrazloženje nije nejasno, obzirom je i vezano za osnovu utvrđenja koje se uvijek vezuje za navedene promjene u odnosu na odluke tuženika. U postupku ni materijalno pravo u odnosu na osnovu zahtjeva nije pogrešno primijenjeno.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom nastale neimovinske štete 06. rujna 2021., kada je bio na intervenciji i zadobio ozljede na način da je OC nasrnuo na njega i poprskao suzavcem.
8. Nije sporno u ovom predmetu da je tužitelj zaposlenik Policijske uprave zagrebačke kao policijski službenik, kao i da je bio na intervenciji 06. rujna 2021. Sporna je odgovornost tužene za posljedice nastale u okviru tog štetnog događaja.
9. Iz rezultata prvostupanjskog postupka utvrđene su slijedeće činjenice odlučne za rješenje ovog spora a iz kojih proizlazi:
-da je 06. rujna 2021. u 19,00 sati tužitelj sa vođom ophodnje svojim kolegom EC upućen na intervenciju, po dojavi od strane nadređenog, da dečko maltretira i napada curu u parku nasuprot autobusnom kolodvoru;
-da je tužitelj iskazao da su on i kolega UC otišli vozilom i kada su došli u park primijetili skupinu ljudi s kojim su krenuli razgovarati i iste legitimirati a jedna muška osoba nije imala osobnu iskaznicu a obzirom se predstavila, kolega je otišao u vozilo provjeriti identitet putem tetra veze, dok je on ostao razgovarati sa tom osobom, kolega je spustio prozor vozila i pozvao osobu kako bi ispisao prekršajni nalog zbog neimanja osobne iskaznice, tada mu je prišla jedna djevojka iz skupine i šapnula da to nije ta osoba radi koje su došli po dojavi te da se isti lažno predstavlja, a kada ga je upitao zašto se lažno predstavlja, kada ga je počeo ispitivati na te okolnosti, isti se počeo udaljavati od njega, pa je reakcija policijskih službenika i da se tada približavaju toj osobi, kako ne bi došlo do bijega, u jednom trenutku ga je ta muška osoba uhvatila za vrat kao da ga guši i krenula udarati s drugom rukom prema licu, uspio je blokirati udarac i izvadio peper sprej i pošpricao ga prema očima, a tada je kolega bio blizu te su ga pokušali uhvatiti čemu se opirao uhićenju, radi se o osobi nekih 110-120 kg te su u tim trenucima natezanja zajedno pali na pod i da se pokušao pridići i bio u položaju klečanja iznad te osobe, kada je taj muškarac dohvatio peper sprej koji mu je ispao, što u tim trenucima natezanja nije registrirao i pošpricao ga prema očima, u tim trenucima je i došla kolegica sa "maricom" te su ona i drugi kolega savladali navedenog muškarca i odveli ga u postaju, te je vezano za tu ozljedu bio na bolovanju nekih mjesec dana;
-da iz iskaza saslušanog svjedoka EC proizlaze istovjetne činjenice navedene iskazom tužitelja, da su nakon što su utvrdili da ta muška osoba nema osobnu iskaznicu, on otišao u vozilo i saznao kada se kolega približio sa tom muškom osobom vozilu, da mu je ženska osoba rekla da se lažno predstavlja, tako da je i nazvao bazu da će tu osobu privesti, izlaskom iz vozila je vidio da je muška osoba uznemirena, a to je zaključio po kretnjama ruku i vidio da je u jednom trenutku uhvatio kolegu za vrat, drugom rukom krenuo udarati prema licu, što je kolega uspio izbjeći udarac i odmaknuti se od te osobe kada je uzeo sprej i pošpricao navedenu osobu po licu, tada je i on bio već u neposrednoj blizini, te su kolega i on krenuli savladati navedenu osobu, što nisu uspjeli jer se radilo o osobi jače konstitucije, višoj osobi od uobičajenog, kada su svi zajedno u tom naguravanju pali na tlo a tom prilikom je kolegi i ispao peper sprej, te ga je navedena muška osoba uspjela dohvatiti pošpricati kolegu prema licu, a on je i uspio rukom izbiti navedenoj osobi sprej iz ruke, a naknadno je došla kolegica, te su savladali mušku osobu i odveli je u policijsku postaju;
-da je zbog tog događaja i ta treća osoba OC presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-2395/2021 od 14. ožujka 2022. i proglašen krivim i osuđen za počinjenje kaznenog djela silom, sprječavanja službene osobe u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti i time počinjenjem prisile prema službenoj osobi, koja je i postala pravomoćna 20. rujna 2022.
10. Prvostupanjski sud je temeljem tako utvrđenih činjenica i zaključio da predmetna ozljeda predstavlja ozljedu na radu, cijeneći odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR) u vezi sa odredbama čl. 19. st. 1. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) uz odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), s time da je do ozljede došlo za vrijeme obavljanja redovitih radnih zadataka, prilikom privođenja osobe jake fizičke konstitucije koja je pružala otpor a radi čega je u trenucima natezanja tužitelju ispao peper sprej koji je OC uzeo i upotrijebio. Prvostupanjski sud smatra da tužena nije dokazala da tužitelj svojom radnjom, imajući u vidu navedene okolnosti, uslijed krajnje nepažnje doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazala postojanje okolnosti temeljem kojih bi se oslobodila od odgovornosti, pa je time i utvrdio da je tužena u cijelosti odgovorna za štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju, s time i što je rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu.
11. Pravilno prvostupanjski sud zaključio da se radi o nastaloj povredi na radu. Pri tome se ne može raditi o nepažnji tužitelja obzirom da, zajedno sa kolegom i osobom koju su pokušali savladati su pali i time je i ispao sprej kojega je imao, a veću pažnju je tužitelj imao na osobi koja se opirala uhićenju, što ne ukazuje da tužitelj nije postupao sa potrebnom pažnjom, već suprotno, upravo i obavljanjem svoje dužnosti. I čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne zabranjuje uporabu sile od strane policijskih službenika tijekom uhićenja, pri čemu to mora biti razmjerno i neophodno, što se ocjenjuje obzirom na okolnost svakog konkretnog slučaja, opiranje uhićenju, uporaba sile u mjeri koja je bila potrebna da se obuzda ponašanje onoga koji se treba uhititi.
12. Pravilno je utvrdio time prvostupanjski sud objektivnu odgovornost tužene temeljem čl. 111. st. 1. Zakona o radu kojim je i propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Time i u svezi odredbe čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a proizlazi odgovornost tužene jer je policijski službenik prilikom obavljanja posla svojega radnog mjesta izložen opasnosti koje mogu ugroziti njegovo zdravlje, pa se radi o opasnoj djelatnosti za koju odgovara tužena po načelu objektivne odgovornosti, kao što je i odlazak na intervenciju zbog sprječavanja napada na osobu koja predstavlja žurnu i hitnu radnju policijskih službenika. Stoga je pravilno utvrđena odgovornost tužene za nastanak štete tužitelju.
13. U odnosu na visinu štete i njezine posljedice, uvidom u medicinsku dokumentaciju te vještačenjem po specijalisti oftamologu, utvrđeno je da je liječenje tužitelja sa oftamološkog motrišta završeno 13. rujna 2021., a nakon što je pošprican peper sprejem da je pretrpio bol kumulativno jakog intenziteta jedan sat, srednjeg intenziteta tri sata i niskog intenziteta do sedam dana, u odnosu na strah trpio primarni koji je bio kratkotrajan i intenzivan, sekundarni strah jakog intenziteta trpio je tri sata, srednjeg intenziteta tri sata i niskog intenziteta sedam dana, da nije bilo naruženja, nema umanjenja životne aktivnosti, te da mu nije bila potrebna tuđa pomoć. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje specijaliste oftamologa dr. PC kao stručno i jasno obrazloženo, te je temeljem čl. 19. u vezi sa čl. 1046. i čl. 1100. ZOO-a visinu pojedinih zahtjeva ocijenio slobodnom ocjenom, imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, kao i time visinu naknade, vodeći se značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, pa cijeneći trajanje bolova odredio primjerenu naknadu od 150,00 eura a u odnosu na strah ocijenio naknadu u visini od 250,00 eura, odnosno temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a utvrdio ukupan iznos od 400,00 eura da pripada tužitelju dok je preostali dio zahtjeva u iznosu od 2.100,00 eura odbijen.
14. U odnosu na žalbu tužitelja koji se protivi tako utvrđenoj visini neimovinske štete, ista nije osnovana. Na pripremnom ročištu od 10. svibnja 2024. od strane tužitelja predloženo je provesti vještačenje po vještaku oftamologu a po potrebi i nekom drugom vještaku, dok nakon provedenog vještačenja i općenitog prigovora tužitelja na isto, saslušana je vještakinja na ročištu 27. kolovoza 2024. u odnosu na dani nalaz, te i na pitanje punomoćnika tužitelja da li se može raditi o drugoj ozljedi koju je tužitelj zadobio stiskanjem za vrat, ista je navela da to nije u njezinoj domeni, već domeni kirurgije, dok je po dostavi i ocjeni zdravstvenog kartona od strane tužitelja na daljnjem ročištu 15. listopada 2024. ostala kod svojeg nalaza, a u odnosu na trajanje bolovanja propisano od liječnice obiteljske medicine je navela, da ista procjena nije u njezinoj domeni, već se može zatražiti vještačenje specijaliste psihijatra. Na tom ročištu tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, već je predložio zaključenje glavne rasprave.
15. Time u predmetnom postupku nije bilo osnove da prvostupanjski sud postupi po čl. 259. ZPP-a obzirom da za provedeno oftamološko vještačenje nije bilo potrebno provoditi drugo vještačenje, da bi se utvrdile okolnosti važne za mišljenje oftamološkog vještaka. Tužitelj je ukazivao na neke ozljede vrata, odnosno trajanje bolovanja, u odnosu na koje je i sama imenovana vještakinja navela da to ne utječe na njezin nalaz i mišljenje, dok od strane tužitelja nije bilo prijedloga za provođenjem vještačenja po vještacima druge struke. Stoga, je i pravilno prvostupanjski sud osnovom provedenog oftamološkog vještačenja i utvrdio nastalu neimovinsku štetu. Uz navedeno, ni jedna okolnost ne ukazuje da su orijentacijski kriteriji primijenjeni kao "matematička formula", već suprotno, cijeneći okolnosti u konkretnom slučaju, kao i da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i svrhom.
16. Pri tome, pravilno se od strane tužitelja navodi da je omjer uspjeha u sporu nepravilno određen u odnosu svakoga u istom uspjehu sa 50%. Pravilno od strane prvostupanjskog suda utvrđen uspjeh od 16% obzirom da se pri tome računa 100% uspjeha u osnovi potraživanja i 16% uspjeha vezano za utvrđenu visinu uspjeha u sporu, odnosno ukupno 116% koji kada se podijeli sa 2 iznosi 58%, a preostali uspjeh tužene iznosi 42%. Time se i treba od uspjeha tužitelja oduzeti uspjeh tužene, pa stoga i preostaje uspjeh tužitelja u 16%. U odnosu i na taj uspjeh trebalo je i procijeniti odnosno dosuditi nastao trošak postupka tužitelja vezano za uspjeh u sporu. Time je i cijenjen u odnosu na odštetni zahtjev na koji ima pravo (Tbr. 7. t. 1. u vezi sa Tbr. 32.) tužbu, sastav podneska od 06. veljače 2024. kojom odgovara na navode odgovora na tužbu i podneska od 13. prosinca 2024. po 100 bodova, pristupe na ročišta 20. srpnja 2024., 27. kolovoza 2024., 15. listopada 2024., na kojima su se i provodili dokazi te je i zaključena glavna rasprava, kao i ročište 05. prosinca 2024. na kojem je nakon preotvaranja glavne rasprave zaključena glavna rasprava, sve po 100 bodova, dok je za pripremno ročište održano 10. svibnja 2024. priznato 50 bodova obzirom se ne radi o ročištu na kojem su se provodili dokazi, već se raspravljalo o planu upravljanja postupkom i izvođenja dokaza. Podnesci od 10. lipnja 2024., 23. srpnja 2024. i 25. rujna 2024. priznati su od 25 boda, kao i ročište za objavu presude od 50 bodova. Time je ukupno priznato 975 boda što iznosi 2.437,50 eura a u odnosu na uspjeh u sporu od 16% 390,00 eura.
16.1. Tužitelju je pri tome trebalo u cijelosti priznati uplaćeni iznos za vještačenje od 200,00 eura i 33,18 eura time što je isti iznos u dva puta zatražen od strane vještaka specijaliste oftamologa dolaskom na saslušanje na dva ročišta kojima je i obrazlagala svoje nalaze pa je time trebalo u ukupnosti, obzirom da su oba ta iznosa po nalogu prvostupanjskog suda i plaćena od strane tužitelja priznati u ukupno plaćenom iznosu, time i ocijeniti ukupan trošak tužitelja u visini od 656,36 eura. Pri tome je i pravilan navod tužitelja da nije priznat trošak pristupa vještaka na ročište 27. kolovoza 2024., obzirom je i vještak na tom ročištu obrazlagala svoj nalaz i mišljenje kao što je i na istom ročištu odgovarala na postavljena pitanja, te je i u odnosu na pristup vještaka na tom ročištu i od tužitelja uplaćen njezin trošak, a pri tome i nakon što je ocijenila priloženi zdravstveni karton od strane tužitelja nakon tog ročišta ostala kod istog svojega mišljenja na drugom zakazanom ročištu. Stoga, i kada prvostupanjski sud je dostavio cjelokupan spis sa medicinskom dokumentacijom vještaku, a pri tome i nije pozvao tužitelja na dostavu tog zdravstvenog kartona, ne može se posebno pripisati taj propust tužitelju i time ne priznati onaj trošak koji je plaćen za pristup vještaka na tom ročištu, kao i pristup na to ročište tužitelja.
17. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci. Obzirom je žalba neosnovana u dijelu glavnog zahtjeva, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom žalbenog postupka obzirom u odnosu na glavni zahtjev nije uspio, dok je uspio samo na podredni zahtjev koji se odnosi na parnični trošak.
U Puli - Pola 31. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Nataša Babić
