Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: 143 P-1259/2018-106

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak u pravnoj stvari tužitelja pod 1) OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u ZOU Darko Šuper, Ivica Kovačev i Iva Kovačev iz Osijeka, Europska avenija 3/1, protiv tuženika pod 1) ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Lenu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu i pod 2) ĆT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Biserki Milošević, odvjetnici u Osijeku, Europska avenija 10/1, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uknjižbe, nakon održane glavne rasprave dana 4. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika umješača na strani tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika pod 1) i tuženika pod 2) te nakon objave presude dana 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim kupoprodajni ugovor sklopljen dana 28. ožujka 2018. godine između I-tuženika ČT iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja i II-tuženice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji se odnosi na kupoprodaju dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen vještačkim nalazom i mišljenjem vještaka mjerničke struke Geo Lesi j.d.o.o. iz Zadra, oznake 1-2-3-6-C-B-1, površine 233 m2“.

II Utvrđuje se da su prednici I-tuženika ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ugovora od 15. studenog 1978. godine, prodali tužiteljima OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove sjeverni dio sadašnje kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od magistralne ceste Rijeka- Zadar prema nekretnini u vlasništvu tužitelja, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], označen u vještačkom nalazu i mišljenju vještaka mjernika Geo Lesi j.d.o.o. iz Zadra, oznakama 1-2-3-6-C-B-1, površine 233 m2, što je II-tuženica ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te je dužna trpjeti cijepanje kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i formiranje čestice utvrđene vještačkim nalazom i mišljenjem vještaka mjernika Geo Lesi j.d.o.o. iz Zadra, oznake 1-2-3-6-C-B-1, površine 233 m2, te potom trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja svakog u 1/2 dijela na tako formiranoj čestici nastale od dijela čestice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traže da I-tuženik ŠT, OlB: [osobni identifikacijski broj] trpi cijepanje kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i formiranje čestice utvrđene vještačkim nalazom i mišljenjem vještaka mjernika Geo Lesi j.d.o.o. iz Zadra, oznake 1-2-3-6-C-B-1, površine 233 m2, te potom da trpi uknjižbu prava vlasništva tužitelja svakog u 1/2 dijela na tako formiranoj čestici nastale od dijela čestice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužitelja i umješača da im tuženici pod 1) i pod 2) naknade parnični trošak, već tužitelji i umješači na strani tužitelja te tuženica pod 2) snose svaki svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su upisani kao suvlasnici u jednakim dijelovima na nekretnini oznake čest. 2371/3 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište. Tužena pod 2) upisani je samovlasnik nekretnine oznake čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina], pašnjak, a vlasništvo je stekla temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tuženikom pod 1) dana 28. ožujka 2018. godine. Prethodno je tuženik pod 1) stekaoo vlasništvo nasljeđivanjem majke KT i tete pok. AT. Pred ovim sudom u tijeku je postupak između tužitelja i tuženika pod 1) radi utvrđivanja prava vlasništva na dijelu čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina], sada u vlasništvu tuženice pod 2). Tužitelji su temeljem ugovora o prodaji od dana 15. studenog 1978. od KT i AT kupili sporni dio nekretnine te sagradili kuću na čest. 2371/3, a sporni dio čest. 2371/1 koriste kao svoje dvorište i pristup kući. Utom postupku tuženik pod 1) priznao je tužiteljima pravo vlasništva na sjevernom dijelu nekretnine gledajući od magistrale ka jugu – moru. Tuženicima je bila poznata činjenica, u trenutku kupovine, da je sporni dio vlasništvo tužitelja no unatoč tome što je tuženik pod 1) isto priznao, sklopio je s tuženicom pod 2) kupoprodajni ugovor kojim joj je prodao cijelu nekretninu. Isto proizlazi i oz cijene stavljene u ugovor. Od kupovine 1978. godine tužitelji se nalaze u kvalificiranom posjedu dijela čest. 2371/1 koja je ograđena i koje su činjenice poznate tuženicima. Budući da tuženik nije mogao na tuženicu prenijeti više prava nego što ga sam ima, predmetni ugovor između njih je ništetan jer je suprotan kogentnim propisima. Predlažu prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica pod 2) u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu i ističe da je čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina] u njezinom isključivom vlasništvu. Riječ je o ostatku nekadašnje čest. 890/22 koja je bila u vlasništvu ŠT i njegovih prednika i koji nikada nije bio otuđen dok navedeni nije prodao isto tuženici. Ugovor je napravljen zakonito i ista se upisala u zemljišne knjige. Nekadašnja čest. 890/22 parcelirana je i prodana različitim osobama koje su gradile kuće, kao što je slučaj s OTD. Predmetna nekretnina nije prodana tužiteljima niti isti imaju dokaze za to. Isti su vlasnici čest. 2371/3. Dio nekretnine čest. 2371/1 koji su tužitelji zaposjeli isti drže bez ikakve pravne osnove kao nepošteni posjednici. Temeljem svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tuženik pod 1) u podnesku od dana 9. prosinca 2019. navodi da je utužena nekretnina čest. 2371/1 u isključivom vlasništvu tužene pod 2). Ista nekretnina dio je nekadašnje čest. 890/22 koja je bila u vlasništvu njegovih prednica, majke i tete dok nije prodana tuženici ĆT. Tužitelju su svoju nekretninu kupili 1978., knjižili se, i nikada nisu isticali dodatne zahtjeve prema prednicama tuženika, već su se to sjetili učiniti tek 2018. godine neosnovano pokušavajući prisvojiti dio tuđe nekretnine. Dakle, tužitelj je postao vlasnik utužene nekretnine u času smrti njegovih prednica, a vlasnica je tuženica na temelju valjanog pravnog posla 2018. godine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od dana 6. rujna 2019. umješač na strani tužitelja BTD dala je izjavu o stupanju u parnicu koju je sud prihvatio rješenjem od dana 9. prosinca 2019. godine, a kako je ista preminula kao umješači danas su aktivni njezini nasljednici.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kupoprodajni ugovor od dana 15. studenog 1978. (l.s. 8-10), rješenje Katastra od 29. travnja 1981. (l.s. 12), Uvjerenje Katastra od 18. srpnja 2011. (l.s. 13), građevinsku dozvolu od 14. rujna 1981. (l.s. 14- 15), kupoprodajni ugovor od 28. ožujka 2018. (l.s. 19-21), zk izvadak (l.s. 22-23 i 86- 92), povijesni prikaz zk izvatka (l.s. 24-25), povijest posjedovanja za čest. 2371/1, /3 i /4 k. o. [katastarska općina] (l.s. 51-52), izvod iz katastarskog plana (l.s. 53), posjedovni list broj 622, 678 i 679 (l.s. 76-77 i 93-94), prijavni list (l.s. 83), kupoprodajni ugovor od dana 2. listopada 1978. (l.s. 178-180), skicu mjerenja 17-2 za k. o. [katastarska općina] (l.s. 206), skicu premjeravanja (l.s. 207), održan je očevid na licu mjesta dana 26. travnja 2022. (l.s. 217-219), presliku katastarskog plana (l.s. 229-230), skicu lica mjesta sa sudskog očevida s fotografijama (l.s. 231-232), suglasnosti (l.s. 247-249), saslušani su svjedoci na ročištu od dana 8. rujna 2020. (l.s. 260-254), saslušani su svjedoci na ročištu od dana 14. rujna 2022. (l.s. 251-264), saslušani su svjedoci na ročištu od dana 3. listopada 2022. (l.s. 269-275), saslušani su svjedoci na ročištu od dana 24. listopada 2022. (l.s. 283-286), geodetsku podlogu za granicu pomorskog dobra s prijedlogom (l.s. 336-338), zamolbeno je saslušan tužitelj pod 2) dana 17. listopada 2023. (l.s. 409- 410), zamolbeno je saslušan tuženik pod 1) dana 31. siječnja 2025. (l.s. 565-567), presude ovog suda broj: P-557/2017 i Gž-478/2021 (l.s. 147-160), presudu broj: P- 1152/2010 (l.s. 135-140), spise ovog suda broj: P-1640/12 i Z-7331/10.

6. Nakon održanog očevida na licu mjesta tužitelji su uredili tužbeni zahtjev čemu se tuženik pod 1) usprotivio međutim odluka suda o tome je izostala kao nepotrebna jer se ne radi o objektivnoj preinaci tužbe, već uređenju tužbenog zahtjeva.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

8. Predmet spora zahtjev je tužitelja pod toč. I da se utvrdi ništetnost kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 28. ožujka 2018. godine između tuženika pod 1) kao prodavatelja i tuženice pod 2) kao kupca (u nastavku: kupoprodajni ugovor/2018) u dijelu koji se odnosi na kupoprodaju dijela čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina] u površini 233 m2.

8.a. Predmet spora zahtjev je tužitelja pod toč. II da se utvrdi kako su prednici tuženika pod 1) prodali tužiteljima dio čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina] u površini 233 m2 1978. godine što da su tuženici dužni priznati i trpiti cijepanje (parcelaciju) nekretnine oznake čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina] za navedenu kvadraturu te potom i uknjižbu prava vlasništva tužitelja na tako formiranoj parceli na jednake dijelove.

9. Iz činjenične osnove tužbe proizlazi da se tužitelji pozivaju na okolnost da je tuženik pod 1) prodao dio nekretnine čest. 2371/1 tuženici pod 2) koji dio u trenutku prodaje više nije bio u njegovom vlasništvu što da čini kupoprodajni ugovor/2018 u tom dijelu ništetnim. Nadalje tvrde da se radi o 233 m2 koji su oni kupili 1978. godine od prednika tuženika pod 1) od kada se nalaze u mirnom i neprekinutom posjedu.

10. Nije sporno između stranaka da su tužitelji vlasnici čest. 2371/3 k. o. [katastarska općina] u naravi kuća dvorište (pašnjak) u površini 299 m2. Nesporno je i da je tužena pod 2) uknjižena na čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak u površini 1193 m2 za cijelo. Također je nesporno da su tužitelji u posjedu dijela čest. 2371/1 u površini od 233 m2 točno označenih i opisanih na skici sudskog očevida.

11. Sporno je da li je valjan kupoprodajni ugovor/2018 u dijelu kojim je tuženik pod 1) prodao tuženici pod 2) 233 m2 čest. 2371/1. Sporno je i da li su tužitelji kupili od prednika tuženika predmetnih 233 m2 1978. godine ili nisu te ukoliko jesu sporno je da li su to tuženici znali u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora/2018.

12. Iz kupoprodajnog ugovora od dana 15. studenog 1978. godine sklopljenog između KT i AT kao prodavatelja te OT i BT kao kupaca (u nastavku: kupoprodajni ugovor/1978) slijedi da je prodana površina od 406 m2 – dio čest. 890/22 k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak koja je iskolčena i ucrtana u priležeći položajni nacrt Katastar Zadar iz prosinca 1975. godine.

13. z Uvjerenja od 18. srpnja 2011. Katastra Zadar vidljivo je da čest. 2371/3 u novoj izmjeri odgovara dijelu čest. 890/22 stare izmjere, sve k. o. [katastarska općina].

14. Prema kupoprodajnom ugovoru/2018 ŠT prodao je ĆT čest. 2371/1 u površini od 1193 m2 za cijelo te se ista i uknjižila te iste godine u zemljišnoj knjizi.

15. Na sudskom očevidu od 26. travnja 2025. pokazan je predmet spora koji prema skici ovlaštenog geodeta ima površinu od 233 m2 (koji se odnosi na čest. 2371/1) u naravi dvorište većim dijelom pošljunčano i betonirano, manjim je travnata površina. Služi kao prilaz od magistrale prema jugu do mora te kao dvorišta tužitelja s velikim borovima ograđena prema susjednim nekretninama sa svih strana što je jasno vidljivo na fotografijama koje priležu skici.

16. Na okolnost utvrđivanja što su tužitelji točno kupili od prednika tuženika pod 1) ČT sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke.

Svjedokinja ĐT, obližnja susjeda, nema saznanja o relevantnim činjenicama za spor pa se ovaj iskaz ocjenjuje beznačajnim. Ne zna tko se koristi putem prema moru od magistrale niti da li postoji kapija koja se zaključava na mjestu dvorišta tužitelja. Tuženika pod 1) ne poznaje, a da je ĆT kupila „put“ zna jer je to tužena rekla.

17. Svjedok IT, susjed, put prema moru koristio je od 70-tih godina pa sve dok na tom predjelu nisu izgrađene kuće kada se izgradio ogradni zid na kojem je postavljena kapija međutim ne zna tko ju je postavio niti približno kada. Prolazila je i tužena dok joj nisu zabranili.

Ovaj svjedok potvrđuje već utvrđenu činjenicu da su nekretnine tužitelja ograđene međutim ne zna kada niti išta zna o ŠT ili okolnostima sklapanja kupoprodajnog ugovora/1978 te onog iz 2108. pa se i ovaj iskaz ukazuje nevažnim.

18. Svjedokinja UT, obližnja susjeda, navodi da je put prema moru koristila sve do par godina poslije Domovinskog rata kada se više nije moglo proći jer su se kuće gradila i ljudi su ograđivali svoje nekretnine. Stavljena je i kapija prema magistrali s lokotom. Iz priče zna da je tužena kupila put, ali ne zna detalje o tome. Ograda postoji sa svih strana osim između čest. 2371/1 te objekata na čest. 2371/3 i /4.

Svjedokinja je iskazivala slično kao i gore navedeni svjedoci, ali se uspjela orijentirati u vremenu navevši da su ograde s kojima se zabranio prolaz prema moru te s kojima je definiran posjed tužitelja negdje par godina poslije Domovinskog rata te joj sud u tom dijelu poklanja vjeru jer se radi o nepristranoj i nezainteresiranoj svjedokinji koja o ovoj okolnosti ima neposredna i osobna saznanja.

Dakle, posjed tužitelja neometan je na način kako je utužen računajući od 1997. do podnošenja tužbe najmanje 21 godinu.

19. Na ročištu od dana 14. rujna 2022. saslušani su u svojstvu svjedoka VT i HT koji su djeca sada pokojne BTD te su s njezinom smrću kao nasljednici stekli svojstvo umješača na strani tužitelja u ovoj parnici.

S obzirom na navedeno ovi iskazi su opterećeni osobnim i imovinskim interesom za uspjehom tužitelja u sporu jer će se ishod ove parnice izravno odraziti na njihove šanse za uspjehom u sporu koji se vodi pred ovim sudom pod posl. brojem P-635/22 (stari P- 1842-18) gdje sudjeluju kao tužitelji protiv ĆT i ŠT u praktički identičnoj pravnoj stvari.

Slijedom iznijetoga sud nije posebno cijenio njihovo svjedočenje zbog pristranosti i subjektivnosti.

20. Svjedokinja GT, također vlasnica nekretnine u neposrednoj blizini, u bitnome navodi da su tužitelji kupili svoje parcele istu godinu kao i njezini roditelji, tu negdje, misli da su svi oni istovremeno gradili kuće jer u jednom trenutku se dobila građevinska dozvola za sve te parcele koje su bile u istom nizu. Predmetna parcela bila je ograđena žicom na zapadnoj strani nekretnine kao i na zapadnu stranu ostalih čestica 2371/3, 2371/4. Željezna žica bila je i u odnosu na donji dio prema moru. Ne zna koliko su kvadrata tužitelji kupili. Osim BTD i HT nitko nije koristio taj ograđeni dio zemljišta. Tu su bile njihove dvije kuće i njihova dvorišta.

Sud iskaz cijeni kao uvjerljiv i vjerodostojan. Svjedokinja je na sud ostavila dojam iskrene osobe koja svoja saznanja crpi neposredno i nije opterećena pristranošću ili osobnim motivima za uspjeh bilo koje od strana u sporu. S istim iskazom sud smatra utvrđenim s visokim stupnjem vjerojatnosti da su nekretnine tužitelja ograđene kao danas dugi niz godina vrlo vjerojatno i prije Domovinskog rata, najkasnije do njegovog završetka ili godinu dvije kasnije.

21. Svjedok FT kupio je svoju parcelu 1998.. Kuća BTD je zapadno od njegove kuće. U tom trenutku kuća BTD i dvorište je izgledalo kao i danas. Parcela je bila ograđena od magistrale do mora. Prema Magistrali ima jedan žičani dio, s jednim dijelom betonski zidić i dalje idu klizna vrata za auta. U zapadnu stranu je ograđena žicom razvučena između željeznih šipki koje se nalaze na niskom betonskom zidiću, a u istočnu stranu je isto žičana ograda sa željeznim stupićima na betonskom zidiću. S ĆT je imao sudski spor zbog smetanja posjeda, tužila ga je i izgubila.

Iskaz svjedoka u dijelu u kojem opisuje stupanj ograđenosti nekretnina tužitelja i njihov izgled u suglasju je s drugim iskazima na istu okolnost pa svjedoku sud poklanja vjeru bez obzira na sudski spor s tuženom. O drugim bitnim okolnostima, a tu su sklapanje ugovora o kupoprodaji/1978 i /2018 svjedok nema saznanja niti zna išta o tome koliko su uistinu tužitelji kupili kvadrata. Navodi oko elaborata za proglašenje granica pomorskog dobra na dijelu utužene nekretnine nisu od značaja za ovu parnicu.

22. Svjedok MT bio je u Jasenicama za vrijeme rata. Kada je bilo primirje 1993. povukli su se u jednu kuću u [adresa] uz cestu s donje strane. Kada su dolazili u tu kuću, s desne strane je bio taj široki put kojim su prolazili Tamićem i parkirali bi ispred kuće. Isto tako, s druge strane, s lijeve strane, bio je i jedan uži put samo za prolaz, nije se moglo tuda proći autom. Ne zna tko su bili vlasnici te kuće, misli da je bila kuća na kat, nije siguran. U to vrijeme nije bilo ogradnog zida ni s magistrale, ni sa strane te kuće, nikakva žica, osim što je dolje na plaži bila neka žica. Nakon što je kao hrv. vojnik napustio tu kuću, poslije nikad nije bio tamo.

Iskaz ovog svjedoka vremenski je ograničen na jedan mjesec 1993. godine. Ne zna tko su vlasnici kuće u kojoj je tada boravio pa se analizom iskaza ne može sa sigurnošću utvrditi da li isti navodi o nekretninama tužitelja ili od drugih ljudi, ne sjeća se ni izgleda kuće. Tvrdi da nije bilo drveća na tom prostoru što ne može biti istina jer je na očevidu utvrđeno da na nekretnini tužitelja postoje velika stabla bora koja su morala biti zasađena davno prije 1993. godine. O istome je navodila svjedokinja GT kada je rekla da je to u trenutku kupovine terena 70-tih godina 20. st. sve bila borova šuma. Ne zna ništa o kupoprodajnim ugovorima, a svoja saznanja o kupovini puta crpi isključivo iz priče ĆT. Nastavno, sud iskaz ocjenjuje kao nepouzdan i manjkav.

23. Svjedokinja TT, međaš s tužiteljima u [adresa], roditelji su joj kupili teren 1984. godine u vrijeme kada su tužitelji već počeli graditi svoju kuću. Ispred same kuće se nalazi dvorište koje su tužitelji cijelo vrijeme koristili na način da su tu parkirali svoje vozilo, a nekad bi tu roštiljali i družili se. Dvorište je bilo uvijek ograđeno, bio je zid i dvije kapije. Nikad nije čula da bi O netko spočitavao pravo vlasništva i posjed. Upitana ne sjeća se sada je li u ono vrijeme 1984. postojao ogradni zid, ali zna da je dvorište uvijek bilo ograđeno iz razloga što se proteže do same magistrale, zna da je jedno vrijeme bila postavljena i žica.

24. Svjedok PT je prijatelj sa zetom od BTD, inače živi u 2 km udaljenom Starigradu. Opisuje da su najprije bila jedna vrata, pa je onda njihov stric, brat od OT, napravio druga, a sada imaju još i treća vrata koja su napravljena prije par godina. Isto tako mora reći da je na ovom dijelu gdje su vrata bio i ranije ogradni zid, kojeg su B podigli. Treća vrata su napravljena prije 5-6 godina, uglavnom zid je bio do kraja, pa su ga izbili i stavili vrata. Na dvorišnom dijelu ispred kuće, B su parkirali svoja vozila i koliko zna, nikad ih nitko nije smetao u tome.

Svoja saznanja svjedok crpi neposredno od 1997. naovamo. Suglasno je iskazivao kao i ranije saslušani svjedoci na okolnost izgleda i stupnja ograđenosti nekretnina te neometanja od strane trećih pa bez obzira na prijateljske odnose s obitelji OT sud drži njegov iskaz vjerodostojan.

25. Svjedok LT ima kuću do tužitelja pa su se tako upoznali. Zna da su ti ljudi kuću napravili i koristili dvorište te nitko drugi. On je 1983. s druge strane magistrale kupio sebi gotovu kuću, od tada se poznaju. B su tada već imali napravljenu kuću, a dvorište od je isto kao i u vrijeme kada je on kupio kuću 1983., bilo je ograđeno zidom, betonskim blokovima, bila su i vrata, dvije kapije jer su to ustvari dvije kuće od dva brata. Kasnije, tamo negdje unazad 10 godina, oni su taj zid malo uredili, skinuli su ciglenu kupu koja je bila na vrhu zida, a često se lomila i poravnali betonom. Dvorište od magistrale pa do kuće koristili su Mihaljevići za parking. Još 1983. kada je on kupio svoju kuću preko puta kuće tužitelja, sjeća se da je postojao ogradni zid u zapadnu stranu, odnosno da su tužitelji u to vrijeme imali ograđeno dvorište i s lijeve i desne strane te do magistrale.

Sud poklanja vjeru ovom nesrodnom i nezainteresiranom svjedoku za ishod postupka jer ima neposrednih i osobnih saznanja o odlučnoj činjenici neometanog posjedovanja predmetnih nekretnina, stupnja ograđenosti i korištenja, a iskazivao je sigurno, precizno i suglasno s iskazima ostalih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru.

26. Tužitelj pod 2) BT u stranačkom iskazu u bitnome navodi da je dio zemlje što je ŠT prodao ĆT zapravo njihovo zemljište koje su prethodno pok. OT i on kupili od Mladenove majke i tetke. ĆT je prodao i dio čestice ŽT. Nakon što su OT i on kupili zemljište odmah su ga ogradili i to tako da su prvo napravili ogradu do magistrale jer su imali malu djecu, a zatim su ogradili zemljište prema istoku i zapadu.

Prilikom kupovine zemljišta 1978. bio je predočen položajni nacrt tog zemljišta koji se spominje u ugovoru/1978 i točno je znao što kupuje. Kuću su sagradili 1981. Od 1978. pa do danas nikada nitko nije osporavao njihovo vlasništvo na tom zemljištu pa ni Mladenova majka i tetka koje su ga prodale. Ika do mora nikada nije išla preko njegovog placa niti je ikada ušla u posjed bilo kojeg dijela placa.

Tužitelj je iskazivao suglasno sa iskazima svjedoka kojima je sud poklonio vjeru i čiji su iskazi ocijenjeni kao vjerodostojni.

27. Tuženik pod 2) ŠT upitan navodi da je želio kupoprodajom pomoći drugotuženici ĆT da lakše dođe do mora budući da je ona invalid. Imao je namjeru prodati čitavu nekretninu površine oko 1200 m2. Prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 28.03.2018. drugotuženica nije bila na licu mjesta s njim ni prije pa niti poslije sklapanja ugovora. Na navedenoj nekretnini bio je na licu mjesta prije nekih 10-ak godina kada mu je VT pokazao nekretninu. Pokazao mu je čitavu površinu i proveo ga kroz nekretninu s morske strane. Kada je oko 2014. bio na nekretnini koja je bila predmet prodaje sjeća se da je postojala ograda prema cesti i prema moru, oko kuća VT i BT s desne strane gledano od kopna prema moru. Ostalo nije zamijetio jer nije obraćao pažnju na to. Njegova teta da je vodila poslove oko kupoprodaje nekretnine Mihaljevićima 1978. Uvjeren je da je ona to vodila trgovački precizno i da je postojala nekakva sumnja vezana uz taj ugovor uvjeren je da bi ga ona bila na to upozorila barem u oporuci. Problem gleda na način da Š i B nisu pristali na darovnicu s njegove strane. Da su pristali ne vidi kakav bi problem iz toga proizišao. Od OTD saznao je za postojanje dviju nekretnina od kojih je jedna bila provedena u zemljišne knjige, a u odnosu na drugu koja je pripala nećacima stanje nije bilo provedeno. OTD je od njega tražila da provede ostavinski postupak iza majke i tetke. To je učinjeno ali se odužilo zbog dugog bolovanja i smrti njegove žene Kada je prihvatio pokrenuti taj ostavinski postupak kao uslugu gospođi OTD nije znao da će navedeno biti povezano s tolikim troškovima. I dalje mu nije jasno zašto gospođa OTD nije pristala na darovnicu tj. da joj daruje navedenu nekretninu, a što bi čitavu situaciju pojednostavilo, već mu je rekla da će ga formalno tužiti. Njemu nije odgovaralo da ga netko tuži pa čak ni iz formalnih razloga. To je njemu oduzimalo vrijeme, dobio je veliki broj sudskih poziva i to je jedan od glavnih razloga zašto se želio riješiti brige tj. nekretnine i zašto ju je prodao ĆT. U vrijeme kada je razgovarao s gospođom OTD nije imao dvojbi da ta imovina ne bi pripadala Ć i O. To je bilo jasno od samog početka

27.a. Pažljivom analizom i ocjenom iskaza tuženika ŠT nedvojbeno se može zaključiti da isti ne osporava da je utužena površina predmetne nekretnine njihov posjed i vlasništvo. To se posebno vidi iz dijela iskaza u kojem isti navodi da u vrijeme kada je razgovarao s gospođom OTD nije imao dvojbi da ta imovina ne bi pripadala Ć i O i da mu je to bilo jasno od početka. Također je izvjesno da je tuženik znao otprilike koja površina pripada tužiteljima jer mu je na terenu 2014. godine upravo umješač na strani tužitelja pokazivao nekretnine, a one sada sporne bile su ograđene i činile cjelinu s nespornim vlasništvom tužitelja. Sud prihvaća i objašnjenje tuženika zašto je prodao cijelu parcelu tuženici ĆT jer se želio riješiti brige tj. nekretnine.

28. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 i 81/15 - dalje ZV) propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

Članak 115. st. 1. ZV propisuje da na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

29. Dovodeći iskaze saslušanih svjedoka čiji su iskazi ocjenjenim uvjerljivim i objektivnim s iskazom tužitelja, ali i tuženika ŠT sud smatra utvrđenim s visokim stupnjem vjerojatnosti da su tužitelji ugovorom o kupoprodaji/1978 kupili od prednica tuženika pod 1) spornu površinu od 233 m2 čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina]. Iako u spisu ne prileži položajni nacrt tog zemljišta koji se spominje u ugovoru o kupoprodaji /1978 kako bi se nedvojbeno moglo utvrditi što je bio predmet kupoprodaje bitno je uočiti da su tužitelji po kupoprodaji krenuli s gradnjom kuće i postupno su se ograđivali na način kako je ograđeno danas. U niti jednom trenutku prednice tuženika nisu ih upozorile ili prigovorile da su zauzeli veću površinu od one koje su kupili. S obzirom da je tuženika pod 1) rekao da je njegova tetka vodila poslove s trgovačkom preciznošću neuvjerljivo je da ne bi reagirala na neki način s obzirom da površina od 233 m2 kvadratnih nije mala. Svi izvedeni dokazi upućuju da je utuženi dio čest. 2371/1 bio obuhvaćen ugovorom pa je prihvaćen tužbeni zahtjev pod toč. II u odnosu na uknjiženu vlasnicu ZT kao osnovan.

29.a. S druge strane u odnosu na tuženika pod 1) isti nije prihvaćen u dijelu trpljenja cijepanja i uknjižbe na budućem parceliranom dijelu čest. 2371/1 jer isti nije uknjiženi zemljišnoknjižni vlasnik ni posjednik pa je zbog promašene pasivne legitimacije valjalo u odnosu na ovog tuženika odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovan.

29.b. Dodatno se pojašnjava se da se u kupoprodajnom ugovoru/1978 spominje kvadratura od 406 m2 čest. 890/22 stare izmjere dok čest. 2371/3 sada ima površinu od 299 m2. Dakle, pojavljuje se višak od 126 m2 koji su utuženi u odnosu na navedenu kvadraturu u kupoprodajnom ugovoru/1978. Naime, 299 m2 + 233 m2 od čest. 2371/1, a koji su predmet ovog postupka, iznosi 532 m2. Znači 532 m2 minus 406 m2 (iz ugovora) iznosi 126 m2. Iako nema položajnog nacrt tog zemljišta koji se spominje u ugovoru o kupoprodaji/1978 prema kojemu se kolčilo sud ponavlja da su izvedenim dokazima tužitelji uspjeli dokazati da je i cijela utužena površina bila predmetom ugovora o kupoprodaji/1978.

29.c. U odnosu na tuženicu pod 2) u postupku je utvrđeno da je ona godinama prije 2018. godine ljetovala u [adresa] gdje ima kuću odmah poviše magistrale u neposrednoj blizini tužitelja. Kao takva morala znati jer u svojoj nekretnini koja je odmah preko puta ljetuje unazad 40 godina, i tuda je nekad prolazila pa joj nije moglo ostati nepoznato, da tužitelji svojataju i drže u neometanom posjedu spornih 233 m2 čest. 2371/1. Isto znači da nije bila savjesna u trenutku kupoprodaje i uknjižbe 2018. godine u zemljišnoj knjizi pa je načelo povjerenja u istinitost i potpunost stanja u zemljišnoj knjizi ne štiti.

29.d. Naime, prema odredbi čl. 122. st. 1. i 2. ZV smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

Odredba čl. 124. st. 1. istog Zakona propisuje da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

29.e. Uvidom u pravomoćnu presudu broj: P-1152/2010 od 6. listopada 2016. vidljivo je (str. 5 obrazloženja) da je tužena iskazala kako je svoj teren kupila još 1988. i počela graditi kuću. Kako je nesporno da je udaljenost od sporne utužene površine do nekretnine tužene cca 50 m te da se svi sudionici ove parnice vrlo dobro poznaju kao susjedi još od 80-tih godina 20. st. nema nikakve sumnje da je tužena znala, a s obzirom na razdoblje i stupanj ograđenosti nekretnina tužitelja, tako i utuženog dijela čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina], da je spornih 233 m2 posjed i vlasništvo tužitelja koje neometano koriste najmanje tridesetak godina, a svakako prije 2018. godine. Slijedom iznijetoga tužena se ne može s uspjehom pozivati na načelo istinitosti i potpunosti podataka u zemljišnoj knjizi jer su tužitelji dokazali da je u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora/2018 bila nesavjesna.

30. U odnosu na toč. I izreke presude:

Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako za to o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

31. Pozitivnim pravnim poretkom Republike Hrvatske odnosno Zakonom o obveznim odnosima taksativno su nabrojani razlozi ništavosti koji se javljaju u slijedećim vidovima: poslovna nesposobnost stranke, nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volja, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost odnosno neodredivost činidbe, nepostojanje i nedopuštenost osnove i nedostatak potrebnog oblika – forme ugovora. Pravna nevaljanost ugovora obuhvaća i pojam ništavosti (ništetnosti) i pobojnost ugovora.

32. Odredba čl. 460. ZOO propisuje da prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelja, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.

33. U presudi Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-1703/16-2 navodi se slijedeće: "Međutim, prodaja tuđe stvari nema za posljedicu ništavost ugovora u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO, već daje pravo kupcu koji nije znao, niti je mogao znati da je stvar tuđa zahtijevati raskid ugovora, odnosno naknadu štete, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud u brojnim odlukama (Rev-1001/00 od 25. studenog 2003., Rev-683/05 od 25. srpnja 2007., Revx-780/11 od 17. veljače 2015., Revx-376/14 od 17. ožujka 2015. g.)".

34. Dakle, u konkretnom slučaju prodaja dijela nekretnine koji nije bio u vlasništvu prodavatelja odnosno tuženika pod 1) u trenutku kupoprodaje ne čini kupoprodajni ugovor/2018 iz toč. I tužbenog zahtjeva pravno nevaljanim, već u odnosu na stvarne vlasnike ne proizvodi pravne učinke.

Slijedom iznijetoga stajalište je ovoga suda da otuđenje tuđe stvari ne čini pravni posao ništetnim jer ni ustavne odredbe niti ostali stvarno pravni ili obvezno pravni propisi ne zabranjuju s posljedicom ništetnosti ugovorno raspolaganje tuđom stvari trećoj osobi (sl. i u odluci VSRH Rev-91/04). Takav ugovor stvarnog vlasnika ne obvezuje niti u odnosu na njega proizvodi pravne učinke. Kako tužitelji takav zahtjev nisu postavili sud nije u tom pravcu imao o čemu odlučivati, a tužbeni zahtjev usmjeren na ništetnost ugovora trebalo je odbiti kao neosnovan.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023). Tužitelji i umješači djelomično su uspjeli u parnici u odnosu na tuženu pod 2) jer je jedan tužbeni zahtjev odbijen dok je drugi prihvaćen pa je riješeno da svaki snose svoj parnični trošak. Tuženik pod 1) je u cijelosti uspio u parnici međutim kako nije popisao trošak odluka suda o istome je izostala.

U Zadru, 31. ožujka 2025.

Sudac

Sonja Miljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1.Tužiteljima po punomoćniku

2.Tuženiku pod 1) po punomoćniku

3. Tuženici pod 2) osobno

4. Umješačima po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte