REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 4709/22-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Luki Tvrdiću, odvj. u Splitu protiv tuženika GENERALI OSIGURANJA d.d. ZAGREB, OIB: 10840749604, Slavnonska avenija 1 B, zastupanog po pun. iz odvj. društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 12. veljače 2025. g. u prisutnosti tužiteljice s pun. i pun. tuženika, dana 31. ožujka 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik Generali osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 10840749604, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji iznos od 8.148,60 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 12. ožujka 2019. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos od 1.883,47 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 31. ožujka 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužiteljica je ustala tužbom pred ovim sudom dana 30. prosinca 2022. g. u kojoj je navela da je dana 2. siječnja 2019. g. došlo do požara u stanu u njenom vlasništvu koji je ''pokriven'' policom osiguranja imovine-rizik požara odnosno do osiguranog slučaja. Predmetno osiguranje da je višegodišnje te, po navodima samog tuženika, važeća polica ima oznaku P-116-10612982295. Tužiteljica da se obratila tuženiku u mirnom postupku te je tuženik prihvatio svoju odgovornost i ponudio tužiteljici naknadu ali u nepravičnom iznosu od 30.464,50 kn odnosno 4.043,33 EUR. Obzirom je nastala šteta veća od one koju je procijenio tuženik tužiteljica da ima pravo na isplatu pravične i pravilno obračunate štete. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 96.692,24 kn odnosno 12.833,26 EUR s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužiteljica kod tuženika ima sklopljenu Policu osiguranja imovine-Privatni rizici- EVP, broj police P116-1021089568 za period osiguranja od 24. srpnja 2008. g. do 24. srpnja 2023. g., a koja polica je vinkulirana u korist PBZ Zagreb d.d. Zagreb. Sastavni dio navedene police odnosno ugovora o osiguranju da su Opći uvjeti za osiguranje imovine 108-0102 te Uvjeti za osnovno osiguranje obiteljske kuće i etažnog vlasništva 108-0202. Obzirom je polica vinkulirana u korist PBZ Zagreb d.d. Zagreb istaknut je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice. Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva iznad nespornog isplaćenog iznosa od 30.464,50 kn, a s obzirom je protivna odredbama ugovora o osiguranju te pripadajućim uvjetima. Nadalje, iz navoda tužbe te dostavljenih priloga uz tužbu da proizlazi da tužiteljica potražuje i naknadu štete za stvari u kućanstvu, što, sukladno polici i pripadajućim uvjetima, nije predmet osiguranja, pa da je taj dio zahtjeva tužiteljice neosnovan u cijelosti i iz tog razloga. Tuženik se usprotivio i zatraženom tijeku kamata.

Tužiteljica je u podnesku od 24. listopada 2024. g. (dva podneska) konačno uredila tužbeni zahtjev zatraživši isplatu daljnjeg iznosa od 8.148,60 EUR s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja broj P412-1021089568, dopisa tuženika od 12. ožujka 2019. g. s Izjavom o namirenju, obavijesti od 12. ožujka 2019. g., prigovora od 24. lipnja 2020. g., ponude-predračuna od 20. veljače 2019. g. s popisom i obračunom građevinskih radova, ponude broj 40-20 od 29. siječnja 2020. g., ponude broj 07/2019 od 20. siječnja 2019. g., ponude broj 19-1042 od 10. siječnja 2019. g., obračuna tuženika, police osiguranja imovine-privatni rizici-EVP broj P116- 1021089568 od 5. srpnja 2018. g., Općih uvjeta za osiguranje imovine i Uvjeta za osnovno osiguranje obiteljskih kuća i etažnog vlasništva u primjeni od 29. prosinca 2006. g., prijave štete-osiguranje imovine od 2. siječnja 2019. g., zapisnika o očevidu i procjeni štete od 3. siječnja 2018. g., naloga za isplatu od 12. ožujka 2019. g., fotografija predanih u spis uz tužbu, uz odgovor na tužbu i uz podnesak tuženika od 24. travnja 2023. g., dopisa PBZ Zagreb d.d. Zagreb od 12. ožujka 2024. g. s dokumentacijom za kredit broj 9013916359 i cjelokupnog spisa tuženika formiranog povodom izdavanja police osiguranja i povodom štetnog događaja. Sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Srećku Žuriću koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 18. kolovoza 2024. g.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu osigurane svote radi štete koja je nastala na stanu u vlasništvu tužiteljice u kojem je 2. siječnja 2019. g. izbio požar. Stan tužiteljice, nije bilo sporno, bio je osiguran kod tuženika temeljem police osiguranja imovine-privatni rizici-EVP broj P-116-10612982295 u razdoblju od 24. srpnja 2008. do 24. srpnja 2023. g., za iznos osiguranja od 47.662,50 EUR.

S obzirom da je u polici o Ugovoru o osiguranju bila navedena posebna odredba o tome da se polica vinkulira u korist PBZ Zagreb d.d. Zagreb trebalo je, prije svega, raspraviti istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije tužiteljice.

Tužiteljica je u odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije na pripremnom ročištu od 27. veljače 2024. g. potvrdila da je takva odredba bila ugovorena te je navela da je Ugovor o kreditu broj 9013916359 od 16. srpnja 2008 g. isplatila u cijelosti što znači da je navedena vinkulacija otpala, odnosno postala bespredmetna.

U dostavljenoj dokumentaciji od PBZ d.d. Zagreb uz dopis od 12. ožujka 2024. g. nalazi se i polica osiguranja imovine-privatni rizici s početkom osiguranja 24. srpnja 2008. g. i istekom osiguranja 24. srpnja 2023. g. u kojoj je odredba o posebnom ugovaranju šire naznačena: navedeno je da je ta polica u cijelosti vinkulirana u korist PBZ d.d. Zagreb prema Ugovoru o kreditu broj 9013916359 od 16. srpnja 2008. g. za rizike navedene u čl. 2. st. 1. t. 1. i 2. Uvjeta za osnovno osiguranje obiteljskih kuća i etažnog vlasništava te da je u slučaju smrti ugovaratelja osiguranja korisnik PBZ d.d. Zagreb do visine neotplaćenog kredita.

Uz dopis od 12. ožujka 2024. g. dostavljena je i polica osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja koja, također, sadrži posebno ugovorenu odredbu da je i ta polica u cijelosti vinkulirana u korist PBZ d.d. Zagreb te da je u slučaju smrti ugovaratelja osiguranja korisnik PBZ d.d. Zagreb do visine neotplaćenog kredita. U obje police kao ugovaratelj osiguranja navedena je tužiteljica.

Obje su police zaključeno kao instrumenti osiguranja Ugovora o kreditu broj 9013916359 od 16. srpnja 2008. g., te se odredbe o isplati u korist PBZ d.d. Zagreb aktiviraju radi činjenice smrti ugovarateljice osiguranja, a ne radi činjenice nastupanja osiguranog slučaja, jer samo u slučaju smrti osigurateljice osiguranja banka ima pravo naplatiti se iz police osiguranja (imovine odnosne osobe od posljedica nesretnog slučaja) i to do visine neotplaćenog kredita. Radi se o primjeni odredbe čl. 981. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) prema kojoj ugovaratelj osiguranja života može u ugovoru, a i nekim kasnijim pravnim poslom, pa i oporukom, odrediti osobu kojoj će pripasti prava iz ugovora.

U konkretnom slučaju nastupio je osigurani slučaj iz Ugovora o osiguranju imovine ali nije došlo do prijenosa u korist PBZ d.d. Zagreb do visine neotplaćenog kredita jer nije bio ispunjen uvjet iz odredbe police o posebnom ugovaranju. Osim toga, a prema obavijesti PBZ d.d. Zagreb, polica imovine temeljem koje tužiteljica traži isplatu naknade radi nastupanja osiguranog slučaja istekla je 24. srpnja 2023. g. te po toj polici nema evidentiranog duga odnosno preplate. Stoga je prigovor nedostatka aktivne legitimacije odbijen kao neosnovan.

Osigurani slučaj iz odredbe čl. 2. st. 1. t. 1. Uvjeta za osnovno osiguranje obiteljskih kuća i etažnog vlasništava (dalje Uvjeti) odnosno požar u stanu u vlasništvu tužiteljice dogodio se 2. siječnja 2019. g.

Nije bilo sporno da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 4.043,33 EUR, a po mišljenju tužiteljice taj iznos ne predstavlja stvarnu štetu koja je nastala u njenom stanu radi osiguranog rizika.

Radi ocjene visine štete na stanu tužiteljice sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Srećku Žuriću koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 18. kolovoza 2024. U tom je nalazu i mišljenju vještak naveo:

-da je predmetni požar nastao 2. siječnja 2018. g. (radi se o omašci jer je požar nastao 2. siječnja 2019. g.) u stanu tužiteljice, a koji se nalazi na desetom katu u [adresa] u [adresa], te da je izbio na balkonu stana,

-da nije mogao služiti fotodokumentacijom koja je sastavni dio spisa jer je nečitljiva,

-da iz spisa proizlazi da je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 30.464,50 kn i to prema troškovniku radova kojeg je izradila stručna služba tuženika,

-da su u spis priloženi troškovnici s radovima i cijenama raznih tvrtki u ovisnosti o vrsti radova,

-da predmet osiguranja prema polici nisu stvari u kućanstvu,

-da je tužiteljica, očitujući se na ponuđenu nagodbu od strane tuženika, osim na ponuđeni iznos kao prenizak, prigovorila i na iznos amortizacije od 70% na klimatizacijski uređaj, na demontažu dvoje oštećenih balkonskih vrata odnosno njihovu amortizaciju, kao i njihovih krila od 30%,

-da je u spisu pronašao troškovnik građevinsko-zanatskih radova na sanaciji predmetnog stana te da je prema ponudbenom troškovniku građevinskog obrta za završne radove Z **.**.2019. iznos radova 74.446,50 kn, što uvećano za PDV iznosi 93.058,10 kn,

-da je ponudu za klima uređaj izdalo t.d. Jacera d.o.o. u visini od 5.190,00 kn, što uvećano za PDV iznosi 6.487,50 kn,

-da je u spisu i druga ponuda od 20. siječnja 2019. g. za građevinsko-završne radove izrađena od t.d. Clissa Ivanišević d.o.o. Klis za elektro radove u iznosu od 72.600,00 kn, što uvećano za PDV, iznosi 90.750,00 kn,

-da je ponudu od 10. siječnja 2019. g. za prozore dalo t.d. Adria prozori d.o.o. Splita u visini od 25.744,64 kn, što uvećano za PDV iznosi 18.538,14 kn,

-da je zgrada u kojoj je sporni stan sagrađena 1978. g.,

-da su u obračunu tuženika amortizacije kod pojedinih radova previsoko procijenjene i to pogotovo kod klimatizacijskog uređaja, koji je, po navodima tužiteljice bio star 3 godine, da pojedini radovi nisu uopće uzeti u obzir: i to kod elektroinstalacija, primjerice razvodna elektro-ploča,

-da je izradio vlastiti troškovnik radova u kojem je naveo vrstu i količinu radova i ukupni iznos štete nastale uslijed požara u stanu tužiteljice,

-da, prema tom troškovniku, vrijednost građevnisko-zanatskih koji su potrebni za sanaciju predmetnog stana nakon požara iznosi 9.753,55 EUR, bez PDV-a,

-da se radi o slijedećim radovima:

a)čišćenje prostorija, izbacivanje izgorenog i nagorenog namještaja i odvoz na deponij u paušalnom iznosu od 750,00 EUR,

b)skidanje laminata s podloge s odvozom na deponij, obračunato po m² 216,00 EUR,

c)priprema betonske podloge za postavu novog laminata, obračunato po m² 117,00 EUR,

d)nabava, dobavljanje i ugradnja laminata na pripremljenu podlogu, obračunato po m² 513,00 EUR,

e)nabava, dostava i montaža novih sobnih vrata, obračunato po kom (3 x 350,00 EUR) 1.050,00 EUR,

f)demontaža izgorene zvučno-toplinske izolacije vrata te postavljanje nove obračunato po kom 240,00 EUR,

g)nabava, dobavljanje i postavljanje novog klima uređaja kao tip Daikin- vanjska i unutrašnja jedinica (uračunato i skidanje postojeće klima jedinice), obračunato po kompletu 620,00 EUR,

h)demontaža razvodne ploče, izmjena pregorjelih osigurača s produljenjem kabela i čišćenjem, obračunato po kompletu 320,00 EUR,

i)demontaža rasvjetnih tijela, ukopavanje kabela do razvodne kutije, obračunato po kompletu 158,00 EUR,

j)demontaža razvodnih kutija i ukopavanje novih razvodnih kutija, obračunato po kompletu 120,00 EUR,

k)demontaža oštećenog zvona parlafona, nabava i montaža novog, obračunato po kom 45,00 EUR,

-l)skidanje postojećih, nabava i postavljanje novih utičnica i prekidača, obračunato po kom (5 x 28,00 EUR) 140,00 EUR,

-m)ispitivanje starih instalacija kao i novopostavljenih, obračunato po kompletu 85,00 EUR,

-n)pranje (mehaničko čišćenje) opožarenih zidova i stropa, impregnacija opožarenih površina zidova i stropa blok impregnacijom, obračunato po m² (8 x 241,50 EUR) 1.928,00 EUR,

o)dvokratno bojanje zidova i plafona disperzivnom bojom, obračunato po m²

(6 x 241,50 EUR) 1.449,00 EUR,

p)pranje opožarenog prostora terase (zidova i plafona), mehaničko čišćenje s impregnacijom opožarenih površina zidova i stropa blok impregnacijom, obračunato po m² (8 x 13,00 EUR) 104,00 EUR,

r)žbukanje i postava klebe (ljepila) s mrežicom, obračunato po m² (13 x 11,90 EUR) 154,00 EUR,

s)bojanje fasadnom bojom, obračunato po m² (6 x13,00 EUR) 78,00 EUR,

t)demontaža starih (0,85× 2,60 m i 1,70×2,60 m), nabava novih i postavljanje novih drvenih prozora dimenzije na balkonu, obračunato po kom: vrata 0,85× 2,60 m 635,00 EUR i vrata 1,70×2,60 m 980,00 EUR,

u)priprema i bojanje vanjske balkonske ograde, obračunato po m² 51,55 EUR,

odnosno ukupno: 9.753,55 EUR.

U odnosu na prigovor tuženika da predmeti u kućanstvu nisu predmet osiguranja treba navesti da tužiteljica nije zatražila isplatu radi uništenih stvari u kućanstvu (namještaja i aparata). Predmet osiguranja, a prema odredbi čl. 1. st. 6. Uvjeta, smatraju se svi dijelovi građevine, temelj i podrumski zidovi, sve ugrađene instalacije i sva ugrađena oprema (dizalo, centralno grijanje, bojleri, uređaji za klimatizaciju, hidrofori, alarmni uređaji, video nadzor i sl.), a tužiteljica je svoj zahtjev usmjerila upravo na navedene dijelove stana.

U konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljica je u podnesku od 24. listopada 2024. g. zatražila isplatu ukupnog iznosa od 5.710,22 EUR, navodeći da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 4.043,33 EUR pa da ga sud treba obvezati na isplatu daljnjeg iznosa do procijenjenog iznosa od strane vještaka. U podnesku od 24. listopada 2024. g. koji je poslan isti dan ali u večernjim satima, tužiteljica je navela kako ispravlja raniji podnesak od tog dana te traži isplatu ukupnog iznosa od 8.148,60 EUR s pripadajućim kamatama, bez obrazloženja kojom je računicom došla do navedenog iznosa.

Međutim, kako je vještak iznos ukupnih troškova koji su potrebni radi otklanjanja štete na stanu u vlasništvu tužiteljice izrazio u cijenama bez PDV sudu je jasno što je tužiteljica izračunala: iznos od 9.753,55 EUR uvećala je za PDV, tako je dobila 12.191,94 EUR te je od tog iznosa oduzela 4.043,33 EUR koji joj je u mirnom postupku platio tuženik i tako dobila iznos od 8.148,60 EUR, koliko je konačno zatražila.

Dakle, tužiteljica je iznos troškova radi otklanjanja štete na radi nastupa osiguranog slučaja zatražila uvećan za PDV.

Tužiteljica je u svom iskazu navela da njen stan nije bio u derutnom stanju i neodržavan, a kako je u postupku prije podnošenja tužbe tvrdio tuženik, već je u prosincu 2018. g. bio potpuno preuređen. Navela je da su ona i suprug stan kupili 2005. g., da su klimu promijenili 2015. ili 2016. g., da su drvena balkonska vrata i drvene grilje bile stare koliko i zgrada odnosno (1978. g.). Tužiteljica je navela da je primila iznos koji joj je ponudio tuženik.

Što se tiče pitanja jesu li otklonjena oštećenja i stan dovede u upotrebljivo stanje odgovorila je da su odmah započeli s radovima ali "na crno", da su bili angažirani radnici jedne građevinske firme koji su odmah počeli raditi sanaciju balkona jer je bilo zimsko vrijeme i niske temperature, pa se to trebalo prvo riješiti. Isplaćeni iznos od strane tuženika da nije bio ni blizu dovoljan za otklanjanje sve nastale štete. Primjerice, da je iznos koji je procijenjen za nabavu novog klima uređaja i montažu bio dovoljan samo za trošak montaže, a iznos koji je tuženik priznao za balkonska vrata i grilje da nije bio dovoljan za kupnju drvene stolarije pa da su morali nabaviti i ugraditi rolete od plastike. Radi rezanja troškova da su morali raditi i druge preinake u odnosu na stanje prije požara: za izlaz na balkon imali su jedna dvostruka i jedan jednostruka vrata, a morali su tamo gdje su bila dvostruka vrata ugraditi prozor s jednim vratima, a tamo gdje su bila jednostruka vrata samo prozor. Sanacija nastale štete da je trajala tri mjeseca. Osim isplaćenog iznosa za trošak sanacije da je upotrijebljena i sva ušteđevina. Samo za građevinske radove da je potrošeno 20.000,00 EUR, ne računajući trošak radi štete na namještaju i opremi stana.

Prema pravilu iz odredbe čl. 15. st. 1. t. 1. i 2. Uvjeta iznos osigurnine utvrđuje se:

-u slučaju uništenja ili nestanka predmeta osiguranja prema vrijednosti osiguranog predmeta osiguranja u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, ukoliko nije drukčije ugovoreno te

-u slučaju oštećenja - u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, bez umanjenja za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka, ukoliko nije drukčije ugovoreno.

Nadalje, postoji i opcija iz odredbe st. 3. t. 1. i 2. navedenog čl.: ukoliko je ugovorom o osiguranju dogovoreno osiguranje na stvarnu vrijednost tada vrijede drugačije odredbe o utvrđivanja visine osigurnine:

-u slučaju uništenja ili nestanka predmeta osiguranja - prema vrijednosti novog predmeta osiguranja iste vrste i kakvoće u vrijeme nastanka osiguranog slučaja umanjenoj za procijenjenu istrošenost te

-u slučaju oštećenja predmeta osiguranja - u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenih za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka.

I konačno, postoji i treća varijanta, o kojoj govori odredba st. 7. t. 1. citirane odredbe Uvjeta: ukoliko je ugovor o osiguranju sklopljen uz primjedbu odredaba osiguranja na novu vrijednost i kada osiguraniku pripada pravo na dio cjelokupne osigurnine koja prelazi stvarnu vrijednost osiguranih predmeta, ako se izvrši nabava odnosno popravak u roku (3) tri godine po štetnom događaju. U suprotnom, naknađuje se samo tržišna vrijednost, ali ne više od stvarne vrijednosti. Tržišna vrijednost obiteljske kuće je vrijednost koju ona može postići u trenutku prodaje, bez uzimanja u obzir vrijednosti zemljišta.

Sud je pregledom potpune police osiguranja koju je u spis dostavio tuženik uz odgovor na tužbu utvrdio da nije ugovoreno osiguranje na stvarnu vrijednost već da polica sadrži odredbu o osiguranju etažnog vlasništva ''na novu vrijednost osnovne opasnosti požar'', pa da ne dolazi u obzir umanjenje za procijenjenu istrošenost i vrijednost ostataka, već obračun kako je navedeno u st. 3. i 7. odredbe čl. 15. Uvjeta.

Nadalje, u odredbi čl. 16. Uvjeta propisan je način naknade troškova. Prema st. 1. ove odredbe na ime troškova učinjenih za raščišćavanje i rušenje u svezi s nastalim osiguranim slučajem na osiguranom predmetu, osiguratelj naknađuje nužne izdatke za raščišćavanje i rušenje ako se drukčije ne ugovori, najviše do 3% od iznosa osiguranja. U troškove raščišćavanje spadaju nužni izdaci za raščišćavanje i rušenje mjesta na kojem je šteta prouzročena kao i izdaci za odvoz ogorina, šute, mulja do najbližeg mjesta dopuštenog istovara. U troškove rušenja spadaju nužni troškovi koje ugovaratelj osiguranja ima nakon nastanka osiguranog slučaja za rušenje preostalih oštećenih neupotrebljivih dijelova i njihovo odnošenje do najbližeg mjesta dopuštenog istovara. Prema st. 2. ovog čl. osiguratelj naknađuje nužne troškove koje je ugovaratelj osiguranja učinio kad je osigurani slučaj nastao za mjere poduzete radi otklanjanja i smanjenja štete, pa i onda kada te mjere nisu bile uspješne.

Ukupna naknada na ime troškova iz st. 1. i 2. ovog čl. na ime osigurnine iz čl. 15., a prema st. 3., ne može premašiti iznos osiguranja. Nužni troškovi za otklanjanje i smanjenje štete učinjeni po nalogu osiguratelja, naknađuju se i onda kada zajedno s osigurninom iz čl. 15. premašuju iznos osiguranja.

Prema navodima tužiteljice, nakon nastupa osiguranog slučaja tužiteljica je pristupila otklanjanju štete, a prema odredbi čl. 19. st. 1. Općih uvjeta za osiguranje imovine (dalje Opći uvjeti), na to je bila ovlaštena. Naime, prema ovoj odredbi kad primi prijavu o nastalom osiguranom slučaju, osiguratelj je dužan odmah, a najkasnije u roku od 3 (tri) dana, pristupiti izvidu, utvrđivanju uzroka i procjeni visine nastale štete, a ako to ne učini osiguranik može početi otklanjati posljedice nastupa osiguranoga slučaja uz uvjet da se prethodno komisijski utvrde činjenice mjerodavne za utvrđenje uzroka nastanka osiguranog slučaja te vrstu i opseg nastalih oštećenja. Osiguranik može i prije isteka roka od 3 (tri) dana početi otklanjati posljedice nastanka osiguranog slučaja, ako je to potrebno radi nastavljanja normalne proizvodnje ili poslovanja. Uzroke nastanka osiguranog slučaja, nastala oštećenja osigurane stvari, te visinu nastale štete sporazumno utvrđuju i procjenjuju osiguranik i osiguratelj, odnosno njihovi ovlašteni predstavnici.

Dakle, u konkretnom slučaju oštećenja na stanu u vlasništvu tužiteljice imaju se nadoknaditi u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, bez umanjenja za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka.

To što je tužiteljica pristupila otklanjanju i sanaciji štete neposredno nakon požara i djelomične isplate od strane tuženika, po mišljenju tužiteljice nedovoljne za sanaciju cjelokupne štete na predmetu osiguranja, koja je uslijedila, prema nalogu za isplatu koji je u spis dostavio tuženik uz odgovor na tužbu, u svakom slučaju nakon 12. ožujka 2019. g. iako je tužiteljica prijavila štetu 3. siječnja 2019. g. odnosno dan nakon štetnog događaja, nema utjecaja na određivanje troškova koji su potrebni radi popravka predmeta osiguranja u stanu tužiteljice po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja.

Naime, prema citiranim pravilima iz Uvjeta i Općih uvjeta šteta se procjenjuje prema troškovima potrebnim za popravak oštećenih stvari koje predstavljaju predmet osiguranja, a ne prema iznosu koji je tužiteljica, iz subjektivnih razloga, morala potrošiti uz maksimalnu štednju i rezanje troškova i čak uz promjene u izgledu stana (balkonskih vrata) radi što bržeg otklanjanja štete i osposobljavanja stana za normalan život nje i njene obitelji.

Stoga tužiteljici pripada iznos troška koji je objektivno procijenio vještak građevinske struke uvećan za PDV, a kako je pravilno odredila tužiteljica.

Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 12. ožujka 2019. g. do isplate odnosno od dana kad je tuženik odobrio isplatu iznosa od 30.464,50 kn (4.043,33 EUR) odnosno isplatu osigurnine s kojom tužiteljica nije bila zadovoljna.

Prema odredbi čl. 21. st. 1., 2. i 3. Općih uvjeta kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 (četrnaest) dana, računajući od dana kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u st. 1. i 2. osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznose nespornog dijela svoje obveze na ime predujma.

Odredba čl. 21. Općih uvjeta sadržajno nije u suprotnosti s odredbom čl. 943. ZOO-a, s tim što je u odredbi čl. 943. st. 4. ZOO-a propisano da, ukoliko osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u rokovima iz te odredbe (st. 1., 2. i 3.) duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

S obzirom da je tužiteljica osigurani slučaj prijavila 2. siječnja 2019. g. te da su rokovi iz odredbe čl. 21. Općih uvjeta istekli i prije nego što je uslijedila djelomična isplata po nalogu tuženika od 12. ožujka 2019. g., sud je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na priznati iznos glavnice ocijenio u cijelosti osnovanim.

Radi svega navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Tužiteljici je isplatu zatezne kamate trebalo priznati po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na isplatu cjelokupnog troška kojem je bila izložena tužiteljica.

Tužiteljici je trebalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 24. listopada 2024. g. i zastupanja na ročištima od 27. veljače i 5. lipnja 2024. g. i 12. veljače 2025. g. po 100 bodova (ukupno 500 bodova).

Ukupan broj bodova od 500 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se tim postupkom dobije (1.000,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV, zatraženu pristojbu tužbe (174,78 EUR) i presude (127,94 EUR) te trošak koji je tužiteljica platila za vještačenje (330,75 EUR) i tako dobiti iznos od 1.883,47 EUR, što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužiteljici i koji je dužan podmiriti tuženik, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljici pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te je sud u izreci presude odredio i stopu ove kamate.

U Splitu, 31. ožujka 2025. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).