REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

Posl.br. P-185/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji tog suda Vesni Posavec, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici u OD Pintarić i Srednoselec Pintarić u Zagrebu, Jukićeva ulica 36, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:87939104217, radi utvrđenja ništenosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 19. veljače 2025.god., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja i odsutnosti pun. tuženika, a objavljene dana 31. ožujka 2025.god.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovor o kreditu broj: 213029, potvrđen kod javnog bilježnika Ivana Adžija, Zaprešić, Baltazara Adama Krčelića 15, pod poslovnim brojem:

OV-34581-2007 dana 14.12.2007. godine, kojeg su sklopili tužitelj ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije na adresi [adresa]), kao korisnik kredita i prednik tuženika Volksbank d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF ( švicarski franak ).

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, [adresa], da tužitelju HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 7.389,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 11,18 eura od dana 01.02.2008. godine,

- na iznos od 9,79 eura od dana 01.03.2008. godine,

- na iznos od 17,75 eura od dana 01.04.2008. godine,

- na iznos od 16,02 eura od dana 01.05.2008. godine,

- na iznos od 6,26 eura od dana 01.06.2008. godine,

- na iznos od 9,94 eura od dana 01.07.2008. godine,

- na iznos od 7,63 eura od dana 01.08.2008. godine,

- na iznos od 6,44 eura od dana 01.09.2008. godine,

- na iznos od 6,33 eura od dana 01.10.2008. godine,

- na iznos od 17,42 eura od dana 01.11.2008. godine,

- na iznos od 24,16 eura od dana 01.12.2008. godine,

- na iznos od 14,58 eura od dana 01.01.2009. godine,

- na iznos od 43,00 eura od dana 01.02.2009. godine,

- na iznos od 43,91 eura od dana 01.03.2009. godine,

- na iznos od 33,89 eura od dana 01.04.2009. godine,

- na iznos od 37,46 eura od dana 01.05.2009. godine,

- na iznos od 37,87 eura od dana 01.06.2009. godine,

- na iznos od 32,84 eura od dana 01.07.2009. godine,

- na iznos od 34,08 eura od dana 01.08.2009. godine,

- na iznos od 32,12 eura od dana 01.09.2009. godine,

- na iznos od 35,17 eura od dana 01.10.2009. godine,

- na iznos od 31,10 eura od dana 01.11.2009. godine,

- na iznos od 34,35 eura od dana 01.12.2009. godine,

- na iznos od 33,00 eura od dana 01.01.2010. godine,

- na iznos od 40,10 eura od dana 01.02.2010. godine,

- na iznos od 44,98 eura od dana 01.03.2010. godine,

- na iznos od 44,00 eura od dana 01.04.2010. godine,

- na iznos od 49,19 eura od dana 01.05.2010. godine,

- na iznos od 57,51 eura od dana 01.06.2010. godine,

- na iznos od 57,62 eura od dana 01.07.2010. godine,

- na iznos od 69,08 eura od dana 01.08.2010. godine,

- na iznos od 70,48 eura od dana 01.09.2010. godine,

- na iznos od 87,22 eura od dana 01.10.2010. godine,

- na iznos od 76,17 eura od dana 01.11.2010. godine,

- na iznos od 79,25 eura od dana 01.12.2010. godine,

- na iznos od 93,53 eura od dana 01.01.2011. godine,

- na iznos od 93,95 eura od dana 01.02.2011. godine,

- na iznos od 89,38 eura od dana 01.03.2011. godine,

- na iznos od 92,14 eura od dana 01.04.2011. godine,

- na iznos od 92,28 eura od dana 01.05.2011. godine,

- na iznos od 101,10 eura od dana 01.06.2011. godine,

- na iznos od 118,65 eura od dana 01.07.2011. godine,

- na iznos od 139,06 eura od dana 01.08.2011. godine,

- na iznos od 161,33 eura od dana 01.09.2011. godine,

- na iznos od 126,16 eura od dana 01.10.2011. godine,

- na iznos od 114,34 eura od dana 01.11.2011. godine,

- na iznos od 115,12 eura od dana 01.12.2011. godine,

- na iznos od 116,76 eura od dana 01.01.2012. godine,

- na iznos od 126,96 eura od dana 01.02.2012. godine,

- na iznos od 130,04 eura od dana 01.03.2012. godine,

- na iznos od 128,70 eura od dana 01.04.2012. godine,

- na iznos od 128,19 eura od dana 01.05.2012. godine,

- na iznos od 131,91 eura od dana 01.06.2012. godine,

- na iznos od 134,88 eura od dana 01.07.2012. godine,

- na iznos od 131,17 eura od dana 01.08.2012. godine,

- na iznos od 130,15 eura od dana 01.09.2012. godine,

- na iznos od 121,04 eura od dana 01.10.2012. godine,

- na iznos od 128,89 eura od dana 01.11.2012. godine,

- na iznos od 132,54 eura od dana 01.12.2012. godine,

- na iznos od 130,11 eura od dana 01.01.2013. godine,

- na iznos od 127,21 eura od dana 01.02.2013. godine,

- na iznos od 126,20 eura od dana 01.03.2013. godine,

- na iznos od 125,16 eura od dana 01.04.2013. godine,

- na iznos od 132,41 eura od dana 01.05.2013. godine,

- na iznos od 121,75 eura od dana 01.06.2013. godine,

- na iznos od 120,01 eura od dana 01.07.2013. godine,

- na iznos od 121,05 eura od dana 01.08.2013. godine,

- na iznos od 119,96 eura od dana 01.09.2013. godine,

- na iznos od 123,86 eura od dana 01.10.2013. godine,

- na iznos od 126,38 eura od dana 01.11.2013. godine,

- na iznos od 127,61 eura od dana 01.12.2013. godine,

- na iznos od 132,00 eura od dana 01.01.2014. godine,

- na iznos od 129,17 eura od dana 01.02.2014. godine,

- na iznos od 133,82 eura od dana 01.03.2014. godine,

- na iznos od 136,56 eura od dana 01.04.2014. godine,

- na iznos od 134,17 eura od dana 01.05.2014. godine,

- na iznos od 130,78 eura od dana 01.06.2014. godine,

- na iznos od 131,48 eura od dana 01.07.2014. godine,

- na iznos od 134,13 eura od dana 01.08.2014. godine,

- na iznos od 136,08 eura od dana 01.09.2014. godine,

- na iznos od 136,59 eura od dana 01.10.2014. godine,

- na iznos od 138,69 eura od dana 01.11.2014. godine,

- na iznos od 141,70 eura od dana 01.12.2014. godine,

- na iznos od 142,72 eura od dana 01.01.2015. godine,

pa do dana 31.07.2015. godine prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, [adresa] naknadi parnične troškove u iznosu od 1.800,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je dana 14.12.2007. s prednikom tuženika Volksbank d.d. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu br. 213029 na iznos od 33.082,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke, važeći na dan korištenja kredita te uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu. Za vrijeme otplate kredita tuženik je u više navrata jednostranim odlukama mijenjao i povisivao kamatnu stopu, a nije tražio suglasnost tužitelja. Osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora, tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Da je znao da će tečaj CHF valute u tolikoj mjeri porasti, kao što se dogodilo, ne bi podizao ovaj kredit, jer je otplata kredita, zbog promjene tečaja CHF valute, (kao i zbog jednostranog povećanja kamatne stope), utjecala na životnu egzistenciju tužitelja.

1.2. Ponašanje tuženika prilikom potpisa ugovora i za vrijeme trajanja ugovornog odnosa predstavljalo je zavaravajuću poslovnu praksu, jer je tuženik propustio u cijelosti informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer predmetne odredbe nisu razumljive prosječnom potrošaču. Značaj neravnoteže tim je veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik.

1.3. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, br. P-1401/12 od 4.7.2013.god., a pravomoćnom dana 14. lipnja 2018., utvrđuje se da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a isto obvezuje prvostupanjske sudove u rješavanju restitucijskih zahtjeva.

1.4. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredaba je vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate. Prema vlastitom izračunu, tužitelj potražuje iznos od 11.148,72 eura s kamatom. :nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u visini od 7.389,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svake pojedine otplate do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da je pravni sljednik "Nove hrvatske banke" d.d., a koja je pravni sljednik "Volksbank" d.d. . Kao i tijekom postupka, tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Nadalje, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i štetnika, a u svakom slučaju za pet godina, a koji rokovi su prošli. Pravomoćna presuda iz kolektivnog spora kojom su utvrđene ništetne odredbe ne može se izravno primijeniti i na ovaj spor, već treba dokazivati, kao konkretan slučaj, u ovome predmetu, ništetnost odredaba ugovora.

Glede navoda tužitelja o valutnoj klauzuli, tuženik navodi da je ista zakonom izrijekom dopuštena, a kako je u konkretnom slučaju sporna odredba ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ocjena poštenosti ove odredba prema kriterijima iz članka 81. ZPP-a nije dopuštena. Banka nije mogla znati za rast tečaja CHF, pa nije postupao protivnu načelu savjesti i poštenja u ugovornim odnosima kad nije obavijestio o tome tužitelja kao korisnika kredita. Prigovara visini tužbenog zahtjeva koji je postavio tužitelj na temelju samostalnog izračuna. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je: ugovor o kreditu ( list 13-20), otplatni plan (list 21-26), i u knjigovodstvenu karticu prometa ( list 27-35), provedeno je financijsko vještačenje i pročitan nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića (list 70-76), a ispitan je i tužitelj ( list 87).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika ("Volksbank"d.d.), kao davatelj kredita sklopili 14. prosinca 2007. ugovor o kreditu br. 213029 kojim se banka obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 33.082,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, za kupnju motornog vozila, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva. Kredit se ugovara u valuti, a korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

6. U svojem iskazu, tužitelj je izjavio da je podigao kredit za kupnju osobnog vozila, a u banci mu je predložen ugovor o kreditu u CHF valuti kao najpovoljniji. Uvijek je bio samo zaposlenik, i automobil je koristio za privatne potrebe.

7. Ugovor o kreditu sklopio je tužitelj kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.

8. Zastara prava na vođenje ovoga postupka nije nastupila jer se računa od dana pravomoćnosti presude iz tzv. kolektivnog spora kojom je utvrđena ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kojem se otplata kredita veže uz tečaj CHF valute, a tužba je podnijeta 11.06.2023.

9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da tužitelja nije informirao o svim posljedicama valutne klauzule u ugovoru. To je utjecalo na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu u CHF valuti.

11. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

12. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta.

13. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan isplate kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o., iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 15. siječnja 2008. do konačnog izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 7.389,76 eura. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale, osim što se tuženik protivio davanju rečenog zadatka vještaku.

14. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, a tuženik kao nepošteni stjecatelj (ugovorne odredbe koje je sastavio utvrđene su ništetnima) dužan platiti kamate od dana nezakonitog stjecanja.

Odluka o visini stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

15. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju.

Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima dana 03.09.2024. i 19.02.2025. po Tbr. 9/1 za svako ročište 200,00 eura, za podnesak od dana 26.08.2024., 06.01.2025. i 12.02.2025. svaki iznos od 200,00 eura po Tbr. 8/1, što ukupno iznosi 1.200,00 eura, što uvećano za 25% PDV u iznosu od 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.500,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura, tako da ukupan trošak iznosi 1.800,00 eura.

Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

16. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 31. ožujka 2025.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženiku