REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-661/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja GEOPRO j.d.o.o., Rijeka, Franca Prešerna 26, OIB 44051423390, kojeg zastupaju punomoćnici, Matteo Cattonaro i Nikola Kardum, odvjetnici u Rijeci, Janeza Trdine 2/IV, protiv tuženika PROXIMA d.o.o., Umag, Ungarija 39 G, OIB 33788590689, kojeg zastupa punomoćnik Alen Kalčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Kalčić i Neven Švić, u Poreču, Partizanska 13, radi predaje u posjed pokretne stvari, v.p.s. iznos od 1.459,95 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-386/2020-42 od 19. listopada 2023., 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-386/2020-42 od 19. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku PROXIMA d.o.o. Umag, Ungarija 39 G, OIB: 33788590689, da tužitelju GEOPRO j.d.o.o. Rijeka, Franca Prešerna 26, OIB: 44051423390, preda u posjed građevinsku montažnu skelu sa u izreci navedenim elementima skele u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.238,75 eur / 16.867,86 kn1, u roku od 15 dana.“

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio jer tužitelj, u prilog svojih tvrdnji nije priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo njegovo pravo vlasništva na spornoj građevinskoj skeli, nije dokazao aktivnu ni pasivnu legitimaciju, te je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Ističe da nije sporno da tuženik i tužitelj nisu nikad bili u poslovnom odnosu ali činjenica je li predmetna skela upisana kao osnovno sredstvo, odnosno dugotrajna imovina ne može biti odlučna pri utvrđivanju prava vlasništva na pokretnoj stvari.

Prvostupanjski sud odbija provesti i ostale personalne dokaze (saslušanje z.z. stranaka i svjedoka), koji možda nisu uobičajeno dokaznu sredstvo u ovakvoj vrsti sporova pred trgovačkim sudom, no, u nedostatku drugih dokaza sasvim sigurno je morao provesti predložene dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nadalje, tuženik je možda tijekom postupka i napustio posjed predmetne skele ili istu otuđio nakon što mu je dostavljena tužba, no, i tu okolnost sud propušta utvrditi. Svakako bi tužitelj prepoznao svoju građevinsku montažnu skelu i pokazao je sudu, a i predloženi svjedoci. Prvostupanjski sud smatra da čak ni okolnost da tuženik skelu iste vrste posjeduje, što ne osporava, nije dostatna da se provode daljnji dokazi predloženi po tužitelju kao što je očevid na licu mjesta.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti ili podredno je ukinuti i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju tužitelj ističe u žalbi. Presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.

9. U postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura (čl. 502. ZPP-a). Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi svotu 6.630,00 eura (čl. 502. st. 3. ZPP-a).

U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu 11.000,00 kn, a što predstavlja protuvrijednost iznosa od 1.459,95 eura. Stoga se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti, a presuda ili rješenje kojem se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona.

Predmetnu odluku nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi, izričito navodeći i taj žalbeni razlog.

Stoga žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ispitan. Ostali žalbeni razlozi su paušalni bez navođenja konkretnih navoda koji bi ukazivali da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava.

Žalbenim navodima tužitelj u biti ponavlja navode istaknute tijekom prvostupanjskog postupka, a u vezi kojih je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava osnovano odbio tužbeni zahtjev.

10. Iz sadržaja spisa proizlazi da tužitelj u tužbi navodi da je tuženik u posjedu građevinske montažne skele koja je vlasništvo tužitelja. Tuženik ističe i prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije.

Između stranaka je sporno jesu li bile u poslovnom odnosu i je li osnovan prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Tužitelj nije dostavio bilo kakav dokaz iz kojega bi proizlazilo da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu, da je na temelju tog poslovnog odnosa dopremio u prostorije tuženika predmetnu skelu, kao niti dokaz da je doista i vlasnik skele koju tužbom traži.

12. Tužitelj je trgovačko društvo, koje je dužno voditi poslovne knjige u skladu sa zakonskim propisima i ukoliko je vlasnik određene imovine, istu imati uvedenu u svoje poslovne knjige, a što tužitelj nije dokazao. Sud stoga drži da tužitelj nije dokazao vlasništvo skele, niti je predložio adekvatne dokaze radi dokazivanja te činjenice, pa je stoga prigovor promašene aktivne legitimacije istaknut od strane tuženika ocijenjen osnovanim. Nadalje, da je tužitelj aktivno legitimiran, bio bi dužan dokazati da je skela koju od tuženika potražuje upravo kod tuženika. Da bi to dokazao, opis skele bi morao biti takav da se može zaključiti o kojim se elementima radi, na način da ti elementi imaju određene oznake. Da tužitelj predmetnu skelu ima uvedenu u svojim poslovnim knjigama kao osnovno sredstvo, ona bi imala oznaku i broj, te bi tužitelj jasno mogao dokazati da se radi o njegovoj skeli ukoliko bi se proveo predloženi dokaz uviđajem na licu mjesta. No, tužitelj to nije dokazao. Stoga je suprotno žalbenim razlozima prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako tužitelj nije dokazao aktivnu ni pasivnu legitimaciju, te je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

Pri tome se naglašava da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika a koji sudu moraju pružiti osnove za utvrđenja s takvim stupnjem izvjesnosti koji ne ostavlja ni najmanje dvojbe za suprotan zaključak.

13. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23)

14. Zato je žalba odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 31. ožujka 2025.

Sudac

Mario Vukelić