REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-278/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužiteljice DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Krešimiru Kmet, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Matije Gupca 42a, protiv tuženika Grad Slavonski Brod, OIB: 58007872049, iz Slavonskog Broda, Vukovarska 1, zastupan po punomoćniku po zaposlenju RL, dipl. iur., radi utvrđenja prava suvlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 13. veljače 2025., zaključene istoga dana u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Krešimira Kmeta, odvjetnika u Slavonskom Brodu i punomoćnika tuženika RL, dipl. iur., punomoćnika po zaposlenju, nakon javne objave presude, 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„ I Utvrđuje se da je tužiteljica DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekla pravo suvlasništva na nekretnini upisanoj kč. br [katastarska čestica] Kuća i dvorište [adresa] sa 358 m2 , zk. ul. br. [broj ZK uloška] K.O. Brodski Varoš u 1/3 dijela, što je tuženik Grad Slavonski Brod, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB: 58007872049 dužan priznati i o tome izdati valjanu tabularnu izjavu, koju će u u protivnom u roku 8 dana zamijeniti ova presuda.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju snosi troškove postupka koliko budu iznosili.“

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Grad Slavonski Brod, OIB: 58007872049, iz Slavonskog Broda, Vukovarska 1, za naknadu parničnog troška u iznosu od 53,09 EUR (pedeset i tri eura i devet centi).

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 6. lipnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva dosjelošću na 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br [katastarska čestica] Kuća i dvorište [adresa] površine 358 m2.

1.1. Tužiteljice je u tužbi navela kako su ona i tuženi Grad Slavonski Brod suvlasnici nekretnine, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br [katastarska čestica] Kuća i dvorište [adresa] površine 358 m2, i to tužiteljica u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela. Nadalje, navela je kako je ona upisana kao samoposjednik predmetne nekretnine. Tužiteljica je navela kako je tuženik svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine stekao 2009. godine stekao na način da je iz društvenog vlasništva 1/3 suvlasničkog dijela prenesena na ime tuženika.

Tužiteljica je, nadalje, navela kako je ona u posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina, kako osobno tako i putem prednika sada pokojnog ĆL s kojim je sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 24.ožujka 2001. godine. Također, tužiteljica je navela kako njoj niti njezinu predniku pokojnom ĆL, unazad 40 godina i više, nitko nije priječio, korištenje nekretnine u suvlasništvu tuženika, niti im je na bilo koji način osporavan suposjed predmetne nekretnine. Slijedom navedenoga tužiteljica je temeljem odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnijela tužbenim zahtjev kojim traži utvrđenje njezina prava vlasništva, kako je to pobliže opisano u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao tužbeni zahtjev tužiteljice, navodeći da je isti neutemeljen i neosnovan u cijelosti. Tuženik je naveo kako su on i tužiteljica suvlasnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište Nove zemlje površine 358 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Brodski Varoš i to tužiteljica u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela. Nadalje, naveo je kako se tužiteljica kao suvlasnica ne predmetnoj nekretnini uknjižila temeljem rješenja ovoga suda poslovni broj: Z-5670/02, kojim rješenjem je dopuštena uknjižba tužiteljice na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. ožujka 2001., broj: OV-2087/01, i to na dio nekretnine ĆL, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od 2/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica].

Nadalje, tuženik je naveo kako tužiteljica navodi da je u posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina, kako samostalno tako i putem svojeg prednika pokojnog ĆL, te da su se ispunile pretpostavke iz članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Navedeno tuženik osporava te navode te je u tom smislu naveo kako je posjed tužiteljice nepošten, jer je ista znala, odnosno mogla znati da joj ne pripada pravo suvlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine upisanom u suvlasništvo tuženika. Tuženik je naveo kako je tužiteljica kao suvlasnik predmetne nekretnine upisana temeljem ovosudnog rješenja poslovni broj: Z-5670/02, iz kojeg jasno proizlazi kako se tužiteljica upisuje kao suvlasnica 2/3 dijela predmetne nekretnine, a isto rješenje je dostavljeno tužiteljici. Nadalje, naveo je i kako iz poreznog rješenja koje je jednako tako dostavljeno tužiteljici jasno proizlazi da je ona stekla 2/3 suvlasničkog dijela nekretnine te joj je u odnosu na isti razrezan porez. Tuženik smatra kako tužiteljici nije moglo ostati nepoznato da je predmetna nekretnina u suvlasništvu, odnosno suposjedu tuženika, stoga smatra da tužiteljica nema zakonit, istinit i pošten posjed suvlasničkog dijela nekretnine u vlasništvu tuženika.

2.1. Tuženik je, nadalje, naveo kako mu se u veljači 2006. godine tužiteljica obratila sa zamolbom za odobrenje za opterećenje nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], navodeći da je ona suvlasnica 2/3 suvlasničkog dijela nekretnine, a tuženik u 1/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Tužiteljice se ponovno obratila tuženiku u lipnju 2019. godine s prijedlogom za zamjenu nekretnina, a u kojem prijedlogu je navela kako je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine, te da je tuženik ostvario pravo uknjižbe suvlasništva na predmetnoj nekretnine zato što je sahranio osobu koja nije imala nasljednike.

U svezi s navedenim tuženik je naveo kako su tužiteljici bile poznate okolnosti pod kojima je upisano vlasništvo tuženika u 1/3 suvlasničkog dijela. Tuženik smatra kako tužiteljici niti osobno niti putem svojega prednika nije mogla steći pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, jer navedeno proizlazi iz dokaza koje dostavlja tuženik kao i iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi kako je prednik tužiteljice ČL bio upisan u 2/3 suvlasničkog dijela predmetno nekretnine stoga mu nije moglo ostati nepoznato da on nije suvlasnik, odnosno suposjednik cijele nekretnine.

2.2. Tuženik je naveo kako je prednik tužiteljice, ČL stekao 1/2 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine temeljem pravomoćnog rješenja broj: O- 189/58 kojim su predmetnu nekretninu naslijedili u 1/3 suvlasničkog dijela ŠL, u 1/3 suvlasničkog dijela D (Pulek) ČL i u 1/3 suvlasničkog dijela D (Pulek) LL. LL je svoj suvlasnički dio darovao ĆL. Iz darovnog ugovora zaključenog između HL i ĆL, iz članka V. toga ugovora, razvidno je kako suvlasnički dio darovatelja iznosi 1/3 zgrade koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tom smislu tuženik je naveo kako je ČL, temeljem ugovora o darovanju stekao 2/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, dok je 1/3 suvlasničkog dijela i dalje ostala upisana kao vlasništvo ZL.

2.3. Tuženik je, nadalje, naveo kako je Općina Slavonski Brod rješenjem ovoga suda broj: O-658/75-4, upisano pod brojem: Z-1988/76 stekla suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. brodski Varoš u 1/3 dijela iza smrti TL te je rješenjem ovoga suda broj: Z-7320/09 društveno vlasništvo Općine [adresa] pretvoreno u pravo vlasništva Grada Slavonskog Broda temeljem pravomoćnog rješenja Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji, Služba za opću upravu i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-944-01/09-01/19 od 18. rujna 2009. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže tužbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, podredno istu odbaciti kao nedopuštenu, navodeći da je tužiteljica znala ili barem morala znati, a s obzirom na okolnosti imala je dovoljno razloga posumnjati da njoj niti njezinom predniku ne pripada pravo samostalno posjedovati predmetnu nekretninu. Tuženik je s tim u svezi naveo kako tužiteljici nedostaje pretpostavka poštenja (savjesnosti), navodeći da nepošteni posjednik nikada ne može steći pravo vlasništva nekretnine na temelju dosjelosti, stoga tuženik smatra da je potrebno tužbeni zahtjev odbiti i tužiteljicu obvezati da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br [katastarska čestica] Kuća i dvorište [adresa] površine 358 m2, temeljem dosjelosti.

3.1. Među parničnim strankama nije sporno da je u zemljišnoj knjizi na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br [katastarska čestica] Kuća i dvorište [adresa] površine 358 m2 tužiteljica upisana kao suvlasnica u 3/2 suvlasničkog dijela, a tuženik u 1/3 suvlasničkog dijela.

3.2. Sporno je među parničnim strankama je li tužiteljica mogla steći pravo vlasništva 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br [katastarska čestica] Kuća i dvorište [adresa] površine 358 m2 temeljem dosjelosti, posjedovanjem nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme, uračunavajući vrijeme posjedovanja njenog prednika s obzirom da tuženik osporava poštenje tužiteljice, odnosno navodi da tužiteljici nije bilo nepoznato niti joj je moglo ostati nepoznato da joj ne pripada pravo posjedovanja 1/3 suvlasničkog dijela.

4. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja ovaj sud proveo je dokazni postupak te izvršio uvid i pročitao isprave i to: prijepis posjedovnog lista broj 221, k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 4), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 5) ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren po javnom bilježniku Miji Vukoviću broj OV-2807/01 od 4. ožujka 2001. (stranica spisa 6 - 7), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj: Z-5670/02 od 8. studenog 2002. (stranica spisa 8, stranica spisa 19), porezno rješenje Ministarstva financija- Porezna uprava, Područni ured Slavonski Brod, Ispostava Slavonski brod KLASA: UP/I-410- 20/2001-001/00671, URBROJ: 513-007-12/003-2001-0004 od 24. svibnja 2001. (stranica spisa 17), zamolbe i zahtjev tužiteljice podnesen tuženiku od 27. veljače 2006., 20. ožujka 2006., 11. lipnja 2019. (stranica spisa 18-21), arhivski izvadak zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i knjiga položenih ugovora (stranica spisa 22-28), rješenje Grada Slavonskog Broda, Služba za opću upravu i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-944-01/09-01/19, URBROJ: 2178-01-05-09/1- 09-2 od 8. rujna 2009. (stranica spisa 29), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj: Z-7320/09 od 10. rujna 2009. (stranica spisa 30) i zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – povijesni prikaz (stranica spisa 35-36), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci OL, JL i CL

4.1. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 221, k. o. [katastarska općina] razvidno je da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] I.Velikonovića kbr. 11 Kuća i dvorište površine 358 m2, upisana kao posjed 1/1 na ime DL, [adresa] (vlasnik), OIB: [osobni identifikacijski broj].

4.2. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] razvidno je da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište nove zemlje površine 358 m2, uknjižena kao suvlasništvo i to: 2. suvlasnički dio 2/3 dijela na ime DL, [adresa]; 3. suvlasnički dio: 1/3 dijela na ime Grad Slav. Brod. [katastarska općina]

– povijesni prikaz, razvidno je da je 1/3 suvlasničkog dijela ranije bila uknjižena kao društveno vlasništvo te je pod brojem: Z-7320/09 od 10. rujna 2009. temeljem pravomoćnog rješenja Republike Hrvatske Ureda državne uprave u Brodsko- posavskoj županiji, Služba za opću upravu i imovinsko pravne poslove od 8. rujna 2009., br. KLASA: UP/I-944-01/09-01/19, uknjiženo pravo vlasništvo na dio nekretnina koje su uknjižene kao društveno vlasništvo, na korisnika Općina Slavonski Brod. Također, iz arhivskog izvatka zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i knjige položenih ugovora, razvidno je da je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom iz 1958. IL, iz [adresa]. Nadalje, razvidno je da su temeljem pravomoćnog rješenja broj: O-189/58 u predmetnu nekretninu naslijedili u 1/3 suvlasničkog dijela ŠL, u 1/3 suvlasničkog dijela D (Pulek) ČL i u 1/3 suvlasničkog dijela D (Pulek) LL. Nadalje, razvidno je da je pod brojem Z-1998/76 od 28. lipnja 1976. na temelju pravomoćnog ovosudnog rješenja o nasljeđivanju od 18. ožujka 1976. godine broj: O-658/75-4 uknjižen dio nekretnine PL na ime društvenog vlasništva, i pravo korištenja nekretnina za korist Općine Slavonski Brod. Također, razvidno je da je pod brojem: 5610/2 od 8. studenog 2002. temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. ožujka 2001. na dio nekretnine Pulek Antuna uknjiženo je pravo vlasništva za korist DL.

4.3. Iz rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj: Z-5670/02 od 8. studenog 2002. razvidno je da se ne temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. ožujka 2001. g. broj: OV-2087/01, i domovnice dozvoljava uknjižba prava vlasništva na dio nekretnina ĆL iz [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje iz 2/3 dijela č.k.br. 2645 Kuća i dvorište Nove zemlje sa 358 m2 u korist DL iz [adresa], I. [adresa], kao i uknjižba prava služnosti doživotnog uživanja na naprijed navedenim nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – za korist ĆL (R) ĆL iz [adresa], I. [adresa].

Iz rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj: Z-7320/09 od 10. rujna 2009. razvidno je da se temeljem pravomoćnog rješenja Republike Hrvatske Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji, Služba za opću upravu i imovinsko pravne poslove od 8. rujna 2009., br. KLASA: UP/I-944-01/09-01/19 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušta uknjižba prava vlasništva na dio nekretnina koje su uknjižene kao DV-korisnik: Općina Sl. Brod, a koje se sastoje od 1/3 dijela na k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište Nove zemlje od 358 m2 za korist: Grada Slavonskog Broda.

4.4. Uvidom u porezno rješenje Ministarstva financija- Porezna uprava, Područni ured Slavonski Brod, Ispostava Slavonski brod KLASA: UP/I-410-20/2001-001/00671, URBROJ: 513-007-12/003-2001-0004 od 24. svibnja 2001. razvidno je da je tužiteljici kao poreznom obvezniku utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina. Iz obrazloženja predmetnog rješenja razvidno je da je temeljem ugovora od 24. ožujka 2001. davatelj uzdržavanja DL od primatelja uzdržavanja ČL stekla vlasništvo nekretnina i to: Kuća i dvorište na k. č. br. [katastarska čestica] površine 358 m2 u 2/3 dijela.

4.5. Iz rješenja Grada Slavonskog Broda, Služba za opću upravu i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-944-01/09-01/19, URBROJ: 2178-01-05-09/1- 09-2 od 8. rujna 2009. razvidno je da je temeljem članka 4 Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija KLASA: 940-01/95-01/24, URBROJ: 515-02-95-10 od 12. prosinca 1995. Ured državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji, Služba za opću upravu i imovinskopravne poslove u predmetu utvrđivanja prava vlasništva grada [adresa] utvrdio da se pravo vlasništva Gradu Slavonskom Brodu na građevinskom zemljištu upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u površini od 358 m2. Istim rješenjem odlučeno je da se briše društveno vlasništvo s pravom korištenja općine [adresa] u 1/3 dijela.

4.6. Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju ovoga suda broj: O-658/75-4 (stranica spisa 19) razvidno je da je istim utvrđeno da iza umrle PL rođene 1908., a umrle **.**.1967. njezinu ostavinsku imovinu čine nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Brodski Varoš u 1/3 dijela, a ista postaje društveno vlasništvo za korist:

Općine Slavonski Brod. Iz obrazloženje predmetnog rješenja proizlazi da je ostaviteljica umrla bez oporuke, da je u tijeku postupka utvrđeno da ista nema zakonske nasljednike, pa je sud ostaviteljičinu imovinu predao Skupštini Slav. Brod i ista postaje društveno vlasništvo.

4.6.1. Navedene isprave (zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] aktivni i povijesni prikaz, arhivski izvadak iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista broj 221, k. o. [katastarska općina], rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj: Z-5670/02 i broj: Z-7320/09, rješenje Ministarstva financija- Porezna uprava, Područni ured Slavonski Brod, Ispostava Slavonski brod KLASA: UP/I-410-20/2001- 001/00671, URBROJ: 513-007-12/003-2001-0004 od 24. svibnja 2001., rješenja Grada Slavonskog Broda, Služba za opću upravu i imovinskopravne poslove KLASA: UP/I-944-01/09-01/19, URBROJ: 2178-01-05-09/1-09-2 od 8. rujna 2009. rješenje o nasljeđivanju ovoga suda broj: O-658/75-4) sud je prihvatio i iste cijenio istinitim i vjerodostojnim, u tom smislu valja istaknuti da odredba članka 230. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. – dalje: ZPP) propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Nadalje, valja istaknuti da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u pogledu javnih isprava u smislu dokazivanja važi pretpostavka vjerodostojnosti međutim dopušten je protudokaz o suprotnom. Na temelju navedenoga sud je prihvatio ranije navedene isprave, jer niti jedna od parničnih stranaka nije osporavala sadržaj navedenih isprava.

4.7. Uvidom u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenom po javnom bilježniku Miji Vukoviću broj OV-2807/01 od 4. ožujka 2001., utvrđeno je da je isti sklopljen između ĆL (Ć) Puleka, iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja, i DL, iz [adresa], kao davateljice uzdržavanja, a kojim ugovorom primatelj uzdržavanja kao naknadu za uzdržavanje daje davateljici uzdržavanja nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] – Kuća i dvorište [adresa] – od 3 a 58 m2, u cijelosti svoje nekretnine i pokretnine. Iz članak IV predmetnog ugovora razvidno je da primatelj uzdržavanja dozvoljava davateljici uzdržavanja, da si na temelju predmetnog ugovora, a bez njegova daljnjeg pitanja ili odobrenja, ishodi u zemljišnim i katastarskim knjigama uknjižbu prava vlasništva i posjeda na svoje ime odmah, s tim da si primatelj uzdržavanja zadržava pravo služnosti doživotnog uživanja.

4.7.1. Sud je navedeni ugovor prihvatio, te je uzimajući u obzir i druge isprave, i to: rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj: Z-5670/02 od 8. studenog 2002., rješenje Ministarstva financija- Porezna uprava, Područni ured Slavonski Brod, Ispostava Slavonski brod KLASA: UP/I-410-20/2001-001/00671, URBROJ: 513-007- 12/003-2001-0004 od 24. svibnja 2001., kao i zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i iskaz tužiteljice da je predmetni ugovor proveden u zemljišnoj knjizi, utvrdio da je predmetnim ugovorom tužiteljica stekla 2/3 suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4.8. Uvidom u zamolbe i zahtjeve tužiteljice podnesene tuženik od 27. veljače 2006., 20. ožujka 2006., 11. lipnja 2019. utvrđeno je da se tužiteljica obraćala tuženiku te je u zamolbi od 27. veljače 2006. navela kako je prema zemljišnoknjižnom stanju tuženik vlasnik 1/3 suvlasničkog djela s pravom korištenja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je u postupku ishođenja stambenog kredita te isti ne može dobiti dok je uknjiženo pravo korištenja za korist Grad Slavonski Brod. Slijedom navedenoga tužiteljica je zamolila tuženika da u okviru svojih ovlasti pronađe rješenje kako bi ona postala vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti i ostvarila pravo na kredit. Nadalje, iz zahtjeva od 20. ožujka 2006. utvrđeno je da se tužiteljica obratila tuženiku po ranije predanoj zamolbi od 27. veljače 2006. te predložila otkup 1/3 suvlasničkog dijela tuženika na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za razumnu cijenu, a koje je vlasnik tuženik od 1953. godine. Nadalje, tužiteljica je navela kako se u trenutku kada je tuženik stekao suvlasništvo na predmetnoj nekretnini ondje nalazila stara trošna kuća, od dvije prostorije, bez priključaka struje i vode, bez toaleta. S tim u svezi u svom zahtjevu je navela da je 1976. godine izgrađen novi stambeni objekt za koji posjeduje građevinsku dozvolu broj: [broj dozvole], te je navela da je 24. svibnja 2001. izvršena procjena tržišne vrijednosti predmetne nekretnine os strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod u iznosu od 99.458,40 kuna. Tužiteljica je predložila tuženiku da odredi razumnu cijenu za 1/3 nekretnine, a koja bi bila razumna prema cijenama u 1953. godini kada se tuženik uknjižio kao suvlasnik, a koju cijenu bi tužiteljica isplatila tuženiku po realizaciji kredita. Iz zamolbe tužiteljice od 11. rujna 2019. razvidno je da je tužiteljica tuženiku predložila nagodbu, odnosno zamjenu. U predmetnoj zamolbi tužiteljica je navela kako je tuženik 1/3 dijela stekao jer je sahranio jednu osobu, koja nije imala nasljednike. Tužiteljica je ponudila tuženika da se on odrekne 1/3 suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnine u korist tužiteljice, čime bi ona u cijelosti postala vlasnicom predmetne nekretnine, dok je je tuženiku ponudila dio zemljišta u Babinac I k. č. br. [katastarska čestica]. S tim u svezi navela je da bi dio čestice koju tuženiku nudi u zamjenu, tuženiku poslužio za proširenje puta i infrastrukture.

4.8.1. Sud je predmetnu zamolbe i zahtjeve tužiteljice upućene tuženiku prihvatio i iste cijenio vjerodostojnima jer je i sama tužiteljica u svom iskazu danom sudu iskazala kako se ona obraćala tuženiku radi otkupa njegova suvlasničkog dijela, kada je namjeravala ishoditi stambeni kredit. S obzirom da je sadržaj predmetne molbe i zahtjeva u suglasju s iskazom tužiteljice, sud nije imao razloga posumnjati u istinitost istih.

4.9. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja tužiteljica DL u svom je iskazu navela kako se ona udala 1985. godine i doselila se u obitelj supruga, čiji susjedi su bili AL i njegova FL, a koji nisu imali svoje potomke. Nadalje, iskazala je kako je ona sa svojom obitelji svakodnevno pomagala supružnicima ČL, u održavanju bašče, okućnice, vozili su ih liječniku i na druga mjesta gdje je trebalo. Nadalje, iskazala je kako je FL umrla prije njezina supruga ĆL te je tužiteljica po smrti FL u potpunosti preuzela brigu i skrb o ĆL, a koji joj je za uzvrat ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju kojega su sklopili 2001. godine dao u vlasništvo predmetnu nekretninu. Nadalje, iskazala je kako je predmetni ugovor proveden u zemljišnoj knjizi i na temelju istoga je ona uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine u 2/3 suvlasničkog dijela. Tužiteljica je iskazala kako predmetna nekretnina u naravi predstavlja kući i dvorište, te je ista bila u posjedu supružnika ĆL najmanje od 1976. godine, ali i ranije jer je građevinska dozvola za novu kuću ishođena 1976. Iskazala je kako je u staroj kući stanovao otac ĆL, ta kuća bila je zidana blatom, a on je imao dva sina ĆL i Č. Č se odrekao predmetne nekretnine u korist ĆL, i AL je stanovao ondje sa svojim ocem, a kasnije sa suprugom FL, sve do smrti. U predmetnoj nekretnini nikada, nitko, osim obitelji ĆL, nije stanovao.

Tužiteljica je iskazala kako je na predmetnoj k.č.br. ranije bila stara kuća, a iza koje su supružnici ĆL napravili novu kuću. Tužiteljica je iskazala kako je ona zajedno sa supružnicima ĆL od 1985. godine brinula o predmetnoj kući, a od 2001. godine samostalno brine o predmetnoj nekretnini i posjeduje ju. Nadalje, iskazala je kako u predmetnoj kući trenutno stanuje njezin sin sa svojom obitelji.

Tužiteljica je iskazala kako je ona saznala da nije samovlasnik predmetne nekretnine i da je u 1/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine uknjižen tuženik, negdje 2010. godine kada je imala namjeru ishoditi kredit. U svezi s navedenim iskazala je kako se obraćala tuženiku i predlagala mu da se isti odrekne svojeg suvlasničkog dijela u korist tužiteljice, i to s obzirom na dugotrajni posjed i činjenicu da je nekretnina u naravi kuća s dvorištem, ali tuženik na to nije pristajao nego je tražio da tužiteljica otkupi njegov suvlasnički dio, a za što je trebalo angažirati procjenitelja čija cijena je bila oko 5.000,00 kuna, a to si ona nije mogla priuštiti jer radi za minimalnu plaću.

Tužiteljica je, nadalje, iskazala kako joj tuženik niti tko drugi, kroz sve godine posjedovanja predmetne nekretnine nije osporavao posjed niti ju smetao u posjedovanju, te je iskazala kako se tuženik na predmetnoj nekretnini nikada nije pojavio niti je sudjelovao u plaćanju režijskih troškova i održavanju predmetne nekretnine. S tim u svezi iskazala je kako komunalnu naknadu, kao i sve druge režijske troškova plaća ona, odnosno njezina obitelj. Također je iskazala kako su sve priključke opskrbe energentima za predmetnu nekretninu financirali supružnici ĆL.

4.9.1. Sud je iskaz tužiteljice prihvatio i isti je cijenio iskrenim, jer istinitost njezina iskaza proizlazi iz materijalnih dokaza koji prileže spisu kao i iz iskaza saslušanih svjedoka. Pri ocijeni tužiteljičina iskaza sud je uzeo u obzir da je tužiteljica iskazala da se tuženiku obraćala 2010. godine, a što je u suprotnosti sa zamolbom i zahtjevima tužiteljice koje je dostavio tuženik jer su isti podneseni tuženiku u veljači i ožujku 2006. godine te 2019. godine, međutim, sud je uzeo u obzir protek vremena, i mogućnost da se zbog istoga tužiteljica točne godine ne sjeća, pa je i u tom dijelu poklonio vjeru njezinu iskazu, uzimajući utvrđenim da se tuženiku obraćala 2006. i 2019. godine.

4.10. Svjedokinja OL iskazala je da je predmetna kuća ranije pripadala ĆL, zvanom VL i njegovoj supruzi FL, koji su stanovali u predmetnoj kući. Supružnici VL nisu imali potomaka, pa su im pomagali i o njima brinuli tužiteljica i njezin suprug Š. Nadalje, iskazali su da su nakon smrti FL, tužiteljica i njezin suprug preuzeli svu skrb o ĆL. Svjedokinja OL iskazala je kako je predmetna nekretnina prepisana na tužiteljicu temeljem ugovora kojega su sklopili 2001. godine, a ČL umro je 4 ili 5 godina nakon što je sačinjen taj ugovor. Također je iskazala kako je u posjedu predmetne nekretnine tužiteljica samostalno od najmanje 2001. godine, od kada ju ona održava, čisti te održava okućnicu, a također je ta kuća i renovirana te je tužiteljica uložila novčana sredstva. S tim u svezi svjedokinja je iskazala kako je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine bila i ranije jer su supružnici ČL gledali na tužiteljicu kao na svoje dijete budući da vlastitu djecu nisu imali, a ona je i za njihovog života brinula o toj kući i održavala ju, a osobito nakon smrti FL. Svjedokinja OL iskazala je kako joj je poznato da je u ostavinskom postupku, nakon smrti ĆL, tuženik polagao nekakvo pravo na predmetnu nekretnine, ali joj nije poznato temeljem čega i iz kojeg razloga. Također je iskazala kako je ona udajom u obitelj supruga došla 1979. godine i tada je ondje bila sagrađena stara kuća, a po kazivanju drugih čula je da je ta kuća pripadala ocu ČL, od kojega je ČL kuću i stekao, ali svjedokinji nije poznato je li Antunov otac nekada živio ondje. Nadalje, iskazala je kako su pokojni ČL i FL napravili novu kuću, koja je i danas tamo. Svjedokinja OL iskazala je kako nikada na predmetnoj nekretnini nije vidjela nikoga od djelatnika tuženika ili koga drugoga tko bi došao po tuženikovu nalogu. Nadalje, iskazala je kako u predmetnoj nekretnini sada žive tužiteljičin sin, snaha i unuka.

4.10.1. Iskaz svjedokinje OL sud je prihvatio u cijelosti i isti cijenio iskrenim i uvjerljivim, jer je svjedokinja iskazivala uvjerljivo i životno, a njezin iskaz u suglasju je sa materijalnim dokazima, iskazom tužiteljice i svjedoka JL i CL, pa sud nije imao razloga sumnjati u istinitost istoga.

4.11. Svjedok JL u svom je iskazu naveo je kako je predmetna nekretnina ranije pripadala ĆL, zvanom VL, koji je u predmetnoj kući stanovao sa svojom suprugom FL. Za života supružnika VL, o njima je brinula tužiteljica, ona ih je pomagala, dohranila i sahranila, jer nisu imali svojih potomaka. Predmetnu nekretninu tužiteljica je dobila od ĆL, jer je ona i prije nego je sklopila brak, doselila u susjedstvo i o njima se brinula, još dok je bila djevojka. Svjedok ne zna točnu godinu kada je kuću dobila tužiteljica jer se zbog posljedica moždanog udara ne sjeća. Svjedok je iskazao kako ne zna kako je ČL stekao predmetnu nekretninu, ali se sjeća da dok je bio dijete da je u predmetnoj kući stanovao ČL. Nadalje, svjedok je iskazao kako je cijela kuća sada vlasništvo tužiteljice i u njoj stanuje tužiteljičin sin u dobi oko trideset godina, koji održava kuću i brine o noj. Svjedok JL je iskazao kako je nedavno saznao da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine, i da on od tužiteljice traži neki dio, ali ne zna zašto. Svjedok je iskazao kako nikada nije vidio da bi tko od strane tuženika održavao predmetnu nekretninu i brinuo o njoj, te da nikada nije vidio da bi netko smeta tužiteljicu u posjedovanju predmetne nekretnine ili joj osporavao posjed.

4.11.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka JL i isti je cijenio iskrenim, jer je njegov iskaz u suglasju s iskazima ostalih svjedoka i same tužiteljice, kao i u skladu s materijalnim dokazima koje prileže spisu. Svjedok stanuje u susjedstvu predmetne nekretnine od djetinjstva, životno je i logično da ima saznanja o posjedu predmetne nekretnine te da isti nije zainteresiran za ishod ove parnice, slijedom čega sud njegov iskaz cijeni objektivnim.

4.12. Svjedok CL u svom je iskazu naveo je kako su predmetnoj nekretnini ranije živjeli pokojni ČL, zvani VL i njegova supruga FL, koje su služili tužiteljica i njezin suprug, pa su kao zahvalu dobili predmetnu nekretninu, ne zna točnu godinu kada je kuća pripala tužiteljici. S tim u svezi iskazao je kako se on vjenčao 1985. godine i već tada je tužiteljica dolazila u naselje i skrbila o supružnicama FL. Svjedok je također iskazao, kako misli, da je ČL, predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza pokojnog oca. Nadalje, iskazao je kako danas u predmetnoj nekretnini stanuje tužiteljičin sin L, koji brine o predmetnoj nekretnini, održava ju i plaća sve režijske troškove. Sin tužiteljice u predmetnu kuću uselio je prije 4-5 godina, a prije je u predmetnoj nekretnini stanovao pokojni VL, ali je od njegove smrti do danas o predmetnoj nekretnini brinula i održavala ju, tužiteljica zajedno sa svojom obitelji. Svjedok je iskazao kako mu nije poznato da bi itko od strane tuženika održavao predmetnu nekretninu ili bio na toj nekretnini, a tuženika ondje nikada nije vidio. Nadalje, iskazao je da nikada nije vidio niti čuo da bi tuženik ili tko drugi tužiteljici osporavao posjed predmetne nekretnine ili ju smetao u posjedovanju.

4.12.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka CL, cijeneći ga iskrenim i nepristranim jer je njegov iskaz u bitnome istovjetan iskazu svjedoka JL, kao i iskazu tužiteljice, te je u suglasju s ispravama koje prileže spisu, stoga sud nije imao razloga posumnjati u istinitost i objektivnost danog iskaza.

5. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe članka 8 ZPP, ovaj sud je našao da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5.1. Prilikom ocjenjivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje prava vlasništva odnosno suvlasništva dosjelošću sud vodi računa o tome da suvlasnik nekretnine može biti samostalni posjednik iste u cijelosti, a da traži utvrđenje prava vlasništva samo nad pojedinim suvlasničkim dijelovima, odnosno djelu, te da je ustvari tužitelj, po ispunjenju predviđenih pretpostavki, već stekao pravo vlasništva nad pojedinim idealnim dijelovima nekretnine, po zakonu, u onom trenutku kada su se pretpostavke za stjecanje ostvarile, i to po onom zakonu koji je bio na snazi u trenutku ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

5.1.1. Za stjecanje suvlasničkog dijela nekretnine se primjenjuju ista pravila kao i za stjecanje vlasništva nad cijelom nekretninom, pa tako za stjecanje suvlasništva nekretnine dosjelošću se traži od tužitelja da dokaže sve one pretpostavke predviđene i za stjecanje vlasništva cijele nekretnine.

5.2. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njezin prednik sada pokojni ČL u posjedu predmetne nekretnine bio najmanje od 1976. godine, stoga je potrebno da su se ispunile pretpostavke iz članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 1539,143/12, 152/14, 81/15 ,94/17 - dalje ZVDSP), kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Nadalje, u stavku 2. istoga članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjednik pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Odredbom članka 159. stavak 3. ZVDSP propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

Nadalje, odredbom članka 159. stavak 4. ZVDSP propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

5.2.1. Kako se u konkretnoj pravnoj stvari radi o tužbenom zahtjevu za stjecanje prava 1/3 suvlasničkog dijela u vlasništvu tuženika – jedinice lokalne samouprave, grada [adresa], dosjelošću, to je za dosjelost potrebno da su ispunjene pretpostavke iz članka 159. stavak 4. ZVDSP. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u konkretnoj pravnoj stvari, potrebno je da je posjednikov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, te da je samostalni posjed neprekidno trajao najmanje 40 godina.

5.2.3. Prema odredbi članka 160. stavak 1. i 2. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u koje vrijeme se uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

5.2.4. U svezi s navedenim valja imati na umu da je 1/3 predmetne nekretnine, na kojoj tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, temeljem ovosudnog rješenja o nasljeđivanju broj: O-658/75-4 kao ošasna imovina postala društveno vlasništvo za korist: Općine Slavonski Brod.

Prema odredbi članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine broj: 53/91 i 92/94, dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis iz članka 388 stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96; ZV) koji je propisao da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopad 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta je odredba članka 388. stavak 4. ZV ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja.

U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. svibnja 2019. pod poslovnim brojem Rev-x 974/2017, prema kojem proizlazi da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba“.

5.3. Odredbom članka 18. stavak 1. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). U stavku 2. istoga članka propisano da je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Odredbom članka 18. stavak 3. ZVDSP propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. U svezi s navedenim valja istaknuti kako je odredbom članka 18. stavak 5. ZVDSP propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

5.4. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, i svega ranije iznesenoga ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica u posjedu 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br [katastarska čestica] Kuća i dvorište [adresa] površine 358 m2, samostalno i putem svojeg prednika ĆL od 1976. godine, te da tužiteljica nema valjan pravni temelj posjedovanja predmetnog dijela nekretnine jer je isti dio nakon smrti TL, kao tzv. ošasna imovina postao društveno vlasništvo za korist tuženika. Uzimajući u obzir da je prema iskazu tužiteljice njezin prednik u samostalnom posjedu predmetne nekretnine bio od najmanje 1976. godine, da bi se posjed njezina prednika u smislu odredbe članka 160. stavak 3. ZVDSP uračunao u vrijeme potrebno za dosjelost potrebno je da su prednici nekretninu posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Dugogodišnji posjeda predmetne nekretnine od strane tužiteljice i njezina prednika ČL svojim su iskazima potvrdili i saslušani svjedoci OL, JL i CL. Kako iz isprava koje prileže spisu i to ovosudnog rješenja o nasljeđivanju broj: O- 189/58 proizlazi da su predmetnu nekretninu naslijedili u 1/3 suvlasničkog dijela TL [adresa], u 1/3 suvlasničkog dijela D (ČL) ČL i u 1/3 suvlasničkog dijela D (Pulek) LL, a prema navodima tuženika LL je svoj suvlasnički dio darovao ĆL, to sud drži da predniku tužiteljice, ĆL, nije bilo nepoznato da mu ne pripada vlasništvo cijele nekretnine, nego tek 2/3 suvlasničkog dijela. Međutim, ako bi se uzelo da je prednik tužiteljice bio pošten, i da je njegov posjed bio zakonit i istinit, a da je samostalni posjed nekretnine stekao 1976. godine, to je sukladno odredbi članka 159. stavak 4. ZVDSP kroz kvalificirani posjed, pravni prednik tužiteljice, odnosno tužiteljica vlasništvo 1/3 suvlasničkog dijela mogla steći kroz 40 godina posjedovanja (u koje vrijeme je uračunat kvalificirani posjed njezina prednika), a što bi bilo 2016. godine.

S tim u svezi valja istaknuti kako iz zamolbe i zahtjeva koje je tužiteljica uputila tuženiku 2006. (prije isteka roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću) proizlazi da je ona znala da je tuženik vlasnik 1/3 suvlasničkog dijela jer mu se obraćala s namjerom da isti otkupi, odnosno da se izvrši zamjena nekretnina, a sve u cilju da tužiteljica postane vlasnica predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Sud smatra važnim istaknuti da čak i ako bi se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunalo i vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine od strane oca ČL, budući da su svjedoci iskazali da je predmetna nekretnina ranije pripadala njegovu ocu, ovaj sud cijeni da predniku tužiteljice ČL nije moglo ostati nepoznato da nije naslijedio cijelu nekretninu, nego da je naslijedio 1/3 dijela.

S tim u svezi valja istaknuti kako je odredbom članka 18. stavak 3. ZVDSP propisano da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Stoga sud utvrđuje da prednici tužiteljice, ali niti tužiteljica nisu bili pošteni posjednici predmetne nekretnine 40 godina, slijedom čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva 1/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine dosjelošću.

5.4.1. Temeljem navedenog u ovakvoj pravoj i činjeničnoj situaciji sud utvrđuje da tužiteljica, a niti njezin pravni prednik nisu bili pošteni posjednici, odnosno bili su svjesni da koriste dio tuđe nekretnine. U svezi s navedenim, valja istaknuti kako je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da tužiteljica nije pošten posjednik jer je znala i nije joj moglo ostati nepoznato da 1/3 suvlasničkog dijela pripada tuženiku. Takve svoje navode tuženik je potkrijepio rješenjem Porezne uprave kao i rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj: Z-5670/02 iz kojih je razvidno da je tužiteljica temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stekla, odnosno uknjižena je na 2/3 suvlasničkog dijela, a ne na cijeloj nekretnini. U prilog svojim navodima tuženik je dostavio i zamolbu i zahtjeve tužiteljice, u kojima ona sama navodi kako je tuženik uknjižen u 1/3 suvlasničkog dijela. S obzirom da ZVDSP u članku 18. stavak 5. sadrži presumpciju poštenja posjeda, stoga onaj koji tvrdi da je posjednik nekretnine nepošten - dužan je dokazati svoju tvrdnju, budući da je temeljem zakona uspostavljena predmnijeva da se svaki posjednik nekretnine ima smatrati poštenim. (isto Županijski sud u Karlovcu, broj: Gž-101/2022-2 od 2. ožujka 2022.) Stoga ovaj sud cijeni da je tuženik dokazao svoje tvrdnje o nepoštenju tužiteljice.

5.4.2. Poštenje posjeda je bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja iste niti po kojem propisu se nije moglo steći pravo vlasništva bez obzira na trajanje posjeda (isto Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj: Rev-67/16 od 14. travnja 2021.)

5.5. Slijedom svega navedenoga, a kako je izostalo poštenje tužiteljice, kao i njezina prednika, kao pretpostavka za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću iz članka 159. stavak 4. ZVDSP u svezi s člankom 18. stavak 3. i 5. ZVDSP, sud je utvrdio da tužiteljica dosjelošću nije mogla steći pravo vlasništva 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br [katastarska čestica] Kuća i dvorište [adresa] površine 358 m2, stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

6. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Kako je u konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu to bi sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP ona bila u obvezi naknaditi troškove tuženiku.

Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

6.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 13. veljače 2025. tuženik je potraživao naknadu troška u iznosu od 53,09 EUR, a koji trošak se odnosi na sudsku pristojbu na odgovor na tužbu.

6.1.1. Odredbom članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23. – dalje: ZSP), propisano je da obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Naime, iz citirane, a potpuno jasne, zakonske odredbe proizlazi da se pristojba za odgovor na tužbu plaća tek po pravomoćnom završetku postupka i to razmjerno uspjehu u parnici, što ovdje znači da ta obveza u cijelosti tereti tužitelja jer je u parnici u cijelosti uspio tuženik. Slijedom navedenoga, a kako taj trošak za tuženika nije nastao, to je valjalo odbiti tuženikov zahtjev i odlučeno je kao u točki II. izreke.

7. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužiteljica DL po punomoćniku Krešimiru Kmet, odvjetniku u Slavonskom Brodu

2. Tuženik Grad Slavonski Brod, Vukovarska 1, [adresa] Slavonski Brod, po punomoćniku po zaposlenju RL