Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br.P-1446/22-52

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Miholjeviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vesni Žic, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane dana 05. veljače 2025. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice te pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužiteljica isključivi vlasnik dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], OBROVAC PAŠNJAK, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 80 m2 koji se nalazi unutar obuhvata lomnih točaka A, B i C u Nalazu geodetskog vještaka Sandra Viškanića dipl.ing.geod. iz listopada 2024. godine (skice lica mjesta 1 i 2) i dodatno je označen crvenom bojom u naprijed navedenom Nalazu geodetskog vještaka koji čini sastavni dio ove presude, pa je tužiteljica ovlaštena na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, nakon što se od tog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prijavnim listom formira novonastala čestica temeljem ove presude i tog prijavnog lista, kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva nad novonastalom zemljišnoknjižnom česticom, na svoje ime u cijelosti, uz istodobno brisanje prava vlasništva na novonastaloj čestici zemlje u cijelosti s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužiteljici parnični trošak zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom na isti od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate skladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31. ožujka 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 04. studenog 2022.g. navodi da je vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], KUĆA, GARAŽA, GOSP.ZGRADA, DVORIŠTE I ORANICA, ukupne površine 1084 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koja se vodi pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci. Tuženik da je vlasnik zemljišta označenog kao k. č. br. [katastarska čestica], OBROVAC PAŠNJAK, površine 101 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje da se vodi pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci (u daljnjem tekstu prijepor). Zemljišnoknjižno stanje da ne odgovara stvarnom vlasničkom i posjedovnom stanju. Ona da se nalazi u samostalnom, neposrednom, mirnom i kontinuiranom posjedu prijepora dulje od 50 godina što samostalno, a što putem prednika. Prijepor nad kojim da je kao vlasnik upisan tuženik da čini jednu faktičnu cjelinu zajedno sa nekretninom u njenom vlasništvu, odnosno, isti de facto da predstavlja dio okućnice njezine nekretnine. Danom stupanja u posjed njezinog prednika nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] isti da je također stupio u neprekinuti, mirni neposredni i samostalni posjed prijepora i koristio ga kao okućnicu, a pritom da mu takav posjed nije nitko osporavao. Uvidom u izvod iz katastarskog plana da proizlazi da je njezin pravni prednik osnovano smatrao prijepor svojim vlasništvom upravo zbog činjenice da isti služi dijelom kao prilazni put, a cijelom površinom sa nekretninom k. č. br [katastarska čestica], upisanom u z. k. z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] čini jednu cjelinu. Zbog navedenog, njezin prednik da je vlastitim radnjama davao do znanja trećima da poštuju njegovo vlasništvo, odnosno prema trećima da je manifestirao svoja vlasničkopravna ovlaštenja. Opisano posjedovno stanje da je identično do današnjeg dana, a ona da se nalazi u mirnom, kontinuiranom, neposrednom i samostalnom posjedu prijepora na isti način kao i njezin pravni prednik. Prijepor da smatra svojim vlasništvom i vlastitim radnjama daje do znanja trećima da poštuju njezino vlasništvo, odnosno prema trećima manifestira svoja vlasničkopravna ovlaštenja.

1.1. Tužitelj je podneskom od dana 31. siječnja 2025. konačno uredio tužbu, odnosno precizirao je tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, dok su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje tužiteljica navodi i prilaže uz tužbu. Činjenice iznesene u tužbi da moraju biti dostatne da sud može zaključiti je li tužbeni zahtjev osnovano istaknut. Isprave koje da tužiteljica navodi i prilaže uz tužbu da ne predstavljaju osnov za istaknuti tužbeni zahtjev te da su u izravnoj suprotnosti s podacima iz zemljišne knjige i katastarskog operata za utuženu nekretninu kao i priloženim fotografijama. Naveo je da tužiteljica kao dokaz prilaže samo preslike izvadaka iz zemljišnih knjiga, posjedovnih listova i izvoda iz katastarskog plana za nekretnine u njezinom i u tuženikovom vlasništvu, a što da nije sporno, ali ne i dokaze da samostalno i putem svojih prednika mirno, neprekinuto i neposredno posjeduje prijepor kroz vremensko razdoblje potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naveo je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine što da znači da su tužiteljica i njezini prednici od samog početka znali da nisu vlasnici prijepora već da tužiteljica nenaplatno želi srediti zemljišnoknjižno stanje u svoju korist i uzurpirati tuđe vlasništvo, a što da je mogla realizirati kupoprodajom. Naveo je da utuženu katastarsku česticu oznake k. č. br. [katastarska čestica] formirao je on 2019. godine cijepanjem k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak obrovac 743 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak od 642 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak od 101 m2, a temeljem geodetskog projekta 67/2018 izrađenog od strane ovlaštenog inženjera geodezije UL, dipl.ing.geod., AKB d.o.o. Rijeka, koji čini mapu 3/3 glavnog projekta GP 127-18, a koji je sastavni dio građevinske dozvole KLASA: UP/I-361- 03/18-06/126, URBROJ: 2170/1-03-01/9-18-7 od 29.10.2018. godine. Prethodno da je postojala jedinstvena katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja da je uvijek bila isključivo u vlasništvu i posjedu tuženika i njegovih prednika više od 100 godina. Naveo je da je katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kao i druge nekretnine) stekao temeljem Ugovora o darovanju od 08. lipnja 2018. g. od svoje tete PL. Prije sklapanja ugovora da je od darovateljice preuzeo svu raspoloživu dokumentaciju o sljedništvu iz arhive pravnog prednika HL (pra-pra-teta tuženika), provjerio katastarsko i zemljišnoknjižno stanje, obišao fizički nekretninu te da se uvjerio da je nekretnina vlasništvo darovateljice i da glede te nekretnine ne postoji niti jedno sporno pitanje koje bi moglo utjecati na njegovo stjecanje prava vlasništva i posjeda. Jedinstvena katastarska čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoknjižnom vlasništvu da je u njegovoj obitelji od 21. siječnja 1964. g., kada da je tu česticu stekla HL (pra-pra-teta tuženika, umrla 2008.) temeljem rješenja Općinske komisije za uzurpacije Rijeka od 25. studenog 1963. g., a rješenjem Općinskog suda u Rijeci, zk odjel Rijeka od 02.02.1964. formiran da je novi zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva za korist HL. Prethodno je u posjedu odnosno vanknjižnom vlasništvu predmetne čestice bio ML (otac HL) od 1920. g. Pravni sljednik HL bio je TL (djed tuženika, umro 2013.), koji da je nekretninu darovao PL rođ. TL (teta tuženika) na temelju ugovora o darovanju od 19. veljače 2008. g. a ona da je istu darovala njemu temeljem ugovora o darovanju 08. lipnja 2018. Nesporno da je da su on i njegovi prednici uvijek bili vlasnici prijepora, a što da su davali do znanja trećim osobama pa tako i tužiteljici i njezinim prednicima, koji da su od samog početka znali da nisu vlasnici prijepora. Nadalje, prijepor iako da se nalazi u neposrednoj blizini tužiteljičine nekretnine nikad da nije činio dio okućnice niti dio čestice k. č. br. [katastarska čestica], a što da je razvidno iz dokumentacije, koja se kao dokaz prilaže uz ovaj odgovor na tužbu. Prema službenoj ortofoto snimci iz 1968. g. – na karti da je jasno vidljivo da nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] nisu u posjedu istih osoba obzirom da je vidljiva diskoloracija površine odnosno vidljivo je da nisu u isto vrijeme košene. Ista dokazuje da međa između tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] (sada k. č. br. [katastarska čestica]) i k. č. br. [katastarska čestica] kao ni vlasništvo i posjedništvo nikad nisu bili sporni. Među između k. č. br. [katastarska čestica] (ranije k. č. br. [katastarska čestica]) i k. č. br. [katastarska čestica], prednik i otac tužiteljice OL da je ispoštovao tako da je uredio svoju okućnicu na način da je sve u njihovom dvorištu izgrađeno do međe, a ne preko međe. Isto da je vidljivo upravo na način kako je izveden betonirani kolni prilaz njihove okućnice – tako da poštuje među prema k. č. br. [katastarska čestica]. Na površini k. č. br. [katastarska čestica] ništa da nisu mogli graditi, opločavati niti uređivati jer se nikad nije radilo o posjedu niti vlasništvu tužiteljice i njezinih prednika. Iznimka da je dio nezakonito izgrađene šupe-pomoćne građevine koja zadire u k. č. br. [katastarska čestica] jednim svojim uglom. O tome je tužiteljičinom predniku OL usmeno prigovorila prednica tuženika HL (tadašnja vlasnica). Obzirom da se radi o nezakonito izgrađenom objektu, koji da je i suprotan odredbama prostornog plana, tužiteljica da bi ga trebala ukloniti tj. srušiti. Prema Elaboratu parceliranja susjednih čestica k. č. br. [katastarska čestica] od 20. lipnja 1968. vidljive da su i čestice k. č. br. [katastarska čestica], koja je tada pripadala prijašnjem vlasniku Č te k. č. br. [katastarska čestica] gdje je upisan CL (pradjed tuženika). Oblik čestica da je nepromijenjen tj. današnja k. č. br. [katastarska čestica] sastavni je dio k. č. br. [katastarska čestica], a ne k. č. br. [katastarska čestica] kako tvrdi tužiteljica. Daljnji dokaz da je i elaborat geodetske izmjere, skica mjerenja broj 332 od 18. rujna 1987., izrađen od strane ovlaštene geodetske poslovnice Radetić Tihomir, podnosioc zahtjeva prednik i otac tužiteljice OL, u kojem je grafičkim prikazima označena njegova parcela k. č. br. [katastarska čestica] i međa sa k. č. br. [katastarska čestica]. Lomne točke granica dane su i numerički u lokalnim koordinatama (azimut i udaljenost) te ih je moguće grafički konstruirati. Dodatni dokaz da je i kopija katastarskog plana s prijedlogom parcelacije koji je izradio isti geodet 23. rujna 1987. u isto vrijeme kad i prethodni elaborat po narudžbi prednika tužiteljice OL, a kojeg da je isti dao prednici tuženika SL s prijedlogom otkupa dijela k. č. br. [katastarska čestica]. Na skici da je jasno navedeno i nesporno je da je SL vlasnica navedenih parcela u potpunosti. SL nije pristala na ovakvu kupoprodaju. Sve navedeno da potvrđuje da je prednik i otac tužiteljice OL znao da nije vlasnik prijepora. Prema Zapisniku o terenskom obilježavanju međa od 17. rujna 2015. uz koji da je priložena i skica, obavljeno je terensko obilježavanje međa prema kojem je k. č. br. [katastarska čestica] ucrtana u postojeći, a međama, a koji zapisnik je tužiteljica osobno potpisala. U zapisniku da stoji napomena da je parcela 1805/66 definirana zidovima i rubovima objekta osim na dijelu zapadne strane, što da znači prema parceli 1805/59 (koja tada obuhvaća i 1805/107 koja još nije bila formirana). Sve navedeno potvrđuje da je tužiteljica znala da nije vlasnica prijepora. U daljnjem tijeku na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 07. lipnja 2016. prednica tuženika PL prodala je BL idelani udio u tadašnjoj k. č. br. [katastarska čestica], a s dogovorom da se odgovarajuća površina parcelira temeljem građevinske dozvole i formira zasebna čestica. Geodetskim elaboratom utvrđene su međe k. č. br. [katastarska čestica], koje da su u katastru određene apsolutnim koordinatama lomnih točaka. Temeljem građevinske dozvole formirana je k. č. br. [katastarska čestica] cijepanjem od k. č. br. [katastarska čestica]. Zatim da je razvrgnuto suvlasništvo između PL i BL na k. č. br. [katastarska čestica] time da prijepor k. č. br. [katastarska čestica] tada da još uvijek ne postoji. Nakon toga je tuženik u dogovoru sa svojom prednicom i tadašnjom vlasnicom PL **.**.2017. oglasio za prodaju zemljište k. č. br. [katastarska čestica] (u čemu je i današnja k. č. br. [katastarska čestica]). Obzirom da zemljište nije prodano da dogovara s članovima obitelji da zadrži teren radi izgradnje kuće i počinje s pripremama za projektiranje. Naveo je da je 16. travnja 2019. poslao dopis – ponudu za prodaju svoje k. č. br. [katastarska čestica] tadašnjim suvlasnicama susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] odnosno tužiteljici i ĆL. Po proteku primjerenog roka za dogovor, da je suvlasnice kontaktirao putem telefona. U telefonskom razgovoru GL, majka suvlasnice ĆL da je izjavila da one nisu zainteresirane i predložila mu da pita tužiteljicu. Inače, GL, kćer pok. ĐL i pokćerka pok. OL, bila je prethodno suvlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], koju je naslijedila od pokojne majke, a kasnije darovala svojoj kćeri ĆL. Stoga da je ista bila upoznata s činjenicom da prijepor nije bio u vlasništvu njezine obitelji i nije činio dio okućnice njihove obiteljske kuće već da je isti bio u vlasništvu SL, a kasnije njezinih nasljednika. U telefonskom razgovoru s tužiteljicom ista da je izjavila da nije zainteresirana za kupnju, da njoj to ne treba, a da ionako tuženik traži previše (50 eur/m2) s obzirom da je to livada. On da joj je tada rekao da ukoliko se predomisli, ima njegove podatke pa neka ga kontaktira, a u međuvremenu neka ne koristi njegov posjed. Osim što da je u razgovoru bila gruba i otresita, tužiteljica da nije niti u jednom trenutku pokazala da polaže ikakva prava na njegovo zemljište. U konkretnom slučaju da se nisu ispunili uvjeti koji se odnose na kakvoću posjeda jer su tužiteljica i njezini prednici od samog početka znali da nisu vlasnici prijepora, što da znači da su tužiteljica i njezini prednici od samog početka nesavjesni odnosno nepošteni posjednici prijepora radi čega, bez obzira na vrijeme neprekinutog posjedovanja prijepora nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću zbog pomanjkanja određene kakvoće posjeda, koji da je morao biti barem savjestan odnosno pošten. Stoga tužiteljica da nije stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini ni po jednom pravnom osnovu jer joj nedostaju potrebne isprave i pošteno posjedovanje.

3. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, i to uvidom u posjedovni list (list 5 i 6 spisa), zatim izvadak iz zemljišne knjige (list 7 i 8 spisa), izvadak iz katastarskog plana (list 10 spisa), opsežnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik (list 33 do 255 spisa), kupoprodajni ugovor (list 266 do 267 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 268 spisa), fotografije (list 274 do 290 spisa), digitalni ortofoto (list 303 do 305 spisa), fotografije (list 310 do 329 spisa), saslušao je tužiteljicu i tuženika kao stranke (list 332 do 334 spisa), saslušao je svjedoka ŠL, EL, ČLJ, JL, PL, AL (list 343 do 348 spisa), zatim svjedoke UL, DL, GL, ZL, RL, LL, ŽL, KL, FL, VL i NL (list 373 do 378 spisa) te je proveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Sandra Viškanića.

4. Uvidom u posjedovni list br. 2012 utvrđeno je da je tuženik upisan kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela.

5. Uvidom u posjedovni list br. 1110 utvrđeno je da je tužiteljica upisana kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je kao vlasnica iste upisana tužiteljica u 1/1.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je kao vlasnik istih upisan tuženik u 1/1.

8. Uvidom u rješenje SR Hrvatske, Općine Rijeka, Komisije za uzurpacije od dana 25. studenog 1963. utvrđeno je da je točkom 1. istoga HL pok. ML priznato pravo vlasništva na uzurpiranom zemljištu općenarodne imovine upisanom u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica].

9. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel, od dana 02. veljače 1964. utvrđeno je da na temelju pravomoćnog rješenja Komisije za uzurpacije od dana 25. studenog 1963. dozvoljava se otpis k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] iz uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od nekretnina upisanih kao Društveno vlasništvo i prijenos u novi uložak br. [broj ZK uloška] iste k.o. uz uknjižbu prava vlasništva u tom ulošku za korist HL pok. ML iz [adresa].

10. Uvidom u ugovor o darovanju od dana 08. lipnja 2018. utvrđeno je da je ČT kao darovateljica, tuženiku kao daroprimatelju, darovala nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Rijeci k. č. br. [katastarska čestica] Pašnjak Obrovac, površine 743 m[2] i nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Rijeci, k. č. br. [katastarska čestica] Pašnjak, površine 76 čhv te da je daroprimatelj nećak darovateljice. Utvrđeno je da je ugovor potpisan po darovateljici i daroprimatelju te ovjeren po javnom bilježniku Mariji Grozdanić Dekleva posl.br. OV- 5908/18.

11. Uvidom u kupoprodajni ugovor od dana 28. veljače 1972. utvrđeno je da su istoga sklopili IT kao prodavatelj i UT kao kupac te da je predmet kupoprodaje bila nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], oranica zv. Obrovac – Umole u površini od 1084 čm. ili 301 čhv. Utvrđeno je da je kupoprodajna cijena iznosila 5.000,00 dinara te da kupac u posjed navedene nekretnine stupa danom zaključenja tog ugovora. Utvrđeno je da je ugovor potpisan po prodavatelju i kupcu, dana 28. veljače 1972. u Rijeci.

12. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je njezin otac 1972. g. kupio teren odnosno k. č. br. [katastarska čestica] te što se tiče predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] da nisu znali da je to izdvojena čestica. Navela je da su je koristili čitavo ovo vrijeme kao okućnicu, odnosno ista da se nalazi ispred samih vrata ulaza u nekretninu, te da su na istu i parkirali. Nikada da nisu imali nikakvih problema oko korištenja iste, niti da im je itko branio da koriste istu. Navela je da kada su podnijeli tužbu da je saznala da nije vlasnica predmetne nekretnine te da je 2022.g. postala vlasnica 1/1 svoje starine s obzirom da je bila u sporu s nećakinjom koja da je bila suvlasnica ¼ dijela, a ona da je bila suvlasnica ¾ dijela te da ju je u konačnici isplatila. Nakon toga da je krenula uređivati tu kuću te su tada počeli problemi i s predmetnom nekretninom i to problemi od strane ovdje prisutnog tuženika. Isti da je znao napasti njenu kćer, zeta te njene podstanare s time da ga ona osobno nikada nije vidjela. Navela je da površina predmetne nekretnine 1012 te da nije na miran način pokušala s tuženikom riješiti predmetnu situaciju, da je to oduvijek smatrala da je to njihovo, jedan ulaz u njegovu kuću. Navela je da jedini put kada da je netko nešto prigovorio je bilo prije jako puno godina kada je njoj neki nepoznati gospodin rekao njenom ocu da makne kamion koji je bio parkiran s druge strane bijele ceste. Navela je da je njezina nekretnina djelomično ograđena, međutim ne na dijelu gdje graniči s predmetnom nekretninom, da na tom dijelu nije ograđena iako su s vremenom misli to ogradili međutim zbog spleta određenih okolnosti da nisu. Nitko nikada da joj nije osporavao posjedu nekretnine odnosno osporavao pravo da istu koriste te da su tamo oduvijek bili parkirani automobili, da postoji stara fotografija na kojoj se nalazi automobil Fiat Ritmo. Također da na samom to ulazu u njihovu okućnicu da su preko predmetne nekretnine posipali sitni fini pijesak na taj zemljani dio jer je inače kada pada kiša da bi bio pravi potop odnosno blato te im nitko nikada nije rekao da zašto to rade. Također taj dio da su znali pokositi te je njena majka posadila orah. Spor s nećakinjom da je započeo 2017. te da joj nitko nije kompenzirao što je nasipavala sitni pijesak, kao i da je ona ona imala računovodstvo, dok se otac bavio otpadom i prodajom sekundarnih sirovina te da su primali stranke i da su stranke parkirale ispred. Navela je da se na zapisniku u katastarskoj izmjeri od 17. rujna 2015. nalazi njezin potpis, da je ona to potpisala, međutim da u tom trenutku da nije bilo nikakve napomene te da je potpisala zapisnik od 17. listopada 2018. iz kojeg proizlazi da bi dala svoju suglasnost za radnju na susjednoj čestici odgovara da je bila suglasna da se radi.

13. Saslušan u tijeku postupka tuženik je naveo da je on predmetnu nekretninu stekao darovnim ugovor svoje tete PL, a prije toga da je to bilo od njegova nonota TL, koji je preminuo 2013.g, a prije toga da je bilo od HL koja da je prateta od njegova nonota. Naveo je da je HL bila sestra od njegove pranone PT, udane TL i da je njegova prateta to sve riješila još 60-ih godina prošlog stoljeća, a predmetna nekretnina da je u njihovoj obitelji od 1. Svjetskog rata. Nakon što da je njegov djed preminuo 2013., njegova mama i teta PL da su se dogovorile te da su odlučile prodati taj teren, a kuća da pripada njegovoj teti. Naveo je da 2015. su već izašli na teren i to njegov otac, mama i teta te da se taj teren počeo označavati. Nazvana da je gospođa UT od strane njegovog oca te da ju je pitao da li želi to kupiti međutim ista da je rekla da nije zainteresirana te da mu se čini da je otac ponudio cijeli teren, ali da nije baš siguran. Oni da su 2016.g. prodali dio terena te da je tamo gosp. BL sagradio kuću. Nakon toga da je on 2017.g. pokušao prodati taj teren, međutim nitko da se nije javio, da pretpostavlja zbog trokutastog dijela tog terena. Nakon toga da je razgovarao s roditeljima s obzirom da je te struke da bi on projektirao stambenu jedinicu te u konačnici da je tako i dogovoreno i da je sklopio sa svojom tetom darovni ugovor. Naveo je da je predmetna čestica 1805/107 nastala od 1805/59 i to kada sam je odlučio formirati, 2019. Naveo je da su on i njegovi prednici 2013., 2015. koristili predmetnu nekretninu jer da je njegov djed TL imao krave i da su dolazili na predmetnu nekretninu pokositi jednom do dva puta godišnje upravo radi sijena za blago. Naveo je da je on negdje do 2004.g. isto dolazio na tu nekretninu pomoći pri košnji, a kasnije nono više da nije imao krave pa da se dolazilo samo pokositi te da su čitavo to vrijeme 1970.g. na dalje kosili tu nekretninu. Tuženik je naveo da nije nikoga napadao, ni podstanare, ni kćerku tužiteljice već da se samo na jedan pristojan način obratio podstanarima tužiteljice gospodinu NL i gospođi HL da baš trajno ne parkiraju na dijelu njegovog terena, dok da je u kolovozu 2022.g. primijetio otpad na svom terenu te također kćerki tužiteljice rekao da nije u redu da to tamo ostavlja s obzirom da je to njegova nekretnina, a s čime da je i samu tužiteljicu upoznao još 2019. Naveo je da su koristili čitavu nekretninu kao sjenokošu, čitavom dijelu na kojem je bila trava odnosno dijelu koje je bilo moguće pokositi te da je teta njegova djeda HL osporavala ako bi tamo bilo parkirano vozilo, s time da je ista radila u Njemačkoj, a on da bi parkirao tamo te s trimerom pokosio travu i da on nije bio osobno prisutan kada je HL to osporavla, već da to zna po obiteljskim pričama.

14. Svjedok HT naveo je da se još kao dijete igrao na predmetnoj nekretnini sa pokojnim nećakom od tužiteljice i da jedno vrijeme nije živio gore te da se pred par godina vratio. Ranije uistinu da nije znao čije je to dok da je zadnjih par godina čuo da je to od ovdje prisutnog gospodina DL. Naveo je da ta nekretnina predstavlja prilaz kući te se radi u biti o jednoj livadi te kada mu se predočavaju fotografije na listu 319 i 320 te kada ga se pita da li je iskazivao o dijelu koji je zaokružen na fotografiji na listu 319 spisa da nije o tome iskazivao da se na toj fotografiji vidi put i da je to put kojeg koristi njegov otac i da to nitko ne koristi da je to slijepi put, da to zna njegov otac tamo proći, kao i da se ne sjeća da li je to koristila tužiteljica i njezina obitelj.

15. Svjedok EL naveo je da kada mu se predočava fotografija na listu 316, da on živi preko puta predmetne nekretnine i da koliko on zna da je to uvijek bilo od tuženikove none te da su tamo igrali nogomet kao djeca, međutim što se tiče međa da on međe ne zna. Naveo je da je na k. č. br. [katastarska čestica] viđao oca tužiteljice i da je tamo znao parkirati auto i sl. te da uistinu nije čuo ranijih godina da bi bilo nekakvog spora između obitelji tužiteljice i tuženika radi korištenja predmetnog djela, kao i da uistinu ne zna da je otac tužiteljice na predmetnu nekretninu parkirao osobno vozilo jer je smatrao svojom ili je tamo parkirao osobno vozilo iz razloga što se trenutno nekretnina nalazila ispred njegove kuće, da je tada bio dijete.

16. Svjedok ILJ navela je da kada joj se predočava fotografija na listu 316 spisa te kada joj se pokazuje k. č. br. [katastarska čestica], da su roditelji tužiteljice koristili predmetnu nekretninu, da su parkirali automobil, da su znali sjediti na terasi i da sam je ona susjeda. Navela je da nisu pričali o načinu stjecanja predmetne nekretnine odnosno čija bi to bila nekretnina, međutim kada su tamo sjedili kod susjede nitko da ih nikada nije tjerao te da nitko nije došao kad je ona bila prisutna kod predmetne tužiteljice da bi rekao da to nije njihovo. Navela je da nitko od strane tužiteljice decidirano nije rekao da je predmetna nekretnina njihova međutim da je ona smatrala da je to njihovo od tužiteljice, s obzirom da oni to koriste. Navela je da je prva susjeda od tužiteljice, odnosno predmetne nekretnine te da se terasa na kojoj su sjedili nalazi ispred garaže te da je ista betonirana. Kada joj se predočava fotografija na listu 318 spisa, na kojoj se nalaze parkirana dva automobila na travnatom dijelu, pokazuje sa desne strane tih automobila da se nalazi garaža i terasa na kojoj su sjedili.

17. Svjedok JL naveo je kada mu se predočava fotografija na listu 316 spisa te trokut označen kao 1805/107, da je to koristio otac tužiteljice, prije da to nije bilo asfaltirano, međutim unazad 5, 6 godina da su asfaltirali i to. Nekad da je to bio jedan komad, međutim da su presjekli kad su odlazili na autobusnu stanicu po pol, a otac tužiteljice da se zove MT. Naveo je da se u mjestu zna da je to od tuženikove tete TT te da nitko od strane tuženikove obitelji nije osporavao prednicima tužiteljice korištenje tog dijela, da je ta gospođa bila u Njemačkoj, da nikada nije bilo svađe i da je otac tužiteljice to koristio koliko mu treba te da je otac tužiteljice znao da je predmetna nekretnina koju koristi je od tuženikove tete, a predmetna nekretnina da bi bila ulaz u kuću. Naveo je da otac tužiteljice je mogao znati da mu taj ulaz ne pripada jer da je imao sve papire od kuće i okućnice, tamo da je došao zid, taj trokut da je ostao presječen i da se znalo da mu ne pripada taj ulaz u kuću. Naveo je da nije nikada vidio papire, međutim da je otac tužiteljice napravio zid, taj trokut da je ostao van tog zida, da se znalo čije je, međutim da se nitko oko tog trokuta nikada nije svađao. Naveo je da se sjeća da je bilo govora da je otac tužiteljice predlagao prednicima tuženika da bi otkupio taj dio, međutim da se nešto oko cijene nisu mogli dogovoriti i da je bio neposredno prisutan tim razgovorima jer da bi njemu to odgovaralo da i on otkupi.

18. Svjedok OT navela je kada joj se predočava fotografija na listu 316 spisa vezano za kč. br. [katastarska čestica] da se tu nekad radilo o jednoj velikoj parceli te da je ona bila vlasnica te parcele. Njena teta HL koja da je živjela u [adresa] kada bi došla jednom godišnje uvijek da se nešto bunila da zašto parkiraju automobil na predmetnoj nekretnini, pogotovo na tom trokutastom dijelu te najčešće kada bi išla na autobus. Navela je da je vjerojatno povremeno netko od tužiteljičine obitelji na tom trokutu parkirao automobil, međutim da ona to često nije obilazila s obzirom da tamo nije živjela te da je tu i tamo povremeno znala doći. Navela je da se sjeća da je davno bio nekakav dogovor da bi otac tužiteljice želio kupiti predmetni dio te da je njezin stric CT došao do njene tete da bi OL, otac tužiteljice želio kupiti taj komadić, međutim ona u konačnici da to nije željela prodati, odnosno da je željela prodati kao cjelinu, a ne u komadićima, odnosno u dijelovima. Navela je da se njena teta zvala ST te da joj je tuženik nećak i da je po njoj otac tužiteljice znao da mu to ne pripada, jer da su i betonirali oko kuće.

19. Svjedok AL, otac tuženika naveo je da je predmetni teren bio u obitelji njegove supruge BT. Prije da je to bilo od njezine tete od tasta, od oca od njegove supruge, a zatim da je to otac od njegove supruge darovao njezinoj sestri PL. Nakon toga da su se njegova supruga i njezina sestra dogovorili da to pripadne njegovoj supruzi. Naveo je da je to nekad bilo cijelo zemljište, odnosno jedinstvena četica, međutim 2015. kada da je išla nova izmjera da su on, supruga i njezine sestre morali obilježiti svoje nekretnine pa tako i predmetnu. Naveo je da on nije primijetio da bi otac tužiteljice koristio predmetnu nekretninu te da je znao gore dolaziti kositi te da mu je otac od supruge nekada imao krave, kao i da uz predmetni trokut na listu 316 na njemu da nije betonirano, ali da je uz kuću betonirano. Kada mu se predočava fotografija na listu 318 spisa da pokaže predmetni trokut, odnosno nekretninu, svjedok pokazuje na listu 317 da se trokut nalazi pored zaokruženog dijela sa kemijskom. Naveo je da se on ne sjeća da bi netko iz obitelji njegove supruge zabranjivao bilo kome da vrši tamo neke posjedovne čini te da je dolazio kositi sve gdje je bila trava.

20. Svjedok UL navela je kada joj se predočava fotografija na listu 316 spisa vezano uz kč. br. [katastarska čestica] da je navedena čestica nastala u postupku geodetskog projekta koji da je radio njezin ured, a po narudžbi ovdje prisutnog tuženika u postupku ishodovanja građevinske dozvole te da ne zna kako se ranije koristila predmetna nekretnina.

21. Svjedok BT, majka tuženika navela je da je kč. br. [katastarska čestica] bila u njihovoj obitelji od njene pratete HL te da je to njezin otac TL dobio od svoje tete, a nakon njegove smrti predmetna nekretnina da je pripala u vlasništvo njezinoj sestri PL. Međutim da su se sestra i ona dogovorili da njoj pripadne ta nekretnina dok će sestri pripasti kuća. Navela je da je to bila livada i njiva, da su kosili te da su bile krave te da su kasnije to drugi kosili da ne zna tko jer da je to radio njezin otac odnosno dao je dozvolu za košnju. Navela je da se predmetni trokut koristio, kao i cijela nekretnina, a što se tiče obitelji MT da nisu koristili sa dozvolom jer da njezina teta HL kada bi došla jednom godišnje iz Njemačke da bi uvijek govorila da kako OL koristi taj njezin dio te mu je uvijek prigovarala. Također je bio nekakav pokušaj prodaje, a da je g. OL bio otac od tužiteljice. Navela je da nije bila prisutna kada je HL to govorila ocu tužiteljice, međutim da je bila prisutna u kući kada se njezina prateta žalila njezinom ocu o navedenom. Također da je bila prisutna kada je njezin suprug nazvao tužiteljicu te joj ponudio prodaju predmetne nekretnine, a na što je ona rekla da trenutno nije u mogućnosti to kupiti međutim da su iz tog razgovora zaključili da postoje naznake da bi to mogli kupiti u budućnosti.

22. Svjedok GL navela je kada joj se predočava fotografija na listu 316 spisa vezano za korištenje kč. br. [katastarska čestica], predmetna nekretnina da je bila od njenih roditelja očuha OL i majke ĐL te se da to koristilo od prvog dana i oni da su to htjeli kupiti od HL međutim ona to da nije željela prodati. Navodno da su dobili dozvolu da to koriste odnosno da ne zna da li su dobili dozvolu. Navela je da nje nije bilo i da pri tom misli na HL te prije 5 godina kada je Općina Jelenje vršila snimku parcela da zna da je gđa. PL ogradila taj trokut međe te se sjeća da je njena majka govorila djeco to nije naše i zato da se taj dio nije nikad ogradio. Navela je da je bila u svađi sa ocem OL i tužiteljicom te navodi da nije vidjela osobno PL da obilježava prijepor, ali da joj je rekla pok. HL podstanarka da se to obilježava. Navela je da je pok. OL to koristio za prolaz u garažu da se moglo proći autom ili kamionom te za drugo.

23. Svjedok ĆT naveo je da je predmetni komad zemlje od tuženika, da je to koristio njegov nono te da se ne može sjetiti kako mu se zvao nono, ali da su oni to kosili da je bila liha odnosno njiva. Naveo je da je GT znao tu koji puta proći s autom jer da mu je u produžetku garaža te da je HL prateta od tuženika i da se uvijek ljutila kada bi netko prolazio preko tog komada te da su oni tamo kao djeca igrali nogomet i da se ona uvijek na to ljutila. Naveo je da mu nije ništa poznato o odnosu OL i HL.

24. Svjedok RL navela je da nema previše saznanja o predmetnoj kč. br. [katastarska čestica], da zna da je to dio koji su koristili njezina nona i nono ĐL i OL i da znam da to nije bilo njihovo međutim isto tako da zna da su oni to godinama koristili da nikada nije bilo spora o tome niti da se raspravljalo čije je to. Međutim da nije pretjerano ulazila u te odnose čije je to s obzirom da ju to tada nije interesiralo. Navela je da joj je tužiteljica teta te da nije u zavadi sa tužiteljicom. Navela je da dok nije imala sud sa tetom da nije ni znala da je taj dio posebna čestica da je sve to bilo vezano za jednu česticu predmetni dio da se nalazi uz gospodarsku zgradu međutim put da je postojao i ranije te da se taj dio nije ništa posebno koristio, kao i kada je dolazila kod djeda da je automobil parkirala ispred gdje je asfaltirano preko puta gdje je šuma međutim da je znala parkirati i na predmetni dio.

25. Svjedok LL naveo je kada mu se predočava fotografija na listu 316 spisa, da zna da su to koristili UT i ĐT jer da je s tužiteljicom bio u izvanbračnoj zajednici te da su 2006. dobili i sina međutim da su tada živjeli na njegovoj adresi Orkšaj 34. Što se tiče tog trokuta da se tamo znao parkirati automobil te da je jedno vrijeme postavio i automobil za Metis, znao pokositi taj dio kao i dio iza gospodarske zgrade gdje je bio jedan putić. Naveo je da on i GT nisu pričali kako je GT dobio taj dio, kao ni kako je dobio vlasnički list od kuće. Naveo je da je taj automobil za Metis ostavio bočno gdje je gospodarska zgrada prema zapadu upravo gdje je taj trokut te da je pok. ĐT imala jedan orah, jednu važu (vazu) te da je taj orah posadio kod te gospodarske zgrade te da je on još uvijek tamo.

26. Svjedok ŽL, kćer tužiteljice, navela je da što se tiče trokuta odnosno kč. br. [katastarska čestica] koji se nalazi na listu 316 spisa da je odrasla u toj kući kod nonota i none, da se igrala na tom dijelu vozila biciklu te do prije godinu dana da niti nije znala da je tu nešto sporno, da ima nekakvih problema oko toga. Taj dio da se koristio na način da se parkiralo vozilo, da se prolazilo tuda, kao i da ne zna o odnosu njezinog nonota OL te HL, da je ona mlađa. U razdoblju kada bi dolazila kod nonota i none da nije čula ili imala kakvu situaciju da bi netko zabranjivao da koristi odnosno prolazi po tom dijelu.

27. Svjedok KL navela je da je predmetnu nekretninu imala prateta od tuženika HL koja je radila u Njemačkoj pa po ljeti kada bi došla ona bi to ogradila nekakvom žicom međutim čim bi otišla u Njemačku odmah bi joj to srušili ali da ne zna tko je to rušio. Ta gđa. HL da se uvijek bunila zašto se prolazi po njezinom. Navela je da je GT tuda prolazio, ali da ne zna da li je autom tuda prolazio te da nije vidjela ni čula da bi HL nešto zabranjivala OL, da ona to nije ni vidjela ni čula međutim da je vidjela i čula da je djed od tuženika I odnosno TL uvijek njurgao i bunio se da što prolaze po tom dijelu koji je njihov. Navela je da je poznavala OL i da nisu razgovarali o predmetnoj nekretnini, da je samo čula da je on taj dio trebao kupiti.

28. Svjedok ŠT navela je da ništa nije znala o predmetnoj kč. br. [katastarska čestica], da je sada saznala te da je ĐT od njezinog supruga sestra, da su oni tu svake godine dolazili na more, da su parkirali na tom dijelu i da nikada nije bilo problema te da nitko nikada ništa nije prigovarao niti pitao te navodi da o predmetnom dijelu nije pričala sa ĐT i sa OL, da su oni to kako je navela koristili za parking te navodi da bi tu proveli 8 do 10 dana da je ranije vodila svoje sina i kćer a kasnije unuke i ta su tu uvijek dolazili.

29. Svjedok VL navela je kada joj se predočava fotografija na listu 316 spisa vezano za predmetnu kč.br., da od malena praktički od kada je prohodala je dolazila kod tete u [adresa], ĐT te dok joj sestrična, tužiteljica nije javila da nije ni znala da to nije njihovo s obzirom da su oni uvijek tamo parkirali kada bi dolazili jednako i drugi kada bi dolazili kod obitelji tužiteljice. Također da se sjeća se da je to njezin tetak održavao i kosio. Navela je da im nitko nikada nije branio da tamo parkiraju ili da bi bilo nekakvih problema oko korištenja predmetnog dijela kao parkinga.

30. Svjedok NL naveo je kada mu se predočava fotografija na listu 316 spisa vezano za kč. br. [katastarska čestica], da je bio podstanar kod tužiteljice i na tom dijelu da je bio nekakav namještaj, ali tuženik da je javio da je to njegovo i da on uistinu nije znao da je to od tuženika već da je smatrao da je to od tužiteljice. Naveo je da je namještaj samo privremeno bio na predmetnoj nekretnini dok se uređivao stan gore te da je on 22 godine bio podstanar te da nije vidio tuženika na predmetnoj nekretnini da to održava, a nikog drugog izuzev tužiteljice.

31. U svom nalazu i mišljenju od dana 15. studenog 2024. stalni sudski vještak mjerničke struke Sandro Viškanić je naveo da površina prijepora nalazi se na dijelu k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], u naravi livada uz cestu na kojoj su tri betonska bloka. Površina pokazanog prijepora da iznosi 80 m2 i zahvaća gotovo cijelu površinu k. č. [katastarska čestica] kao što da je vidljivo na Skici lica mjesta 2.

31.1. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužiteljica svoje primjedbe iznijela u podnesku od dana 12. prosinca 2024.

31.2. U svom očitovanju od dana 21. siječnja 2025. stalni sudski vještak mjerničke struke Sandro Viškanić naveo je da dana 23. rujna 2024. godine na terenskom očevidu na lokaciji k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] kao zadaća Suda dodijeljeno mu je da utvrdi i opiše što se nalazi na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Na terenskom očevidu tužiteljica da mu je pokazala točke koje omeđuju područje prijepora koji ona koristi. Iste da je snimio kao točke A, B i C te prikazao na grafičkim prilozima u nalazu. Također da je opisao da je pokazano područje prijepora u naravi livada na kojoj se nalaze 3 betonska bloka. Naveo je da je tužiteljica jasno pokazala lomne točke prijepora koje su fotografirane, snimljene i preklopljene sa katastarskim planom, sve po zadaći Suda te da u cijelosti ostaje pri svojem nalazu iz listopada 2024. godine.

32. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

33. Odredbom paragrafa 1468 Općeg građanskog zakonika (dalje; OGZ) propisano je da u onim mjestima gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije trideset godina.

34. Odredbom članka 28 stavak 4 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 06/1980 i 36/1990), dalje ZOVO, propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.

35. Odredbom članka 388 stavak 1, 2 i 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje ZV-a, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako tim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno te da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, kao i da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

36. Odredbom članka 159. stavak 1 ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2 i stavkom 3 istoga članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo takav posjed nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

37. S obzirom na naprijed citirano razvidno je da se za stjecanje vlasništva dosjelošću trebaju ispuniti određene pretpostavke, a to su sposobnost uzukapijenta, sposobnost same stvari, da posjed mora zadovoljiti određenu kvalitetu kao i da mora proći vrijeme dosjelosti određeno zakonom.

38. U pogledu pretpostavke da posjed mora imati određenu kvalitetu isti mora biti kvalificiran (zakonit, istinit i pošten) ili barem pošten te isti mora nadalje biti efektivan, odnosno stalno se izvršavati te trajati neprekidno kroz cijelo vrijeme dosjelosti.

39. Savjestan ili pošten posjednik je onaj koji iz opravdanih razloga smatra da je stvar koju posjeduje upravo njegova.

40. S obzirom na naprijed izložen stav ovoga suda utemeljen na važećim odredbama ZV-a mišljenje je ovoga suda da tužiteljica u predmetnom postupku nije dokazala osnovne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću na utuženoj nekretnini.

41. Ovaj sud ne prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da što se tiče predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] da nisu znali da je to izdvojena čestica, da su je koristili čitavo ovo vrijeme kao okućnicu, odnosno ista da se nalazi ispred samih vrata ulaza u nekretninu te da su na istu i parkirali. Nikada da nisu imali nikakvih problema oko korištenja iste, niti da im je itko branio da koriste istu, kao i da joj nitko nikada da joj nije osporavao posjedu nekretnine odnosno osporavao pravo da istu koriste, dok prihvaća iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo da je on predmetnu nekretninu stekao darovnim ugovor svoje tete PL, a prije toga da je to bilo od njegova nonota TL, koji je preminuo 2013.g, a prije toga da je bilo od HL koja da je prateta od njegova nonota. Da je predmetna čestica 1805/107 nastala od 1805/59 i to kada ju je odlučio formirati 2019. te da su on i njegovi prednici 2013., 2015. koristili predmetnu nekretninu jer da je njegov djed TL imao krave i da su dolazili na predmetnu nekretninu pokositi jednom do dva puta godišnje upravo radi sijena za blago, kao i da da je teta njegova djeda HL osporavala ako bi tamo bilo parkirano vozilo, s time da je ista radila u Njemačkoj, a on da bi parkirao tamo te s trimerom pokosio travu i da on nije bio osobno prisutan kada je HL to osporava, već da to zna po obiteljskim pričama i to iz razloga što je navedeno potvrdila većina saslušanih svjedoka, koji su sumještani odnosno susjedi predmetnoj nekretnini te čije iskaze ovaj sud u cijelosti prihvaća budući isti nisu zainteresirani za ishod predmetnog postupka te se prihvaćaju i iskazi srodnika tuženika budući su isti također potvrdili što i svjedoci koji nisu zainteresirani za predmetni postupak.

41.1. Tako je svjedok HT naveo da nije znao čije je to dok da je zadnjih par godina čuo da je to od ovdje prisutnog gospodina BT te kada mu se predočavaju fotografije na listu 319 i 320 te kada ga se pita da li je iskazivao o dijelu koji je zaokružen na fotografiji na listu 319 spisa da nije o tome iskazivao da se na toj fotografiji vidi put i da je to put kojeg koristi njegov otac i da to nitko ne koristi da je to slijepi put, svjedok EL naveo je da kada mu se predočava fotografija na listu 316, da on živi preko puta predmetne nekretnine i da koliko on zna da je to uvijek bilo od tuženikove none te da su tamo igrali nogomet kao djeca, međutim što se tiče međa da on međe ne zna, svjedok JL naveo je kada mu se predočava fotografija na listu 316 spisa te trokut označen kao 1805/107, da je to koristio otac tužiteljice, da se u mjestu zna da je to od tuženikove tete TT, da je ta gospođa bila u Njemačkoj, da nikada nije bilo svađe i da je otac tužiteljice to koristio koliko mu treba te da je otac tužiteljice znao da je predmetna nekretnina koju koristi je od tuženikove tete te da otac tužiteljice je mogao znati da mu taj ulaz ne pripada jer da je imao sve papire od kuće i okućnice, tamo da je došao zid, taj trokut da je ostao presječen i da se znalo da mu ne pripada taj ulaz u kuću i da nije nikada vidio papire, međutim da je otac tužiteljice napravio zid, taj trokut da je ostao van tog zida, da se znalo čije je, međutim da se nitko oko tog trokuta nikada nije svađao, svjedok OT navela je da njena teta HL koja da je živjela u [adresa] kada bi došla jednom godišnje uvijek da se nešto bunila da zašto parkiraju automobil na predmetnoj nekretnini, pogotovo na tom trokutastom dijelu te najčešće kada bi išla na autobus i da se njena teta zvala ST te da joj je tuženik nećak i da je po njoj otac tužiteljice znao da mu to ne pripada, jer da su i betonirali oko kuće, svjedok AL, otac tuženika naveo je da on nije primijetio da bi otac tužiteljice koristio predmetnu nekretninu te da je znao gore dolaziti kositi te da mu je otac od supruge nekada imao krave, kao i da uz predmetni trokut na listu 316 na njemu da nije betonirano, ali da je uz kuću betonirano, svjedok ET majka tuženika navela je da je kč. br. [katastarska čestica] bila u njihovoj obitelji od njene pratete HL te da je to njezin otac TL dobio od svoje tete, a nakon njegove smrti predmetna nekretnina da je pripala u vlasništvo njezinoj sestri PL, a što se tiče obitelji ĐT da nisu koristili sa dozvolom jer da njezina teta HL kada bi došla jednom godišnje iz Njemačke da bi uvijek govorila da kako OL koristi taj njezin dio te mu je uvijek prigovarala, kao i da nije bila prisutna kada je HL to govorila ocu tužiteljice, međutim da je bila prisutna u kući kada se njezina prateta žalila njezinom ocu o navedenom, svjedok ĆT naveo je da je predmetni komad zemlje od tuženika da je to koristio njegov nono te da se ne može sjetiti kako mu se zvao nono, ali da su oni to kosili da bila liha odnosno njiva te da je HL prateta od tuženika i da se uvijek ljutila kada bi netko prolazio preko tog komada te da su oni tamo kao djeca igrali nogomet i da se ona uvijek na to ljutila, dok je svjedok KL navela da je predmetnu nekretninu imala prateta od tuženika HL koja je radila u Njemačkoj pa po ljeti kada bi došla ona bi to ogradila nekakvom žicom međutim čim bi otišla u Njemačku odmah bi joj to srušili, ali da ne zna tko je to rušio i ta gđa. HL da se uvijek bunila zašto se prolazi po njezinom, kao i da je čula da je djed od tuženika I odnosno TL uvijek njurgao i bunio se da što prolaze po tom dijelu koji je njihov.

41.2. Ovaj sud ne prihvaća iskaz svjedoka ILJ i to iz razloga što je njezin iskaz u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedoka čije iskaze je ovaj sud u cijelosti prihvatio, a pored toga ista je iskazala da nitko od strane tužiteljice decidirano nije rekao da je predmetna nekretnina njihova međutim da je ona smatrala da je to njihovo od tužiteljice, s obzirom da oni to koriste.

41.3. Svjedok UL iskazala je da nema saznanja o prijeporu te se ne prihvaća niti iskaz svjedoka GL iz razloga što je navela da je bila u svađi sa ocem OL i tužiteljicom, kao niti iskaz RL koja, iako je iskazivala u korist tuženika te da nije u zavadi sa tužiteljicom koja joj je teta, ipak je imala spor sa tužiteljicom te sudski postupak kako proizlazi iz njenog iskaza.

41.4. Ne prihvaća se niti iskaz svjedoka LL, neko vrijeme izvanbračnog supruga tužiteljice, kao niti svjedoka ŽL, kćerke tužiteljice i to iz razloga što su njihovi iskazi u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedoka čije iskaze je ovaj sud u cijelosti prihvatio te ih ovaj sud smatra neobjektivnima te se ne prihvaćaju niti iskazi svjedoka FL i svjedoka VL koje su samo periodično bile prisutne na prijeporu te su prema stavu ovoga suda njihova saznanja nedostatna da bi bila odlučna u predmetnoj pravoj stvari. Također, ne prihvaća se niti iskaz svjedoka NL koji je bio dugogodišnji podstanar kod tužiteljice i koji je naveo da nije vidio tuženika na predmetnoj nekretnini da to održava, te nikog drugog izuzev tužiteljice, međutim koji je i sam u svom iskazu naveo da on uistinu nije znao da je to od tuženika već da je smatrao da je to od tužiteljice, a što prema stavu ovoga suda znači da isti nema saznanja o onome o čemu su iskazivali svjedoci čije je iskaze ovaj sud u cijelosti prihvatio.

41.5. Valja navesti da ovome sudu nisu prihvatljivi navodi tužiteljice da je sklapanjem kupoprodajnog ugovora 1972. godine ušla u posjed predmetne nekretnine odnosno kako je tužiteljica u svome iskazu navela da je njezin otac 1972. kupio teren odnosno k. č. br. [katastarska čestica] te što se tiče predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] da nisu znali da je to izdvojena čestica i to iz razloga što navedeno ne proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od dana 28. veljače 1972. kojeg su sklopili IT Dr. U kao prodavatelj i OL kao kupac, odnosno ne proizlazi niti da je prednik tužiteljice kupio, a niti da je uveden u posjed predmetne k. č. br. [katastarska čestica], ranije k. č. br. [katastarska čestica], a niti navedeno proizlazi iz bilo kojeg drugog provedenog dokaza.

41.6. Stoga, budući da iz posjedovnog lista proizlazi da je upravo tuženik upisan kao posjednik predmetne nekretnine, dok iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je upisan i kao vlasnik predmetne nekretnine, stav je ovoga suda da tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala da je predmetnu nekretninu stekla na način kako je to propisano gore citiranim zakonskim odredbama tj. dosjelošću, a niti na bilo koji drugi način, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučiti kao u točki I izreke presude.

42. Nadalje, ovaj sud nije prihvatio niti jedan dokaz koji je tužiteljica priložila nakon zaključenja prethodnog postupka i to iz razloga što se ne radi o dokazima koji nisu mogli biti predloženi do zaključenja prethodnog postupka. Što se tiče predmeta koji se između parničnih stranaka vode pred naslovnim sudom pod posl.br. Psp-85/23 i Psp-28/24, a koji se vode radi smetanja posjeda, prema stavu ovoga suda isti nisu odlučni za razrješenje ove prave stvari, dok što se tiče fotografije na list 337 spisa valja navesti da je navedena predana također nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim unatoč navedenom ovaj sud ne prihvaća tvrdnje tužiteljice iz podneska od dana 04. ožujka 2024. i to iz razloga što je navedena fotografija isto tako ista možda nastala pred samu košnju, a o čemu nema dokaza u spisu, kao niti o navodima tužiteljice.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku. Tako je tuženiku sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife, dosuđen trošak i to za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (T.br.7. t. 1. Tarife), zastupanja na osam ročišta i to za sedam u iznosu od 200,00 eura za svako i za jedno u iznosu od 100,00 eura (T.br.9. t. 1. i t.2 Tarife), sastavljanja jednog podneska u iznosu od 100,00 eura (T.br.8. t. 1.i t.3 Tarife) te pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 450,00 eura, dosuđen je trošak u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura.

43.1.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 31. ožujka 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika