Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-906/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ljiljani Sinanović, odvjetnici u Poreču, protiv tuženice Općine Višnjan, OIB: 14361625563, iz Višnjana, Trg slobode 1, zastupane po punomoćniku Đorđu Perkoviću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisano kao vinograd, površine 1856 m[2] , te je ista temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, ovlaštena izvršiti uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini.

II Dužna je tuženica naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 1.218,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog, zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška, odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je uračunavajući posjed i njezinih pravnih prednika, u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi upisano kao vinograd, površine 1856 m2, već više od 60 godina. Tuženica, Općina Višnjan, da je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica istena temelju rješenja vršitelja dužnosti javnog bilježnika Karle Ladavac kao povjerenika Općinskog suda u Pazinu, posl.br. UPP-OS-91/2022-7, O-1532/2022 od 18. listopada 2023., a kao raniji vlasnik da je bio upisan pok. UH, pok. H, iz [adresa]. Naime, tužiteljica da je kao predlagateljica podnijela naslovnome sudu prijedlog da se iza pok. ĐH provede ostavinski postupak s obzirom da spornu nekretninu tužiteljica, zajedno sa svojim pravnim prednicima, koristi već dugi niz godina te ima pravni interes za uređenje imovinskopravnih odnosa u svezi iste, odnosno za usklađenje stvarnog i zemljišnoknjižnog stanja vlasništva, što može isključivo pokretanjem parničnog postupka, u kojem mora označiti živućeg vlasnika. Dalje tvrdi, da stvarno stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju budući da se tužiteljica, računajući i posjed njezinih pravnih prednika, nalazi u neprekinutom, nesmetanom i poštenom posjedu sporne nekretnine već više od 60 godina, a istu da je koristila sa svojim, sada pok. suprugom RH (Livijo) Peršurićem, od pok. U, rođen **.**.1937., a umro **.**.2015., OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a prije njega i njegovi pravni prednici, nakon čije je smrti predmetnu nekretninu nastavila koristiti tužiteljica. Predmetnu nekretninu da su tužiteljica i njezini pravni prednici koristili na način da su na njoj zasadili i obrađivali masline i vinovu lozu, tako da sjeverni dio nekretnine danas u naravi predstavlja tužiteljičin maslinik, a južni dio zajedno sa susjednom nekretninom, koja je također u vlasništvu tužiteljicu da predstavlja vinograd. Kroz cijelo vrijeme posjedovanja, kako tužiteljica, tako i njezini prednici, da su držali predmetnu nekretninu isključivo kao svoje vlasništvo te su na istoj izvršavali sva vlasnička ovlaštenja trećima naočigled. Tužiteljici, pa ni njezinim prednicima, nitko nikada da nije zabranjivao, niti ih je na bilo koji drugi način ometao u korištenju i posjedovanju predmetne nekretnine (nikada da se u svezi s posjedom ili vlasništvom te nekretnine nije vodio nikakav spor), jer da se oduvijek znalo u mjestu da je nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] vlasništvo njezine obitelji, odnosno, danas tužiteljice. Tužiteljica da je vlasnik i posjednik susjednih nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a navedene nekretnine, zajedno s nekretninom oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da predstavljaju jednu prostornu i gospodarsku cjelinu. Da je svemu tome tako, da dokazuje i zid kojeg su sagradili tužiteljičini pravni prednici, a koji predstavlja među između nekretnina u vlasništvu tužiteljice, točnije među između nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i susjednih nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] te k. č. br. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina]. Uvidom u posjedovni list broj 49 za k. o. [katastarska općina], tužiteljica da je utvrdila da je kao posjednik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisan njezin pok. suprug, pok. RH (Livijo) Peršurić. Međutim, uvidom u zemljišnu knjigu, tužiteljica da je utvrdila da je kao vlasnik upisana druga osoba i to „ DH“, odnosno danas tuženik, Općina Višnjan. S obzirom da tužiteljici, kao ni njezinim pravnim prednicima, nitko nikada nije osporavao ni posjed niti vlasništvo predmetne nekretnine, tužiteljica da je radi uređenja imovinskopravnih odnosa i usklađenja stvarnog i zemljišnoknjižnog stanja vlasništva u svezi iste pokrenula ovaj parnični postupak, budući da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla na temelju zakona, odnosno dosjelošću. Slijedom svega navedenog, a budući da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, a kako bi se uskladilo stvarno i zemljišnoknjižno stanje, predlaže da naslovni sud nakon provedene glavne, javne rasprave donese presudu sadržaja kao u izreci.

1.1. U svom podnesku od 26. studenog 2024. (str. 27-29) tužiteljica osporava sve navode tuženice iz odgovora na tužbu ističući da je u odgovoru izneseno niz neistinitih, paušalnih, nejasnih i neargumentiranih navoda, isključivo s ciljem opstruiranja zakonito stečenog prava tužiteljice. To da pokazuje i dokazuje i navod tuženika da čak osporava i „visinu tužbe i tužbenog zahtjeva“, s napomenom da se „visina tužbe“ ne može osporavati, a osim toga, tužbeni zahtjev tužiteljice da se ne odnosi na novčanu tražbinu ni bilo što drugo što bi se moglo definirati „visinom“. Jednako tako, potpuno da je, pravno irelevantna u ovom sporu već iz tužbe vidljiva tvrdnja, da je tuženica jedinica lokalne samouprave i da bi kao vlasnik ove nekretnine bio upisan na temelju rješenja o nasljeđivanju, kada je tužiteljica to sama navela u tužbi i detaljno obrazložila i zbog čega je tužbu podnijela upravo protiv tuženice. Zbog navedenog da je potpuno neutemeljen prigovor tuženice nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice. Tuženica da je na temelju rješenja o nasljeđivanju upisana isključivo kao vlasnik ošasne imovine pa to dovoljno govori o tome koliko tuženica ima veze sa spornom nekretninom. Tužiteljica da je vlasništvo nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], osim dosjelošću, stekla i nasljeđivanjem iza svog pok. supruga RH (Livija) HH kao njegov univerzalni nasljednik (sveopći pravni sljednik), a istim putem da je stekla i vlasništvo nekretnina na kojima dolazi upisana sada kao vlasnica i koje nekretnine, kako to ona navodi u tužbi - čine prostornu i gospodarsku cjelinu s nekretninom koja je predmetom ovog postupka. Naime, iza pok. ČH (djed pok. RH (Livija) Peršurića), rođenog **.**.1888., a umrlog dana **.**.1964., od pok. ŽH, zemljoradnik, zvan „ Đ“, iz [adresa], Općinski sud u Poreču da je pod posl.br. O-20/64 proveo ostavinski postupak. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Poreču, u tom ostavinskom postupku, posl.br. O-20/64, od 08. lipnja 1964., iza pok. ČH, kao nasljednici na temelju oporuke od 01. srpnja 1962. da su proglašeni RH, pok. U, zemljoradnik iz [adresa], unuk ostavitelja u 7/10 dijela nekretnina navedenih u točki I. istoga rješenja, i EH, rođ. R, domaćica iz [adresa], supruga ostavitelja u 3/10 dijela nekretnina navedenih u točki I. istoga rješenja. Ugovorom o darovanju, sastavljenom na zapisniku kod Općinskog suda u Poreču, posl.br. R-48/66, dana 18. veljače 1966., između EH, rođ. R, domaćica iz [adresa], kao darovateljice i PH, pok. U, zemljoradnik iz [adresa] kao obdarenika, EH rođ. R, da je darovala u cijelosti svoj, ranije navedeni, suvlasnički dio nekretnina od 3/10 dijela, svom unuku BH, pok. U. Sve nekretnine pa i sporna nekretnina, iako nije bila formalno upisana na pravne prednike tužiteljice, još za života pok. ČH, da su bile u njegovom posjedu, a nakon toga u posjedu njegovih pravnih slijednika sve do pok. supruga tužiteljice, a danas tužiteljice kao njegovog univerzalnog nasljednika. Dakle, nikada kroz sve to vrijeme da nije dolazilo do prekida posjedovanja sporne nekretnine, tako da su zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na toj nekretnini stečeni još i za vrijeme pravnih prednika pok. CH. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tužiteljica dokazala neprekinuti pravni slijed izvanknjižnog stjecanja prava vlasništva kroz zakonom propisano potrebno vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću te s obzirom da nema razloga za odbačaj tužbe u ovoj pravnoj stvari kao ni za odbijanje tužbenog zahtjeva, tužiteljica predlaže da naslovni sud nakon provedenih dokaza usvoji njezin tužbeni zahtjev.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava osnov tužbe i tužbeni zahtjev, te sve navode iz tužbe, osim onih koje izričito priznaje. Dalje navodi, da je kao jedinica lokalne samouprave, nekretninu koja je predmet ovog parničnog postupka stekla nasljeđivanjem iza pok. VH. Osporava da bi tužiteljica stekla vlasništvo nad predmetnom nekretninom, s obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te da ista nije potkrijepila svoje navode dokazima u prilog kakvoći i trajanju posjeda, odnosno temelju prava na posjed, načinu na koji je isti pribavljen te neprekinutom pravnom slijedu izvanknjižnog stjecanja prava vlasništva. Tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a sve s obzirom da iz dokumentacije koju je tužiteljica dostavila u spis ne proizlazi da bi ista bila pravni slijednik iza pok. ŠH. Slijedom navedenog predlaže odbaciti tužbu, a podredno istu odbiti.

3. U dokaznom postupku pročitano je: izvadci iz zemljišne knjige (str. 4, 6-9), izvod iz katastarskog plana (str. 5), rješenje posl. br. O-1532/2022 od 18. listopada 2023. (str. 10-11), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige (str. 12), prijepis posjedovnog lista (str. 13-14), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-20/64 od 08. lipnja 1964. (str. 31-32), zapisnik posl. br. R-48/66 od 18. veljače 1966. (str. 33-34), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-3631/2015 od 11. siječnja 2016. (str. 35-37), povijest promjena na katastarskim česticama od 25. studenog 2024. (str. 51-52), prijepis posjedovnog lista (str. 54), ortofoto snimka (str. 53), proveden je uviđaj na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje mjerničnog vještaka, saslušani su svjedoci IH, OH i ĆH, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice sukladno odredbi čl. 265. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama nije sporno da na nekretnini koja je predmetom ovog postupka dolazi kao vlasnica u zemljišnim knjigama upisana tuženica, te da je ista upisana kao vlasnica na temelju rješenja vršitelja dužnosti javnog bilježnika Karle Ladavac, kao povjerenika Općinskog suda u Pazinu posl. br. UPP-OS-91/2022-7, O- 1532/2022 od 18. listopada 2023., dok je kao raniji vlasnik bio upisan pok. UH, pok. D, iz [adresa], a tako proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 8), te rješenja posl. br. O-1532/2022 od 18. listopada 2023. (str. 10-11), te povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige (str. 12).

5.1. Nije sporno niti to da je tužiteljica kao predlagateljica podnijela sudu prijedlog da se iza pok. ĐH provede ostavinski postupak, jer to tuženica ne osporava.

5.2. Također je nesporno da je tužiteljica vlasnica i posjednica susjednih nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], koje nekretnina da zajedno s nekretninom oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], predstavljaju jednu prostornu i gospodarsku cjelinu – jer to tuženica ne osporava, a tako proizlazi i iz izvadaka iz zemljišnih knjiga i izvida iz katastarskog plana (str. 4, 5, 6,9).

6. Sporno je i odlučno u ovom postupku zapravo jesu li prednici tužiteljice bili samostalni i pošteni posjednici sporne nekretnine, odnosno je li tužiteljica samostalna i poštena posjednica iste.

6.1. U tom je kontekstu sporno i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju zakona, odnosno dosjelošću.

6.2. Sporna je i aktivna legitimacija tužiteljice.

7. Iz provedenih je dokaza, uviđaja uz sudjelovanje mjerničnog vještaka - čiji nalaz i mišljenje sud cijeni kao potpun, razumljiv i u skladu s pravilima struke, te ga stoga prihvaća u cijelosti - utvrđeno da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi red maslina, te u nastavku da čini nekoliko redova vinove loze, pa da je ista definirana suhozidom i to prema susjednim k. č. br. [katastarska čestica]. Prema službenim katastarskim podacima predmetna nekretnina da ima površinu 1856 m[2] , i da je upisana kao vinograd, iako je na terenu dijelom i maslinik. Tako proizlazi i iz prijepisa posjedovnog lista (str. 13-14, 54), na kojem posjedovnom listu kao posjednik dolazi upisan CH, [adresa], te ortofoto snimke (str. 53).

7.1. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-20/64 od 08. lipnja 1964. (str. 31-32), utvrđeno je da su pok. ČH, pok. ŽH, zemljoradnika iz [adresa], rođenog **.**.1888., a umrlog **.**.1964. na osnovu oporuke naslijedili njegov unuk RH, pok. U, iz [adresa], u 7/10 dijela, te njegova supruga EH iz [adresa].

7.2. Čitanjem zapisnika posl. br. R-48/66 od 18. veljače 1966. (str. 33-34), utvrđeno je da su **.**.1966. EH i RH sklopili darovni ugovor kojim je EH darovala u cijelosti svoj suvlasnički dio nekretnina, koji je prethodno stekla na temelju ranije opisanog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-20/64 od 08. lipnja 1964., svom unuku RH.

7.3. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-3631/2015 od 11. siječnja 2016. (str. 35-37), utvrđeno je da je CH od U, rođen **.**.1937. umro **.**.2015., pa da ga je u cijelosti, na temelju zakona naslijedila ovdje tužiteljica, njegova supruga, pa i vezano za sve nekretnine koje je CH bio stekao u vlasništvo na temelju ranije opisanog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O- 20/64 od 08. lipnja 1964. i darovnog ugovora od 18. veljače 1966. Iz ovog sud zaključuje da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom parničnom postupku, te da je prigovor tuženice u ovom pravcu neosnovan.

7.4. Čitanjem povijesti promjena na katastarskim česticama od 25. studenog 2024. (str. 51-52), utvrđeno je da je do 1966. na nekretnini koja je predmetom postupka od 1956. kada je bio osnovan novi katastarski operat za k. o. [katastarska općina], kao posjednik sporne nekretnine bio upisan JH pok. ŽH, a od 1966. CH.

8. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a čije iskaze sud cijeni u cijelosti vjerodostojnim, jer nisu drugim u postupku provedenim dokazima dovedeni u pitanje, pa je stajalište suda da ih treba cijeniti vrijednosno pozitivno - utvrđeno je da je u posjedu predmetne nekretnine prije tužiteljice bio njezin suprug CH. koji a je to dobio od svog djeda, a masline i loze da se na predmetnoj nekretnini nalaze sigurno zadnjih 40 godina, budući da ih je posadio upravo pokojni suprug tužiteljice. Predmetna nekretnina da je oduvijek bila vlasništvo pok. ČH koji da je cjelokupno svoje zemljište, te kuću, bio prepustio svome unuku CH.

8.1. Te iskaze potvrđuje i tužiteljica, koja tvrdi da je suhozid koji dijeli spornu nekretninu od susjedovog dvorišta sagradio upravo pradjed njezinog supruga ŽH koji je bio otac djeda njezinog supruga ČH, a kojeg da je bio naslijedio njezin suprug CH, budući da ga je upravo djed ČH odgojio jer njezin suprug je bio izvanbračno dijete.

9. Iz tako provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica, a posredstvom i svojih pravnih prednika, u kontinuiranom, samostalnom posjedu sporne nekretnine više od 60 godina (razdoblje od 1964., kada je umro pravni prednik njezinog pravnog prednika – ČH).

10. Predmetom ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva je i pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljica, a ista je pravna slijednica BH i ČH, i zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve propisane pretpostavke. U konkretnom slučaju tužiteljica je računajući i svoje pravne prednike u posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina, pa se kao mjerodavna može primijeniti odredba čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/14, dalje: ZV) prema kojoj samostalni posjednik nekretnine, kojemu je posjed barem pošten, stječe istu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a nastavno na odredbu čl. 159. st. 4. ZV-a, prema kojoj je propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. čl. 159. ZV-a.

11. Prema čl. 11. st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se predmnijevaju, a tuženica u ovom postupku nije dokazala suprotno.

12. Slijedom svega navedenog, tužiteljica je dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine koja je predmetom postupka.

13. Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona, a tu spada i dosjelost i nasljeđivanje, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa je sukladno istoj, a temeljem gore navedenog odlučeno kao u točki I izreke presude.

14. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, pa su tako tužiteljici priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za: zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (tbr. 7/1 Tarife), za sastav prijedloga za zabilježbu spora u iznosu 50,00 eura (tbr. 19/1 Tarife), za sastav podneska od 26. studenog 2024. u iznosu 200,00 eura (tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 13. veljače 2025. u iznosu 200,00 eura (tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 650,00 eura, uvećano za PDV u iznosu 162,50 eura (tbr. 46 Tarife), odnosno ukupno 812,50 eura, uvećano za sudske pristojbe na tužbu, presudu i prijedlog za zabilježbu spora u iznosu ukupno 106,32 eura i predujam utrošen na uviđaj i mjernično vještačenje u iznosu ukupno zatraženih 300,00 eura, ili sveukupno 1.218,82 eura.

14.1. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu koji je doista plaćen 33,23 eura, a ne kako je zatraženo 66,45 eura.

U Poreču, 31. ožujka 2025.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.

Dna:

1. Tužiteljica p.p.,

2. Tuženica p.p.