REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-549/2024-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Katalogist d.o.o. Zagreb, Kamenarka 37, OIB- 42257427313 (prije WEBER ESCAL d.o.o, Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38a, OIB-42257427313), zastupanog po punomoćniku Darku Marjanoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu i vraćanja na rad, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Marije Lulić, odvjetnice, 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :

" I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18.3.2020., a kojom je tuženik WEBER ESCAL d.o.o., Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38a, OIB: 42257427313 tužiteljici HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

II. Utvrđuje se da radni odnos između tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika WEBER ESCAL d.o.o., Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38a, OIB: 42257427313 nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku WEBER ESCAL d.o.o., Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38a, OIB: 42257427313 da tužiteljicu HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na posao na poslove dostavljača ili druge odgovarajuće poslove sukladno Ugovoru o radu te da joj prizna sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku WEBER ESCAL d.o.o., Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38a, OIB: 42257427313 naknaditi tužiteljici HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom kamate od donošenja presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužiteljici HĐ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Katalogist d.o.o. Zagreb, Kamenarka 37, OIB- 42257427313 u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 515,56 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.178,09 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 20. travnja 2020. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad. U tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 9. prosinca 2019. na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom na radnom mjestu dostavljača. Nadalje navodi da je tuženik 18. ožujka 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu predmetnog Ugovora o radu, a koju Odluku je zaprimila 19. ožujka 2020. i protiv iste je u zakonskom roku uložila zahtjev za zaštitu prava sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu obzirom smatra da je predmetni otkaz nedopušten, odnosno da nije donesen u skladu s odredbama Zakona o radu.

Ističe da poslodavac, odnosno tuženik u roku od petnaest dana od dostave njezinog zahtjeva nije udovoljio istom niti se na isti očitovao stoga je prisiljena zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno odredbi čl. 133. st. 2. Zakona o radu.

Naglašava da se u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu navodi da je viđena od strane neposredno nadređenog voditelja depoa i drugog radnika tuženika kako za vrijeme radnog vremena odlazi na drugi kraj grada koji nije definiran kao njezino područje te da je neposrednim uvidom u vozilo kojim je upravljala utvrđeno da je pun letaka koje tuženik distribuira.

Poriče sve navode tuženika koji su izneseni u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu obzirom isti ne odgovaraju stvarnom činjeničnom stanju. Ističe da čak i da su navodi tuženika istiniti isti ne predstavljaju osobito tešku povredu radnog odnosa i/ili neku drugu osobito važnu činjenicu temeljem koje nastavak radnog odnosa nije moguć, a koji bi opravdavali Odluku tuženika o izvanrednom otkazu.

Također ističe kako prethodno od strane tuženika nikada nije bila pisano upozorena na obveze iz radnog odnosa, odnosno na povrede ili kršenje istih te je sve svoje radne obveze obavljala uredno i savjesno na način kojim se štiti ugled poslodavca, a sve sukladno odredbama Ugovora o radu kojim su propisane obveze i dužnosti radnika.

Slijedom navedenog, smatra kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl.116. st.1. ZR-a, odnosno nisu postojali opravdani materijalno- pravni razlozi za izvanredno otkazivanje njezinog Ugovora o radu, a slijedom čega predlaže da se Odluka tuženika o izvanrednom otkazu utvrdi nedopuštenom i da se naloži tuženiku da ju vrati na poslove dostavljača ili druge odgovarajuće poslove. Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tijekom postupka tužiteljica je u podnesku od 13. srpnja 2020. navela da je mišljenja da je Odluka o otkazu donesena zbog otežanog poslovanja tuženika uzrokovanog Covid-19 i s ciljem izbjegavanja plaćanja otpremnine te da je poslodavac pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je trebao donijeti poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu, a ne izvanredni otkaz koji je imao za posljedicu gubitak mnogih njezinih prava (npr. pravo na naknadu za nezaposlene i sl.). Nadalje, tužiteljica je u podnesku od 23. ožujka 2021. navela kako ju je tuženik lažno optužio da letke prodaje u stari papir te smatra da je optužena isključivo kako bi ju se maklo s radnog mjesta jer je prethodno bila 2 mjeseca na bolovanju, zbog čega nije dolazila na posao.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tužba paušalna, a razlozi iste nisu navedeni niti obrazloženi. Ističe da tužiteljica nije dobila otkaz jer je zatečena u dijelu grada koji nije njezino područje rada, već zato što je reklamne materijale koje je trebala distribuirati i koje je preuzela od poslodavca, prodavala kako bi stekla korist, umjesto da je izvršavala obveze svog radnog mjesta i dostavljala ih na predviđene adrese.

Nadalje navodi da je tužiteljica 9. ožujka 2020. oko 12,30 sati viđena na raskrižju Slavonske avenije i Kruga po voditelju depoa [adresa], ĐĐ i drugom voditelju depoa [adresa], ZĐ, za vrijeme radnog vremena kako odlazi na drugi kraj grada koji nije definiran kao njezino radno područje (sukladno radnom nalogu područje na kojem je radila bilo je Prečko i Vrbani). Ističe da ju je neposredno nadređeni voditelj depoa ZĐ pozvao, ali tužiteljica se nije odazvala, već je počela bježati. Također ističe da su radnici ZĐ i ĐĐ neposrednim uvidom u vozilo kojim je upravljala tužiteljica utvrdili da je pun letaka koje tuženik distribuira za ugovorene partnere. Nadalje ističe da je ZĐ **.**.2020. izvršio kontrolu distribucije letaka na području za koje je zadužena tužiteljica te je utvrdio da ista nije postupila sukladno radnom nalogu i nije izvršila distribuciju.

Navodi da je 10. ožujka 2020. tužiteljica po nadređenom ZĐ, uz prisustvo ĐĐ zamoljena da se očituje o utvrđenjima te je u svom iskazu pred navedenim osobama priznala da redovito prodaje letke i ne vidi ništa sporno u tome. Nadalje navodi da je 17. ožujka 2020. ponovno obavljen razgovor sa tužiteljicom, kada je bila pozvana da iznese svoju obranu, a istom su bili prisutni voditelj depoa [adresa] ZĐ, rukovoditelj regije LĐ i voditeljica ljudskih resursa IĐ. Naglašava da je tužiteljica i pred naprijed navedenim osobama priznala da redovito prodaje letke i ne vidi ništa sporno u tome.

Naglašava da je Pravilnikom o radu tuženika u čl. 33. st. 2. te Ugovorom o radu u čl. 13. navedeno kako se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatraju:17. neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava za rad, vozila, alata, materijala, sirovina, poslovne dokumentacije i sl., bez obzira da li je time poslodavcu uzrokovana šteta, 18. otuđenje ili uništavanje imovine poslodavca bez obzira na visinu nanesene štete, 20. protupravno pribavljanje imovinske koristi za sebe ili drugog u svezi s radom.

Također naglašava da je zbog navedenog postupanja tužiteljice u cijelosti izgubio povjerenje u istu te nije mogao nastaviti poslovanje na način da tužiteljica zadužuje sredstva i predmete rada, nakon što je opetovano priznala da reklamne materijale prodaje, umjesto da ih podijeli sukladno planu rada i radnom nalogu. Slijedom navedenog predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Tijekom postupka bilo je sporno je li tuženik tužiteljici dostavio cjelovitu Odluku o otkazu ili samo 1. i 3. stranicu iste, s time da je na ročištu održanom dana 9. rujna 2021. tužiteljica navela da je zaprimila cjelovitu Odluku o otkazu koja ima 3 stranice te da je omaškom isprintala samo dvije stranice te Odluke.

5. Na ročištu održanom 16. veljače 2021. stranke su učinile nespornim da u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće, niti je djelovao sindikalni povjerenik.

6. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Zahtjev za zaštitu prava od 26. ožujka 2020. s povratnicom (str. 5 i 7 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom od 9. prosinca 2019. (str. 8-13 spisa), dokumentaciju o izvršenoj kontroli od 9. ožujka 2020. (str. 24-25 spisa), radni nalog od 9. ožujka 2020. (str. 26 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 6. prosinca 2019. (str. 27-59 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 18. ožujka 2020. s povratnicom (str. 81-83 i 89-90 spisa), pisanu izjavu ZĐ od 10. ožujka 2020. i 17. ožujka 2020. (str. 84-85 spisa), pisanu izjavu ĐĐ od 10. ožujka 2020. (str. 86 spisa), pisane izjave LĐ i IĐ od 17. ožujka 2020. (str. 87-88 spisa), izviješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice (str. 95-97 spisa), zahtjev za godišnji odmor tužiteljice (str. 98 spisa), ambulantni nalaz sa potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad od 17. ožujka 2020. (str. 99-100 spisa), priznanje tuženika dodijeljeno tužiteljici iz 2014. (str. 101 spisa), ambulantni nalaz od 12. svibnja 2020. (str. 111 spisa) i povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika (str. 186-195 spisa).

7. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (str. 108-110 spisa) i svjedoka ZĐ (str. 114-116 spisa), IĐ (str. 122-123 spisa), ĐĐ (str. 123-124 spisa), LĐ (str. 182-183 spisa), CĐ (str. 184-185 spisa), PĐ (str. 207-208 spisa) i VĐ (str. 208 spisa).

8. Sud je na temelju provedenih dokaza, a cijeneći iste sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 18. ožujka 2020. nedopuštena te da joj radni odnos kod tuženika nije prestao kao i vraćanje na posao na poslove dostavljača ili druge odgovarajuće poslove.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu radila kod tuženika na radnom mjestu dostavljača i da joj je neposredno nadređeni bio ZĐ, voditelj depoa [adresa].

11. Također nije sporno da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 18. ožujka 2020. te da je tužiteljica navedenu Odluku zaprimila 19. ožujka 2020.

12. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik proveo postupak otkazivanja u skladu sa odredbama Zakona o radu i je li postojao opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužiteljici.

13. Iz zahtjeva za zaštitu prava proizlazi da ga je tužiteljica sačinila 26. ožujka 2020., a tuženik je isti zaprimio 30. ožujka 2020. (što je vidljivo iz povratnice - str. 7 spisa), s time da se tuženik na isti nije očitovao.

Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 21. travnja 2020., ista je pravovremena, odnosno podnesena je u roku propisanom odredbom čl. 133. st.2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje ZR).

14. S obzirom da je između parničnih stranaka nesporno da u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici kod tuženika nije postojalo radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik, nije niti postojala obveza tuženika za savjetovanjem u smislu odredbe čl. 150. ZR-a.

15. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom sklopljenog između tužiteljice i tuženika 9. prosinca 2019. proizlazi da će tužiteljica raditi na radnom mjestu dostavljač.

Odredbom čl. 12. navedenog Ugovora o radu ugovoreno je da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa (koje kao posljedicu imaju izvanredni otkaz Ugovora o radu) smatraju: 17. neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava za rad, vozila, alata, materijala, sirovina, poslovne dokumentacije i sl. bez obzira da li je time poslodavcu učinjena šteta; 18. otuđenje ili uništavanje imovine poslodavca bez obzira na visinu nanesene štete; 20. protupravno pribavljanje imovinske koristi za sebe ili drugoga u svezi s radom.

16. Odredbom čl. 33. toč. 2. Pravilnika o radu tuženika od 6. prosinca 2019. propisano je da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatraju primjerice: 17. neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava za rad, vozila, alata, materijala, sirovina, poslovne dokumentacije i sl. bez obzira da li je time poslodavcu učinjena šteta; 18. otuđenje ili uništavanje imovine poslodavca bez obzira na visinu nanesene štete; 20. protupravno pribavljanje imovinske koristi za sebe ili drugoga u svezi s radom.

17. Iz radnog naloga od 9. ožujka 2020. proizlazi da je tužiteljica navedenog dana preuzela letke Jyska, Konzuma, Plodina, Plodine dodatni i Pepca, volumena 13.602. i da je njezino područje rada [adresa].

18. Iz dokumentacije o kontroli rada tužiteljice na rajonu Prečko 4, od 9. ožujka 2020. proizlazi da tužiteljica na većinu adresa za koje je bila zadužena nije dostavila propagandne letke, odnosno zabilježeno je 0 letaka. Navedena dokumentacija potpisana je po neposredno nadređenom tužiteljici - ZĐ.

19. Iz pisane izjave ĐĐ od 10. ožujka 2020. proizlazi da su 9. ožujka 2020. oko 12,30 sati kolega ZĐ i on zatekli tužiteljicu na križanju Slavonske avenije i Kruga, van njenog djelokruga rada, ali i samoga depoa [adresa]. Nadalje u izjavi navodi da se tužiteljica oglušila na njihov telefonski poziv te kada ih je uočila počela je agresivno voziti i bježati te je prošla na crveno svjetlo na semaforu i izmakla im iz vidokruga. Također navodi da su tužiteljicu **.**.2020. ZĐ i on pozvali u ured depoa Zagreb Zapad na razgovor i zatražili odgovore na događaj od dana prije, a tužiteljica je izjavila i priznala da prodaje reklamne materijale jer je to jedini način da si osigura dodatnu financijsku korist.

20. Iz pisane izjave ZĐ od 10. ožujka 2020. proizlazi da je u uredu depoa Zagreb Zapad 10. ožujka 2020. u 08,00 sati obavljen razgovor između tužiteljice i njega kao njenog pretpostavljenog i u prisustvu voditelja depoa [adresa] ĐĐ. U izjavi navodi da je tužiteljica suočena s događajem od 9. ožujka 2020. kada je u sumnjivim okolnostima zatečena kako prevozi promidžbene materijale klijenata te ih je bila spremna prodati kao sekundarnu sirovinu, a protivno Ugovoru o radu i pravilima poslovanja što je u razgovoru i sama priznala uz prisustvo gore navedenog svjedoka.

21. Iz pisane izjave ZĐ od 17. ožujka 2020. proizlazi da je u 08,30 sati 17. ožujka 2020. u prisustvu voditelja ljudskih resursa IĐ te rukovoditelja regije LĐ bio prisutan iznošenju obrane tužiteljice. U izjavi navodi da je tužiteljica uhvaćena 9. ožujka 2020. u sumnjivim aktivnostima te su ovom prilikom htjeli čuti njezinu obranu, a ista je u razgovoru priznala da je prodavala reklamne materijale i da si je na taj način željela priskrbiti dodatnu financijsku korist. U izjavi također navodi da je tužiteljici ponuđen sporazumni raskid Ugovora koji je ona odbila potpisati jer ne vidi ništa sporno u svome činu.

22. Iz pisane izjave LĐ od 17. ožujka 2020. proizlazi da je u 08,30 sati 17. ožujka 2020. u uredu depoa Zagreb-Zapad, a u prisustvu voditelja depoa Zagreb Zapad i voditelja ljudskih resursa IĐ bio prisutan iznošenju obrane tužiteljice. U izjavi navodi da je tužiteljica 9. ožujka 2020. uhvaćena u sumnjivim aktivnostima te su ovom prilikom htjeli čuti njezinu obranu. Također navodi da je tužiteljica u razgovoru priznala da je prodavala reklamne materijale i da si je na taj način željela priskrbiti dodatnu financijsku korist. Nadalje navodi da je tužiteljici ponuđen sporazumni raskid Ugovora koji je odbila potpisati jer ne vidi ništa sporno u svome činu.

23. Iz pisane izjave IĐ od 17. ožujka 2020. proizlazi da je 10. ožujka 2020. od kolega LĐ i ZĐ zaprimila informaciju da sumnjaju da tužiteljica krši odredbe Ugovora o radu budući su je 9. ožujka 2020. oko 12,30 sati kolege ZĐ i ĐĐ, oboje na poziciji voditelja depoa, vidjeli kako s osobnim vozilom prevozi materijal u dijelu grada Zagreba koji nije radno područje navedene djelatnice, a za koji su vizualnom inspekcijom utvrdili da je radni materijal tuženika, odnosno letci namijenjeni za distribuciju. U izjavi navodi da su kolege ZĐ i ĐĐ **.**.2020. obavili razgovor s tužiteljicom koja je izjavila da prodaje radni materijal tuženika u otkupnoj stanici za papir te je ista bila pozvana na iznošenje obrane 17. ožujka 2020. u 08,30 sati. Također navodi da je sastanak održan u nazočnosti ZĐ, LĐ i nje te da je tužiteljica usmeno priznala da redovito prodaje letke tuženika te da u tome ne vidi ništa sporno. Nadalje navodi da je tužiteljici ponuđen sporazumni raskid Ugovora o radu, ali da je odbila ponudu navodeći kako sporazumni raskid neće nikada potpisati.

24. Iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 18. ožujka 2020. proizlazi da se tužiteljici izvanredno otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punom radnim vremenom od 9. prosinca 2019. za radno mjesto "dostavljač".Također je navedeno da tužiteljici ne pripada pravo na otkazni rok kao niti pravo na otpremninu i da joj radni odnos prestaje danom uručenja navedene Odluke.

U obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu se navodi da je tužiteljica 9. ožujka 2020. oko 12,30 sati viđena po neposredno nadređenom voditelju depoa i drugom radniku kako za vrijeme radnog vremena odlazi u drugi kraj grada koji nije definiran kao njezino radno područje, na raskrižju Slavonske avenije i Kruga. Nadalje se navodi da su neposredno nadređeni i drugi radnik neposrednim uvidom u vozilo kojim je upravljala tužiteljica utvrdili da je pun letaka koje poslodavac distribuira te joj je stoga neposredno nadređeni uputio telefonski poziv na koji se tužiteljica nije odazvala, već je počela bježati.

Također se navodi da je 10. ožujka 2020. obavljen razgovor s tužiteljicom koja je priznala da prodaje reklamni materijal koji poslodavac distribuira te da je 17. ožujka 2020. ponovno obavljen razgovor na kojem su bili prisutni voditelj depoa [adresa], rukovoditelj regije i voditelj ljudskih resursa te da je tužiteljica ponovno priznala da redovito prodaje letke i ne vidi ništa sporno u tome.

Nadalje u obrazloženju se tuženik pozvao na odredbu čl. 33. st. 2. Pravilnika o radu te odredbu čl. 13. Ugovora o radu, a u kojima je navedeno kako se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatraju: 17. neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava za rad, vozila, alata, materijala, sirovina, poslovne dokumentacije i sl. bez obzira da li je time poslodavcu učinjena šteta; 18. otuđenje ili uništavanje imovine poslodavca bez obzira na visinu nanesene štete; 20. protupravno pribavljanje imovinske koristi za sebe ili drugoga u svezi s radom. Ističe se kako gornje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa predstavljaju i osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć te da je poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu, da ista zaista neće nastaviti s radnjama koje su naprijed opisane, odnosno da neće nastaviti s ponašanjem koje je utvrđeno kao neprihvatljivo zbog čega za poslodavca više nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa.

Također se navodi da je poslodavac sukladno čl. 119.st.1. Zakona o radu pozvao tužiteljicu na obranu, s time da je tužiteljica priznala kršenje obveza iz radnog odnosa i nanošenja štete poslodavcu, stoga poslodavac smatra da ju više sukladno Zakonu o radu nije potrebno zvati na iznošenje obrane.

Navedeno je i da kod poslodavca nije oformljeno radničko vijeće niti djeluje sindikalni povjerenik.

25. Sud je iskaze svjedoka UĐ, voditelja depoa [adresa], ĐĐ, voditelja depoa [adresa], IĐ, voditeljice ljudskih resursa i LĐ, regionalnog voditelja za Zagreb prihvatio kao uvjerljive i istinite. Naime, svi gore navedeni svjedoci su suglasno iskazivali o razlozima otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice, a manja odstupanja u njihovim iskazima mogu se pripisati proteku vremena.

Iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu distributera, dostavljača letaka i da joj je neposredno nadređena osoba bio ZĐ te da su poslovi tužiteljice bili dostava reklamnih kataloga na kućne adrese, odnosno raznošenje letaka po zadanim rajonima.

Nadalje, svjedoci ZĐ i ĐĐ su u svojim iskazima suglasno naveli da su se vozili u službenom vozilu i da su na Slavonskoj aveniji, nešto prije Kruga (u blizini otkupne stanice) uočili vozilo tužiteljice koje je bilo krcato lecima, odnosno zadnji kraj vozila je bio jako spušten te je bilo očito da je vozilo puno. Svjedok ĐĐ je u svom iskazu naveo da nije mogao vidjeti što je vozilu, ali je vidio da je vozilo bilo opterećeno jer je bilo samo 5-6 cm udaljeno od asfalta, dok je u svom iskazu svjedok ZĐ naveo da su jedno vrijeme vozili iza tužiteljice, a jedno vrijeme pored nje te je vidio da su autu leci i da su neki paketi otvoreni, a neki zatvoreni. Iako se njihovi iskazi razlikuju, sud ih je ocijenio životnim i logičnim budući je svjedok ĐĐ rekao da je vozio te je logično da nije mogao vidjeti što je u automobilu, dok je svjedok ZĐ kao suvozač to mogao vidjeti, budući je naveo da su jedno vrijeme vozili pored tužiteljice. Nadalje oba svjedoka su navela da tužiteljica nije bila zadužena za rajon na kojem su je zatekli, već je bila zadužena za zapadni dio grada

- Prečko i Vrbani. Također su naveli da je tužiteljica vozila bijeli auto marke Renault Clio i da je s njom u autu bila jedna muška osoba. Svjedok ĐĐ je u svom iskazu naveo da je dao signal tužiteljici da se zaustavi, s time da je ona ubrzala, vozila je 80-90 km/h te je odustao da je dalje slijedi, a svjedok ZĐ je isto potvrdio navodeći da je tužiteljica tada prošla i kroz crveno svjetlo.

Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da je 9. ožujka 2020. vozila automobil marke Renault Clio i da je s njom u autu bio otac. Naime, navela je da je s poslom bila gotova između 12,00 i 13,00 sati te je privatno s ocem išla nešto obaviti i tada je na autoputu prema Trnju uočila H poslodavca koji je vozio ĐĐ, s time da ne zna je li netko bio s njim. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da se ĐĐ htio ubaciti u njezinu traku i da ga je pustila ispred sebe, budući je njezin iskaz u tom dijelu u suprotnosti sa iskazima gore navedenih svjedoka ZĐ i ĐĐ. Također nije prihvatio niti dio iskaza tužiteljice u kojem je navela da nije bilo moguće vidjeti što ima u automobilu, budući su svjedoci ZĐ i ĐĐ u svojim iskazima dali logično objašnjenje zbog čega su zaključili da je automobil tužiteljice pun, odnosno opterećen, kao i na koji način je svjedok ZĐ vidio što je tužiteljica imala u automobilu.

26. Nadalje, sud je prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz svjedoka ZĐ u dijelu u kojem je naveo da je drugo jutro (10. ožujka 2020.) tužiteljicu pozvao u svoj ured na razgovor, a koji je obavio u prisutnosti svjedoka ĐĐ, te ju je pitao što se to jučer dešavalo, zašto je tako suludo vozila, zašto nije bila na radnom mjestu i zašto prodaje letke u papir, a ona mu je odgovorila da ih prodaje jer joj fali novaca. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka ĐĐ u dijelu u kojem je naveo da zna da je vođeno više razgovora sa tužiteljicom, ali se ne može sjetiti je li priznala da prodaje reklamni materijal, s time da je naveo da se ne sjeća je li izjavu od 10. ožujka 2020. koja mu je predočena (str. 86 spisa) sam napisao ili ju je samo potpisao, ali je isto tako izjavio ga nitko nije prisilio da to napiše i potpiše, s time da je u istoj navedeno da je tužiteljica priznala da prodaje reklamne materijale. Tu treba ukazati da je svjedok ĐĐ saslušan 2. rujna 2022., dakle, nakon dvije i pol godine od spornog događaja te je logično da se nije mogao svega sjetiti. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da ju je 10. ožujka nadređeni ZĐ pozvao u ured i iznio je optužbe da prodaje letke. Također je potvrdila da je u uredu bio i ĐĐ jer isti dijelio ured sa ZĐ. Nadalje je navela da joj nadređeni nije dao da ništa kaže, već joj je rekao da se mora malo ohladiti i da ide na godišnji odmor (stari godišnji) ili da potpiše raskid Ugovora o radu. Naglasila je da nikada nije prodavala radni materijal poslodavca otkupnim stanicama te da nikada nikome nije priznala da bi prodavala letke jer zna da bi dobila otkaz, a samohrana je majka i bez obzira koliko je posao težak bila je sretna jer je plaća bila redovita. Sud je njezin gornji navod ocijenio neuvjerljivim i usmjerenim postizanju uspjeha u ovom sporu. Naime, sud je prihvatio suglasne iskaze svjedoka ZĐ, IĐ i LĐ, koji su naveli da je tužiteljica u njihovom prisustvu na sastanku održanom 17. ožujka 2020. navela da prodaje reklamni materijal i da u tome ne vidi ništa sporno, a svjedok LĐ i IĐ su dodali da je tužiteljica navela i da su plaće male i da je zbog egzistencijalnih razloga odlučila prodavati kataloge. Nadalje, svjedok ZĐ je u svom iskazu naveo da tužiteljica nije niti prva ni zadnja koja je to radila i da ista ne bi dobila otkaz da je rekla da više neće prodavati letke te je naglasio da je tužiteljica na sastanku 17. ožujka 2020. bila još bahatija i još žešća nego na sastanku 10. ožujka 2020. jer je tada izjavila: „jesam prodavala letke, a vi to dokažite!“ Nadalje, sud nije prihvatio iskaz tužiteljice da na sastanku nije bila prisutna IĐ jer je isto u suprotnosti sa pisanim izjavama i iskazima svjedoka ZĐ, LĐ i IĐ. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da su joj na sastanku 17. ožujka ponudili Sporazumni raskid Ugovora o radu budući isto proizlazi i iz iskaza svjedoka ZĐ, Crepulja i Telišman, s time da dio iskaza tužiteljice u kojem je navela da ne može potpisati Sporazumni raskid jer mora od nečega živjeti i da joj je LĐ tada rekao da se bode s rogatim jer je njih 300, a ona je sama te da su joj prijetili da će protiv nje podnijeti kaznenu prijavu, ocijenio usmjerenim postizanju uspjeha u ovoj parnici.

Naime gornji navod tužiteljice je u suprotnosti sa pisanim izjavama i iskazima svjedoka ZĐ, FĐ i IĐ, a koji su potvrdili da su potpisali izjave koje prileže spisu o situaciji oko tužiteljice (izjave ZĐ od 10. i 17. ožujka 2020. - str. 84 i 85 spisa , izjava LĐ od 17. ožujka 2020.

- str.87 spisa i izjava IĐ od 17. ožujka 2020. – str. 88 spisa). Tu treba naglasiti da svjedoci DĐ, IĐ te ĐĐ više nisu bili radnici tuženika u vrijeme davanja svojih iskaza u ovom postupku te sud smatra da su njihovi iskazi objektivni, nepristrani budući nisu zainteresirani za ishod ovog postupka. Stoga ne stoji navod tužiteljice u kojem ističe da svjedoci, kao zaposlenici tuženika moraju reći što im se kaže (što im kaže direktor) te da ono što je navedeno u izjavama nije istina.

27. Iz suglasnih iskaza tužiteljice te svjedoka ZĐ, CĐ (koji je kod tuženika radio od 2014. do 2019. prvo kao distributer, a potom kao zamjenik voditelja depoa) i VĐ (koji je za tuženika radio preko zadruge i to prvo kao distributer, zatim kao kontrolor i na kraju kao voditelj depoa, s time da je radio do 2017.) proizlazi da su distributeri na posao dolazili u jutarnjim satima te bi od voditelja depoa dobivali radni nalog u kojem je bilo navedeno ime i prezime radnika, rajon na koji radnik treba ići te količina, vrsta i broj letaka, s time da su i tužiteljica i svjedok ZĐ naveli da su djelatnici poslodavca vršili pregled letaka u samom vozilu prije nego što je distributer krenuo na teren. Nadalje iz suglasnih iskaza tužiteljice te svjedoka ZĐ, ĐĐ i LĐ proizlazi da vozila distributera nisu imala GPS, već su distributeri imali mobitel s mogućnošću praćenja i svaki distributer je trebao isti uključiti kada je kretao u distribuciju letaka, s time da su mobitele sami uključivali i isključivali. Nadalje, sud je kao logičan i životan prihvatio iskaz svjedoka ĐĐ u dijelu u kojem je naveo da isto nije dobro funkcioniralo, jer bi se baterija na mobitelu mogla isprazniti, distributer bi ponekad zaboravio mobitel kod kuće, mobitel bi se znao namjerno ili slučajno isključiti. Navedeno je potvrdio i svjedok ZĐ koji je naveo da je to sve bilo u fazi razvijanja i da su pomoću aplikacije na mobitelu mogli vidjeti gdje se distributer nalazi, s time da se nije moglo vidjeti je li letke dostavio, već se to moglo utvrditi jedino fizičkom provjerom. Sud nije uzeo u obzir iskaze svjedoka CĐ i VĐ vezano za sustav praćenja distributera budući su isti prestali raditi kod tuženika par godina prije nego što je tužiteljica dobila otkaz.

28. Vezano za kontrole je li dostava letaka izvršena na adrese gdje je trebala biti izvršena, tužiteljica je navela da postoje kontrolori koji odlaze na teren i kontroliraju je li distribucija obavljena pravilno, odnosno je li točan broj letaka stavljen na stalaže na određenim lokacijama. Svjedok LĐ je u svom iskazu potvrdio da postoji odjel interne kontrole koji vrši provjeru je li dostava letaka, kataloga izvršena u skladu s radnim nalogom te da se ista vrši vizualno, odnosno provjerava se je su li letci na mjestima koja su za to predviđena i ukoliko letaka nema tada se stupi u kontakt sa stanarima odnosno pozvoni im se i pita ih se jesu li letci dostavljeni, s time da je naglasio da je u konkretnom slučaju kontrola napravljena, ali se nije mogao sjetiti je li bila rutinska ili je napravljena povodom samog događaja.

Navedeno je u svom iskazu potvrdio i svjedok ZĐ, koji je naveo da je 9. ožujka 2020. bio u kontroli tužiteljičinog rajona i da je utvrdio da ista nije dostavila letke na većinu adresa za koje je bila zadužena te je dodao da je tužiteljica dostavila cca 10% letaka u odnosu na one za koje je bila zadužena. Da je svjedok ZĐ gore navedenog datuma bio u kontroli proizlazi i iz dokumentacije koja se nalazi na str. 24- 25 spisa.

Nadalje sud je ocijenio logičnim i životnim iskaz svjedoka CĐ u dijelu u kojem je naveo je on kao pomoćnik voditelja depoa vršio kontrolu i to na način da je automobilom otišao do rajona za koji je zadužen, prošetao bi se do adresa gdje bi provjeravao jesu su li letci isporučeni te bi ispunio obrasce, s time da je naveo da se 70% polica za letke nalazi izvan zgrada i bilo tko može uzeti te letke te se ni na koji način ne može utvrditi tko je odgovoran pa su dostavljači bili u milosti ili nemilosti kontrolora. Isto je u svom iskazu potvrdio i svjedok VĐ koji je naveo da kontrole nisu bile realno stanje jer je netko mogao pobacati letke, uzeti ih i odnijeti i sl. Međutim tu treba ukazati da iako se kontrolom ne može pouzdano utvrditi je su li reklamni materijali dostavljeni na određene adrese, isto se moglo provjeriti i na način kako je to naveo svjedok LĐ u svom iskazu.

Tu također treba naglasiti da je u konkretnom slučaju utvrđeno da su svjedoci ZĐ i ĐĐ **.**.2020. oko 12 i 30 sati zatekli tužiteljicu koja je vozila automobil koji je bio pun letaka i to na lokaciji koja nije njezino radno područje, s time da je tužiteljica kada ih je uočila počela agresivno voziti i bježati, a svjedok ZĐ je tog istog dana izvršio kontrolu distribucije letaka na području za koje je zadužena tužiteljica te je utvrdio da letci nisu dostavljeni sukladno radnom nalogu, odnosno za većinu adresa za koje je bila zadužena tužiteljica zabilježena je dostava 0 letaka.

29. Iz suglasnih iskaza svjedoka ZĐ, ĐĐ, LĐ i VĐ proizlazi da je poslodavac - tuženik sa svakim klijentom imao sklopljene ugovore kojima su ugovorene sankcije (penali) zbog neizvršavanja preuzetih obveza, odnosno distribucije letaka kako je dogovoreno.

30. Vezano za navod tužiteljice da je otkaz dobila zbog otežanog rada tuženika zbog Covida, odnosno zbog bolovanja, svjedok IĐ je navela da dugotrajno bolovanje nije razlog za tužiteljičin otkaz i da je kod tuženika bilo djelatnika koji su bili puno dulje na bolovanju od tužiteljice i koji i dalje rade. Također je navela da smanjivanje troškova radi pandemije također nije bio razlog za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici jer u to vrijeme još nije bilo pandemije, s time da je tuženik od države tražio mjere potpore, koje je i dobio. Nadalje, na navedenu okolnost svjedok PĐ, koji je radio na radnom mjestu regionalnog voditelja je u svom iskazu naveo da bolovanje nema utjecaj na status bilo kojeg radnika i da nikada pa ni 2020. nije postojala praksa kod tuženika da se sankcionira bolovanje niti da se otkazuju ugovori o radu zbog Đ. Svjedok ZĐ je također naveo da tužiteljici nije otkazan Ugovor o radu zbog bolovanja, jer im je zadnja stvar bila rješavati se ljudi, budući im isti nedostaju. Sud je gornje navode svjedoka ocijenio logičnim, životnim i uvjerljivim, a tužiteljica ničim nije dokazala da bi dobila otkaz zbog naprijed navedenih razloga.

31. Tu treba naglasiti da iako se čini nelogičnim i neživotnim da bi tužiteljica pred svjedocima ZĐ, ĐĐ, LĐ i IĐ izjavila, odnosno priznala da prodaje reklamni materijal u papir, sud je analizirajući sve provedene dokaze (materijalne i personalne) zaključio da je tužiteljica navedeno učinila. Tu treba naglasiti da je tužiteljica prvo manipulirala sa Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu budući je uz tužbu dostavila samo 1. i 3. stranicu Odluke, da bi na ročištu 9. rujna 2021. navela da je omaškom isprintala samo dvije stranice Odluke o otkazu, s time da je od tuženika zaprimila cjelovitu Odluku o otkazu koja ima tri stranice. Navedeno nije uvjerljivo jer je tuženik tužiteljici putem pošte dostavio dva primjerka Odluke o otkazu, oba sa tri stranice, a što je tuženik dokazao dokumentacijom (HP prijamna knjiga -79 i 80 spisa), kao i fotografijama vaganja sa utvrđenom težinom primjerka Odluke o otkazu sa dvije i sa tri stranice (str. 79-80 i 91 i 92 spisa), te se stoga njezino objašnjenje da je omaškom isprintala samo dvije stranice ukazuje nelogičnim.

Nadalje tijekom postupka tužiteljica je prvo tvrdila da je trebala dobiti poslovno uvjetovani otkaz zbog otežanog rada tuženika zbog Covid-19, a ne izvanredni otkaz te da je poslodavac na taj način izbjegao plaćanje otpremnine i onemogućio ju u ostvarenju njezinih prava (naknada za nezaposlene i sl.), da bi kasnije tijekom postupka navela da je dobila otkaz jer je dva mjeseca bila na bolovanju, s time ništa od navedenog nije dokazala.

Naprijed navedeno postupanje tužiteljice po mišljenju ovog suda ukazuje na to da je tužiteljica nepouzdana, neuvjerljiva, da često mijenja svoje navode, dok s druge strane svjedoci, koji više i nisu radnici tuženika ustraju u svojim navodima da je tužiteljica pred njima priznala da je prodavala reklamne letke u papir da bi si poboljšala financijsku situaciju i da joj navedeno uopće nije sporno.

Stoga je sud zaključio da je tužiteljica počinila povredu radne obveze koja joj se stavlja na teret u Odluci o otkazu, odnosno da je postupila protivno odredbama Pravilnika o radu tuženika (čl. 33. st. 2. toč. 17., 18. i 20.), kao i protivno odredbi čl. 12. st. 1. toč. 17., 18. i 20. Ugovora o radu.

32. Odredbom čl. 116.st.1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

33. Odredbom čl. 116.st.2. ZR-a propisano je da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

34. Odredbom čl.119.st.2. ZR-a propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim, ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

35. Procjenjujući postupanje tužiteljice, sud je uvjerenja da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog koje je poslodavac opravdano donio Odluku o izvanrednom otkazu njezinog Ugovora o radu. Naime, tužiteljica kao radnica tuženika na radnom mjestu dostavljača, distributera, umjesto da dostavlja reklamni materijal, letke na kućne objekte rajona za koji je bila zadužena, ista je taj reklamni materijal, prodavala u papir kako bi si pribavila dodatnu financijsku korist jer joj je plaća bila mala. S obzirom na navedeno sud je zaključio da je poslodavac – tuženik s pravom izgubio povjerenje u tužiteljicu te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

36. Dakle, sud smatra da je postojao opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužiteljici budući je temeljna obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama danim u skladu s naravi i vrstom rada (čl. 7. ZR-a). Nadalje, prema čl. 8. ZR-a radnik se u radnom odnosu dužan pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih Zakona odnosno propisa, KU i Pravilnika o radu. Kada radnik ne postupa na navedeni način, odnosno ponaša se suprotno internim aktima, kao i odredbama Ugovora o radu te nalozima poslodavca, a kako je to utvrđeno za tužiteljicu, sud je mišljenja da tuženik - poslodavac s pravom ističe da je izgubio povjerenje u nju, te nitko ne može zahtijevati od poslodavca da u radnom odnosu ima radnika u kojeg je zbog njegovih postupaka ili ponašanja izgubio povjerenje.

37. Nadalje, sud je utvrdio da je tužiteljica bila pozvana na sastanak prvo 10. ožujka 2020., a koji je održan u prisustvu ZĐ i ĐĐ, pa zatim 17. ožujka 2020. u prisustvu ZĐ kao nadređenog tužiteljici te LĐ, rukovoditelja regije i IĐ, voditeljice ljudskih resursa, a na kojim sastancima je tužiteljica priznala je da je prodavala reklamni materijal kako bi si priskrbila dodatnu financijsku korist. Stoga sud smatra da nije bilo potrebe da se ista sukladno odredbi čl. 119.st.2. ZR-a ponovno pozove na iznošenje obrane.

38. Sud je ocijenio da je tuženik postupio i sukladno odredbi čl. 116.st.2. ZR-a, odnosno otkazao je Ugovor o radu tužitelju u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Naime iz suglasnih iskaza svjedoka ZĐ i ĐĐ tužiteljica je povredu radne obveze počinila 9. ožujka 2020., a kako je Odluka o izvanrednom otkazu donesena dana 18. ožujka 2020., ista je donesena unutar zakonskog roka od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz.

39. Po mišljenju ovog suda tuženik je dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz odnosno dokazao je da je tužiteljica počinila povrede radne obveze koje joj se stavljaju na teret u Odluci o izvanrednom otkazu te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a u postupku otkazivanja postupio je sukladno odredbama čl. 116. st. 1. i 2. ZR-a.

40. S obzirom da je sud ocijenio da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljice od 18. ožujka 2020. dopuštena, odbio je zahtjev tužiteljice za vraćanje na posao.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

42. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

43. Trošak tuženika sastoji se od jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 400,00 eur (Tbr. 7/2, a u vezi s Tbr. 52. st.4).

44. Tuženiku je dosuđen i PDV od 25% u iznosu od 100,00 eur, a što uz trošak sudske dostave u iznosu od 15,56 eur ukupno iznosi 515,56 eur, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.178,09 eur odbija kao neosnovan.

45. Naime, tuženik nije zatražio troškove postupka sukladno važećoj Tarifi s obzirom da je prema Tbr. 52. st. 4. propisano da se za postupke iz Tbr. 7/2 primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

46. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući nije pozvan na plaćanje iste, a niti je dokazao da ju je platio.

47. Nadalje, sud je tuženiku priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

48. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 31. ožujka 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika