Ovr-743/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masle, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja IMMOBILIARE SO.FA. S.R.L., Porezni broj i PDV br.: 0240820425, Italija, Falconara Marittima (AN), Via dello Stadio 1/A, upisano u Poslovnom registru Ancone: AN 184540, zast. po pun. Oskar Skerbec, odvjetnik u Rijeci, protiv ovršenika AEDILIS d.o.o., OIB: 28249032189, Dugopolje, Ulica bana Josipa Jelačića 19, zast. po pun. Darko Medak, odvjetnik u Splitu, radi ovrhe, 31. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 18. ožujka 2025. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku pokrenutom kod Financijske agencije 19. veljače 2025. na temelju Rješenja Trgovačkog suda u Splitu posl. br. 7 St-510/2021-52 od 14.06.2022., 23. lipnja 2022., kao neosnovan,

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

i

z a k lj u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 4. i toč. 7. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e nj e

1. Ovršenik je dana 18. ožujka 2025. Trgovačkom sudu u Splitu podnio prijedlog kojim traži odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine.

2. Trgovački sud u Splitu se Rješenjem od 19. ožujka 2025. posl. br. Ovr- 104/2025-2 oglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet ovom sudu.

3. Ovršenik u svom prijedlogu navodi da je ovrhovoditelj podnio Zahtjev za izravnu naplatu putem FINA-e temeljem Rješenja Trgovačkog suda u Splitu posl. br. 7 St-510/2021-52 od 14.06.2022., 23. lipnja 2022. i da je ovrhovoditelj s računa ovršenika zaplijenio iznos od 94.606,80 EUR. Dalje navodi kako ovrhovoditelj nije mogao tražiti naplatu po predmetnom Rješenju Trgovačkog suda jer su se stranke sporazumjele da će ovršenik iznose dospjele do 27.11.2024. isplatiti u roku do 10.12.2025. Ovršenik ističe da je ovrhovoditelj većinski vlasnik ovršenika, kao i jedini član društva SOMEA S.R.L., a osnivači i članovi uprave ovrhovoditelja su ujedno članovi uprave društva vjerovnika SOMEA S.R.L. pa slijedom navedenog ističe da je prijenos tražbine sa društva SOMEA S.R.L. na povezano društvo ovrhovoditelja preko trećeg društva STAF SERVICE S.R.L. napravljen isključivo iz nedopuštene pobude izbjegavanja poreza. Stoga ovrhovoditelj predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim.

3.1. Ovršenik nadalje navodi kako ovrhovoditelj krši sporazum o odgodi naplate dospjelog duga iz predstečajne nagodbe i ovršeniku nanosi nenadoknadivu štetu jer je ovršenik računajući da ima vremena za otplatu duga ušao u poslove s trećim osobama koje sada neće moći dovršiti kao ni ispuniti obveze iz preuzetih ugovora što će mu onemogućiti daljnje poslovanje i nepovratno narušiti ugled kod poslovnih partnera. Također, ovršenik ističe da mu je prije dogovorenog roka već zaplijenjen iznos od 94.606,80 EUR i istovremeno blokiran račun za preostali iznos dospjelog duga u iznosu od 142.905,60 EUR, a kako je izvjesno da u kratkom roku neće uspjeti prikupiti sredstva za podmirenje duga, zakonski zastupnik ovršenika će, u roku od 12 dana, biti dužan pokrenuti stečajni postupak nad društvom, a ukoliko on to ne učini, u roku od 120 dana će to učiniti FINA, što će u konačnici dovesti do prestanka društva pa slijedom navedenog predlaže da sud odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

4. Sud je zaključkom od 21. ožujka 2025. pozvao ovrhovoditelja da se očituje na prijedlog ovršenika.

5. U svom očitovanju od 27. ožujka 2025. ovrhovoditelj navodi kako su tvrdnje ovršenika neistinite. Ovrhovoditelj naglašava, spominjući mail od 27.11.2024., da je uslijed tipkarske greške ovrhovoditelj pogrešno napisao datum najkasnijeg plaćanja do 10.12.2025. jer je ispravno trebalo stajati 10.12.2024., a to proizlazi i iz činjenice što se istim dopisom zahtjeva isplata iznosa dospjelog na plaćanje na datum te obavijesti te ističe kako se predmetna mail poruka od 27.11.2024. ni u kojem slučaju ne može smatrati dijelom sporazuma stranaka o odgodi plaćanja. Ovrhovoditelj naglašava da je greška u pisanju datuma po kojem dospijeću će ovrhovoditelj pokrenuti ovrhu nedvojbeno iskomunicirana između punomoćnika ovrhovoditelja i njegovih ovlaštenih osoba, što potvrđuje neistinitost tvrdnje ovršenika da je postignut sporazum oko dospijeća isplate potraživanja do 10.12.2025.g. kad se iz interne korespondencije ovrhovoditelja vidi da je datum bio 10.12.2024.g. a iz iste ne proizlazi nikakav eventualno postignuti dogovor između ovrhovoditelja i ovršenika o prolongiranju datuma plaćanja obveza. Navodi da u prilog eventualno potignutog sporazuma, ovršenik ne dostavlja nikakav daljnji dokaz, koji bi te navode i potvrdio.

5.1. Dalje ovrhovoditelj navodi da se ovršenik pogrešno i ničim dokazanim poziva na činjenicu da je originarno priznata tražbina vjerovniku S.O.M.E.A. S.R.L u postupku prije predstečajne nagodbe ovršenika odnosi na odobreni zajam povezanog društva ovdje ovrhovoditelja te da to pravo ne bi mogao ostvariti istovremeno sa ostalim vjerovnicima i da se u konkretnom slučaju potraživanje koje je društvo S.O.M.E.A. S.R.L. prijavilo u postupku predstečajne nagodbe odnosilo isključivo na potraživanja vezana uz isporuku materijala. Navodi da je to pitanje meritorno odlučeno pravomoćnim potvrđivanjem tražbina u predstečajnom postupku te je shodno tome doneseno i Rješenje Trgovačkog suda u Splitu pod posl. br. St- 510/2021 od 14.06.2022. i 23.06.2022. Prema tome radi se o tražbini koja je ispitana, priznata i potvrđena u predstečajnom postupku koji je pravomoćno okončan.

5.2. Ovrhovoditelj ističe da se ovršenik pogrešno i ničim dokazanim poziva na činjenicu da je prijenos tradžbine napravljen isključivo iz nedopuštene pobude izbjegavanja poreza te da je riječ o navodno ništetnom poslu jer isprave na osnovu kojih su provedeni navedeni prijenosi potraživanja jesu javnobilježnički ovjerene sukladno talijanskim pozitivnim propisima te su potpuno valjane i zakonite. Navodi da se ovršenik poziva na navodnu nenadoknadivu štetu koju će pretrpjeti iz razloga što ovrhovoditelj provodi ovrhu, jer je navodno ušao u poslove s trećim osobama koje neće moći završiti i neće moći ispuniti svoje obveze iz preuzetih dvostrano- obvezujućih ugovora što će ovršeniku navodno potpuno onemogućiti daljnje poslovanje, nepovratno mu narušiti ugled kod poslovnih partnera, ali te svoje tvrdnje ovršenik nije ničim dokazao. Ovrhovoditelj smatra da je ovršenikova argumentacija u potpunosti neuvjerljiva i neistinita iz dva osnovna razloga. Prvi je da ovršenik nije dostavio nikakav relevantni dokaz o njegovim navodnim poslovnim planovima koje je ovrhovoditelj onemogućio pokretanje prisilne naplate. Drugi razlog je da kada se uzme u obzir činjenica da je ovrhovoditelj zatražio prisilnu naplatu dospjelog iznosa (na dan predaje zahtjeva za prisilnu naplatu potraživanja) prema Rješenju o predstečajnoj nagodbi dospjela glavnica iznosila je 237.512,40 eura, a zatečeni iznos na računu ovršenika iznosio je svega 94.606,80 eura, a kada se uzme u obzir da mjesečno dospijeva ovršeniku na naplatu iznos od 7.917,08 eura (vidjeti Specifikaciju potraživanja vjerovnika na dan 19.02.2025), na dan 10.12.2025.g. ovršenikov neplaćeni dug, samo po osnovu glavnice iznosit će cca. 221.900,00 eura.

5.3. Zaključno ovrhovoditelj navodi da je ovršenik podnio predmetni prijedlog kako bi ovrhovoditelja neosnovano spriječio i/ili mu na duže vrijeme onemogućio naplatu svog dospjelog potraživanja.

6. Prijedlog ovršenika nije osnovan.

7 . Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne Novine" 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje: OZ), propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz čl. 209. st. 1 ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agencija da odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u st 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

8. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je da se kumulativno ispune obje pretpostavke, dakle i subjektivne i objektivne.

8.1. U svezi s iznesenim, što se tiče objektivnog razloga za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem predmetnog prijedloga ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8.2. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo paušalno navodi da će mu provođenjem ovrhe nastati šteta na način da neće moći dovršiti preuzete poslove s trećim osobama niti ispuniti svoje obveze iz dvostrano-obvezujućih ugovora što će mu onemogućiti daljnje poslovanje i nepovratno narušiti ugled kod poslovih partnera. Međutim, ovršenik svoje tvrdnje ne potkrepljuje nikakvim dokazima. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

8.3. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a. Čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

9.1. Čl. 55. OZ-a propisano je kako ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9.2. U čl. 52. st. 4. propisano je da, iznimno od odredbe stavka 3. toga članka, sud neće uputiti ovršenika na parnicu, već će prihvatiti žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu, ako ovršenik dokaže osnovanost žalbe javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. toga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 52. st. 4. OZ-a jer ovršenik osnovanost svojih žalbenih razloga nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, činjenice na kojima se temelji njegova žalba nisu općepoznate, a ne mogu se u konkretnom ovršnom postupku ni utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

9.3. Ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbene razloge iz čl. 50. toč. 4. i 7. Stoga je, imajući u vidu sve gore navedeno, trebalo primjenom članka 52. stavak 3. OZ-a uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka, zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 4. i 7. OZ-a, pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate. Nadalje, valja istaknuti kako je ovršni postupak formalan i nesporan postupak u kojem se odlučne činjenice ne utvrđuju već ovršni sud brine o tome da tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom u ovršnom postupku bude uspješno realizirana. To znači da se o rješavanju spornih pravnih pitanja ne može ne može odlučivati u ovršnom postupku pa sud u ovom postupku nije ovlašten utvrđivati postojanje žalbenih razloga koji ovršenik navodi u prijedlogu.

10. Odlučujući o zahtjevu ovršenika za naknadom troška sud je u skladu s odredbom čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22114/22.,155/23, dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odnosno u skladu s odredbom čl. 14. OZ-a, imajući u vidu da ovršenik nije uspio u postupku, odbio zahtjev ovršenika za naknadu troška te odlučio kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 31. ožujka 2025.

S U D A C

Stipe Masle

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe, odnosno osiguranja.

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- FINA Split

- u spis