Poslovni broj: Us I-1394/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Zvonimiru Vrkić, odvjetniku u Benkovcu, Trg kardinala Alojzija Stepinca 3A, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku BZ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi priznavanja prava na starosnu mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti tužitelja, 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/24-01/03172178839, Urbroj: 341-99-05/3-24-600 od 6. svibnja 2024. i vraćanja predmeta na ponovni postupak kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/24-01/03172178839, Urbroj: 341-99-05/3-24-600 od 6. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-02/22-01/03172178839, Urbroj: 341-24-05/3-22-16661 od 1. prosinca 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da rješenje tuženika nije osnovano niti se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Zaključak tuženika o zastari da je donesen potpuno paušalno budući u pobijanim rješenjima na niti jedan način nije utvrđeno na koji način i koje tijelo je utvrdilo da je za staž osiguranja stranke od 01. siječnja 1983. pa do 30. lipnja 1986. i od 01. srpnja 1986. do 08. rujna 1997., u skladu sa čl. 14. Pravilnika o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje, nastupila zastara prava na utvrđivanje doprinosa. Dakle, bez detaljnijeg objašnjenja o nastupanju zastare ne može se donijeti niti pobijano rješenje, te se isto ne može ispitati na zakonit i pravilan način, te je isto nepotpuno. Tek pravilnim utvrđivanjem navedene činjenice, ali i okolnosti koje bi eventualno dovele do nastupanja zastare, može se utvrditi ima li stranka pravo na starosnu mirovinu. Nadalje, stranka ne može trpjeti štetne posljedice zbog pogreške Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koje nije na zakonit i pravilan način vršilo obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje koje je stranka trebala platiti i nije o tome nikad nikog obavijestio, te zbog navedenog ne može nastupiti niti zastara. Pri tome treba imati na umu da se stranka tokom godina više puta obraćala nadležnom zavodu i dolazila u isti, ali je uvijek usmeno obavještavana da će dobiti pisanu obavijest. Navedenu pisanu obavijest stranka nije nikad dobila te zbog navedenog ne može trpiti štetne posljedice i izgubiti pravo na starosnu mirovinu. Isto tako, stranka ne može biti odgovorna zbog činjenice da nije registriran u registru poreznih obveznika, a do čega je došlo zbog organizacijskih propusta od strane zavoda, budući su za veliki dio poreznih obveznika sa područja [adresa] zagubljeni podaci, a imajući u vidu i činjenicu da su na navedenom području zbog ratnih zbivanja nestali i podaci drugih tijela. Međutim, pri svemu navedenom treba imati na umu i da tuženik krivo tumači pojam zastare. Naime, iz potvrde tuženika od 29. srpnja 2021. razvidno je da je tužitelj evidentiran u evidencijama istog za navedene periode za koje je utvrđena zastara. Činjenica je da u istoj potvrdi nije utvrđen staž osiguranja, ali iz navedenog je vidljivo da je tužitelj bio zaposlen i da je evidentiran kao takav, te bi se zastara odnosila samo na obvezu tužitelja da plati tuženiku doprinose za mirovinsko osiguranje. Dakle, tuženiku je nastupila zastara i on ne može naplatiti svoja potraživanja od tužitelja, a tužitelju nije nastupila zastara i stoga nema zapreke da se sav staž tužitelju računa u mirovinski staž odnosno da mu se ne prizna pravo na starosnu mirovinu. Slijedom navedenog da je razvidno da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, te se predlaže donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, te da tuženik naknadi tužitelju troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Uvidim u spis da je utvrđeno kako su tužitelju u mirovinski staž uračunata razdoblja staža osiguranja od 1. kolovoza 1975. do 12. listopada 1976. i od 20. veljače 1978. do 10. travnja 1981. ostvareni po osnovu radnog odnosa te od 16. travnja 1981. do 31. prosinca 1982. ostvareni po osnovi radnog odnosa u inozemstvu-pomorac za koji su plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje u ukupnom trajanju od 6 godina i 18 dana. Tužitelju nije utvrđen staž osiguranja za razdoblje od 1. siječnja 1983. do 30. lipnja 1986. i od 1. srpnja 1986. do 8. rujna 1997. budući da je potvrdom Područnom uredu u Zadru od 24. studenoga 2023. utvrđeno kako se tužitelju, koji je sam za sebe obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, u skladu s člankom 14. Pravilnika o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje (Narodne novine, broj 12/14), zbog zastare prava na utvrđivanje doprinosa za mirovinsko osiguranje staž osiguranja ne računa i ne utvrđuje za sporna razdoblja. Postupak utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa za mirovinsko osiguranje provodi Porezna uprava prema svojim posebnim propisima, a kako to proizlazi iz očitovanja Ministarstva financija-Porezne uprave od 17. studenoga 2023. Odredbom članka 26. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, skraćeno ZOMO) propisano je da osiguranicima iz članaka 10. do 13., članka 15., članka 16. i članka 18. stavaka 1. do 3. tog Zakona staž osiguranja utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu. Odredbom članka 37. stavka 8. ZOMO-a propisano je da osiguranik iz članka 26. tog Zakona, koji nije uplatio u cijelosti dužne doprinose za mirovinsko osiguranje za čitavo razdoblje provedeno u osiguranju, može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je plaćen doprinos. Ostvarivanjem prava na mirovinu ne prestaje obveza plaćanja dospjelih doprinosa za razdoblje provedeno u osiguranju za koji doprinos nije uplaćen. Shodno navedenom, razdoblja od 1. siječnja 1983. do 30. lipnja 1986. i od 1. srpnja 1986. do 8. rujna 1997. u kojima je tužitelj bio u osiguranju po osnovi radnog odnosa u inozemstvu-pomorac, a za koje tužitelj nema dokaza da je platio doprinose za mirovinsko osiguranje niti takvim dokazima raspolaže Ministarstvo financija-Porezna uprava, nisu se mogla uračunati u staž osiguranja prema kojem se ostvaruje pravo iz mirovinskog osiguranja. Vezano uz dokumentaciju dostavljenu uz tužbu, u smislu potvrde Područnog ureda u Zadru od 29. srpnja 2021. o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji u smislu staža osiguranja ističe se tužitelju kako navedena potvrda nije od utjecaja na donošenje drugačijeg rješenja budući da ne dokazuju činjenicu uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje za sporna razdoblja u kojima je tužitelj sam za sebe bio obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje. Nije sporno da je tužitelj u razdobljima od 1. siječnja 1981. do 30. lipnja 1986. i od 1. srpnja 1986. do 8. rujna 1997. bio u osiguranju po osnovi radnog odnosa u inozemstvu-pomorac ali se starosna mirovina, sukladno citiranim zakonskim odredbama, može priznati samo uz ispunjenje uvjeta od 15 godina staža osiguranja za koji su plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje. Shodno navedenom, tuženik smatra kako nije osnovana tvrdnja tužitelja kako je za tuženika nastupila zastara naplate doprinosa za mirovinsko osiguranje ali da tužitelju nije nastupila zastara i da mu se treba sav staž osiguranja uračunati u mirovinski staž i priznati pravo na starosnu mirovinu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održana rasprava 5. ožujka 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenik tuženika naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu, obrazloženju osporavanog rješenja te ističe da je tužitelju odbijen zahtjev za priznavanjem prava na starosnu mirovinu iz razloga što ne ispunjava propisane uvjete mirovinskoga staža za istu od minimalno 15 godina. Naime tužitelju je i utvrđen mirovinski staž od 6 godina i 18 dana, a prijeporni staž od 1981. do 1986., od 1986.-1997. koji je proveo u inozemstvu kao pomorac nije priznat kao mirovinski staž jer za iste tužitelj nije podmirio doprinose. Nadalje, tužitelj se pogrešno poziva na zastaru potraživanja od strane tuženika a u smislu da se onda taj staž mora priznati. Naime, ovdje se samo radi o tome da tužitelj više ne može prisilno naplatiti dospjele mirovinske obveze, no u slučaju da to tužitelj dobrovoljno ispuni taj staž će mu se uredno u cijelosti priznati kao mirovinski staž te priznati pravo na starosnu mirovinu. Dakle, ovo rješenje tuženika je temeljeno po propisima te smatra tužbu neosnovanom i predlaže zaključenje rasprave i odbijanje tužbenog zahtjeva, a izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja smatra suvišnim.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem stranaka kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog Suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 1983. do 30. lipnja 1986. i od 1. srpnja 1986. do 8. rujna 1997. bio u osiguranju po osnovi radnog odnosa u inozemstvu-pomorac, te da nema dokaza o uplati doprinosa za navedeno razdoblje.

12. Sporno je među strankama da li je tužitelju navedeni staž u razdoblju od 1. siječnja 1983. do 30. lipnja 1986. i od 1. srpnja 1986. do 8. rujna 1997. trebalo uračunati u mirovinski staž tužitelja za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, a posljedično tome i je li tužitelj ispunjava zakonske uvjete za priznavanje prava na starosnu mirovinu.

13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za ostvarivanjem prava na starosnu mirovinu podnesenog 27. prosinca 2022.; da je tužitelj rođen **.**.1957. i da je do dana 27. prosinca 2022. navršio 65 godina i 2 mjeseca života; da su tužitelju u mirovinski staž uračunata razdoblja staža osiguranja od 1. kolovoza 1975. do 12. listopada 1976. i od 20. veljače 1978. do 10. travnja 1981. ostvareni po osnovu radnog odnosa te od 16. travnja 1981. do 31. prosinca 1982. ostvareni po osnovi radnog odnosa u inozemstvu-pomorac za koji su plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje u ukupnom trajanju od 6 godina, 0 mjeseci i 18 dana; da spisu prileži potvrda Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda u Zadru, Ispostava Benkovac od 17. studenog 2023. iz koje je razvidno da nisu u mogućnosti provesti zaduženja obveza utvrđenih Nalogom za ispravak predanih stanja doprinosa za mirovinskog osiguranje za razdoblje do 31. prosinca 2002. pozivajući se pri tome na odredbe članka 1., 108. stavka 1. i članka 109. stavka 2. i 6. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, 106/18,121/19, 32/20, 42/20, 114/22) i članka 229., 230.a i 233. Zakona o doprinosima (Narodne novine broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, 33/23).

14. Prema odredbi članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO) pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

15. Odredbom članka 26. stavka 1. ZOMO-a propisano je da osiguranicima iz članaka 10. do 13., članka 15., članka 16. i članka 18. stavaka 1. do 3. tog Zakona staž osiguranja utvrđuje na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu.

16. Odredbom članka 37. stavka 8. ZOMO-a propisano je da osiguranik iz članka 26. tog Zakona, koji nije uplatio u cijelosti dužne doprinose za mirovinsko osiguranje za čitavo razdoblje provedeno u osiguranju, može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je plaćen doprinos.

17. Prema odredbi članka 14. Pravilnika o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje (Narodne novine, broj 12/14), razdoblje osiguranja za koje je rješenjem Porezne uprave utvrđena zastara prava na utvrđivanje doprinosa ne računa se i ne utvrđuje u staž osiguranja.

18. S obzirom na podatke spisa predmeta, te među strankama nesporne činjenice i naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno, a što u konačnici među strankama nije niti sporno, da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 1983. do 30. lipnja 1986. i od 1. srpnja 1986. do 8. rujna 1997. bio u osiguranju po osnovi radnog odnosa u inozemstvu-pomorac, međutim da za navedeno razdoblje nisu uplaćeni doprinosi odnosno da nema dokaza o uplati doprinosa za navedeno razdoblje, to je pravilno i zakonito, obzirom da prema podacima spisa predmeta tužitelj ima ostvaren mirovinski staž u trajanju od 6 godina, 0 mjeseci i 18 dana (staža osiguranja od 1. kolovoza 1975. do 12. listopada 1976. i od 20. veljače 1978. do 10. travnja 1981. ostvareni po osnovu radnog odnosa te od 16. travnja 1981. do 31. prosinca 1982. ostvareni po osnovi radnog odnosa u inozemstvu-pomorac za koji su plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje), prvostupanjskim rješenjem odbijen predmetni zahtjev tužitelja za priznavanje prava na starosnu mirovinu zbog neispunjavanja uvjeta mirovinskog staža propisanog naprijed citiranom odredbom članka 33. ZOMO (15 godina mirovinskog staža), odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

20. Pri tome, u svezi tužbenih prigovora da je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužitelj u spornom razdoblju od 1. siječnja 1983. do 30. lipnja 1986. i od 1. srpnja 1986. do 8. rujna 1997. bio zaposlen i kao takav evidentiran, dok se zastara odnosi samo na obvezu tužitelja da plati tuženiku doprinose za mirovinsko osiguranje, dakle, da je tuženiku nastupila zastara i on ne može naplatiti svoja potraživanja od tužitelja, a da tužitelju nije nastupila zastara i da stoga nema zapreke da se sav staž tužitelja računa u mirovinski staž za navesti je da isti nije osnovan.

20.1. Ovo stoga, jer nije sporno da je tužitelj u razdobljima od 1. siječnja 1981. do 30. lipnja 1986. i od 1. srpnja 1986. do 8. rujna 1997. bio u osiguranju po osnovi radnog odnosa u inozemstvu-pomorac, ali se starosna mirovina, sukladno citiranim zakonskim odredbama, može priznati samo uz ispunjenje uvjeta od 15 godina staža osiguranja za koji su plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, a što ovdje nije slučaj za sporno razdoblje. Nadalje, ovdje je riječ o tome da je nastupila zastara tražbine odnosno da se tužitelja ne može prisilno pozvati na podmirenje obveze, međutim tužitelj ima mogućnost i dalje dobrovoljno platiti doprinose za mirovinsko osiguranje za sporno razdoblje i tek po uplati doprinosa za navedeno razdoblje mu se navedeni staž može računati u mirovinski staž za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu.

21. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22. Stoga, a budući je osporeno rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

23. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio.

U Splitu 31. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.