REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] C 5
Poslovni broj: Us I-2106/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dražen Ivanić, odvjetnik u Zagrebu, Klaićeva 12/2, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na obiteljsku mirovinu, 31. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II 140-03/23-01/03030916563, URBROJ: 341-99-05/3-23-333 od 19. rujna 2023. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Karlovcu, KLASA: UP/I 140-03/22- 01/03030916563, URBROJ: 341-07-05/3-22-11198 od 27. prosinca 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/23-01/03030916563, URBROJ: 341-99-05/3-23-333 od 19. rujna 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I 140-03/22-01/03030916563, URBROJ: 341-07-05/3-22- 11198 od 27. prosinca 2022., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti izvanbračnog supruga KM.
2. Tužiteljica u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnosi tužbu ovom sudu. Obrazlaže kako je bila u izvanbračnoj zajednici s KM od 1983. do 6. studenoga 1997., dana njegove smrti. Izvanbračna zajednica da je utvrđena i presudom Općinskog suda u Karlovcu posl. br. Ob-136/20 od 10. studenoga 2020. Slijedom čega da joj pripada pravo na obiteljsku mirovinu u smislu odredbe čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Smatra da su nadležna upravna tijela u konkretnom postupku postupali suviše formalno, da su propustili u svjetlu ustavne nediskriminacije preispitati sve okolnosti te su donesenim rješenjima povrijeđena njezina prava. U prilog navedenome poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova ovog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev, ističe kako je osporavano rješenje doneseno na temelju zakonu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Budući su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužiteljica osporava samo primjenu prava, sud je bez održavanja rasprave riješio ovaj spor, primjenom odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova. Uz to, i bez provedbe rasprave stanje spisa spora omogućuje presuđenje u korist tužiteljice, pa je provedba rasprave očito nepotrebna za zaštitu tužiteljičinih prava, a nije riječ o procesnoj radnji koja je sâma sebi svrha.
5. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i mjerodavnih zakonskih odredaba, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 20. travnja 2021. podnijela zahtjev za priznanje obiteljske mirovine iza pok. KM, koji je preminuo **.**.1997. Po provedenom postupku, prvostupanjsko tijelo je zahtjev tužiteljice odbilo uz obrazloženje da tužiteljica ne ispunjava uvjete iz čl. 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 33/15., dalje: ZID ZOMO), budući njena izvanbračna zajednica nije postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je odbijena žalba tužiteljice iz razloga što, budući je pok. KM preminuo **.**.1997., izvanbračna zajednica nije postojala najranije na dan predviđen odredbom čl. 46. ZID ZOMO te time tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje traženog prava.
7. Nije sporno da je tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici s pok. KM. Sporna je primjena prava, odnosno pravni pristup tuženika i prvostupanjskog tijela pri primjeni uvjeta iz odredbe čl. 46. st. 1. ZID ZOMO.
8. Odredbom čl. 46. st. 1. ZID ZOMO propisano je da članovi obitelji iz č. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima iz toga Zakona ako je izvanbračna zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije, a trajala je najmanje tri godine. Tužiteljičina izvanbračna zajednica trajala je, nesporno, do 6. studenoga 1997. (dana smrti korisnika mirovine).
9. Sud nalazi da je pravni pristup tuženika iz osporavanog rješenja protivan utvrđenjima iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) broj: U- III/2287/2017 od 14. studenog 2018. koja je donesena u predmetu istovrsne pravne naravi.
10. Naime, u citiranoj odluci Ustavni sud ne daje za pravo različitom postupanju prema podnositeljici, kao izvanbračnom drugu, već način na koji je tuženik protumačio relevantne odredbe ZID ZOMO nalazi uskim i mehaničkim tumačenjem zakonskih odredaba, uslijed čega je utvrdio povrede čl. 14. st. 2. u vezi s čl. 3. Ustava Republike Hrvatske. Ustavni sud ocjenjuje da je suprotno svrsi zakona odrediti isključenje određene kategorije osoba (izvanbračnih udovica/udovaca) od mogućnosti ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu, samo zato što su s osobom od koje se pravo izvodi živjele prije datuma 28. ožujka 2008., a unatoč ispunjenju određenih pretpostavki (trajnost, rođenje zajedničkog djeteta, postojanje sudske odluke donesene u izvanparničnom postupku), koje pretpostavke nedvojbeno daju kvalitetu na koju se nadovezuju pravne posljedice istovjetne onima kao kod bračne zajednice.
11. Ujedno, i ovaj sud smatra da, u slučaju kada je izvanbračna zajednica s umrlim osiguranikom postojala i prestala prije 28. ožujka 2008., potrebno je uzeti u obzir i ustavne odredbe iz rečene odluke Ustavnog suda te odredbe čl. 1. u svezi čl. 8. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj 85/08. i 112/12.) te da upravo navedene odredbe omogućuju šire tumačenje čl. 46. st. 1. ZID ZOMO na način koji otklanja nejednako postupanje i omogućuje da se u krug ovlaštenika uključe osobe poput tužiteljice, a koje bi u suprotnom bile isključene od mogućnosti ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza umrlog osiguranika (izvanbračnog partnera). Datumska granica iz članka 46. ZID ZOMO ne može predstavljati razumnu osnovu za isključenje osoba koje su s umrlim osiguranikom bile u izvanbračnoj zajednici, okončanoj smrću prije 28. ožujka 2008., od mogućnosti ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu.
12. Uzimajući u obzir navedeno, ovaj sud nije mogao otkloniti prigovore tužiteljice i osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijeniti zakonitim, već nalazi da je uslijed pogrešnog pravnog pristupa izostalo utvrđenje bitnih činjenica o kojima ovisi odluka o priznanju prava na obiteljsku mirovinu tužiteljici.
13. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te vratio predmet na ponovno postupanje prvostupanjskom tijelu (izreka presude). U ponovnom je postupku prvostupanjsko tijelo obvezno donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). Odnosno, u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno ponovno ispitati zahtjev tužiteljice od 20. travnja 2021. za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza pok. KM te utvrditi ispunjava li tužiteljica propisane uvjete prema primjenjivom ZOMO za ostvarivanje traženog prava, primjenom prethodno citiranih načelnih ustavnosudskih stajališta te pravnih shvaćanja ovog suda, nakon čega će novim, zakonitim rješenjem odlučiti o predmetnom zahtjevu.
14. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), a pored toga tužiteljica je u ovoj vrsti spora oslobođena plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP-a.
U Rijeci 31. ožujka 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
