Poslovni broj: UsI-2860/24-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, radi poništavanja rješenja, 31. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/141, URBROJ: 512-2501-24-2 od 07. svibnja 2024. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje 07. svibnja 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 04. ožujka 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju odbijen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite (NZ) [adresa].

Tužitelj u tužbi navodi da je kao pripadnik NZ Ivanska bio naoružan lovačkim naoružanjem, da vršio straže i ophodnje, kontrolirao protok roba, ilegalnog oružja i sumnjivih osoba, vršio postupke zamračivanja zbog mogućeg napada neprijateljskih letjelica, kontinuirano održavao vezu s kriznim štabom te u vrijeme eksplozije „Barutane“ kraj Bjelovara čitavo vrijeme bio u pripravnosti u slučaju mogućeg naređenja da se ide u Bjelovar gdje je trajalo oslobađanje vojarne, pri čemu je bio u neposrednom i stalnom dometu neprijateljskog oružja. Smatra kako sve navedeno nedvojbeno proizlazi iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka. Ističe da mu je utvrđeno tjelesno oštećenje od 60% i da je lošeg materijalnog stanja.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tužitelj. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U ovom je predmetu sporno je li tužitelj kao pripadnik NZ Ivanska u razdoblju od 05. kolovoza 1991. godine do 03. veljače 1992. godine sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske pružajući agresoru oružani otpor i djelujući u izravnoj vezi s tim otporom.

Na temelju čl. 3. st. 1.b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHB), hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

Nadalje, u čl. 3. st. 2. ZHB-a je propisano da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište). Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi kako je za stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite nužno ispuniti nekoliko kumulativnih uvjeta, pri čemu je jedan od tih uvjeta sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, što podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište). S obzirom na to da je tužitelj prema vlastitim navodima, koji su u bitnome potvrđeni i suglasnim iskazima u postupku saslušanih svjedoka, u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sudjelovao kao pripadnik NZ Ivanska na način da je naoružan lovačkim naoružanjem, redovito, svakodnevno i u smjenama, zajedno s ostalim pripadnicima svoje jedinice, izvršavao straže na kontrolnim punktovima, vršio ophodnje, kontrolirao protok roba, ilegalnog oružja i sumnjivih osoba i vršio postupke zamračivanja zbog mogućeg napada neprijateljskih letjelica - prema stavu ovog suda nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske pružanjem oružanog otpora agresoru u smislu čl. 3. st. 2. ZHB-a.

Naime, iz navoda samog tužitelja te iskaza u postupku saslušanih svjedoka proizlazi da su se dužnosti tužitelja kao pripadnika NZ Ivanska u bitnome svodile na davanje straže i ophodnje u selu i njegovoj neposrednoj blizini pri čemu ni sâm tužitelj, ali ni svjedoci ne ukazuju na činjenicu da bi u sklopu vršenja tih dužnosti od strane tužitelja došlo do bilo kakvog oružanog djelovanja prema agresoru. Stoga sama činjenica da je tužitelj pri vršenju navedenih dužnosti bio naoružan automatski ne znači da je uistinu i pružio oružani otpor. U vezi s tim, niti činjenica da je pri vršenju svojih dužnosti tužitelj bio izložen pogibelji jer je konstantno bio u dometu neprijateljskog naoružanja ne može ukazivati na drugačiji zaključak, jer niti to ne implicira pružanje oružanog otpora agresoru, a u takvoj se opasnosti uostalom za vrijeme Domovinskog rata nalazila i velika većina hrvatskih građana koja nije izravno sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Sud posebno napominje da se i djelovanje u izravnoj vezi s pružanjem oružanog otpora iz čl. 3. st. 2. ZHB-a mora dovesti u vezu s neposrednim pružanjem oružanog otpora.

S obzirom na navedeno, tužitelj nije ispunio uvjet sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu čl. 3. st. 2. ZHB-a.

U odnosu na tužiteljeve navode da mu je utvrđeno tjelesno oštećenje od 60% i da je lošeg materijalnog stanja, treba istaknuti kako ti navodi nisu od značaja za ovaj upravni spor jer ZHB za te činjenice u kontekstu razmatranja prava na stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne veže nikakve pravne posljedice. Stoga je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 07. svibnja 2024. godine pravilno i zakonito odbio tužiteljevu žalbu pa je tužbeni zahtjev za poništavanje tog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 31. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. MV, [adresa]

2. Ministarstvo obrane, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1