REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-721/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTRO DOMA d.o.o., Zemunik Donji, Ulica II 68/a, OIB 84507525396, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d. Zadar, Pisarnica Zagreb, Kralja Držislava 4, protiv tuženika AGRAM LEASING d.o.o., Zagreb, Remetinečka cesta 98, OIB 48922277230, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/2021 od 2. siječnja 2023., 31. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika AGRAM LEASING d.o.o. Zagreb i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/2021 od 2. siječnja 2023. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.312,04 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 1. siječnja 2021. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.690,60 EUR.
2. Prvostupanjski sud je na temelju čl. 1085., čl. 1089. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 126/21; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev jer je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelju nastala šteta u utuženom iznosu iz razloga što je tuženik, prilikom sklapanja Sporazuma o izvansudskoj nagodbi (dalje: Sporazum) s osiguravateljem krivca za nastanak štetnog događaja (i posljedično prilikom izrade informativnog obračuna), neosnovano propustio obračunati stvarnu tržišnu vrijednost vozila i vrijednost ostataka vozila, uslijed čega je priznao i isplatio tužitelju manji iznos od onoga koji mu pripada. Stoga prvostupanjski sud navodi da razlika koju tuženik neosnovano nije uračunao u Informativni obračun iznosi 6.312,04 EUR.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je obrazloženje presude netočno i proturječno s onim što je ugovoreno jer upravo iz Ugovora o financijskom leasingu (dalje: Ugovor) i procjene štete na vozilu te obračunu totalne štete, proizlazi drukčiji zaključak. Ističe da je vještak utvrdio vrijednost vozila u iznosu od 15.602,64 EUR, dok je tuženik utvrdio vrijednost istog u iznosu od 13.935,89 EUR do 14.599,51 EUR pa bi razlika između utvrđene vrijednosti eventualno pripadala ovdje tužitelju, a ne kako to zaključuje prvostupanjski sud u iznosu od 6.312,04 EUR. Navodi da je Sporazumom tuženik naknadu štete u iznosu od 9.290,60 EUR pribrojio ukupnom iznosu za uplatu primatelju leasinga, kojem je dodao i ukupno dospjelo neplaćeno potraživanje, te je primatelju leasinga uplatio iznos od 428,99 EUR. Zaključno, ističe da je tuženik 15. prosinca 2020. s tužiteljem raskinuo ugovor o financijskom leasingu uslijed totalne štete na objektu leasinga jer su se ostvarili uvjeti za raskid istog sukladno čl. 17. st. 1. t. 7. Općih uvjeta o financijskom leasingu (dalje: Opći uvjeti), zbog čega je tužitelj obaviješten da je vlasništvo ostataka vozila prešlo na njega.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tuženikova žalba je neosnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 6.312,04 EUR sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2021. do isplate, za štetu koja je tužitelju nastala pogrešnim obračunom vrijednosti objekta leasinga prilikom likvidacije štete i sklapanja Sporazuma s osiguravateljem krivca za prometnu nezgodu u kojoj je objekt leasinga oštećen, odnosno zbog neosnovanog prepuštanja ostatka vozila tužitelju.
8. Tužitelj zahtjev temelji na čl. 17. st. 6. Općih uvjeta, a kojim je propisano da ako davatelj leasinga iz bilo kojeg razloga raskine Ugovor i proda objekt leasinga, primatelj leasinga ima pravo na onaj dio dostignute cijene koji premašuje zbroj ugovorom određenih rata, akontacija i drugih uplata, kao i povrat dijela troškova za ostvarivanje ugovora na koje davatelj leasinga ima pravo prema ugovoru, troškova oduzimanja, čuvanja, dodatnog osiguranja, procjene, te drugih potrebnih troškova zajedno s eventualnim porezima i zateznim kamatama. Navedena odredba primjenjuje se i u predmetnom slučaju (na nju se izričito pozvao tuženik u odgovoru na tužbu), s obzirom na to da je tuženik s društvom Euroherc osiguranje d.d. Zagreb (osiguranik štetnika) sklopilo Sporazum o visini naknade štete na objektu leasinga.
8.1. Iz stanja spisa proizlazi da je Sporazumom između tuženika i društva Euroherc osiguranje d.d. Zagreb ugovoreno da će Euroherc osiguranje d.d. Zagreb tuženiku na ime predmetnog štetnog događaja (i štete na objektu leasinga) isplatiti iznos od 9.290,60 EUR. Osim toga, iz Informativnog obračuna (list 18. spisa) razvidno je da je tuženiku prethodno spomenuti iznos naknade po Sporazumu uračunao u iznos koji je dužan isplatiti tužitelju na temelju čl. 17. st. 6. Općih uvjeta.
8.2. Nasuprot žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik spornim načinom likvidacije predmetne štete i sklapanjem Sporazuma, nanio štetu tužitelju i to na način da je prihvatio prenisko određenu vrijednost objekta leasinga. Naime, iz Ugovora (list 5. spisa) proizlazi da je njime utvrđena vrijednost predmetnog objekta leasinga u iznosu od 21.501,09 EUR. Navedenu vrijednost je vještak Neven Ereš uzeo kao početnu vrijednost te je preračunom navedene vrijednosti, koristeći se amortizacijskim stopama iz metodologije (na koju se tuženik pozvao prigovarajući nalazu i mišljenju), utvrdio da tržišna vrijednost predmetnog vozila (objekta leasinga) na dan štetnog događaja iznosi 15.602,64 EUR. Iz navedenog je razvidno da je tuženik (koji je bio dužan postupati kao dobar gospodarstvenik u smislu čl. 10. st. 1. ZOO-a) prilikom sklapanja Sporazuma s Euroherc osiguranje d.d. Zagreb obračunao znatno nižu vrijednost objekta leasinga i to za čak 6.312,04 EUR te je na taj način smanjio iznos koji bi tužitelju bio dužan isplatiti na temelju čl. 17. st. 6. Općih uvjeta.
8.3. Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovog suda, navedeno postupanje tuženika (koji je kao dobar gospodarstvenik morao postupati s dužnom pažnjom prilikom procjene vrijednosti objekta leasinga pri sklapanju Sporazuma) predstavlja štetnu radnju jer je tuženik prilikom izrade Informativnog obračuna morao uzeti u obzir vrijednost objekta leasinga utvrđenu u Ugovoru (iznos 21.501,09 EUR) i primijeniti amortizacijske stope iz metodologije (koje su mu svakako bile poznate jer se tijekom postupka pozivao na njih). Kako on to nije učinio, umanjio je vrijednost objekta leasinga koja je vrijedila na dan štetnog događaja (umjesto na 15.602,64 EUR objekt leasinga je procijenjen na 9.290,60 EUR), a koja vrijednost objekta leasinga izravno utječe na iznos koji je tuženik tužitelju bio dužan isplatiti na temelju čl. 17. st. 6. Općih uvjeta. Stoga je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 6.312,04 EUR, a koji iznos svojom krivnjom nije uračunao u Informativni obračun.
9. Nasuprot žalbenim navodima, pravilno je i shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj kao primatelj leasinga nije stekao pravo vlasništva nad predmetom leasinga, niti je stekao pravo isključivog posjeda objekta leasinga i to zbog činjenice da je predmetni Ugovor raskinut na temelju čl. 17. Općih uvjeta. Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 24. Općih uvjeta, kako to neosnovano tvrdi tuženik, s obzirom na to da čl. 24. Općih uvjeta podrazumijeva da je došlo do prestanka Ugovora ispunjenjem, a ne raskidom. Slijedom navedenog, tuženik nije imao osnove prepustiti tužitelju ostatke vozila niti je imao osnove za vrijednost ostataka vozila umanjiti obvezu prema tužitelju.
10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj na temelju čl. 1089. ZOO-a ima pravo na isplatu utuženog iznosa na ime štete koja mu je nastala tuženikovim pogrešnim obračunom vrijednosti objekta leasinga prilikom likvidacije štete i sklapanja Sporazuma s društvom Euroherc osiguranje d.d. Zagreb. Pritom ima pravo i na zatezne kamate, koje teku od slijedećeg dana od dana izrade Informativnog obračuna sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.
11. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove parničnog postupka.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjski presudu u točkama I. i II. izreke.
Zagreb, 31. ožujka 2025.
Sutkinja
Draženka Deladio
