REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3818/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja SIŽE PROJEKTI d.o.o., Mala Rakovica (Grad Samobor), Mirnovečka ulica 32, OIB: 34574776337, koji nastupa u ime i za račun dužnika XSS one d.o.o., Mala Rakovica, Mirnovečka ulica 32, OIB 86744840014, kojeg zastupa punomoćnik Damir Barišić, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka (Grad Rijeka), Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1093/2024 od 10. rujna 2024., 31. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1093/2024 od 10. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba. Tako je odlučio prvostupanjski sud utvrdivši da je tužitelj u predstečajnom postupku kao vjerovnik osporene tražbine za koju ne postoji ovršna isprava upućen na parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine. Međutim, nakon toga je pravomoćnim rješenjem uskraćena potvrda plana restrukturiranja dužnika XSS one d.o.o. i pravomoćno je obustavljen predstečajni postupak. Zbog toga prvostupanjski sud smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe za utvrđenje neosnovanim osporavanja tužiteljeve tražbine prema dužniku u iznosu od 187.684,30 eura (točka I. tužbenog zahtjeva), niti za utvrđenje postojanja njegove tražbine prema dužniku (točka II. tužbenog zahtjeva). Ističe se da će u stečajnom postupku vjerovnik moći ostvarivati svoju spornu tražbinu u skladu s odredbama Stečajnog zakona. Dodatno, u obrazloženju je navedeno da je tužitelj pravomoćnim rješenjem suda upućen na parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine, a ne i na parnicu radi utvrđivanja neosnovanosti osporavanja tužiteljeve tražbine kao što je navedeno u točki I. tužbenog zahtjeva zbog čega u odnosu na tu točku tužitelj nema niti procesnu legitimaciju za vođenje parnice jer na takvu parnici nije niti upućen.
2. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da je sud odlučivši da odbaci žalbu zbog nedostatka pravnog interesa i procesne legitimacije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odnosno time onemogućio tužitelju da raspravlja pred sudom. Smatra da njegov pravni interes proizlazi iz toga što i nakon obustave predstečajnog postupka ima interes otkloniti svaku sumnju u osnovanost i valjanost svoje tražbine tim više što će ona biti predmet ispitivanja i u stečajnom postupku koji neposredno predstoji. Ističe da bi njegova pozicija bila bolja u stečajnom postupku jer bi, osim što raspolaže vjerodostojnim ispravama od ranije, imao i presudu iz ovog postupka. Svoju procesnu legitimaciju zasniva na uputi sadržanoj u rješenju stečajnog suda. Slijedom navedenog, predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovan postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitavši prvostupanjsko rješenje sukladno odredbama čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, žalbeni sud nalazi da je rješenje pravilno i zakonito.
5. Ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da s obzirom na to da je pravomoćno uskraćena potvrda plana restrukturiranja i pravomoćno obustavljen predstečajni postupak tužitelj kao vjerovnik osporene tražbine nema pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe za utvrđenje neosnovanim osporavanja tužiteljeve tražbine prema dužniku u iznosu od 187.684,30 eura (točka I. tužbenog zahtjeva) niti za utvrđivanje postojanja njegove tražbine prema dužniku u postupku protiv tuženika (točka II. tužbenog zahtjeva).
6. Naime, na temelju odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a tužba za utvrđenje može se podići kada je to posebnim propisom predviđeno. U ovom slučaju radi se o odredbi čl. 48. st. 3. SZ-a koja uređuje upućivanje u parnicu prilikom osporavanja tražbine u predstečajnom postupku. Međutim, u ovakvoj situaciju predstečajni postupak neće zasigurno biti okončan donošenjem plana restrukturiranja, stoga ne postoji pravni interes za pokretanje i vođenje parnice radi utvrđivanja osporene tražbine niti parnice radi utvrđivanja neosnovanosti osporavanja takve tražbine, niti postoji svrha pokretanja i vođenja takve parnice nakon obustave predstečajnog postupka jer osporavanje tražbine ima učinak samo u slučaju donošenja plana restrukturiranja, a do čega neće doći zbog obustave predstečajnog postupka.
7. Nadalje, tužiteljeva pravna pozicija u mogućem stečajnom postupku ne bi bila bolja postojanjem presude iz ove parnice jer će u stečajnom postupku protiv dužnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka vjerovnik moći ostvariti svoju spornu tražbinu iz ranijeg predstečajnog postupka podnošenjem pravovremene prijave u skladu s odredbama Stečajnog zakona i takva će tražbina biti ispitana u stečajnom postupku, odnosno, tužitelj će u stečajnom postupku kao stečajni vjerovnik moći prijaviti svoju tražbinu u cijelosti dok će se o eventualnom osporavanju te tražbine odlučivati u stečajnom postupku i u eventualno pokrenutim parnicama.
8. Također, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o tome da ne postoji procesna legitimacija u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrditi neosnovanim osporavanje tražbine tužitelja prema dužniku u iznosu od 187.684,30 eura s obzirom na to da je tužitelj u predstečajnom postupku upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja njegove osporene tražbine u tom iznosu, odnosno tužitelj je pokrenuo parnicu kakvu nije bio upućen pokrenuti.
9. Nadalje, valja istaknuti da ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud nezakonitim postupanjem omogućio tužitelja da raspravlja pred sudom, odnosno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na što tužitelj ukazuje žalbenim navodima.
10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 31. ožujka 2025.
Sutkinja
Gorana Aralica Martinović
