Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatski branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-140/2017-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, zastupano po pun. CĐ, dipl. iur. generalna punomoć, SU-65/22, protiv tuženika ZĐ, u tužbi naznačenog vlasnika obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi; Zagreb, Ulica Dominika Mandića 50, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 7. veljače 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja CĐ, dipl. iur., po generalnoj punomoći SU 65/22, i tuženika osobno ZĐ, po objavi 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"Tuženi ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je tužitelju Croatia osiguranju d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:26187994862 isplatiti iznos od 8.773,35 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja po stopi odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 8%-tnih poena koja teče od dana 24. travnja 2014. godine pa do dana plaćanja, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 8%-tnih poena koja teče od dana donošenja presude pa do dana plaćanja, a sve to u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28. veljače 2014. došlo do prometne nezgode u kojoj je EĐ iz [adresa], upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], kolnikom državne ceste broj 42 od mjesta Vrbovsko prema mjestu [adresa], gdje je dolaskom do 11. km i 700 metara pred njezino vozilo neočekivano iskočila jedinka divljači divlje svinje pa je vozilo naletjelo na istu prednjim dijelom id. vozila. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nezgode bilo je osigurano kod tužitelja, kako dalje navodi, policom osiguranja automobilskog kaska broj 004272013538 i na navedenom vozilu je nastala šteta u iznosu od 8.733,35 kn koju je tužitelj u potpunosti naknadio. Pobliže navodi da se prometna nesreća dogodila na području koje ulazi u sastav državnog lovišta VIII/28 Dobra, a kojim po navodu tužitelja u tužbi gospodari tuženik. Tužitelj ističe da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran tuženik koji upravlja lovištem, a koji za štetu od divljači odgovara po osnovi objektivne odgovornosti temeljem članka 1063. i 1064. ZOO-a te odredbi članka 83. Zakona o lovstvu, NN 140/05, 75/09 i 153/09 (u nastavku ZL). Također ističe da tuženik ne može otkloniti svoju odgovornost pozivanjem na članaka 50. Zakona o cestama NN 84/11, 22/13, 54/13 i 148/13 (u nastavku ZC), te u nastavku citira odredbu navedenog članka. Nastavno obrazlaže da se ovom odredbom dio odgovornosti za štete u svezi s divljači u prometu ocjenjuje po načelu krivnje, pa elaborira iz kojih razloga se ne bi mogla primijeniti takva odredba. Navodi kako je detaljnijom analizom smisla odredbe naprijed navedenog članka vidljivo da će osoba koja upravlja cestom biti odgovoran za štetu, koja bi nastala trećim osobama od divljači, samo i jedino ukoliko ne postavi znak opasnosti kojim se upozorava vozače na mogućnost prisutnosti divljači na cesti, i to pod uvjetom da je lovoovlaštenik podnio zahtjev za postavljanje znaka. Dakle, osoba koja upravlja cestom oslobađa se odgovornosti samom činjenicom da je postavila propisani prometni znak, dok se lovoovlaštenik ne može osloboditi krivnje pozivanjem na navedenu okolnost jer uzgoj divljači predstavlja opasnu djelatnost, a divljač je sama po sebi opasna stvar što je određeno u brojnoj sudskoj praksi. Tuženik dodatno ističe, čak i kada bi se mogao primijeniti stav o odgovornosti po osnovi krivnje, potrebno je skrenuti pozornost na odredbe članka 1045. ZOO-a kojim je etablirana presumirana odgovornost, odnosno stav da ukoliko je šteta nastala u s vezi djelatnošću smatra se da je šteta nastala od te djelatnosti ukoliko se ne dokaže drugačije, a šteta je u ovom slučaju nastala u svezi s određenom djelatnošću odnosno u svezi s djelatnošću gospodarenja lovištem i divljači, kako konkretno navodi tužitelj. Tuženik dodatno problematizira i pitanje značenja pojma "treće osobe" iz članka 50. ZC-a, navodeći da id. Zakon ne uređuje pojam treće osobe pa nije jasno na koga se ovaj pojam odnosi, pogotovo zato što u preostalom dijelu svoga sadržaja govori o trećim osobama u smislu "povjeravanja izvršenja radova trećim osobama" i sl. Stoga je po tužitelju riječ o osobama izvan nekih temeljnih odnosa, te se pored toga tužitelj očituje u smislu članka 2. st.1. točka 65. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, NN 67/08, 48/10, 74/11 i 80/13, da vozač može biti sudionik u prometnoj nesreći pa se gubi pojam" treće osobe". U prometu se, kako dalje navodi, trećom osobom smatraju osobe koje nemaju veze s prometnom nesrećom, ali su na neki način oštećeni (putnici, vlasnici objekata koji su oštećeni u prometnoj nesreći), te je po tužitelju logično u nedostatku definicije navedenog pojma potrebno izuzeti od pojma treće osobe vozača motornih vozila u smislu članka 50. ZC-a. Završno ističe da se oštećenim vozilom upravljalo brzinom koja je bila prilagođena uvjetima na kolniku, te vozač nije nikako mogao izbjeći nalet na divljač, a uz to je tužitelj nadoknadio štetu oštećenom vozilu Porschea leasing d.o.o. i temeljem članka 963. ZOO-a stekao pravo potraživati od tuženika iznos koji je isplatio oštećenom Porscheu leasing d.o.o. No, kako stranke nisu mogle riješiti sporna pitanja mirnim putem tužitelj podiže tužbu i predlaže nakon provedenog postupka donijeti presudu kao u odbijajućem dijelu izreke ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu prvenstveno je istaknuto da je tuženik C lovstvo iz [adresa] bilo u nekadašnjem vlasništvu ZĐ, obzirom je u međuvremenu došlo do promjene vlasništva na obrtu [obrt], te vlasnik više nije ZĐ već ĐĐ. Tuženik ističe da je vlasništvo potonje osobe nastupilo 9. siječnja 2019., te uz odgovor na tužbu dostavlja u spis presliku rješenja o upisu u Obrtni registar od 14.siječnja 2019. i brojne druge dokaze u predmetu postupka. Na kraju odgovora izrijekom ističe da je (u kritično vrijeme nezgode) prethodnom vlasniku HĐ bila dana samo punomoć za obavljanje poslova obrta vezanih uz lovište, te ustraje kod takvog prigovora tijekom postupka i napose isto obrazlože u podnesku dostavljenom uz tužbu, list 42 – 47 spisa.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocjene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Izvadak o transakcijskom računu u Privrednoj banci Zagreb, u Zapisnik o očevidu PP Vrbovsko PU primorsko-goranske, MUP-a RH od 28.2.2014., u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, u Prijave štete i odštetni zahtjev automobilskog kaska osiguranja na listu 9-11 spisa, u presliku vozačke dozvole za EĐ na listu 12-15 spisa, u Izvid štete i fotografije na listu 16-20 spisa, u račun Poschea Rijeka na listu 21 spisa, u Kopiju katastarskog plana s granicama predmetnog lovišta, u podatke o lovištu Ministarstva poljoprivrede i izvadak iz obrtnog registra odnosno u dokaze priložene uz tužbu. Pored toga pročitao je službenu zabilješku od 26.9.2016., odgovor na tužbu tuženika s prilozima u privitku i to: Rješenjem ureda državne uprave Karlovačke županije RH, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove ispostave Ogulin od 14.1.2019., podneskom obrta [obrt] vlasnika DĐ, [adresa] zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj VIII/28- "Dobra", Mišljenjem državnog odvjetništva RH, rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 4.12. 2013., Zakonom o lovstvu NN 140/05 i 75/09, Lovnom gospodarskom osnovom za državno lovište "Dobra", Rješenjem Ministarstva poljoprivrede RH od 17.7.2014., podneskom MUP-a RH, PU primorsko-goranske, Rijeka, PP Vrbovsko kojim se tužitelju dostavljaju Zapisnik o izvršenom očevidu prometne nesreće od 28.2.2014., izvod iz Hrvatskog lovačkog saveza na listu 52 spisa, prijava štete i drugi prilozi u privitku na listu 67-101 spisa, te najzad podnesci tužitelja od 17.6.2022. i 14.9.2022.

4. Predmet ovog postupka je u biti remisorni zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete isplaćene Porscheu leasing d.o.o. za oštećenja na spomenutom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je u prometnoj nezgodi od 28. veljače 2014. upravljala EĐ iz [adresa], a s obzirom na izneseni prigovor o pasivnoj nelegitimiranosti tuženika u ovom postupku prvenstveno je izvršen uvid u dokaze i podatke koji se tiču pasivne legitimiranosti tuženika.

5. Tako je iz Zapisnika o očevidu Policijske postaje Vrbovsko, Policijske uprave Primorsko-goranske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, sastavljenom dana 28.02.2014. na državnoj cesti br. 42 [adresa], koji Zapisnik prileži na listu 4 spisa, razvidno da se upisani podaci odnose na prometnu nezgode koja se dogodila kritične zgode, s pobližim opisom mjesta nezgode, kolnika i tragovima nezgode na kolniku, sudionicima nezgode i poduzetim mjerama, te je u točki 15. id. Zapisnika vezano uz spominjanje tuženika navedeno samo da je na mjesto nezgode pozvan član lovačke udruge " [obrt]" iz [adresa] ĆĐ "koji nije izašao na mjesto prometne nesreće", list 7 spisa.

6. Nadaje, na listu 8 spisa prileže dokazi Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 28.02.2014., na listu 9 spisa dokaz o Automobilskom kasko osiguranju za predmetno vozilo Porschea leasinga d.o.o., potom na listu 10 spisa Prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska, te drugi dokazi, a napose rješenje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske od 04. prosinca 2013. kojim je povjereno provođenje mjera uzgoja i zaštite divljači u državnom otvorenom lovištu br: VIII/28 „Dobra”, i to počevši od dana primitka ovog rješenja pa do sklapanja ugovora o zakupu id. lovišta. Nadalje je iz navedenog rješenja vidljivo da troškovi provođenja mjera uzgoja i zaštite u id. lovišta padaju na teret provoditelja mjera iz točke 1. rješenja, t.j. na samog tuženika Obrt " C lovstvo" vlasnika ŠĐ kojemu je uz to dana obveza da iste mjere ugradi "u lovnogospodarsku osnovu za naredno razdoblje" (točka 5. id. Rješenja. U točki 4. id. rješenja je navedeno: "Ne pristupi li Obrt " [obrt]" vl. ZĐ, [adresa] na poziv Ministarstva poljoprivrede sklapanju ugovora iz točke 2. izreke ovog Rješenja gubi pravo provođenja mjera uzgoja i zaštite divljači u lovištu iz točke 1. izreke ovog Rješenja, a u točki 3. Rješenja je štoviše sadržano da: "Mjere uzgoja i zaštite divljači iz točke 1. ovog Rješenja ne obuhvaćaju odstrjel divljači.".

7. Predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbe članka 31. st. 3 ZL, NN 140/05 i 75/09, te članka 96. Zakona o upravnom postupku, NN 47/09, u kojima se govori o uplaćivanju lovozakupnine, obračunu zateznih kamata i raskidu ugovora koji se ima obaviti na način propisan člankom 25. stavkom 2., 3. i 4. id. Zakona, a u stavku (3) id. članka određeno je da je do zakupa zajedničkog lovišta zabranjen lov divljači, te da će na tim površinama mjere uzgoja i zaštite divljači provoditi pravna ili fizička osoba po rješenju nadležnog upravnog tijela županije, odnosno Grada Zagreba.

8. Iz Ugovora broj 470 o zakupu prava lova u državnom otvorenom lovištu broj: VIII/28 - "DOBRA" od 30. travnja 2014. (lis 48 – 51 spisa), vidljivo je da je zakup prava lova sklopljen tek za razdoblje od 1. travnja 2014. godine do 31. ožujka 2024. godine, a predmetna nezgoda sa štetnim posljedicama se dogodila 28. veljače 2014. dakle u vremenu prije nego je s tuženikom sklopljen Ugovor o zakupu, pa je u vrijeme nezgode tuženik bio samo ovlaštenik kojemu je bilo povjereno izvršavanje mjera uzgoja i zaštite divljači u povjerenom lovištu. Dakle, imao je samo terete kako je već naprijed spomenuto (a navedeno je da troškovi provedbe mjera uzgoja i zaštite u id. lovišta padaju na teret provoditelja mjera u točki 5. rješenja), te isti štoviše nije imao mogućnost odstrjela divljači, kako je navedeno u točki 3. cit. Rješenja Ministarstva poljoprivrede od 04.prosinca 2013. Stoga tuženik obzirom da u kritičnom razdoblju t.j. vremenu kada se dogodila nezgoda nije bio u predmetnom lovištu u statusu lovozakupnika odnosno lovoovlaštenika, koji bi bio u solidarnoj obvezi naknaditi štetu nastalu u id. nezgodi ukoliko se dokaže njegova odgovornost za takvu štetu, nije dakle bio u statusu lovozakupnika odnosno lovoovlaštenika to proizlazi da tuženik nije bio u obvezi ni pasivno legitimiran za naknadu štete iz ovog štetnog događaja.

9. Tuženikova prava u uzgoju i zaštiti divljači prema članku 51. id. ZL-a obuhvaćala su 1. lovostaj za određene vrste divljači, 2. privremenu zabranu lova divljači i to;

- provedbu radnji koje osiguravaju opstanak i razmnožavanje divljači koja trajno ili sezonski živi u lovištu te mjere za očuvanje i poboljšanje staništa,

- održavanje utvrđene brojnosti, omjera spolova i gospodarske starosti populacije divljači koja se uzgaja,

- osiguravanje uvjeta za razmnožavanje i vođenje mladunčadi,

- unošenje i čuvanje divljači radi postizanja brojnosti utvrđene lovnogospodarskom osnovom i programom uzgoja,

- osiguravanje provedbe preventivnih, dijagnostičkih, kurativnih i higijensko- zdravstvenih mjera u lovištima i ostalim prostorima gdje se divljač uzgaja ili obitava radi zdravstvene zaštite divljači,

- smanjivanje broja divljači koja čini štetu usjevima, stoci, šumama, ribnjacima, drugim vodama i ostaloj imovini na podnošljivi broj te uklanjanje pasa i mačaka skitnica,

- spašavanje divljači od elementarnih nepogoda,

- provedbu mjera za osiguranje dovoljne količine kvalitetne hrane i pitke vode,

- podizanje i održavanje lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata,

- poduzimanje preventivnih mjera (istjerivanje divljači) pri obavljanju poljoprivrednih i drugih radova te upotrebu zaštitnih naprava na poljoprivrednim strojevima,

- upotrebu sredstava za zaštitu bilja ili drugih kemijskih sredstava na propisani način i poduzimanje preventivnih mjera pri njihovoj upotrebi ili paljenju strništa, kukuruzišta, tršćaka i sl.,

- korištenje određenih pasmina lovačkih pasa s ispitom prirođenih osobina,

- čuvanje lovišta,

- suzbijanje krivolova.

10. Dakle, u navedenom slučaju je izvršavanje mjera uzgoja i zaštite divljači u lovištu obuhvaćalo provedbu radnji kao naprijed koje između ostalog osiguravaju opstanak i razmnožavanje divljači, kao i spašavanje divljači od elementarnih nepogoda, nadalje provedbu mjera za osiguranje dovoljne količine kvalitetne hrane i Pitke vode, provedbu preventivnih, dijagnostičkih, kurativnih i higijensko-zdravstvenih mjera u lovištu, poduzimanje preventivníh mjera (istjerivanje divljači) pri obavljanju poljoprivrednih i drugih radova, te upotrebu zaštitnih naprava na poljoprivrednim strojevima, upotrebu sredstava za zaštitu bilja ili drugih kemijskih sredstava na propisan način i poduzimanje preventivnih mjera pri njihovoj upotrebi ili paljenju strništa, kukuruzišta i sl. te očuvanju okoliša i suzbijanju krivolova, dok iste mjere nisu obuhvaćale pravo lova na divljač. Nasuprot tome, lovoovlaštenikom je odredbom čl. 2. toč. 8. Zakona o lovstvu (ZL-a) definirana pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju ovog Zakona, te pravo lova sadrži ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje uzgoja, zaštite, kao i lova i korištenja divljači i njezinih dijelova (čl. 2. toč. 4. ZL), a koje pravo dakle tuženik nije imao u kritičnom vremenu nastanka nezgode, pa se u navedenom slučaju u pitanju odgovornosti ne može primijeniti odredba čl. 1066. ZOO-a ni utvrditi odgovornost tuženika na temelju čl. 1066. st. 1. ZOO-a za potraživanje tužitelja, slijedom čega je donesena odluka kao u točki I. izreke ove presude.

11. Vezano uz troškove postupka tužitelj je potraživao troškove, ali nije uspio u postupku, a tuženik nije posebno potraživao troškove postupka iako je uspio u postupku, pa je u odnosu na troškove u točki II. Izreke sadržana odluka da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Karlovcu 31. ožujka 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka, putem ovoga sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, [adresa] Zagreb, 2. Tuženiku ZĐ, vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], sada na adresi; Zagreb, Ulica Dominika Mandića 50.