Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-229/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja AU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, protiv ovršenika Opća bolnica Dr. Ivo Pedišić Sisak, OIB 01066571771, Sisak, Ulica Josipa Jurja Strossmayera 59., radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovršenika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, stalna služba u Glini, poslovni broj Ovr-171/2023-3 od 3. travnja 2023., 31. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Sisku, stalna služba u Glini, poslovni broj Ovr-171/2023-3 od 3. travnja 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je naloženo ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditeljici trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 435,50 EUR, u roku od 8 dana.
2. Protiv rješenja je žalbu podnio ovršenik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i dalje – OZ).
3. U žalbi ističe da trošak zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji te trošak sastava zahtjeva Poreznoj upravi ne može biti priznat temeljem Tbr. 11.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) jer da ta odredba propisuje obračun troška sastava prijedloga kojim se dostavlja pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi. Pored toga navodi da oblik i sadržaj zahtjeva za izravnu naplatu propisuje Pravilnik o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu te postoji obrazac zahtjeva za popunjavanje kojeg nije potrebno stručno znanje te ga može popuniti sama stranka, pa da za tu radnju odvjetnika ne može biti priznat trošak koji tereti ovršenika. Smatra da je neosnovano priznat trošak sastava prijedloga od 22. ožujka 2023., jer da taj prijedlog sadržajno predstavlja troškovnik pa da nema uvjeta za primjenu Tbr. 11.1. Tarife. Također ističe da je ovrhovoditeljica podnijela još jedan zahtjev za priznavanje troškova postupka izravne naplate, po kojem zahtjevu je vođen postupak pred sudom prvog stupnja pod brojem Ovr-129/2023 u kojem je odluka donesena 27. ožujka 2023. pa da nije bilo potrebe za pokretanjem novog postupka, budući da se o svim troškovima moglo odlučiti u tom postupku. Takvo postupanje ovrhovoditeljice da predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja. Naglašava da je ovrhovoditeljici u tom postupku već priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti pa da joj taj isti trošak ne može biti ponovno priznat u ovom postupku.
4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog.
5. Žalba je osnovana.
6. Sud prvog stupnja je povodom zahtjeva ovrhovoditeljice, naložio ovršeniku nadoknaditi joj trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 435,50 EUR, uz obrazloženje da je ovrhovoditeljica podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju pravomoćne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr- 926/2021 od 6. listopada 2022. te da ovrhovoditeljici pripada pravo na nadoknadu troškova ovršnog postupka primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a. Priznaje trošak sastava prijedloga temeljem Tbr. 11.1. Tarife u iznosu od 149,31 EUR, sastav zahtjeva upućenog Poreznoj upravi temeljem Tbr. 11.5. Tarife u iznosu od 74,66 EUR, sastav zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 74,66 EUR također temeljem Tbr. 11.5. Tarife te za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti iznos od 49,77 EUR temeljem Tbr. 32. Tarife, što s iznosom poreza na dodanu vrijednost (PDV) daje ukupan iznos od 435,50 EUR.
7. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da bi ovrhovoditeljici načelno pripadalo pravo na troškove koji su nastali u postupku izravne naplate i to primjenom čl. 14. st. 4. u svezi s čl. 209. OZ-a pri čemu bi joj, u okviru tih troškova, pripadali troškovi koji se odnose na nagradu odvjetnika za sastav prijedloga temeljem Tbr. 11.5. Tarife, za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti temeljem Tbr. 32. Tarife te nagrada za sastav prijedloga kojim se priznaje trošak, primjenom Tbr. 11.8. Tarife. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi ovršenika da ovrhovoditeljici ne bi pripadalo pravo na nagradu odvjetnika za sastav zahtjeva za izravnu naplatu, bez obzira na to što su oblik i sadržaj zahtjeva propisani narečenim Pravilnikom. Međutim, u nazočnom slučaju se ne može ispitati jesu li troškovi koji su priznati pobijanim rješenjem bili opravdani i potrebni u smislu čl. 155. ZPP-a, jer je njihova opravdanost dovedena u pitanje žalbenim navodima ovršenika.
8. Naime, iz isprava koje su priložene bi proizlazilo da je ovrhovoditeljica zatražila izravnu naplatu temeljem iste ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-926/2021 od 6. listopada 2022., odnosno da je podnijela zahtjev za naknadu troškova izravne naplate i u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-129/2023, u kojemu je doneseno rješenje 27. ožujka 2023. kojim je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 155,54 EUR. Kako uz prijedlog od 22. ožujka 2023. koji je podnesen u ovom postupku, nije priložena specifikacija tražbine iz zahtjeva za izravnu naplatu, nije moguće ispitati zbog čega je ovrhovoditeljica podnijela dva odvojena zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji te s tim u svezi je li ovršenik dužan nadoknaditi sve troškove koji su nastali povodom podnošenja tih dvaju zahtjeva.
9. Prema čl. 10. ZPP-a sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku pa u tom kontekstu je potrebno prije svega utvrditi za naplatu koje tražbine su pokrenuta dva postupka za izravnu naplatu pred Financijskom agencijom te s tim u svezi ima li ovrhovoditeljica pravo na naplatu svih troškova koji su nastali, odnosno je li ovršenik dužan snositi troškove koji su priznati pobijanim rješenjem, ukoliko nije bilo opravdano zahtijevati odvojenu naplatu temeljem iste ovršne isprave u dva zasebna postupka.
10. Nakon što u tom smislu upotpuni činjenično stanje, sud prvog stupnja će o zahtjevu ovrhovoditeljice donijeti novu zakonitu odluku.
11. Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenika uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
U Rijeci 31. ožujka 2025.
S u t k i n j a
Milena Vukelić Margan
