REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-8713/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 10. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:

" Tuženik Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 9.645,40 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 1. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.",

u cijelosti kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik ND teško stradao u prometnoj nesreći 1. lipnja 1995. koju je prouzročio nepoznati vozač upravljajući motociklom nepoznate registarske oznake marke "JAMAHA" obilazeći automobile zaustavljene u koloni, koji su se prethodno kretali Maksimirskom cestom. Tom prilikom naletio je na pješaka ND, osiguranika tužitelja, koji je prelazio kolnik Maksimirske ceste. Radi posljedica predmetne nesreće priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj: IN-918988 od 18. studenog 1996. Navodi da je tuženik do sada plaćao tužitelju štetu po istom činjeničnom i pravnom osnovu, ali za druga vremenska razdoblja. Tako je za razdoblje od 6. studenog 1996. do 31. listopada 1999. tuženik je izvršio isplatu invalidske mirovine, nakon čega je tužba povučena. Za naredna razdoblja od 12. travnja 2003. do 31. listopada 2008., od 1. studenog 2008. do 31. siječnja 2013., od 1. veljače 2013. do 30. rujna 2014., od 1. listopada 2016. do 31. prosinca 2018. vođeni su sudski postupci koji su okončani presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3097/12-33 od 28. ožujka 2013. (pravomoćna po odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1348/13-2), Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1504/10 od 28. ožujka 2014. (pravomoćna 8. travnja 2014.), Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2613/16 od 20. listopada 2017. ( pravomoćna 25.09.2018.), Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2832/19 od 4. rujna 2020. (pravomoćna po odluci Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2626/2020 od 29. ožujka 2021.). Time je odgovornost tuženika višestruko utvrđena pravomoćnim presudama. Za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. listopada 2020. u tijeku je postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P-4517/2023. Odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj utvrđena je i u postupku vođenom pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn-1737/97 između osiguranika tužitelja i tuženika u kojem je utvrđena odgovornost ovdje tuženika u omjeru od 80 % te doprinos ND u omjeru od 20 %. Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu pa za razdoblje od 1. studenog 2020. do 30. rujna 2022. potražuje 12.056,75 eura. Imajući u vidu ishod parničnog postupka u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broje Pn-1737/97, tužitelj je spreman i predmetno potraživanje umanjiti za utvrđenu suodgovornost svog osiguranika u omjeru od 20 %. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem odredaba članka 161., u vezi sa člankom 164. Zakona o mirovinskom osiguranju pa stoga ovom tužbom za navedeno razdoblje potražuje isplatu iznosa od 9.645,40 eura (12.056,75 eura-20 %) sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2022. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, kao i suodgovornost u omjeru od 80%. Ističe da je kao osiguravajuće društvo pasivno legitimiran temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti pa se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, koji je specijalniji zakon od Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom da je osiguraniku tužitelja utvrđena invalidska mirovina temeljem priznate ozljede na radu, smatra da u navedenom slučaju tužitelju nije niti nastala stvarna šteta. Nadalje navodi kako bi, s obzirom na godine života osiguranika tužitelja, u slučaju redovnog tijeka stvari isti bio u redovnoj starosnoj mirovini. Naime, osiguranik tužitelja je rođen **.**.1949. te bi 10. lipnja 2014. navršio 65 godina. Činjenica je i da bi osiguranik tužitelja, da nije stradao u predmetnoj prometnoj nesreći radio, te bi s navršenih 65 godina starosti ispunio uvjete za starosnu mirovinu koju bi mu bio u obvezi plaćati ovdje tužitelj. Obzirom da je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede koje su bile razlog njegovog odlaska u invalidsku mirovinu, tuženik bi bio u obvezi plaćati štetu tužitelju do stjecanja prava osiguranika tužitelja na punu starosnu mirovinu. Slijedom gore navedenog, tuženik smatra da tužitelj nema pravo potraživati naknadu štete u visini isplaćene invalidske mirovine nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, jer mu taj iznos ne predstavlja štetu, a što je osnovna pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužiteljeva prava. Ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od invalidske koju faktično isplaćuje tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je invalidska mirovina veća od starosne. Tuženik smatra da sporno potraživanje nije u skladu s institutom naknade štete i to iz razloga što članak 1046. Zakona o obveznim odnosima štetu definirana kao umanjenje nečije imovine, dok je člankom 1090. ZOO-a regulirana dužnost suda dosuditi oštećeniku naknadu štete u onom iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem se nalazila prije štetne radnje. Stoga bi sukladno važećim odredbama ZOO-a tuženik eventualno bio dužan naknaditi samo stvarnu štetu, a što bi u konkretnom slučaju bila razlika između razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine za osiguranika tužitelja koju bi isti svakako bio ostvario da nije bilo štetnog događaja. Nesporno je i kako je osiguranik tužitelja do štetnog događaja na ime starosne mirovine uplaćivao i izvjesne doprinose tužitelju pa se i u tom smjeru regres tužitelja može smatrati stjecanjem bez osnove odnosno dvostrukim stjecanjem po istoj osnovi, barem u određenom dijelu. Uz navedeno, tuženik osporava potraživanje tužitelja za razdoblje od 1. studenog 2020. godine do 30. rujna 2022. godine na način kako to potražuje tužitelj, tj. u punom iznosu bez odbijanja razmjernog dijela, to iz razloga što je isto formirano primjenom krivih zakonskih odredbi, tj. temeljem zakona koji ne predstavlja mjerodavno pravo primjenjivo u ovom prijeporu. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a, Postaje prometne policije Zagreb od 1. lipnja 1995. (list 5-8 spisa), u prijavu o ozljedi na radu od 9. lipnja 1995. (list 9-12 spisa), u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu broj IN 918988 od 18. studenog 1996. (list 13-15 spisa), u izvješće invalidske komisije o nastupu invalidnosti od 1. listopada 1996. (list 16 spisa), u dopis od 17. veljače 2003. uz nalog za doznaku po šteti AON 22 2000/1 (list 17-18 spisa), u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-3097/12-33 od 28. ožujka 2013. (list 19-23 spisa), u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1348/13-2 od 14. travnja 2015. (list 24- 26 spisa), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1504/10 od 28. ožujka 2014. (list 27-32 spisa), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2613/16 od 20. listopada 2017. (list 34-37 spisa), u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-2832/19-9 od 4. rujna 2020. (list 38-42 spisa), u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2626/20-2 od 29. ožujka 2021. (list 43-48 spisa), u obračun isplata HZMO od 12. listopada 2022. (list 49 spisa), u dopis HZMO od 14. listopada 2022. s povratnicom (list 50-52 spisa), u izvješće sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak u „Vještak Tkalec“ d.o.o. od 2. listopada 2024. (list 143-147 spisa).

4. Uvidom u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu broj IN 918988 od 18. studenog 1996. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja VD, kod kojeg je nastupio gubitak sposobnosti za rad zbog povrede na radu priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. listopada 1996. Rješenje je postalo pravomoćno 20. prosinca 1996.

5. Među strankama je prije svega sporna primjena prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguranici prema odredbama čl. 161. u svezi sa čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO), dok je tuženik stava da je odluku o osnovanosti zahtjeva potrebno donijeti primjenom odredbe čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).

6. Sud Europske unije je u svojoj odluci poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014. iznio pravno shvaćanje prema kojem se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika.

7. Ovaj sud je na stajalištu da je za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a takav je stav izražen i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev-388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-68/19 od 1. ožujka 2022. i dr.

8. Nije sporno da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

9. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak tako da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

11. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari o visini štete potrebno je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

12. Odredbom čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a propisana je obveza Društvu za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pri tome se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Prema tome, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguranici tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

14. Sud je na prijedlog tuženika odredio provesti financijsko vještačenje po „Vještak Tkalec“ d.o.o. Sudski vještak Lidija Tkalec Gradinščak u „Vještak Tkalec“ d.o.o. je 2. listopada 2024. podnijela izvješće u kojem je obrazložila razloge zbog kojih nije u mogućnosti izraditi nalaz navodeći, između ostalog, da ako je potrebno primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP-a, tada proizlazi da nema razlike između mirovine koja se isplaćuje i koja bi bila utvrđena zbog ozljede na radu.

15. Tuženik je nakon očitovanja vještaka povukao dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja.

16. Prema stavu suda teret dokaza kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem nije dokazao činjenice bitne za donošenje odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, a imajući pri tome u vidu i očitovanje sudskog vještaka prema kojem primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a nema razlike između mirovine koja se isplaćuje i koja bi bila utvrđena zbog ozljede na radu, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti, kako je to odlučeno u izreci presude.

U Zagrebu, 31. ožujka 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.