REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1987/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja Gradske plinare Zagreb - Opskrba d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 1, OIB 74364571096, koju zastupa punomoćnica SH, zaposlenica tužitelja, protiv tuženice KH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba posl.br. Ovrv-31868/2015 od 2. studenog 2015. te se tužbeni zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je javnom bilježniku 10. veljače 2023. podnio prijedlog za ovrhu u kojem navodi da mu tuženica na temelju vjerodostojne isprave – Izvatka iz poslovnih knjiga duguje iznos od 3.447,05 kuna zajedno sa zateznim je predlažio da javni bilježnik donese rješenje o ovrsi i da naloži tuženiku da tužitelju namiri tražbinu zajedno s troškovima ovršnog postupka.

2. Javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba je pod posl.br. Ovrv-31868/2015 2. studenog 2015. donio rješenje o ovrsi.

3. Protiv navedenog rješenja tuženica je u roku podnijela prigovor u kojem navodi da nije bila potrošač plina, jer katastarski na navedenoj adresi ne postoji poslovna zgrada nego poslovna diletacija, na zajedničkim prostorima drugog kata nema plinske potrošnje i ne može biti zadužena po ijednoj pravnoj osnovi. Tvrdi da je suvlasnički dio krivotvoren, kao i cijeli ugovor. Predložila je da se rješenje o ovrsi ukine.

4. Tijekom postupka tužitelj je naveo da je tužena evidentirani kupac plina po šifri 493061 na adresi obračunskog mjernog mjesta plinomjera, slijedom čega je obveznik podmirenja dospjelog potraživanja s naslova isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom, Zakona o tržištu plina, te članka 4., članka 8. i članka 9. Zakona o obveznim odnosima. Dužnik obveze na povremena davanja duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga u

P o s lo v n i b r o j : P o v

r v - 1 9 8 7 / 2 0 2 4 - 1 7

smislu članka 84. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužena nije podmirila predmetno potraživanje sukladno odredbama Zakona o tržištu plina i Općih uvjeta opskrbe plinom prema kojima je opskrbljivač plinom dužan kupce opskrbljivati plinom, dok je kupac dužan omogućiti ovlaštenoj osobi redovno očitanje plinomjera, te platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin temeljem ispostavljenih računa. Ističe da je Općim uvjetima regulirano pravo krajnjeg kupca u kojem može osporiti iznose mjesečnih obveza, odnosno uputiti prigovor. Tuženoj su uredno ispostavljeni računi za svako obračunsko razdoblje na koje tužena nije istaknula nikakve prigovore, a predmetno potraživanje nije podmireno. Navodi da je tužitelj u svojstvu opskrbljivača plinom dužan isporučivati plin evidentiranim kupcima, a tužena je kao kupac plina dužna ovlaštenoj osobi omogućiti očitanje plinomjera, te platiti. U slučajevima grijanja stana i poslovnih prostora preko sustava zajedničke kotlovnice, kao u konkretnom slučaju, jedan plinomjer se nalazi u kotlovnici te se obračun potrošnje vrši prema kvadraturi prostora koji se grije. Stoga smatra da je nesporna visina tužbenog zahtjeva koji jasno iskazana na dostavljenim računima. Sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da bi se suvlasnik izdvojio iz zajedničkog sistema centralnog grijanja preko kotlovnice potrebna je razvrgnuti suvlasničku zajednicu zajedničkih toplinskih uređaja u stambenoj zgradi. Navedeno se dokazuje pisanom suglasnošću svih suvlasnika stambene zgrade odnosno pravomoćnom sudskom odlukom o razvrgnuću suvlasničke zajednice zajedničkih toplinskih uređaja. Smatra da se pitanje odnosa između samih suvlasnika u vezi s upravljanjem zajedničkom nekretninom tužitelja kao treće osobe ne tiče niti istome pripada pravo zadiranja i određivanja načina kako bi isti trebali uređivati svoje odnose. Također se poziva i na Zakon o vlasništvu i to čl. 84. st. 1 koji propisuje vlasništvo određenog poslovnog dijela nekretnine, te da je svaki suvlasnik dužan održavati taj dio o svojem trošku i snositi javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, dok st. 2 navedenog članka propisuje kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnog dijela nekretnine, pa tako i naknade za trošenje plina, nije neka druga osoba suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Poziva se na ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice broj 6716-/2011 sklopljen sa suvlasnicima poslovne zgrade [adresa] od 17. listopada 2011., suglasnost suvlasnika temeljem kojem je potpisan navedeni ugovor, kao i na Međuvlasnički ugovor koji su suvlasnici zajedničkih dijelova poslovne zgrade u [adresa] sklopili 31. svibnja 2011. kojom dokumentacijom je nesporno dokazana osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Ističe da su tuženoj računi ispostavljeni i obračun potrošnje plina napravljen upravo sukladno kvadraturi od 60 m2 poslovnog prostora, a za koju kvadraturu tužena ne spori da je vlasnik. Stoga predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi

5. Tijekom postupka sud je pročitao zk izvadak (strana 7 spisa te str 118-120), obavijest tuženiku (8-9), nalaz i mišljenje ING ekspert d.o.o. (10-48), Ugovor o raspodjeli troškova članova kotlovnice (49-51), izvod iz analitike obveza kupca knjiga s uplatnicama (63-69), dopis predstavnika stanara s popisom stanara (70-76), Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice (77-81), međuvlasnički ugovor (81-95), obavijest (121) te je pročitan predmet ovog suda Povrv 958/11

6. Ocjenom svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,

P o s lo v n i b r o j : P o v

r v - 1 9 8 7 / 2 0 2 4 - 1 7

89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tuženica vlasnica poslovnog prostora na adresi [adresa], te da se navedeno potraživanje odnosi na navedenu adresu poslovnog prostora. 11. Također, među strankama je nesporno da se predmetno potraživanje odnosi na isporučeni i utrošeni plin putem sustava zajedničke kotlovnice na adresi [adresa], šifra korisnika 493061, prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisima računa.

8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva

9. Uvidom u Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice broj 6716- /2011 od 17. listopada 2011. utvrđeno je da je zaključen između tužitelja, kao opskrbljivača, i suvlasnika poslovne zgrade [adresa] (zastupanog po predstavniku suvlasnika ČH), kao kupca te je utvrđeno da se njime uređuju međusobni odnosi ugovornih strana, iz čega proizlazi da se opskrbljivač obvezuje vršiti opskrbu kupca prirodnim plinom, a kupac je dužan platiti račun prema obračunu opskrbljivača i prema cijenama sukladno odredbi čl. 7. i 8. navedenog ugovora. Iz navedenog je sud utvrdio postojanje aktivne legitimacije na strani tužitelja

10. Uvidom u Međuvlasnički ugovor između suvlasnika poslovne zgrade u [adresa] od 31. svibnja 2011. s popisom i potpisima suvlasnika vidljivo je da se njime uređuju uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine na adresi [adresa], a među kojima je i ovdje tuženica (za poslovni prostor površine 60,00 m2) te da se za predstavnika suvlasnika određuje ČH. Vezano za navode tužene kako Međuvlasnički ugovor od 31. svibnja 2011. i Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice od 17. listopada 2011., koje je izabrani predstavnik suvlasnika stambene zgrade u [adresa], ČH sklopio s tužiteljem, nisu valjani, jer predstavnik stanara nije imao potrebno ovlaštenje većine suvlasnika stambene zgrade ističe se kako predmet ovog postupka nije utvrđivanje pravne valjanosti predmetnih ugovora već potraživanje po osnovi nepodmirenih računa za isporučeni i utrošeni plin putem sustava zajedničke kotlovnice. Slijedom navedenog, za utvrđenje predmetne činjenice odlučno je li tuženica koristila uslugu tužitelja pa shodno tome je li dužna podmiriti predmetnu potrošnju plina u svom poslovnom prostoru.

11. Čl. 8. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. 6716/2011 od 17. listopada 2011., ugovoreno je da će se obračun isporučenog plina vršiti na temelju očitanog stanja na plinomjeru, a raspodjela isporučenog plina i računi će se ispostavljati pojedinačno prema sklopljenim ugovorima s članovima kotlovnice, sukladno odredbama navedenog ugovora. Tužitelj nije dostavio očitano stanje plinomjera (čl. 15. Općih uvjeta opskrbe plinom, i čl. 8. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. 6716/2011 od 17. listopada 2011.), niti sklopljeni ugovor sa tuženicom, kao članom kotlovnice, prema odredbi čl. 8. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. 6716/2011 od 17. listopada 2011., a koji je temelj za raspodjelu isporučenog plina i ispostavu računa. Upravo suprotno iz nepotpisanog ugovora o raspodjeli troškova članova kotlovnice br. 6716-61/2011 između tužitelja i

P o s lo v n i b r o j : P o v

r v - 1 9 8 7 / 2 0 2 4 - 1 7

tužene od 17. listopada 2011. proizlazi da nije potpisan od strane ovdje tuženice pa navedeni ugovorni odnos nije niti nastao.

12. Odredbom članka 294. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežnom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Pritom nije od utjecaja što je tuženica u evidencijama tužitelja upisana kao korisnica usluge opskrbe plinom. Naime, činjenica evidencije tužene od strane tužitelja pogotovo je irelevantna s obzirom na to da tužitelj niti nakon prigovora tužene, u ovom postupku ne dokazuje da je tuženici izvršio opskrbu plinom za navedeni poslovni prostor prema čl. 3. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. 6716/2011 od 17. listopada 2011. na koji ugovor se tužitelj poziva, a niti da je s tuženicom zaključio ugovor prema odredbi čl. 8. tog Ugovora.

13. Tuženica je osporila da je uopće priključena na mrežu tužitelja, a tužitelj nije u spis dostavio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da tuženica u svom prostoru može koristiti tužiteljeve usluge opskrbe plinom sukladno čl. 219. ZPP-a i to najkasnije u svojem podnesku od 28. rujna 2023. sukladno čl. 461.a st. 6. ZPP-a, s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti. Dakle u situaciji kada je tuženica prigovorila pasivnoj legitimaciji, a kako na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao utvrditi da je tuženica korisnica usluga tužitelja, to primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a teret dokazivanja prethodno opisanih činjenica je na tužitelju

14. Inzistiranje na tome da je netko dužan platiti za uslugu koju uopće nije u mogućnosti koristiti protivno je načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, dalje u tekstu: ZOO), prema kojem pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba i protivno je načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, budući da zasigurno ne bi bilo savjesno i pošteno kada bi tuženica bila dužna plaćati za nešto što ne koristi i što nije čak niti u mogućnosti koristiti.

15. Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom između Suvlasnika stambene zgrade [adresa] i BMD d.o.o. od 9. svibnja 2016. te Međuvlasnički ugovor između suvlasnika poslovne zgrade u [adresa] od 9. svibnja 2016. s potpisima suvlasnika nisu relevantni za ovaj postupak jer su zaključeni nakon sklapanja Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. 6716/2011 od 17. listopada 2011., a na kojem tužitelj temelje osnovanost utuženog potraživanja.

16. Tužitelj nije dokazao da je tužena sukladno Općim uvjetima kao krajnji kupac priključena na sustav opskrbe plinom, a u odnosu odredbu čl. 5. st. 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom, na koju također ukazuje tužitelj, valja reći da se radi o isporuci plina zgradama u kojima su instalirane toplinske stanice na plin, međutim, primjena te odredbe podrazumijeva da je korisniku doista omogućena isporuka plina, kako to proizlazi iz odredbe st.1. istog članka, a da se korisnik tom uslugom po vlastitom nahođenju ne koristi, a ne i okolnost da plin korisniku nije niti isporučen.

P o s lo v n i b r o j : P o v

r v - 1 9 8 7 / 2 0 2 4 - 1 7

17. Zbog navedenog predmetni tužbeni zahtjev je neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a budući da tužitelj nije tijekom postupka dokazao da se nalazi u obveznom odnosu sa tuženicom niti da tuženici isporučuje plin na predmetnom obračunskom mjernom mjestu u [adresa] pa je osnovan prigovor pasivne legitimacije tužene.

18. Zbog navedenog sud nije ocjenjivao preostale dokaze.

19. Tuženici ne pripada trošak pristojbe na prigovor jer iz eSpisa ne proizlazi da je plaćen.

20. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 31. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku