REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-241/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADA BUJE - BUIE, Buje, Istarska 2, OIB 19611257971, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Žic, odvjetnik u Novigradu, protiv tuženog LP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Perković, odvjetnik u Rijeci, radi predaje posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu - Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-180/2021-40 od 2. studenoga 2023., u sjednici održanoj 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu - Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-180/2021-40 od 2. studenoga 2023.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest) dana preda u posjed tužitelju GRADU [adresa], OIB 19611257971, : "jugoistočni dio k. č. br. [katastarska čestica]" k. o. [katastarska općina], put širine 4 metra i površine 470 m2 kako je naznačen na Skici lica mjesta od 11. svibnja 2022. izrađenoj u ovom postupku od strane mjerničinog vještaka Marije Brajković, slobodnu od njegovih osoba i stvari, uklanjanjem svih 17 stabala maslina i uklanjanjem portuna s te nekretnine, omogućujući slobodan prolaz.

II/ Skica mjerničnog vještaka od 11. svibnja 2022. godine sastavni je dio presude.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, u iznosu od 4.998,79 eura/ 37.663,38 kuna u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Navodi da je izreka presude nerazumljiva i neprovediva, budući da je tuženiku naložena predaja posjeda „jugoistočnog dijela“ k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 470 m2, koja je veća od ukupne površine upisane u zemljišnoj knjizi i katastru za spornu česticu. Dovodi u pitanje je li sporna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravilno identificirana, što je nužno za utvrđenje aktivne legitimacije budući da se nekadašnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od koje je nastala predmetna, na dan 24. srpnja 1991. nalazila dijelom unutar, a dijelom izvan granica građevinskog područja naselja Plovanija (Općina [adresa]). Navodi i da je vještakinja pri utvrđivanju nalazi li se predmetna nekretnina unutar građevinskog područja pogrešno primijenila Prostorni plan Grada [adresa] iz 2013. s obzirom na to da je relevantna prostorno planska dokumentacija iz 1991. Osporava nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka kao proizvoljan i nestručan, jer polazi od pretpostavke da granicu k. č. br. [katastarska čestica] sa susjednim česticama u naravi čine zid i ograda, a istočnu granicu s česticama u vlasništvu tuženika vještakinja je prikazala prema katastarskom planu s obzirom na to da u naravi nije vidljiva. Posljedično navedenom, osporava utvrđenje vještaka da površina posjeda tuženika iznosi 470 m2, posebice stoga što je veća od površine te čestice upisane u katastru i zemljišnoj knjizi od 411 m2. Smatra da je vještakinja pri mjerenju obuhvatila i dio susjednih nekretnina u vlasništvu tuženika s obzirom na to da u naravi nije vidljiva granica. Žalitelj prigovara da tužitelj nije dokazao da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11.) predstavljala put odnosno nerazvrstanu cestu u smislu članka 131. stavka 1. toga Zakona. Navodi da sud odluku o aktivnoj legitimaciji nije mogao utemeljiti na odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP). Prigovara da nije dana ocjena iskaza svjedoka te da je odluka utemeljena isključivo na iskazima svjedoka koje je predložio tužitelj dok nisu uzeti u obzir dokazni prijedlozi tuženika te nisu ocijenjene isprave, a niti je cijenjen navod tuženika o stjecanju prava vlasništva nad predmetnom nekretninom dosjelošću. Smatra da tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom nije preinačio nego je djelomično povukao tužbu pa je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je unatoč njegovom protivljenju propustio donijeti meritornu odluku u odnosu na povučeni dio tužbe. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbaci odnosno odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja da mu naknadi parnične troškove, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je reivindikacijski zahtjev tužitelja za predaju u posjed jugoistočnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], put širine 4 metra i površine 470 m2, kako je obilježeno na Skici lica mjesta mjerničinog vještaka Marije Brajković od 11. svibnja 2022., koja je sastavni dio presude, slobodnog od osoba i stvari, uklanjanjem svih 17 stabala maslina i uklanjanjem portuna s te nekretnine, omogućujući slobodan prolaz.

6.1. Među strankama je i u žalbenoj fazi postupka sporna identifikacija predmetne nekretnine, aktivna legitimacija tužitelja i činjenica ima li tuženik pravo na posjed predmetne nekretnine.

6.2. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev za predaju posjeda, jer je identifikacijom po mjerničnom vještaku utvrdio da tuženik drži u posjedu dio predmetne nekretnine koja je prešla u vlasništvo tužitelja na temelju odredaba ZVDSP-a o pretvorbi društvenog vlasništva, a da tuženik nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude te sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama. Uslijed toga što je tuženiku naložena predaja posjeda „jugoistočnog dijela“ k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 470 m2, koja je veća od ukupne površine te nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi i katastru, izreka presude nije nerazumljiva ni neprovediva, jer je sud prvog stupnja na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernične struke utvrdio površinu predmetne nekretnine koju tuženik neosnovano drži u posjedu i prikazao je na skici lica mjesta koja je sastavni dio izreke presude pa je jasno da je površina predmetne nekretnine veća od upisane.

9. Neosnovano žalitelj prigovara da je dopuštanjem preinake tužbe povrijeđena odredba članka 193. stavka 2. ZPP-a i time upućuje na počinjenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. Naime, tužiteljeva intervencija u tužbeni zahtjev na ročištu od 25. travnja 2023. je isključivo posljedica cijepanja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do kojega je došlo tijekom prvostupanjskog postupka, te činjenica utvrđenih uviđajem i mjerničnim vještačenjem. Tužitelj je u tužbi zahtijevao predaju posjeda (cijele) k. č. br. [katastarska čestica] put površine 1004 m2 k. o. [katastarska općina], ali je na ročištu od 16. studenoga 2021. zahtijevao predaju istočnog dijela ove nekretnine, dakle ne cijele nekretnine, a tuženik se toj intervenciji u tužbeni zahtjev nije protivio u zakonskom roku od 15 dana. Stoga tužbeni zahtjev o kome je odlučeno pobijanom presudom nije posljedica djelomičnog povlačenja tužbe već usklađenja tužbenog zahtjeva s novonastalim činjenicama i rezultatima dokaznog postupka.

10. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 8. u vezi s člankom 354. stavka 1. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10.1. Iako sud u pobijanoj presudi nije dao posebnu ocjenu iskaza svjedoka MP, IP i NP, koji su iskazivali na okolnost načina korištenja predmetne nekretnine, iz cjelokupnog sadržaja presude jasno je da je njihove iskaze prihvatio. I ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud odluku pravilno utemeljio (i) na iskazima ovih svjedoka s obzirom na to da su svjedoci u bitnome suglasno iskazivali da se sporni dio nekretnine koristio kao put dok je tuženik nije uzurpirao sadnjom maslina i u konačnici postavljanjem metalnih vrata na ulazu. Tuženik ova utvrđenja ničim nije doveo u pitanje. Budući da se tuženik izričito protivio da se u postupku koriste iskazi iz ranije vođenog predmeta poslovni broj P- 2328/2019, sud prvog stupnja nije mogao ni pročitati iskaz svjedoka FP, koji tijekom prvostupanjskog postupka nije saslušan.

10.2. Nije bilo potrebe da sud posebno cijeni sadržaj drugostupanjskog upravnog rješenja Istarske županije klasa: UP/II-363-05/18-04/12 od 7. kolovoza 2018. niti očitovanje Grada Buja da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije upisana u Registar nerazvrstanih cesta, budući da odluku o aktivnoj legitimaciji tužitelja nije niti utemeljio na utvrđenju da se radi o nerazvrstanoj cesti već je odluka utemeljena na shvaćanju da je riječ o nekretnini koju je tužitelj stekao pretvorbom društvenog vlasništva.

11. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Sud prvog stupnja identificirao je nekretninu koja je predmet spora, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz pomoć mjerničnog vještaka Marije Brajković, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi pa žalitelj sada u žalbi neosnovano dovodi u pitanje na taj način utvrđeno činjenično stanje. Identifikacijom je utvrđeno da se sporni dio predmetne k. č. br. [katastarska čestica] širine 4 metra nalazi u cijelosti unutar ograđenog maslinika tuženika s kojim čini cjelinu. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je površina predmetne k. č. br. [katastarska čestica] od 411 m2, koja je upisana u katastru i zemljišnoj knjizi, dobivena nadopunom, a ne izmjerom. Budući da je sudski vještak na skici označio dio nekretnine kojega tuženik drži u posjedu i izmjerio površinu toga dijela nekretnine, a obrazložio je i na koji je način utvrđena površina koja je upisana u javnim upisnicima, žalitelj neosnovano prigovara na taj način utvrđenoj površini spornog dijela nekretnine.

13. Pravilno je suda prvog stupnja otklonio prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, iako je o tome prigovoru po shvaćanju ovog suda trebao odlučiti uz drugačiju primjenu materijalnog prava.

13.1. Nije sporno da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], put površine 411 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao Općenarodna imovina - organ upravljanja Narodni odbor Općine Buje pa je za ocjenu aktivne legitimacije trebalo utvrditi u čiju je korist izvršena pretvorba društvenog vlasništva.

13.2. Protivno navodima žalitelja, sud prvog stupnja je na temelju Uvjerenja o statusu čestica klasa: 350-01/22-10/002985 od 16. prosinca 2022. utvrdio da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja naselja Plovanija odnosno tadašnje Općine Buje. Iz navedene činjenice sud prvog stupnja izveo je zaključak da se radi o nekretnini koja je pretvorbom postala vlasništvo tužitelja na temelju odredaba članka 359.-365. ZVDSP-a.

13.3. S obzirom na to da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91., dalje: ZPZ), 24. srpnja 1991., bila unutar granica građevinskog područja tadašnje Općine Buje, dakle na temelju prostorno-planske dokumentacije bila je određena kao građevinsko zemljište odnosno nije predstavljala poljoprivredno zemljište, po odredbama ZPZ-a nije postala vlasništvo Republike Hrvatske, a niti je tijekom postupka utvrđeno da je postala vlasništvo Republike Hrvatske po odredbama drugih zakona kojima je izvršena pretvorba društvenog vlasništva. U prilog vlasništva Republike Hrvatske ne govore niti predmnjeve iz ZVDSP-a. Osim toga, sud prvog stupnja je na prijedlog tužitelja obavijestio Republiku Hrvatsku o otpočetoj parnici prema članku 211. ZPP-a dopisom od 16. studenoga 2021., ali se Republika Hrvatska nije uključila u postupka niti je nakon toga tvrdila da polaže kakva prava na predmetnu nekretninu. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nekretnina je prešla u vlasništvo tužitelja ex lege i to prema odredbama članaka 67. i 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj 90/92., dalje: ZLSU). Odredbom članka 67. stavka 1. ZLSU-a propisano je da sve pokretne i nepokretne stvari koje pripadaju jedinici lokalne samouprave, kao i prava koja im pripadaju, čine imovinu jedinice lokalne samouprave, dok je odredbom članka 87. stavka 1. istog Zakona propisano da će općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzeti, između ostaloga, nekretnine dosadašnjih općina čiji su sljednik u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica.

14. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed predmetne nekretnine u smislu članka 163. ZVDSP-a. Naime, iz izvedenih dokaza sud je pravilno utvrdio da se predmetni dio nekretnine koristio kao put u selu za sve mještane koji su tim putem prolazili, sve dok svojim činjenjem to nije onemogućio tuženik koji je samovlasno uzurpirao predmetni dio nekretnine, zasadio masline, ogradio nekretninu portunom i branio prolazak mještanima. Takvim postupanjem tuženik nije mogao steći vlasništvo spornog dijela nekretnine dosjelošću već samim time što mu nedostaje pretpostavka poštenja (članak 159. ZVDSP-a).

15. Slijedom navedenoga, pravilna je odluka suda prvog stupnja o prihvaćanju tužbenog zahtjeva za predaju posjeda jer je rezultat pravilne primjene odredbe članka 161. stavka 1. ZVDSP-a na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

16. Valjalo je stoga odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju članka 368. ZPP-a.

17. Budući da je žalba odbijena kao neosnovana, tuženik nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 154. stavak 1., članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Puli 31. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus