REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4322/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja GVOZDANOVIĆ d.o.o., OIB 78182199288, Karlovac, Luščić 6C, kojeg zastupa punomoćnica Renata Dozet-Daskal, odvjetnica u Karlovcu, Sarajevska 2a, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi i rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1648/2022-29 od 10. travnja 2024., 31. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1648/2022-29 od 10. travnja 2024. na način da se tuženiku nalaže da, u roku od 15 dana, pored dosuđenog troška postupka tužitelju u iznosu od 2.042,46 € s kamatama, plati tužitelju i daljnji iznos troškova parničnog postupka u visini od 587,14 € sa zakonskim kamatama tekućim od 10. travnja 2024. pa do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba u dijelu kojim traži da mu tuženik plati dalji iznos parničnog troška prvostupanjskog postupka u visini od 200,00 €.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju trošak žalbe u iznosu od 194,61 €.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1648/2022-29 od 10. travnja 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.014,36 € s kamatama (točka I. izreke presude), kao i da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.042,46 € s kamatama (točka II. izreke presude), dok je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 232,92 € (izreka rješenja).

1.1. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbi članka 155. i članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

1.2. Prilikom obračuna troškova prvostupanjski je sud uračunavao postotke uspjeha u parnici, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva kako je mijenjana tijekom postupka.

2. Protiv odluke o troškovima postupka, za dio nepriznatog troška u iznosu od 787,14 €, žalbu je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene odredaba Zakona o parničnom postupku.

2.1. Tužitelj prvenstveno ukazuje na odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u tom je dijelu tužitelj uspio 100%, jer se tuženik nije protivio umanjenju zahtjeva u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka.

2.2. Dalje, smatra da je sud pogrešno odbio priznati mu troškove pribave zapisnika policije u iznosu od 50,00 €, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 € uvećano za PDV.

2.3. Osim navedenog, tužitelj smatra da mu pripada i trošak sastava podneska od 8. prosinca 2022., koji je sud odbio navodeći da takav podnesak ne prileži spisu. No, u spisu se nalazi podnesak od 8. prosinca 2023., te je tužitelj, očitom greškom u pisanju, krivo upisao godinu podnošenja podneska. Stoga smatra da je odbijanje suda da mu prizna trošak tog podneska, po svojoj naravi, pretjerani formalizam jer i sud ima pravo pogriješiti u pisanju, pa nema razloga da se takva pogreška ne tolerira strankama.

2.4. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. S obzirom na to da se žalbom pobija isključivo odluka o trošku postupka, koja je sadržana u izreci presude, tužitelj pravilno navodi da se radi o žalbi protiv rješenja, te je takav navod u skladu s odredbom članka 129. stavka 5. ZPP-a.

6. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Ovaj sud prvenstveno ukazuje da tužitelj pravilno ukazuje na posljednju rečenicu članka 154. stavka 2. ZPP-a, koja glasi: „Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.“

8. Imajući u vidu da je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev na ročištu 7. ožujka 2024. na način da je tražio isplatu iznosa od 2.014,36 €, da se tuženik nije protivio takvoj preinaci kao i da je prvostupanjski sud traženi iznos u cijelosti dosudio tužitelju, tužitelj u žalbi pravilno ukazuje da uspio u ovom parničnom postupku u cijelosti. Stoga se, prema mišljenju ovog suda, svi priznati troškovi tužitelju trebaju dosuditi u punom iznosu, neovisno o tome kolika je bila vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje. Ovo posebno stoga što promjena vrijednosti predmeta spora, primjenom odredbe Tbr. 7. točke 1. Tarife, nije utjecala na visinu troškova postupka u odnosu na pojedinu radnju.

9. Dakle, troškovi koje je tužitelju sud dosudio u odnosu na pogrešno utvrđene postotke uspjeha u sporu (trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 €; sastava podneska od 20. prosinca 2022. u iznosu od 62,50 €; trošak zastupanja na ročištu održanom 5. svibnja 2023. u iznosu od 250,00 €, trošak zastupanja na ročištu održanom 15. rujna 2023. u iznosu od 250,00 €, sastava podneska od 21. veljače 2023. u iznosu od 250,00 €, sastav podneska od 28. veljače 2024. u iznosu od 250,00 €, zastupanje na ročištu održanom 8. veljače 2024. u iznosu od 125,00 €, zastupanje na ročištu održanom 7. ožujka 2024. u iznosu od 250,00 € tužitelju pripadaju u punom obujmu, dakle u iznosu od 1.687,50 € umjesto dosuđenih 1.476,98 €.

10. Dalje, tužitelju je trebalo priznati u cijelosti i zatraženi iznos pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 67,10 €, dok mu je trošak vještačenja u iznosu od 500,00 € u svakom slučaju priznat u cijelosti kao neophodan.

11. Prema tome, u odnosu na troškove koje je prvostupanjski sud priznao tužitelju, trebao mu je biti dosuđen iznos od 2.254,60 €, umjesto 2.042,46 €, koliko je priznao prvostupanjski sud.

12. Osim toga, prvostupanjski je sud odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška pribave Potvrde policije u iznosu od 50,00 €, navodeći da isti nije bio potreban za vođenje postupka. Neovisno o tome što prvostupanjski sud, na više mjesta, navodi sadržaj te Potvrde, a da to čini i sudski vještak, pa je očito da je navedena Potvrda bila potrebna za vođenje postupka, trošak njene pribave doista ne pada na protivnu stranu. Naime, radi se o pribavi isprave za stranku (Tbr. 36. točka 3. Tarife), koju odvjetnik obavio umjesto stranke, a ne u okviru njenog zastupanja u parničnom postupku. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev zahtjev za naknadu tog troška.

13. No, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, tužitelj ima pravo na trošak pristupa ročištu za objavu presude, jer se tužitelju, koji je uredno obaviješten o tom ročištu, presuda ne dostavlja (članak 335. stavak 7. ZPP-a), već samo objavljuje na oglasnoj ploči. Prema tome, ako želi biti siguran da će zaprimiti presudu, tužitelj mora pristupiti na to ročište, pa mu pripada i odgovarajuća nagrada prema odredbi Tbr. 9. točka 3. Tarife u zatraženom iznosu od 125,00 €.

14. Dalje, tužitelj pravilno ukazuje i da je, očitom pogreškom u pisanju, krivo naznačio godinu podnošenja podneska od 8. prosinca 2023., jer je naveo da je isti podnesak predan 2022. godine. Dakle, radi se o pogrešci u pisanju, a predmetnim podneskom tužitelj se, na zahtjev suda, očitovao o nalazu i mišljenju vještaka te postavio konačni zahtjev, pa mu stoga pripada i odgovarajuća nagrada u zatraženom iznosu od 250,00 €.

15. Za osporenu radnju sastava troškovnika tužitelj ne daje razloge zbog kojih smatra da bi istu trebalo priznati, pa je stoga u tom dijelu žalba neosnovana.

16. Prema tome, osim dosuđenog iznosa parničnog troška od 2.042,46 €, tužitelju pripada i dalji trošak prvostupanjskog parničnog postupka u visini od 587,14 €.

17. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 380. točke 2. u vezi članka 381. te članka 368. stavka 2. ZPP-a tužiteljeva je žalba djelomično odbijena kao neosnovana, dok je žalba djelomično uvažena te je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka prihvaćen u daljnjem iznosu od 587,14 € (članak 380. stavak 2. ZPP-a).

18. Imajući u vidu da se tužitelj žalio u odnosu na odbijajući dio troškova u visini od 787,14 €, dok je uspio u iznosu od 587,14 €, njegov uspjeh u žalbenom postupku iznosi 74,59%, te mu je, sukladno navedenom postupku, odmjeren i trošak žalbe u iznosu od 194,61 €.

19. Dakle, tužiteljeva je žalba osnovana za ukupni iznos zatraženih troškova parničnog postupka u visini od 523,28 €, te za trošak žalbe u iznosu od 194,61 €.

20. Stoga je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).

Zagreb, 31. ožujka 2025.

Sudac

Mladen Šimundić