REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-980/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv protivnika osiguranja KRULA d.o.o., Zagreb, Rudeška cesta 142, OIB 37107711622, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kutleša & Žakula j.t.d., Zagreb, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o predlagateljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8/2025 od 3. veljače 2025., 31. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se predlagateljeva žalba osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8/2025 od 3. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8/2025 od 3. veljače 2025. odbijen je prijedlog od 10. siječnja 2025. za osiguranje novčane tražbine u iznosu od 235.300,51 eura određivanjem privremene mjere nalogom banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s računa protivnika osiguranja isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera, kao neosnovan (točka I. izreke); odbijen je zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 8.750,00 eura, kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere propisani odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ). Ocjenom izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je zaključio da predlagatelj osiguranja nije dokazao postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine.

3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da rješenje preinači, podredno ukine uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 4.375,00 eura. U žalbi u bitnom navodi kako se pobijano rješenje ne može ispitati, budući da je prvostupanjski sud zanemario najbitniji predlagateljev navod, a to je da se postojanje subjektivne opasnosti očituje, prije svega, u činjenici da je tražbina protivnika osiguranja prestala prijebojem, a protivnik osiguranja je tražio naplatu utrnule tražbine. Takvo postupanje, prema mišljenju predlagatelja, predstavlja samo po sebi dovoljnu subjektivnu opasnost za interese predlagatelja. Dalje navodi kako se prvostupanjski sud u obrazloženju odluke niti jednom riječju ne osvrće na prijeboj, iako prijeboj predstavlja osnovu podnošenja prijedloga za osiguranje određivanjem privremene mjere. Postupajući na taj način, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj ističe kako su promjena direktora i člana društva, loš bonitet te osnivanje novog društva, dodatni dokazi koji bi bili nedostatni bez osnovnog dokaza

– naplate utrnule tražbine. Osim toga, predlagatelj ukazuje na konfuzno te pravno nerazumljivo obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na štetu koju bi protivnik osiguranja pretrpio određivanje predložene mjere. Ističe kako sud u potpunosti zanemaruje utemeljenu zabrinutost predlagatelja, istovremeno se brinući za financijske interese protivnika osiguranja.

4. U odgovoru na žalbu protivnik osiguranja osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje. Ističe kako su netočni predlagateljevi navodi da je tražbina protivnika osiguranja prestala prijebojem, budući da će se o tome tek raspravljati u parničnom postupku kojeg je pokrenuo predlagatelj te navodi kako predlagatelj ne dokazuje da njegova tražbina postoji jer je nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-460/2023 predlagateljev (tamo tužiteljev) tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Osim toga, ukazuje da je predlagateljeva navodna tražbina u zastari te da izjava o prijeboju nikada nije dostavljena protivniku osiguranja. Nadalje, protivnik osiguranja navodi kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i zakonito.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, niti u pobijanom rješenju, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predlagatelj u svom prijedlogu u bitnom navodi kako je protivnik osiguranja 11. studenog 2024. na temelju ovršnih isprava, pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-804/2018 od 24. siječnja 2022. i presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-1180/2022 od 6. lipnja 2023. zatražio izravnu naplatu tražbine protiv tužitelja te su po istoj osnovi zaplijenjena i u korist računa tuženika prenesena novčana sredstva u iznosu od 235.300,51 eura. Ističe kako je tražbina protivnika osiguranja prestala prijebojem te kako protivnik osiguranja više nije ovlašten tražiti naplatu predmetne tražbine iz razloga njenog utrnuća. Nadalje, provjerama boniteta protivnika osiguranja utvrdio je da ima bonitetnu ocjenu od svega 3/10, što znači da postoji vrlo velik rizik insolventnosti društva u budućem razdoblju od 12 mjeseci, te dodaje kako je 2022. godine, donedavni imatelj udjela i direktor društva Krula d.o.o., TŠ, osnovao društvo KRULA TOURIST d.o.o., kojeg je i dalje osnivač i direktor. Pretežita djelatnost navedenog društva je ista poslovna djelatnost kao u društva Krula d.o.o. Provjerama društva KRULA TOURIST d.o.o. vidljivo je da isto stoji bonitetno značajno bolje od „originalnog“ društva, te tako isto ima ocjenu 6/10, a što označava prihvatljiv rizik. Zbog svega navedenog, predlagatelj smatra da je u najvećem mogućem stupnju učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu budući da protivnik osiguranja više nema tražbinu u iznosu od 235.300,51 eura, koliko je zaplijenjeno na računima predlagatelja. S jedne strane, predlagatelj već trpi štetu jer su mu zaplijenjena sredstva na računu, dok s druge strane, protivnik osiguranja ne bi donošenjem rješenja o prihvatu privremene mjere pretrpio nikakvu štetu, budući da je njegovo potraživanje podmireno u cijelosti. Predlagatelj drži da je protivnik osiguranja svojim postupanjem i više nego doveo u sumnju svoje dobre namjere te je iz njegovog postupanja jasno vidljivo da želi oštetiti predlagatelja time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Naime, ne postoji niti jedan razuman niti smislen razlog iz kojeg bi protivnik išao prisilnim putem naplaćivati svoju tražbinu koja je prestala prijebojem, kada zna da predlagatelj ima prema njemu tražbine koje su nekoliko puta veće od njegove.

9. Cijeneći rezultate provedenog postupka osiguranja, ovaj sud dijeli zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga za osiguranje. Zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom, propisane su odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a. Prvostupanjski sud je pravilno i zakonito odlučio o neispunjenosti pretpostavki za prihvaćanje ovog prijedloga.

10. Neosnovano predlagatelj osiguranja u žalbi ukazuje da bi razlog postojanja subjektivne opasnosti bila činjenica da je tražbina protivnika osiguranja prestala prijebojem, odnosno da činjenica što je protivnik osiguranja tražio naplatu utrnule tražbine predstavlja dovoljnu subjektivnu opasnost za interese predlagatelja.

11. Naime, opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana je kao subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan dokazati da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju. Dakle, opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika (kako faktičnih ponašanja tako i pravnih raspoložbi), koja se manifestiraju na način da protivnik, primjerice prikriva, odnosi, prenosi, uništava, oštećuje, prerađuje, neodržava svoju imovinu (ili njezine dijelove) ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže sve sa svrhom osujećenja tražbine predlagatelja. Stoga je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati konkretna ponašanja protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja, ali i dokazati uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Iz navedenog proizlazi da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne opasnosti već je potrebno da protivnik osiguranja poduzima određene radnje koje bi u većoj mjeri otežale naplatu predlagateljeve tražbine. Radnje ili propuštanja moraju biti svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine. One moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu predlagateljeve tražbine, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja protivnika osiguranja i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima.

12. Predlagatelj je u odnosnu na postojanje subjektivne opasnosti, osim navoda kako je protivnik osiguranja naplatio utrnulu tražbinu, iznio i navode o niskom bonitetu društva protivnika osiguranja te činjenicu osnivanja novog društva od strane bivšeg imatelja udjela i direktora društva protivnika osiguranja.

13. Međutim, navedene činjenice upućuju na postojanje tzv. objektivne opasnosti čije postojanje nije dovoljno za određivanje privremene mjere jer opasnost mora biti subjektivna. Imovinsko stanje protivnika te ocjena njegovog boniteta i solventnosti, kao objektivne kategorije, nemaju značaj posebne radnje usmjerene na osujećenje predlagatelja u ostvarenju njegove tražbine. Uz navedeno, osnivanje novog društva ne ukazuje na radnje protivnika osiguranja koje su usmjerene na osujećenje predlagatelja u ostvarenju njegove tražbine, dok predlagatelj osiguranja nije podnio nikakve dokaze na okolnost da je na novo društvo prebačeno poslovanje protivnika osiguranja i sve koristi od iznajmljivanja nekretnina u vlasništvu predlagatelja osiguranja, a s ciljem onemogućavanja naplate eventualne tražbine predlagatelja, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.

14. Konačno, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda kojim je ocijenio neosnovanim predlagateljev navod da određivanjem predložene privremene mjere protivnik osiguranja ne bi pretrpio nikakvu štetu. Naime, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, prijeboj je jedan od načina prestanka tražbina, dok naplata tražbine koja je prestala prijebojem može imati značaj da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove, odnosno da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku, ali ne i da protivnik osiguranja ne bi provedbom mjere pretrpio nikakvu štetu. Zapljena iznosa od 235.300,51 eura mogla bi izazvati štetne posljedice kod protivnika osiguranja pa tako i dovesti do trajne nesposobnosti za plaćanje i nemogućnosti obavljanja poslovne djelatnosti.

15. Imajući u vidu sve navedeno, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

Zagreb, 31. ožujka 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko