REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-897/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja i tužitelja LR, kao vl. Zidarskog obrta Gušćić, Kampor 433, Rab, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Samir Ilijaz, odvjetnik u Rijeci, protiv protivnika osiguranja i tuženika Rosmaris d.o.o., Plait 289, Rab, OIB: 99302292802, kojeg zastupa punomoćnik Draženko Horvat, odvjetnik u Rabu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-91/2024-5 od 3. siječnja 2025., 31. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba protivnika osiguranja i potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-91/2024-5 od 3. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-91/2024-5 od 3. siječnja 2025. određena je prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve tražbine u iznosu od 236.470,00 EUR i određen je način njenog provođenja.
2. Odluka o određivanju prethodne mjere iz točke I.-V. izreke pobijanog rješenja donesena je iz razloga što je prvostupanjski sud utvrdio postojanje uvjeta iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), odnosno da ne postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu jer iz predloženih dokaza i prethodnog postupka osiguranja dokaza proizlazi veća vjerojatnost da je osnovan tužiteljev zahtjev.
3. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik te osporava pravilnost donošenja prethodne mjere. Tuženik u bitnome navodi da prvostupanjski sud temelji svoju odluku gotovo isključivo na osporenim računima i postupku osiguranja dokaza, konkretno, na nalazu i mišljenju sudskog vještaka građevinske struke u predmetu Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj R1-135/2023. Tuženik ukazuje da iz nalaza vještačenje nije bilo moguće utvrditi same količine izvršenih radova, da u spisu ne postoji ugovor koji bi bio pravna osnova odnosa između tužitelja i tuženika, da tužitelj tvrdi da je između stranaka postojao ugovor o građenju ali u spis nije dostavio dokumentaciju koja obično prati poslove gradnje tolikoga obima kao npr. građevinska knjiga, dnevnik radova i primopredajni zapisnici, projektna dokumentacija, troškovnici i slično. Nadalje, tuženik u žalbi ističe prigovor pasivne legitimacije te ukazuje da je tužitelj po istim računima i za iste radove pokrenuo postupak naplate protiv LRG kao fizičke osobe te je uz tu tužbu istaknuo i eventualni kumulirani stvarno pravni tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva nad predmetnim nekretninama. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbene razloge i preinači pobijano rješenja na način da odbije donošenje prethodne mjere, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.
4. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, te čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da pobijano rješenje je pravilno i zakonito.
7. Prema odredbi ovdje primijenjenog čl. 501.a ZPP-a, sud će (tj. dužan je) „neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere“ (misli se na prethodnu mjeru iz Ovršnog zakona) odrediti zabranu isplate s računa protivnika osiguranja, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. To znači da je, za razliku od strožih pretpostavki za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona, bitan kriterij za donošenje predmetne prethodne mjere pitanje postojanja veće vjerojatnosti za tuženikov uspjeh u sporu, a ta bi veća vjerojatnost tuženikova uspjeha trebala proizlaziti iz isprava koje je dužan priložiti tuženik. Stoga, na tuženiku leži teret dokazivanja veće vjerojatnosti da će uspjeti u sporu u kojem slučaju bi sud imao mogućnost sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a odbiti donijeti prethodnu mjeru.
8. Nakon provedene ocjene pobijanog rješenja i žalbenih razloga stajalište ovoga suda je da je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku kada je odredio donošenje prethodne mjere jer iz trenutnog stanja u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu te je trenutno konačan rezultat postupka neizvjestan.
9. Tuženik je tek u žalbi iznio prigovor pasivne legitimacije i navod da je tužitelj po istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi pokrenuo parnične postupke i protiv drugih stranaka te ovaj sud nije uzeo u obzir takve navode tuženika prilikom donošenja odluke u ovome postupka sukladno čl. 352. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a.
10. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da postoje veće šanse za uspjeh tuženika u sporu jer da iz nalaza vještaka proizlazi da je nemoguće utvrditi same količine izvedenih radova jer ne postoje troškovnici, dokaznice mjere niti građevinske knjige. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka graditeljske struke Dragana Blaževića proizlazi da se s obzirom na dostavljene ponude i uvid u zatečeno stanje može utuženi iznos od 236.470,00 EUR bez PDV-a po dostavljenim računima smatrati kao ukupna procijenjena vrijednost radova. Nadalje, vještak ukazuje mogućnost utvrđivanja visine radova ako se naknadno dostavi potrebna dokumentacija što nije isključeno od strane tužitelja u daljnjem tijeku postupka. U bitnome iz nalaza vještaka proizlazi da su na predmetnim nekretninama obavljeni građevinski radovi koje navodi tužitelj što ukazuje na pravnu osnovanost njegova zahtjeva.
11. Također, u odnosu na žalbeni navod tuženika da nije dostavljen u spis ugovor koji uređuje odnose između stranaka ukazuje se da ta činjenica ne mora nužno dovesti do postojanja veće vjerojatnosti uspjeha tuženika u sporu. Iako je u čl. 620. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) za ugovor o građenju propisana obvezatnost pisanog oblika ugovora samo propuštanje dostave pisanog ugovora u spis od strane tužitelja ili čak i nepostojanje ugovora u tome obliku ne mora nužno značiti i nepostojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika. Naime, čak i da ugovor nije sklopljen u pisanom obliku on može u skladu s čl. 294. ZOO-a konvalidirati, a tužitelj je kao dokazno sredstvo dostavio izvješće nadzornika radova i predložio njegovo svjedočenje te je naveo da je za građevinske radove koje je obavio tužitelj na predmetnim građevinama tuženik izvršio više uplata po drugim izdanim računima, a navedeno nije osporeno od strane tuženika. Iz svega iznesenog proizlazi da ne postoji veće vjerojatnosti tuženika da uspije u sporu.
12. S obzirom na sve gore navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je pobijanim rješenjem usvojio predloženu prethodnu mjeru od strane tužitelja.
13. Stoga, odlučeno je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 31. ožujka 2025.
Sudac
Mirna Maržić
