REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-37/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije prijavljenog prebivališta [adresa]), koju zastupa punomoćnica Ana Jadrić, odvjetnica u Splitu, protiv tužene RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Budimir & Partneri d.o.o. iz Splita, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-272/2022-15 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-272/2022-15 od 20. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženoj RN OIB: [osobni identifikacijski broj] prestalo pravo na uzdržavanje na uzdržavanje od bivšeg (razvedenog) bračnog druga ĐN ,određeno presudom Općinskog suda u Splitu broj P.246/01 od17.12.12.2002, dana 14.10.2017.g.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po članku 29.stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, od presuđenja do isplate.“

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da je tuženoj RN OIB: [osobni identifikacijski broj] prestalo pravo na uzdržavanje na uzdržavanje od bivšeg (razvedenog) bračnog druga ĐN, određeno presudom Općinskog suda u Splitu broj P.246/01 od 17.12.2002.g, dana 10.12.2019g., zbog smrti ĐN kao davatelja tog uzdržavanja, umrlog dana **.**.2019.g. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po članku 29.stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, od presuđenja do isplate. "

III. Nalaže se tužiteljici da tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 Eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 26/21 i 114/22) i čl. 1. st.2.ZID ZOO-a (''Narodne novine'', broj 155/23) te Uredbe Vlade Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 156/22)."

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Ističe da je ona jedina nasljednica sada pok. ĐN, a kao njegova udovica, ima pravo na obiteljsku mirovinu iza njegove smrti, pa ima i aktivnu legitimaciju, kao i pravni interes na predmetnu tužbu. Predlaže preinačiti osporavanu presudu i usvojiti glavni ili sporedni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz nalog tuženoj da joj naknadi parnične troškove. Podredno, ukinuti osporavanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbama čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da tužiteljica kao nasljednica pok. ĐN, koji je bio obveznik uzdržavanja tuženice kao bivše supruge, nije aktivno legitimirana za podnošenje predmetne tužbe radi utvrđenja da je tuženoj pravo na uzdržavanje od bivšeg bračnog druga ĐN određeno presudom Općinskog suda u Splitu broj P-246/014 od 17. prosinca 2002. prestalo dana 14. listopada 2017., podredno da je prestalo dana 10. prosinca 2019. uslijed njegove smrti; da je na podnošenje tužbe radi prestanka uzdržavanja aktivno legitimirana samo osoba iz čl. 285. Obiteljskog zakona; da se obveza uzdržavanja ne prenosi poslije smrti davatelja pok. ĐN na tužiteljicu; da kao dan prestanka prava na uzdržavanje može se utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon toga dana; čl. 300. st. 3. Obiteljskog zakona u svezi s čl. 285. Obiteljskog zakona te čl. 429. Obiteljskog zakona.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći pritom, temeljem odredbe čl. 365. ZPP u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6.1. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a nije počinjena niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ne postoji niti proturječnost glede odlučnih činjenica o onome što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa niti glede rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĐN. To što žaliteljica ne prihvaća pravno stajalište suda prvog stupnja ne znači da je počinjena navedena bitna povreda.

7. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-246/01 od 17. prosinca 2002. (pravomoćna i ovršna 08. travnja 2003.), naloženo tuženiku JN da za uzdržavanje RN plaća iznos od 650,00 kn mjesečno počev od 1. srpnja 2001. ubuduće; da je brak razveden presudom istoga suda od 5. ožujka 2001.

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-961/16 od 30. kolovoza 2016. po žalbi tužene preinačena presuda suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-625/2015 od 13. svibnja 2016. na način da je drugostupanjski sud presudio da se odbija tužitelj KN s tužbenim zahtjevom kojim je tražio s danom podnošenja tužbe 19. svibnja 2015. prestanak uzdržavanja kojeg je bio dužan davati tuženoj (bivšoj supruzi) RN (ovdje tužena) na osnovi presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-246/01 od 17. prosinca 2002.

- da su tužiteljica i KN sklopili brak dana 28. travnja 2005. u Splitu

- da je KN preminuo **.**.2019. i da je njegovom nasljednicom proglašena supruga (ovdje tužiteljica) EN

- da rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od **.**.2022. RN, kao razvedenom bračnom drugu umrlog osiguranika ĐN, priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. travnja 2022. te je bračnom drugu pok. ĐN, EN i razvedenom bračnom drugu pok. ĐN, RN određena obiteljska mirovina u svoti od 7.749,18 kn mjesečno, a kako se radi o djeljivoj obiteljskoj mirovini, to je istim rješenjem navedena ukupna svota podijeljena na jednake dijelove.

8. Iz tih nespornih činjenica pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je neosnovan zahtjev tužiteljice i pritom je pravilno primijenio materijalno pravo, koje je i pravilno naveo i citirao u odluci.

9. Dakle, kako je pravo na uzdržavanje od bračnog druga, odnosno obveza uzdržavanja strogo osobna obveza koja ne prelazi na nasljednike te kako je pravo tuženice na uzdržavanje od bivšeg bračnog druga prestalo njegovom smrću, kako je to pravilno obrazložio i sud prvog stupnja pravilno primijenivši odredbu čl. 300. st. 3. Obiteljskog zakona kojom je propisano da pravo na uzdržavanje prestaje smrću bivšeg bračnog druga koji daje ili onoga koji prima uzdržavanje, pravilno je dalje sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prvi zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje da je obveza uzdržavanja prestala 14. listopada 2017. (odnosno protekom godine dana od nastupa ovršnosti presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-625/2015 od 13. svibnja 2016., a koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu i odbijen zahtjev tužitelja ĐN), odnosno podredni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je obveza uzdržavanja prestala smrću davatelja uzdržavanja. Tužiteljica dakle, nema aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe.

10. Pritom je pravilno sud prvog stupnja naznačio da kada je obveza uzdržavanja prestala smrću davatelja kao u konkretnom slučaju, prestala je osnovnom zakona; a tužiteljica nema dakle niti aktivnu legitimaciju za postavljanje takvog zahtjeva, a nema niti pravnog interesa zahtijevati to utvrđenje jer prihvaćanjem takvog zahtjeva njezin pravni položaj glede uzdržavanja koje je davao pok. KN ne bi bio povoljniji.

11. Naime, u parničnom postupku ne mogu preispitivati pravomoćne sudske odluke već je to moguće samo u postupku po izvanrednim pravnim lijekovima ili eventualno ustavnoj tužbi. Svaka (i nezakonita) pravomoćna presuda obvezuje stranke toga postupka i uređuje njihov odnos. Činjenica da je uzdržavanje bilo određeno neograničeno i što tužiteljica smatra da je kao takvo predstavljalo očitu nepravdu i bilo suprotno tada važećem Obiteljskom zakonu, a zbog čega smatra da ima pravo tražiti povrat danog uzdržavanja i da se isto reperkusira i na njezina prava kao nasljednice, ne stvara za tužiteljicu ovdje relevantan pravni interes; odnosno nije od značaja kraj postojeće pravomoćne presude i izostanka aktivne legitimacije tužiteljice.

12. Nadalje, svoja prava glede ostvarene obiteljske mirovine tužiteljica mora ostvarivati u tom upravnom postupku, a ne može ih ostvarivati kroz parnični postupak; dakle taj upravni postupak u ovom slučaju nije ekvivalent postojanju pravnog interesa tužiteljice.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

14. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli 31. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško