REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-634/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja LUDWIG PFEIFFER MICROTUNNEL GmbH & Co, KG, 34123 Kassel, Lilienthalstrasse 33, Republika Njemačka, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri iz Zagreba, protiv ovršenika MONTER–STROJARSKE MONTAŽE d.d. Zagreb, Ulica Oktavija Miletića 2, OIB 13887374452, kojeg zastupa punomoćnik Jadranka Kustura, odvjetnik u Zagrebu, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 723.449,38 EUR i 115.000,00 USD, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-526/2014 od 14. siječnja 2025., 31. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-526/2014 od 14. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan ovršenikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog ovrhovoditelja za ispravak rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-526/2014 od 21. listopada 2014. Iz obrazloženja proizlazi da nije riječ o pogreški u imenima i brojevima ili neke druge očite pogreške u pisanju i računanju koje bi sud trebao ispraviti u smislu odredbe čl. 342. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pa je takav prijedlog odbijen kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja ovrhovoditelj je izjavio žalbu. U žalbi je u bitnom naveo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. i. 11. ZPP-a jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva i proturječna stanju spisa. Prvostupanjski sud je prethodno smatrao prijedlog za ispravak osnovanim te je donio rješenje o ispravku na koje ovršenik nije uložio pravni lijek u zakonskom roku, zbog čega je ono postalo pravomoćno. Daljnjim žalbenim navodima žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 342. ZPP-a, te je upravo u skladu s tom odredbom trebao ispraviti rješenje o ovrsi jer je očitom omaškom propustio navesti iznos troškova ovršnog postupka. Predložio je ukinuti pobijanu odluku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12 i 25/13; dalje: OZ), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13., i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

5. Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio određivanje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama na temelju konačnog pravorijeka Međunarodnog suda za arbitražu Međunarodne trgovačke komore od 13. travnja 2011., predmet broj 16100/GZ, s time da je sama odluka donesena u Beču, sa zahtjevom da sud odluči o priznanju navedene odluke kao o prethodnom pitanju u ovršnom postupku. U skladu s takvim prijedlogom za ovrhu prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-526/2014 od 21. listopada 2014. koje je ovrhovoditelju dostavljeno 1. prosinca 2014. Podneskom od 9. lipnja 2015. ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ispravak navedenog rješenja o ovrsi navodeći da prvostupanjski sud, očitom omaškom u pisanju, u izreci rješenja nije naznačio iznos troškova ovršnog postupka kako ih je ovrhovoditelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, već je samo naveo kako je ovršenik dužan naknaditi „troškove ovog ovršnog postupka“. Prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Ovr-526/2014 od 21. veljače 2022. ispravio rješenje od 21. listopada 2014. U žalbenom postupku rješenje poslovni broj Ovr-526/2014 od 21. veljače 2022. je ukinuto i to rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-1642/2023 od 26. travnja 2023. uz izraženo shvaćanje da se u konkretnom slučaju ne radi o ispravku rješenja, već sadržajno ovrhovoditelj traži dopunu rješenja u dijelu troškova ovršnog postupka. Prvostupanjski sud je nakon toga rješenjem poslovni broj Ovr-526/2014 od 15. veljače 2024. odbacio prijedlog ovrhovoditelja za dopunu rješenja; predmetno rješenje je ukinuto u žalbenom postupku rješenjem poslovni broj Pž-4487/2024 od 17. prosinca 2024. i predmet je vraćen na ponovan postupak. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je donio ovdje pobijanu odluku.

6. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, izreka je razumljiva i u skladu sa podacima u spisu. Nije počinjena ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Ovaj sud nalazi da je ovrhovoditelj imao mogućnost sudjelovanja i postupanja u svim fazama postupka, dok ni sam ovrhovoditelj ne konkretizira u čemu bi se ta povreda sastojala.

7. Analizirajući slijed radnji u postupku proizlazi da je ovrhovoditelj zahtijevao ispravak prvostupanjskog rješenja pozivom na odredbu čl. 342. ZPP-a smatrajući da propust suda da odluči o troškovima ovršnog postupka predstavlja pogrešku suda u pisanju u smislu odredbe čl. 342. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 342. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Institutom ispravka sudske odluke ne može se zadirati u sferu meritornog odlučivanja o zahtjevu stranaka, nego se ispravkom mogu korigirati samo očiti propusti u pisanju ili računanju.

9. Neosnovano žalitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi o ispravku prvostupanjskog rješenja. Naime, prvostupanjski sud je u izreci rješenja o ovrsi, čiji ispravak ovrhovoditelj traži, samo naveo formulaciju „troškove ovršnog postupka“ pri čemu je propustio naznačiti i njihov iznos. U svojem prijedlogu za ispravak rješenja ovrhovoditelj je zahtijevao da sud ispravi rješenje na način da se u izreku unese iznos troškova ovršnog postupka. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije osnovan ovrhovoditeljev prijedlog za ispravak rješenja jer se ne radi o pogrešci u pisanju ili računanju. Ispravak sudske odluke predstavlja institut za korekciju grešaka u tehnici pisanja, a ne za korekciju odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Propust prvostupanjskog suda da odluči o troškovima postupka ne može se tretirati kao pogreška u pisanju ili računanju koju bi bilo moguće otkloniti ispravkom, kako to pogrešno smatra žalitelj.

10. Razmatrajući ovrhovoditeljev prijedlog za ispravak proizlazi da njime ovrhovoditelj sadržajno zahtijeva dopunu prvostupanjske odluke tražeći od suda da u izreku unese iznos troškova ovršnog postupka. Točno je da u takvoj pravnoj situaciji, stranka ima mogućnost podnijeti prijedlog za dopunu odluke u smislu odredbe čl. 339. st. 1. ZPP-a, ali to mora u skladu s tom zakonskom odredbom učiniti u roku od 15 dana od primitka odluke, što ovrhovoditelj nesumnjivo nije učinio. Slijedom navedenog, sve kada bi se ovrhovoditeljev prijedlog razmatrao kao dopuna prvostupanjskog rješenja, ona ne bi bila pravovremena.

11. Prvostupanjski sud je stoga pravilno u obrazloženju pobijane odluke naveo da se u konkretnom slučaju nema pogreške u imenima i brojevima, odnosno ne radi se o ispravku očite pogreške u pisanju ili računanju, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 342. ZPP-a zbog čega je prijedlog odbijen.

12. Iz tog razloga, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti ovrhovoditeljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

13. Odluka iz točke II. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Kamelija Parać