Poslovni broj: 45 Povrv-163/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru po sucu tog suda Gordani Mirosavljević kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu ovrhovoditelja INKASO.HR d.o.o., OIB: 82925459345, Osijek, Ulica Lorenza Jagera 5, zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Borić & Toš d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenice ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog posl.br. Ovrv-23810/2023 od 19. veljače 2024. kojim je naloženo tuženoj ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju INKASO.HR d.o.o., OIB: 82925459345, Ulica Lorenza Jägera 5, 31000 Osijek, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Izvod iz poslovnih knjiga, namiri tražbinu u iznosu od 951,88 EUR /7.171,94 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.01.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 4- 5298, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 212,50 EUR / 1.601,08 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi tj. od 21.2.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 4-5298, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju INKASO.HR d.o.o., OIB: 82925459345, Ulica Lorenza Jägera 5, 31000 Osijek naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 486,46 Eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tužene kao ovršenice radi novčane tražbine.

Javni bilježnik Stjepan Volarić iz Jastrebarskog donio je rješenje o ovrsi dana 19. veljače 2024. godine.

Ovršenica sada tužena uložila je prigovor 5. ožujka 2024. u kojem navodi da dug nije osnovan, i da nikada sa Telemachom nije sklopila ugovor o podizanju mobilnog aparata niti potpisala.

Isto tako navodi da nikada nije primila nikakav račun za podmirenje istog navodnog duga. Stoga moli da se Telemach očituje u vidu navodnog potpisanog ugovora te da joj predoči original tog ugovora, potvrdu o preuzimanju uređaja i račun koji je navodno potpisala.

Navodi da adresu [adresa] pod imenom ŽĐ nije nikada koristila.

Tužiteljska strana se podneskom od 7. svibnja 2024. očitovala na prigovor ovršenice sada tužene, te navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih svojih navoda i dostavlja dokumentaciju iz koje proizlazi utemeljenost tužbenog zahtjeva po osnovi i visini te tužiteljeva aktivna legitimacija.

Tužitelj navodi da se protivi svim prigovorima i navodima tuženika kao potpuno paušalnima i neutemeljenima.

Trgovačko društvo INKASO.HR d.o.o. sklopilo je Ugovor o cesiji sa trgovačkim društvom Telemach Hrvatska d.o.o., kojim Ugovorom je Telemach Hrvatska d.o.o. izvršio ustup potraživanja prema svojim dužnicima po osnovi neplaćenih telekomunikacijskih usluga.

Potpisom Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa tuženik je sklopio pretplatnički ugovor sa Telemach Hrvatska d.o.o. kojim se reguliraju sva međusobna prava i obveze. Sastavni dio pretplatničkog ugovora čine Opći uvjeti poslovanja za pretplatnike koje teleoperateri po sili zakona moraju imati unaprijed formulirane i na kojima moraju temeljiti pretplatničke ugovore prema članku 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama - ZEK, NN 73/08, 90/11, ZEK, 133/12, 80/13, 71/14 koji je lex specialis za pretplatničke ugovore o pružanju telekomunikacijskih usluga,a pretplatnik ih je dužan pročitati tijekom pretplatničkog odnosa.

Čl. 1. Ugovora o cesiji ugovoreno je da Telemach Hrvatska d.o.o. ustupa sva prava koja proizlaze iz sklopljenih ugovora sa dužnicima i Općih uvjeta Telemach Hrvatska d.o.o. Čl. 84. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

II/ Iz navoda iznesenih u Prigovoru protiv Rješenja o ovrsi ne proizlaze razlozi zbog kojih ovršenik osporava tužbeni zahtjev. Dugovanje tuženika odnosi se na naručeni uređaj koji je tuženica naručila prilikom ugovaranja produljenja pretplatničkog odnosa, a za koje je Telemach Hrvatska uredno izdao priloženi račune koje tuženik nikad nije platio. 2

Ugovorena je otplata uređaja na 24 jednake mjesečne rate, od čega je plaćena samo jedna rata i stoga je iznos utuženja 951,88 €.

Tužitelj nadalje navodi da je korisnica uslugu sa pretplatničkim brojem [broj telefona] koristila godinama (još iz doba Tele2). Ugovor sklopljen putem telefonske prodaje, te joj je putem Overseas Expressa dostavljen naručeni uređaj čemu u prilog tužitelj prilaže naljepnicu dostave od 24.10.2019. i maloprodajni račun vezan za to produljenje. U prilogu se dostavlja i povijest dostave iz koje je razvidno da je tuženici dostavljen predmetni uređaj.

Prilog:

Prije toga je korisnica radila produljenje 2018., a i nakon toga je 2021.godine korisnica napravila novo produljenje ugovora uz kupnju Iphone uređaja pa tužitelj dostavlja i te ugovore koji su uredno potpisani obzirom da je produljenje odrađeno na prodajnom mjestu i uz koje je uredno priložena osobna iskaznica.

Iz svega navedenog razvidna je povijest odnosa tuženice i prednika tužitelja stoga su navodi iz prigovora da „nikada ništa nije zaprimila od Telemacha“ u potpunosti neosnovani.

Telemach Hrvatska je u studenom 2023. predmetno neplaćeno potraživanje uredno ustupio tužitelju na temelju predmetnog Ugovora o cesiji o čemu je tuženik uredno obaviješten. Čak i da nije primio nikakvu obavijest/opomenu tužitelja prije ovrhe (koju tužitelj zakonski nije dužan slati, pa je ista zakonski irelevantna) tuženik je uredno primio predmetno rješenje o ovrsi (jer je uložila pravodoban prigovor na isto) koje zakonski predstavlja i obavijest o cesiji i poziv na plaćanje, pa je tužiteljeva jedina zakonska obveza notifikacija uredno izvršena, dok je aktivna legitimacija neupitna.

Tužitelj nadalje navodi da je dana 11.12.2023. opravdano pokrenuo postupak ovrhe (tuženik nije platio predmetno dugovanje, niti ima namjeru to dragovoljno učinit unatoč tome što mu dio dugovanja nije niti sporan).

Nadalje, člankom 6. propisana je obveza Pretplatnika o obavještavanju o promjeni podataka navedenih u Zahtjevu. Točkom propisano 6.1. propisano je da je Pretplatnik je obvezan odmah obavijestiti Telemach Hrvatska o svakoj promjeni osobnih ili identifikacijskih podataka koji su bili navedeni u Zahtjevu, a najkasnije u roku od 7 dana od nastanka takve promjene, a točkom 6.2. da ukoliko Pretplatnik u roku ne izvijesti Telemach Hrvatska o promjeni osobnih ili identifikacijskih podataka, te ako zbog takva propusta obavijesti od strane Telemach Hrvatska ili druga prepiska ne mogu biti dostavljeni Pretplatniku, smatrat će se da je dostava valjano izvršena. Isto se odnosi i na račune i opomene za plaćanje koje će Telemach Hrvatska upućivati na posljednju adresu koju je Pretplatnik naveo kao adresu dostave.

Tužitelj smatra da tuženica navode kako nije sklopila predmetni pretplatnički ugovor te kako joj je netko ukrao osobne podatke i dokumente nije ničime dokazala te se tužitelj protivi ovim navodima tuženice. Ne postoji nikakva pravomoćna odluka nadležnog suda koja bi potvrđivala navode tuženice o postojanju kaznenog djela prijevare i počinitelja, a koja bi obvezivala ovaj parnični sud tako da isti navodi nemaju veze s ovom parnicom, a tuženica svoje odnose sa trećim osobama treba rješavati u drugim postupcima.

Tužitelj predlaže iz razloga ekonomičnosti u sporu male vrijednosti (obje strane su se već očitovale, s tim da su navodi tuženice paušalni i bez dokaza, a tužiteljevi logični i dokumentirani ispravama) da nadležni sud donese PRESUDU kojom u cijelosti održava na snazi platni nalog sadržan u pobijanom Rješenju o ovrsi, te da obveže tuženika na naknadu daljnjeg parničnog troška.

Sud je zakazao ročište za dan 22. studenog 2024. međutim dostava za tuženu nije bila uredno iskazana.

Sud je ponovno zakazao ročište za 27. ožujak 2025. i pozvao tuženu, međutim, ista nije pristupila iako je dostava bila uredna.

Ovršenica – tužena u prigovoru navodi da sa Telemachom nije sklopila ugovor o podizanju mobilnog aparata niti potpisala takav ugovor. Navodi da nikad nije primila račun za podmirenje istog.

Uz podnesak od 7. svibnja 2024. tužitelj je dostavio Zahtjev za produljenje obveznog razdoblja trajanja pretplatničkog ugovora a koji zahtjev je potpisala tužena a sa datumom aktivacije 18.1.2018. i to na adresi [adresa], te su uz navedeno dostavili i osobnu iskaznicu tužene.

Nadalje, tužitelj je u spis dostavio i zahtjev za produljenje pretplatničkog odnosa i ugovaranje obveznog trajanja broj 7902399375 (str. 72 spisa) a koji ugovor je sačinjen 6. studenog 2021. i potpisan od strane tužitelja i tužene. U ovom drugom zahtjevu za produljenje pretplatničkog odnosa …. navodi se adresa [adresa].

Uz ugovor je dostavljena i osobna iskaznica tužene.

Dakle, iz naprijed navedenog razvidno je da je tužena dana 18. siječnja 2018. podnijela zahtjev za produljenje obveznog razdoblja trajanja pretplatničkog ugovora i to sa adresom [adresa] uz presliku osobne iskaznice (str. 71 spisa).

Nadalje, razvidno je da je tužena dana 6. studenog 2021. podnijela zahtjev za produljenje pretplatničkog odnosa i ugovaranje obveznog trajanja uz presliku osobne iskaznice (str. 79 spisa). .

Nadalje, uvidom u Ugovor o cesiji razvidno je da su INKASO.HR d.o.o. i Telemach Hrvatska d.o.o. sklopili Ugovor o cesiji (str. 28 spisa).

U čl. 1 Ugovora o cesiji navodi se da se ovim ugovorom regulira ustup nenaplaćenih potraživanja s Telemacha na INKASO, a koja potraživanja Telemach ima prema svojim dužnicima s osnova pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga i prodaje terminalne komunikacijske opreme, uključujući platne usluge, usluge s posebnom tarifom te usluge prijenosa sadržaja. Potpisivanjem ovog Ugovora Telemach sukladno čl. 84 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, ustupa sva pravima iz prenesenih potraživanja na INKASO, omogućavajući tako INKASO-u ista prava prema dužnicima kakva je Telemach imao prema dužnicima prije prijenosa potraživanja, a koja prava proizlaze iz sklopljenih ugovora o pretplatničkom odnosu te pratećih Općih uvjeta poslovanja Telemacha.

Iz Ugovora o zahtjevu za produljenje obveznog razdoblja od 18. siječnja 2018. navodi se tarifni model Raspali (Stara tarifa, Revolucija 150) (MMN=85), Obvezni paket: BEZBROJ GB (OP = 84), Pretplatnički broj: [broj telefona] Serijski broj SIM kartice: 8938502621110290337, Datum aktivacije: 18.01.2018.

Nadalje, iz Zahtjeva za produljenje pretplatničkog odnosa … od 6. studenog 2021. razvidno je da potpisom ovog zahtjeva korisnik izričito potvrđuje da ga je Telemach Hrvatska d.o.o. na jasan način upoznao i uručio mu sastavne dijelove pretplatničkog ugovora navedene u prilogu odnosno prihvaća da će ih preuzeti na www.telemach.hr.

Uobzirujući naprijed navedeno neosnovan je navod tužene ŽĐ da sa Telemachom nije potpisala Ugovor.

Nadalje, također je neosnovan navod tužene ŽĐ da kućnu adresu [adresa] nikad nije koristila, a pritom imajući u vidu da je podnesak tužitelja od 7.5.2024. primila na adresi [adresa].

Sud je pozvao tuženu na ročište 27. ožujka 2025. da utvrdi da tužena razjasni svoje navode iz prigovora a s obzirom na dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 7.5.2024. godine, međutim tužena nije pristupila na navedeno ročište-

Tužena se također nije očitovala na podnesak tužitelja od 7. svibnja 2024. i nije se očitovala na sve dokaze koji se nalaze uz predmetni podnesak iako je isti podnesak uredno primila dana 26. lipnja 2024.

Dakle, tužena se nije odazvala pozivu suda na ročište 27. ožujka 2025., te nije osporila navode i dokaze koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 7.5.2024.

Dakle, sud je dao mogućnost tužiteljici da dođe na ročište i da raspravlja o odlučnim činjenicama, međutim, ista se držala pasivno s obzirom da nije pristupila na ročište.

Uobzirujući sve naprijed navedene dokaze, a naročito imajući u vidu dokaz koji je dostavio tužitelj - zahtjev za produljenje obveznog razdoblja, a koji je potpisan od strane tužene 18.1.2018. te drugi zahtjev za produljenje pretplatničkog odnosa od 6. studenog 2021., a uz oba zahtjeva dostavljena je i osobna iskaznica tužene, ovaj sud smatra da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

U oba zahtjeva u zahtjevima se navodi pod rubrikom Adresa za slanje računa i obavijesti: [adresa].

Sud je tužitelju dosudio iznos glavnice u visini od 951,88 Eura te na navedeni iznos zakonske zatezne kamate temeljem čl. 29 ZOO-a.

Temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka imajući pritom u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 951,88 Eura što prema jednoj cjelovitoj radnji, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23) iznosi 75 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to jedna cjelovita radnja iznosi 150,00 Eura.

Sud je tužitelju priznao sastav tužbe po Tbr. 7 toč. 1 Tarife u iznosu od 150,00 Eura, pristup na tri ročišta i to jedno ročište po Tbr. 9 toč. 1 Tarife koje je održano 27.3.2025., te dva ročište po Tbr. 9. toč. 5 Tarife i to roč. 22.11.2024. i 8.11.2024. (2 x 37,50 Eura), te sastav jednog obrazloženog podneska pod Tbr 8.toč. 1 Tarife od 7.5.2024. u iznosu od 150,00 Eura.

Dakle, parnični trošak iznosi 375,00 Eura što uvećano za PDV od 25% koji iznosi 93,75 Eura predstavlja ukupno 468,75 Eura. Na navedeni trošak sud je tužitelju priznao i materijalni trošak predujma za dostavu u iznosu od 17,71 Eur. Dakle ukupan parnični trošak iznosi 486,46 Eura .

Sud je tužitelju priznao i ovršni trošak u iznosu od 212,50 Eura kako je to odredio javni bilježnik Stjepan Volarić, te kamate na isti sukladno čl. 29 ZOO-a.

Temeljem svega navedeno riješeno je kao u izreci presude.

U Samoboru, 31. ožujka 2025.

SUDAC

Gordana Mirosavljević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelj po OD Borić & Toš

2. tužena