REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-309/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 27. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, te punomoćnika tuženika, dne 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.975,00 EUR-a neto za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 25,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.187,50 eura na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 31. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 6. travnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika – medicinske sestre/tehničara u JIL-u na Klinici za dječje bolesti, a prebivalište ima na adresi [adresa], koje je od mjesta rada Split, Spinčićeva 1, udaljeno 35,79 km. Stoga, tužiteljica smatra kako ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, pri tome pozivajući se na odredbe čl. 66.st.9. TKU; čl. 66.st.12.TKU; čl. 65. st. 14. TKU; čl. 66. st. 16. TKU. Sukladno odredbama čl. 186.b. ZPP-a, a s obzirom da ne raspolaže platnim listama, evidencijom rada i rasporedom rada podnosi stupnjevitu tužbu, kojom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u bruto iznosu za razdoblje od 1. 3. 2018. do dana dostave podataka sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s time da će tužbeni zahtjev urediti nakon dostave dokumentacije od strane tuženika i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu od 26. travnja 2023. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer je tuženik tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru o radu, odredbama Zakona o radu i Kolektivnom ugovoru.

3. Rješenjem ovog suda od 22. listopada 2024. tužiteljica je pozvana postaviti precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev pa je tužiteljica sukladno nalogu suda podneskom od 8. studenoga 2024. uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu od 1.975,00 eura za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik ističe kako osporava osnovu istoga, ali ne osporava visinu uređenog tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom planera putovanja HAK-a, obračunskih lista, odluka tuženika Klasa: 121-01/18-01/07 od 28. 2. 2018., Klasa: 121- 01/22-01/250 od 24. 5. 2022. i Klasa: 121-01/22-01/391 od 18. 8. 2022., saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da tužiteljica ima prebivalište na adresi [adresa]

- da tuženik tužiteljici isplaćuje troškove prijevoza u visini međumjesnog prijevoza u visini karte,

- visina tužbenog zahtjeva.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnova razlike naknade troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. (razlika između isplaćene naknade u visine mjesečne karte za mjesni ili međumjesni prijevoz i naknade obračunate po prijeđenom kilometru osobnim vozilom + troškovi cestarine).

9. Tužiteljici, koja putuje osobnim automobilom na relaciji [adresa] (mjesto prebivališta) – [adresa] (mjesto rada) - [adresa], autocestom, tuženik je obračunavao naknadu za trošak međumjesnog prijevoza, a visinu naknade sukladno broju dolazaka na posao, a tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike, smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, jer joj organizirani prijevoz ne omogućava redovan dolazak i odlazak s posla.

10. Odredbom čl. 66. st. 8. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (Narodne novine broj 128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020), koji se primjenjivao od 1.12.2017. do 30.4.2022., pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

10.1. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU-a propisano je da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta.

10.2. Odredbom čl.66.st.12. TKU-a propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom čl.65. st.14.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) koji se primjenjuje od 1.5.2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

10.3. Odredbom čl. 66. st. 16.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65. st. 21.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

11. Iz odluke o naknadi troškova prijevoza od 21. siječnja 2018. tužiteljici je određena naknada za trošak međumjesnog prijevoza od mjesta prebivališta ([adresa]) do adrese međumjesne stanice (Split, Obala kneza Domagoja 12), dok nema pravo na naknadu za trošak mjesnog prijevoza za relaciju od adrese međumjesne stanice u Splitu, Obala kneza Domagoja 12 do adrese mjesta rada u Splitu, Spinčićeva 1., a visina se određuje prema broju dolazaka na posao i cijeni godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte najpovoljnijeg javnog prijevoznika koji pruža usluge prijevoza na gore navedenoj relaciji.

12. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu navodi da živi u [adresa] te na posao na Firule putuje osobnim automobilom, jer radi u smjenama po 12 sati (od 7- 19, te od 19-7) tjedno i vikendom i nema autobusne linije koja bi ju na vrijeme dovezla na posao i odvezla s posla, te bi dosta smjena došla prerano ili prekasno jer nema direktne linije već bi presjedala s Autobusnog kolodvora do bolnice.

13. U konkretnom slučaju, tužiteljica živi u [adresa], a radi u Kliničkoj bolnici Split i to u smjena od po 12 sati (jutarnja od 7-19 sati, te noćna od 19-7 sati) i na posao putuje osobnim automobilom, jer iz [adresa] do Splita iako ima organizirani javni prijevoz isti joj ne omogućuje redovan dolazak i odlazak s posla. Naime, prvi autobus iz [adresa] za Split polazi u 5 sati ujutro, a potom u 6 sati, do Splita vozi oko 45 minuta, kako to tužiteljica iskazuje, što znači ako bi prvim autobusom, koji polazi u 5 sati, prevozila se do Splita, autobus je u Splitu na Autobusnom kolodvoru u 5,45 sati, a tužiteljičino radno mjesto od Autobusnog kolodvora do Firula udaljeno je manje od 2 km, dok je tužiteljici potrebno najmanje 15-20 minuta pješke da dođe do svog radnog mjesta (jer sukladno odredbi čl. 66.st.1 TKU-a tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza od autobusnog kolodvora u Splitu do svog radnog mjesta jer se radi o udaljenosti manjoj od 2 km, nije dužna koristiti gradski prijevoz od autobusnog kolodvora do radnog mjesta), što znači da bi tužiteljica do početka radnog vremena čekala najmanje 1 sat. A ako bi se tužiteljica prevozila s autobusom u 6 sati, u 6,45 sati je na Autobusnom kolodvoru u Splitu, pješke 15 do 20 minuta do Firula, što znači da bi kasnila na posao.

13.1. Tuženik navodi kako je opće poznato da putovanje iz [adresa] do Splita traje manje od 45 minuta, što znači da bi tužiteljica imala dovoljno vremena da od stanice te linije u Splitu dođe pješke do Firula, međutim, za istaknuti je kako su navodi tuženika neutemeljeni, jer se ne govori o putovanju osobnim automobilom, već o putovanju autobusom koji polazi iz [adresa] i vozi do Autobusne stanice u Splitu, a koje putovanje traje najmanje 45 minuta, a možda i više ovisno o prometu i gužvama.

14. Prema Tumačenju Povjerenstva br. 61/19 od 21. 1. 2019. da bi se prijevoz smatrao organiziranim zaposlenicima moraju omogućiti redovan dolazak i odlazak s posla u sve radne dane, što znači ako jedan dan u mjesecu kad mora doći na posao nema pogodnu putnu vezu autobusom koja bi joj omogućavala da na vrijeme dođe do svog radnog mjesta i u povratku do autobusne stanice smatralo bi se da nema organizirani javni prijevoz pa joj za cijeli mjesec pripada naknada po prijeđenom km.

15. Povjerenstvo za tumačenje TKU dalo je Tumačenje i br. 51/22 od 7. listopada 2022. prema kojemu prijevoz se smatra organiziranim ako je u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 65.st.10. i 11. TKU-a, a što ovdje nije slučaj.

16. S obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava tužiteljici svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak s posla, slijedom čega tužiteljica ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru (a ne na način kako je utvrđeno odlukom tuženika). Ovo posebice iz razloga što tužiteljica kada radi noću, vikendom ili praznikom uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta.

16.1. Osim toga, za napomenuti je da naknada troškova mjesečne karte može biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem radnik koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini (tuženik je umanjivao naknadu troškova prijevoza za pojedine dane u mjesecu kada je tužiteljica zbog opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao /kao npr. Bolovanje/), kako je to tuženik pogrešno obračunavao.

17. Usporedbom početka i završetka tužiteljičinog radnog vremena i voznog reda utvrđeno je da vozni red autobusa (na relaciji [adresa], te [adresa]) ne omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak s posla na način kako je to propisano st. 9. čl. 66. TKU-a pa, po mišljenju ovog suda, naknada za troškove prijevoza na posao i s posla na relaciji [adresa] tužiteljici se treba isplaćivati po kriteriju iz članka 66. st.12 TKU (1,00 kn po kilometru, odnosno 1,35 kn/km), radi čega je valjalo tužiteljici dosuditi razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u iznosu od 1. 975,00 eura, za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 202024., a koja visina i tijek zatezne kamate nije prijeporna između stranaka. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 1., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pa je tužiteljici dosuđen trošak u cijelosti, sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) te popisu troška, i to: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podnesaka od 8. 11.2024. 100 bodova, od 2. 1. 2025. 25 bodova, za pristup na ročište od 20. 1. 2025. i 27. 2. 2025. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura daje iznos od 950,00 eura, uvećano za PDV od 25 % iznos od 237,50 eura, ukupno iznos od 1.187,50 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnika tužiteljice (točka II. izreke presude). Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 31. ožujka 2025. , kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II izreke presude.

18.1. Navedeni parnični trošak isplatit će se na račun punomoćnice tužiteljice. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog da prima novac i novčane vrijednosti) pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu. U punomoći od 6. travnja 2023. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnicu da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a i tužiteljica se na ročištu od 27. veljače 2025. izjasnila kako je opunomoćila odvjetnicu za primanje parničnog troška na njezin račun.

U Splitu 31. ožujka 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužiteljice

- tuženiku