Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Prekršajni odjel
Ul. Vladimira Nazora br. 4
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Idi Jurić, na prijedlog sudske savjetnice Ivane Dujmić Živković, uz sudjelovanje zapisničarke Andree Šikić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika HE, zbog prekršaja iz čl.172.st.2.točka 5.Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21) i dr., povodom optužnog prijedloga klasa: 116-02/22-01/6172, Urbroj: 443-02-01-19-22-6 od 17.studenog 2022. Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, a nakon glavne i javne rasprave održane 18.travnja 2024. i 27.ožujka 2025. u prisutnosti okrivljenika osobno, dana 31.ožujka 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Okrivljenik: HE, OIB [osobni identifikacijski broj], sin H i J rođene C, rođen **.**.1970. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske,ugostitelj, zaposlen, mjesečna primanja 700 eura, vlasnik kuće, oženjen, troje djece, prekršajno osuđivan,
k r i v j e
1/ kao fizička osoba i vlasnik obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, nije izvršio prijavu tijelu obveznog mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Vinkovcima za radnicu JE, u zakonskom roku (najranije 8 dana prije početka rada), a najkasnije prije početka rada i datuma stjecanja svojstva osiguranika navedenog radnika prije dana 2.9.2021., a bio je dužan navedeno učiniti najkasnije do dana 2.9.2021., već je navedeno izvršio dana 6.9.2021. za rad od dana 2.9.2021.
čime je počinio prekršaj iz čl. 112. st. 1. t. 2. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 115/18.,102/19. i 84/21.), kažnjiv po čl. 172. st. 2. t. 5. istog Zakona
2/ kao fizička osoba i vlasnik obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, nije omogućio ostvarivanje prava na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata radniku JE u razdoblju od 12.9.2022. do 24.9.2022., budući je ista u razdoblju od 12.9.2022. do 24.9.2022. zbog Vinkovačkih jeseni radila svaki dan i to 6 dana po osam sati dnevno, i 7 dana po sedam sati dnevno bez i jednog dana slobodnog, a za navedeni rad u razdoblju od 12.9.2022. do 24.9.2022. poslodavac joj nije ni naknadno dao slobodne dane
čime je počinio prekršaj iz čl. 75. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine broj" 93/14., 127/17. i 98/19.), kažnjiv po čl. 228. st. 1. točka 14. i st. 2. istog Zakona
3/ nije u Vinkovcima dostavio u propisanom roku obračune dijela dugovane, a neisplaćene plaće radnicama JE za mjesec 9/10/11/12/2021. i 1/2/3/4/5/6/7/8/9/2022. i CE za mjesec 5/6/7/8/9/2022., a isto je bio dužan učiniti do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće sa iznosima, odnosno obračunatim satima rada i dodacima na plaću za sate prekovremenog rada, koje je bio dužan isplatiti do 25-og u mjesecu za prethodni mjesec,
-budući je radnica JE od zasnivanja radnog odnosa odnosno od dana 2.9.2021. je radila 6 dana u tjednu od ponedjeljka do subote, osim za Vinkovačke jeseni, a radno vrijeme u razdoblju od 2.9.2021. do 31.3.2022. je bilo raspoređeno u smjenama i to u I. i u II. smjeni koje su se izmjenjivale tjedno, u I. smjeni je radila u radnom vremenu od 7,00 do 14,00 sati od ponedjeljka do subote, a u II. smjeni od ponedjeljka do subote u radnom vremenu od 14,00-21,00 sat.
Radno vrijeme u razdoblju od 1.4.2022. do 3.10.2022. je bilo raspoređeno u smjenama i to u I., II. smjeni, te međusmjeni koje su se izmjenjivale tjedno, u I. smjeni je radila u radnom vremenu od 7,00 do14,00 sati od ponedjeljka do subote, a u II. smjeni od ponedjeljka do subote u radnom vremenu od 14,00 do 21,00 sati, te u među smjeni u radnom vremenu od 9,00 do 17,00 sati ili od 10,00-18,00 sati od ponedjeljka do subote. U razdoblju od 12.9.2022. do 24.9.2022. zbog Vinkovačkih jeseni je radila svaki dan i to 6 dana po 8 sati dnevno, i 7 dana po 7 sati dnevno bez slobodnog dana
dakle, u mjesecu 9/10/11/12/2021. i 1/2/3/2022., radnica JE radila je 42 sata tjedno, odnosno 2 sata prekovremenog tjednog rada, u razdoblju od 1.4.2022. do 11.9.2022. je radila u I. i II. smjeni, 42 sata tjedno, odnosno 2 sata prekovremenog tjednog rada,
u među smjeni je radila 48 sata tjedno, odnosno 8 sati prekovremenog tjednog rada,u razdoblju od 12.9.2022. do 24.9.2022.,- 6 dana, izračunom proizlazi da je radila 48 sata tjedno, odnosno 8 sati prekovremenog tjednog rada, 7 dana, izračunom proizlazi da je radila 49 sata tjedno, odnosno 9 sati prekovremenog tjednog rada
- budući je CE od zasnivanja radnog odnosa odnosno od dana 16.5.2022. radila 6 dana u tjednu; i to u I. smjeni radila je u radnom vremenu od 7,00 do 14,00 sati od ponedjeljka do subote, a u II. smjeni od 14,00 do 21,00 sati od ponedjeljka do subote.
dakle, u mjesecu 5/6/7/8/9/2022. radnici CE radno vrijeme je bilo raspoređeno u I. i II. smjeni, te je radila 42 sata tjedno, odnosno 2 sata prekovremenog tjednog rada
čime je počinio prekršaj iz čl.93.st.2. Zakona o radu kažnjiv po čl.229.st.1. točka 34. i st.2. istog Zakona
4/ kao fizička osoba i vlasnik obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, nije u propisanom roku isplatio minimalne plaće radnicama JE i CE za mjesec 6/7/8/9/2022., a isto je bio dužan učiniti najkasnije do 25-og u mjesecu za prethodni mjesec, već je navedeno učinio u cijelosti 16.11.2022., kada im je isplatio u cijelosti minimalnu plaću koja se smatra najmanjim iznosom mjesečne bruto plaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu, jer im je za mjesec 6/7/8/9/2022. u obračunu isplaćene plaće evidentirao podatak: bruto plaća 4.800,00 i isplatio prvotno plaću u iznosu od 3.750,00 kuna, a ostatak tek dana 16.11.2022., radnicima je u ugovoru o radu ugovorio podatak: za obavljanje poslova: pomoćni konobar, i u prijavi HZMO evidentirao podatak -zanimanje: pomoćni konobar,
dakle, nije radniku isplatio minimalnu plaću propisanom Zakonom o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj 118/18. i 120/21.) i Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva ("Narodne novine" broj 50/2022.),
čime je počinio prekršaj iz čl. 3. st. 2. Zakona o minimalnoj plaći kažnjiv po čl. 10. st. 1. točka a). i st. 2. istog Zakona.
5/ kao fizička osoba i vlasnik obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo zahtijevao od radnice JE kao samohranog roditelja s djetetom do šest godina života da radi prekovremeno i to u razdoblju od 2.9.2021. do 3.10.2022.,za što ista radnica predmetnom poslodavcu i vlasniku obrta [obrt] nije dala suglasnost, kako usmeno, tako ni pismeno,
čime je počinio prekršaj iz čl. 65.st.6. Zakona o radu kažnjiv po čl.229.st.1.t.18. i st.2.istog Zakona
pa mu se stoga temeljem istih propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18)
u t v r đ u j e
za prekršaj pod točkom 2/ izreke ove presude novčana kazna u iznosu od 150,00 EUR (sto pedeset eura)
za prekršaj pod točkom 3/ izreke ove presude novčana kazna u iznosu od 210,00 EUR (dvjesto deset eura)
za prekršaj pod točkom 5/ izreke ove presude novčana kazna u iznosu od 210,00 EUR (dvjesto deset eura)
pa mu se na temelju članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona
i z r i č e
ukupna novčana kazna u iznosu od 570,00 EUR (petsto sedamdeset eura),
a u odnosu na prekršaje iz točke 1/ i 4/ / izreke ove presude temeljem čl.38.st.2.t.2. Prekršajnog zakona , okrivljenik se
O S L O B A Đ A O D K A Z N E
II Temeljem članka 33. stavak 10. Prekršajnog okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, a ako okrivljenik u ovom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
Ukoliko okrivljenik u ovom roku ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično, ista će se temeljem članka 34. stavak 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.
III Temeljem čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 2. t. 3.a i st. 3. Prekršajnog zakona)okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, u protivnom isti će se naplatiti prisilnim putem.
IV Temeljem čl. 182. t.1. Prekršajnog zakona
okrivljenik, s podacima kao na stranici 1,
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da nije u Vinkovcima vodio Evidenciju o radnom vremenu na propisan način jer radniku: JE u mjesecu 9/10/11/12/2021. i 1/2/3/4/5/6/7/8/9/2022. i CE u mjesecu 5/6/7/8/9/2022. nije evidentirao ono radno vrijeme koje su iste navele u svojoj izjavi odnosno prekovremene sate rada,
-budući je JE u svojoj izjavi navela da od zasnivanja radnog odnosa odnosno od dana 02.09.2021. je radila 6 dana u tjednu od ponedjeljka do subote, osim za Vinkovačke jeseni, radno vrijeme u razdoblju od 02.09.2021. do 31.03.2022. je bilo raspoređeno u smjenama i to u I. i u II. smjeni koje su se izmjenjivale tjedno, u I. smjeni je radila u radnom vremenu od 7,00 do 14,00 sati od ponedjeljka do subote, a u II. smjeni od ponedjeljka do subote u radnom vremenu od 14,00-21,00 sati.
Radno vrijeme u razdoblju od 01.04.2022. do 3.10.2022. je bilo raspoređeno u smjenama i to u I., II. smjeni, te među smjeni koje su se izmjenjivale tjedno, u I. smjeni je radila u radnom vremenu od 07,00-14,00 sati od ponedjeljka do subote, a u II. smjeni od ponedjeljka do subote u radnom vremenu od 14,00-21,00 sati, te u medu smjeni u radnom vremenu od 09-17,00 sati ili od 10,00-18,00 sati od ponedjeljka do subote.
U razdoblju od 12.09.2022. do 24.09.2022. zbog Vinkovačkih jeseni je radila svaki dan i to 6 dana po osam sati dnevno, i 7 dana po sedam sati dnevno bez i jednog dana slobodnog, dakle u navedenom razdoblju poslodavac joj nije omogućio tjedni odmor, a za navedeni rad u razdoblju od 12.09.2022. do 24.09.2022. poslodavac joj nije ni naknadno dao slobodne dane.
Dakle,
-u mjesecu 9/10/11/12/2021. i 1/2/3/2022. radnica JE, izračunom proizlazi da je radila 42 sata tjedno, odnosno 2 sata prekovremenog tjednog rada,
-u razdoblju od 01.04.2022.-11.09.2022. kad je radila:
I. i II. smjeni, izračunom proizlazi da je radila 42 sata tjedno, odnosno 2 sata prekovremenog tjednog rada,
među smjeni, izračunom proizlazi da je radila 48 sata tjedno, odnosno 8 sati prekovremenog tjednog rada,
u razdoblju od 12.09.2022. do 24.09.2022.,
dana, izračunom proizlazi da je radila 48 sata tjedno, odnosno 8 sati prekovremenog tjednog rada,
dana, izračunom proizlazi da je radila 49 sata tjedno, odnosno 9 sati prekovremenog tjednog rada.
- budući je CE u svojoj izjavi navela da od zasnivanja radnog odnosa odnosno od dana 16.05.2022. radi 6 dana u tjednu. U I. smjeni radi u radnom vremenu od 07,00-14,00 sati od ponedjeljka do subote, a u II. smjeni od 14,00-21,00 sati od ponedjeljka do subote.
Na dane državnih praznika i blagdana ne radi. Od zasnivanja radnog odnosa i sve do dana 03.11.2022. nije radila niti jednu nedjelju.
Dakle,
-u mjesecu 5/6/7/8/9/2022. radnica CE
- I. i II. smjeni, izračunom proizlazi da je radila 42 sata tjedno, odnosno 2 sata prekovremenog tjednog rada. Navedeno utvrđeno temeljem izjave radnika JE i CE.
čime bi okrivljeni počinio prekršaj iz čl. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19.). u svezi sa odredbama iz čl. 8., 10. i 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj 73/17.), kažnjiv po čl. 229. st. 1. točka 1. i st. 2. istog Zakona
V Temeljem čl. 182. t.3. Prekršajnog zakona
okrivljenik, s podacima kao na stranici 1,
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da u Vinkovcima nije omogućio korištenje odmora (stanke) od najmanje trideset minuta, svakoga radnog dana radniku JE u razdoblju od 02.09.2021. do 03.10.2022., a radi najmanje šest sati dnevno, budući je ista izjavila da joj od 02.09.2021. do 03.10.2022. nije joj omogućena stanka od 30 minuta.Navedeno utvrđeno temeljem izjave radnika JE.
čime bi okrivljeni počinio prekršaj iz čl. 73. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19.), kažnjiv po čl. 228. st. 1. točka 12. i st. 2. istog Zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ispostava u [adresa] podnio je optužni prijedlog klasa: 116-02/22-01/6172, Urbroj: 443-02-01-19-22-6 dana 17.studenog 2022. protiv okrivljenika EE, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih kao i u izreci.
2. Okrivljenik HE, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 18.travnja 2024. u svojoj obrani je iskazao da prekršaje koji mu se optužnim prijedlogom Državnog inspektorata stavljaju na teret ne priznaje i za iste se ne smatra krivim.
U odnosu na prekršaj iz točke I. Optužnog prijedloga kojim ga se tereti da nije izvršio prijavu tijelu obveznog mirovinskog osiguranja za radnicu JE u zakonskom roku, a najkasnije prije početka rada, iskazao je da je s radnicom JE kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo [obrt] sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme u kojem je ugovoreno da će radnica otpočeti s radom 2.rujna 2021. Prije početka rada, odnosno 2.rujna 2021.,on je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnio prijavu o početku osiguranja za navedenu radnicu koja prijava je od strane nadležnog tijela obrađena 3.rujna 2021. u 10:14 sati, te je ista prijava odbijena iz razloga što je prilikom prijave došlo do pogrešnog unosa prezimena navedene radnice, odnosno umjesto prezimena " JE" upisano je prezime " RE". Nakon što je od nadležnog tijela dobio odbijenicu, on je ponovno podnio prijavu o početku osiguranja navedene radnice, koja je predana i obrađena 6.rujna 2021.godine. Prijava je podnijeta 6.rujna 2021. iz razloga što je u međuvremenu bio vikend, kada knjigovodstveni servis koji vrši usluge prijava i odjava za njegov obrt nije radio. Niti u jednom trenutku nije postojala namjera neprijavljivanja radnika, već je u postupku prijave došlo do omaške u pisanju. Kao dokaz svojim tvrdnjama priložio je prijavu o početku osiguranja od 2.rujna 2021., obavijest o odbijanju prijave, te prijavu od 6.rujna 2021.
U odnosu na točku 2. Optužnog prijedloga koji mu se stavlja na teret, da nije vodio evidenciju o radnom vremenu na propisan način za radnice JE i CE, a za mjesece pobrojane u Optužnom prijedlogu, niti jedna od radnica nije radila prekovremeno ne samo u odnosu na mjesece pobrojane u Optužnom prijedlogu, već uopće ne rade prekovremeno. Naime, radno vrijeme lokala koji se nalazi u sklopu trgovačkog centra VSC u [adresa] je do 20 sati, te nakon 20 sati navedene radnice nemaju što raditi u lokalu jer ni sam trgovački centar ne radi puno dulje, odnosno zaključava se. Sve trgovine u trgovačkom centru zatvaraju se u 20 sati. Radno vrijeme radnica raspoređeno je u dvije smjene. Prva smjena radi od 7 do 14 sati od ponedjeljka do subote, a druga smjena radi od ponedjeljka do subote u radnom vremenu od 14 do 20 sati, s tim da se smjene izmjenjuju svakodnevno, što znači da radnica koja je radila prvu smjenu od 7 do 14 sati, sutradan dolazi u drugu smjenu i radi od 14 do 20 sati, što u zbroju daje maksimalnih 40 sati tjedno. Nedjeljom i praznicima se ne radi, obzirom da ne radi niti sam trgovački centar. U odnosu na navod iz optužnog prijedloga da se u razdoblju od 1.travnja 2022. do 3.listopada 2022. radilo i u među smjenama, o svemu postoje evidencije o radnom vremenu koje je dostavio inspektoratu, a iz kojih je vidljivo da radnice niti u jednom trenutku nisu radile više nego je zakonom dozvoljeno, a niti su radile prekovremeno.
U odnosu na točku 3. Optužnog prijedloga koji mu se stavlja na teret da radnici JE nije omogućio korištenje stanke od najmanje 30 minuta svakog radnog dana u razdoblju od 2.rujna 2021. do 3.listopada 2022. naveo je da e navedenoj radnici svakodnevno omogućeno korištenje stanke koju stanku je ista i koristila, čak i u vremenu više nego li je ugovorom o radu ugovoreno. U predmetnom ugostiteljskom objektu postoje razdoblja kada bude veća gužva, no pretežito u lokalu nije gužva, tako da radnica gotovo kada god hoće koristi stanku na način da često odlazi zapaliti cigaretu, a ista je pušila duhan, te je za pušenje duhana bila potrebna i priprema. Također je stanku koristila za jelo, te bi bez problema otišla u Konzum koji se nalazi u prizemlju trgovačkog centra i kupovala si hranu. On svakodnevno obilazi lokal i u jednoj i u drugoj smjeni. Radnica nije imala fiksno vrijeme kada koristi stanku, već je ista stanku koristila po vlastitoj želji, a u skladu sa organizacijom posla.
U odnosu na točku 4. Optužnog prijedloga kojom ga se tereti da radnici JE u razdoblju od 12.rujna do 24.rujna 2022. nije omogućio ostvarivanje prava na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata, poslovna jedinica u kojoj je navedena radnica radila nije vezana za Vinkovačke jeseni u smislu povećanja obima posla, već upravo suprotno,u navedeno vrijeme se radilo čak i manje, jer su sva događaja povodom manifestacije koncentrirana u samom centru Vinkovaca, gdje se nalazi njegova druga poslovna jedinica. Navedena radnica je 12., 13. i 14.rujna 2022. godine koristila godišnji odmor te uopće nije radila. 15.,16 i 17.rujna 2022. je radila prvu smjenu i koristila je tjedni odmor 18.rujna 2022.19., 20., 21, 22. i 23. rujna 2022. radnica je radila od 14 do 21 sat, što je jasno vidljivo iz evidencije o radnom vremenu, dakle, radnici je omogućeno korištenje tjednog odmora u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata.
U odnosu na točku 5. Optužnog prijedloga, obzirom da navedene radnice nisu radile prekovremeno u razdobljima koja su navedena u Optužnom prijedlogu, to im nije bio ni obavezan dostavljati obračune dugovane plaće, jer je sva plaća za redovan rad je u cijelosti isplaćena.
U odnosu na točku 6. Optužnog prijedloga naveo je da su i JE i IE plaće za 6.,7.,8.,9. mjesec 2022. isplaćene u cijelosti.
U odnosu na točku 7. Optužnog prijedloga sa zgražanjem poriče tvrdnje da bi zahtijevao od samohranog roditelja s djetetom od 6 godina da radi prekovremeno, jer takve tvrdnje nisu točne. JE niti u jednom trenutku nije radila prekovremeno, a njezino radno vrijeme i izvršen rad jasno je vidljiv iz evidencije o radnom vremenu koje su priložene spisu. U odnosu na navedenu točku, navedenoj radnici je upravo zbog činjenice da je samohrana majka djeteta u dobi od 5 godina često puta omogućen odlazak ranije s posla, zamjena smjena prema njezinim zahtjevima i slično.
Naveo je da je do čitavog ovog slučaja i prijave radnice došlo je iz razloga što je radnica JE imala namjeru prestati raditi u njegovom obrtu i otvoriti samostalni obrt u kojem bi dobila državni poticaj za samozapošljavanje, s tim da je uvjet za poticaje bio da šest mjeseci bude prijavljena na zavodu za zapošljavanje kao nezaposlena osoba. Obzirom je riječ o samohranoj majci, ista je tražila od njega da joj da poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu, što on nije mogao jer je imao potrebu za radnikom, te bi odmah nakon njenog odlaska morao zaposliti novog radnika. Također ga je inspektorica zvala telefonskim putem nakon što je radnica JE razgovarala s inspektoricom, te ga inspektorica pitala kako bi mogao pomoći radnici s obzirom na njen status samohrane majke da ne izgubi primanja. Obzirom da on nije mogao učiniti ništa kako bi joj pomogao, odnosno nije mogao dati joj poslovno uvjetovani otkaz, radnica ga je prijavila za nepostojeće prekršaje. S JE nikada nije imao nekakvih problema, jer je ista bila dobar radnik, a kod njega je radila više od godinu dana. Također na navedenom radnom mjestu i sada rade dvije radnice, koje rade u okviru radnog vremena sa maksimalnim radom od 40 sati tjedno, te nema nikakvih prekovremenih, slobodan dan im je nedjelja i praznici, a na isti taj način radile su i JE i CE. CE je još uvijek zaposlena u njegovom obrtu, i nalazi se trenutno na porodiljnom dopustu.
.
2.1. U svom završnom govoru na raspravi 27.ožujka 2025. okrivljenik je u cijelosti ostao kod svoje obrane i predložio da ga Sud oslobodi od prekršajne odgovornosti po svim točkama Optužnog prijedloga.
3. U dokaznom postupku pročitani su i izvršen je uvid u zapisnike Državnog inspektorata, prijave HZMO za radnike JE, ugovore o radu za radnice JE i CE, evidencije o radnom vremenu radnika JE i CE s listova 49 do 71 spisa, obračune isplaćenih plaća radnicama JE i CE s listova 36 do 48 spisa, i 63 do 66 spisa, dokaz o isplati plaće radnicama JE i CE za 6,7,8 i 9 mjesec 2022., pisana obavijest počinitelju prekršaja, em obrazac, fotografija table s radnim vremenom, potvrda o radnom vremenu, odluka o otkazu ugovora o radu za JE, potvrda Odjela za prekršajnu evidenciju, ispitani su svjedoci ŠE, JE i CE, te je izveden dokaz suočenjem svjedokinja JE i CE.
3.1.Uvidom u obavijest počinitelju prekršaja izdanu temeljem čl.109.a Prekršajnog zakona od 17.studenog 2022. utvrđeno je da je HE osobno primio i potpisao obavijest da ovlašteni tužitelj namjerava protiv njega zbog sumnje da su počinjeni prekršaji kao u izreci presude, podnijeti optužni prijedlog, te je putem iste obaviješten o pravima i obvezama tijekom postupka.
3.2.Iz zapisnika Državnog inspektorata od 3.studenog 2022.,26. listopada 2022. i 17.studenog 2022. utvrđeno je da je obavljen inspekcijski nadzor poslovanja [obrt], obrt za ugostiteljstvo, te je tijekom nadzora izvršen uvid u radno pravnu dokumentaciju, ispitani su svjedoci JE, CE te osumnjičeni HE, vlasnik obrta [obrt]. Inspekcijski nadzor obavljen je 3.studenog 2022. u poslovnom prostoru IP br.3 AMARETTO II, [adresa], koja posluje u sastavu predmetnog obrta.
**.**.2003. JE je izjavila da je u caffe baru [obrt] bila zaposlena u razdoblju od 2.rujna 2021. do 3.listopada 2022. na poslovima pomoćnog konobara. Prije početka rada s vlasnikom obrta HE sklopila je pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad od 2.rujna 2021. za što je dobila od poslodavca obrasce prijava i ugovor o radu. Od zasnivanja radnog odnosa radila je od ponedjeljka do subote 6 dana u tjednu, u smjenama koje su se izmjenjivale tjedno. U prvoj smjeni radila je od 7 do 14 sati od ponedjeljka do subote, a u drugoj smjeni od ponedjeljka do subote u radnom vremenu od 14 do 21 sat. U razdoblju od 1.travnja 2022. do 3.listopada 2022. radno vrijeme joj je bilo raspoređeno u prvoj, drugoj smjeni te međusmjeni, s tim da je međusmjena bila od 9 do 17 sati ili od 10 do 18 sati od ponedjeljka do subote. U razdoblju od 12.rujna 2022. do 24.rujna 2022. radila je svaki dan 6 dana po 8 sati dnevno i 7 dana po 7 sati dnevno, bez slobodnog dana. Od 2.rujna 2021. do 3.listopada 2022. nije koristila stanku od 30 minuta. S obzirom da je od 2.rujna 2021. do 3.listopada 2022. radila prekovremeno, i to 42 sata tjedno kada je radila prvu i drugu smjenu, te 44 sata tjedno kada je radila međusmjenu. Poslodavac joj nije obračunao niti isplatio, niti dostavio obračune dijela neisplaćene plaće za svo vrijeme trajanja radnog odnosa. Navela je da je samohrana majka djeteta u dobi od 5 godina, a za prekovremeni rad vlasniku obrta nije dala suglasnost za prekovremeni rad.
**.**.2003. CE je izjavila da je s radom u obrtu [obrt] vlasnika EE, počela raditi 16.svibnja 2022. na poslovima pomoćnog konobara. Radno vrijeme joj je raspoređeno u smjenama i to u prvoj i drugoj smjeni koje se izmjenjuju tjedno. Radi 6 dana u tjednu, s tim da u prvoj smjeni radi u radnom vremenu 7 do 14 sati od ponedjeljka do subote, a u drugoj smjeni od ponedjeljka do subote u radnom vremenu od 14 do 21 sat te da na ovakav način radi od zasnivanja radnog odnosa. Navela je da je svaki dan koristila stanku od 30 minuta.
**.**.2003. HE je izjavio da je on vlasnik obrta [obrt] sa sjedištem u [adresa]. Naveo je da je prijavu tijelu obveznog mirovinskog osiguranja za radnicu JE podnio sa zakašnjenjem, odnosno 6.9.2021., a trebala je bit podnesena 2.9.2021.Naveo je da su radnice CE i JE radile u radnom vremenu kako je i evidentirano i u evidencijama o radnom vremenu. Poriče da su radnice radile prekovremeno slijedom čega smatra da prekovremene sate nije niti trebalo obračunati niti isplatiti. Naveo je da je radnicama omogućena stanka od najmanje 30 minuta svakog radnog dana. Obračune dijela dugovane, a neisplaćene plaće radnicama JE i CE za prekovremene sate nije dostavio, jer da nije niti trebao obzirom da nisu radile prekovremeno. Ne spori da navedenim radnicima nije u roku isplatio minimalnu plaću u skladu s kolektivnim ugovorom za ugostiteljstvo, no da je to naknadno učinio. Naveo je da od JE nije tražio da radi prekovremeno, a ista nije niti radila prekovremeno.
3.3. Iz obrasca eM-1P prijave o početku osiguranja za JE utvrđeno je da je ista 2.9.2021. stekla svojstvo osiguranika kod navedenog poslodavca, dok je ista predana i obrađena u sustavu 6.9.2021.
3.4. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa JE utvrđeno je da je ugovor između [obrt] kao poslodavca i JE kao radnika sklopljen 2.rujna 2021., te je istim zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova pomoćnog konobara u punom radnom vremenu s početkom rada 2. rujna 2021.
3.5. Iz obrasca eM-1P prijave o početku osiguranja za LE utvrđeno je da je ista 16.5.2022. stekla svojstvo osiguranika kod navedenog poslodavca,prijava je predana 14. svibnja 2022., a 16. svibnja 2022. obrađena u sustavu.
3.6.Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa CE utvrđeno je da je ugovor između [obrt] kao poslodavca i CE kao radnika sklopljen 14.svibnja 2025., te je istim zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova pomoćnog konobara u punom radnom vremenu s početkom rada 16. svibnja 2022.
3.7. Uvidom u potvrdu uplate razlike obračunske liste s lista 28-29 spisa utvrđeno je da je okrivljenik 16. studenog 2022. platio CE, razliku obračunskih lista 73,86,98 i 111 u iznosu od 360,00 kn te JE, razliku obračunskih lista 70,84,96 i 109 u iznosu od 360,00 kn za plaće za lipanj do rujna 2022.
3.8. Iz evidencije o radnom vremenu radnika JE i CE s listova 49 do 71 spisa utvrđeno je da su se smjene izmjenjivale tjedno i to na način da je JE od rujna 2021. do zaključno sa svibnjem 2022. kao početak rada navedeno vrijeme 8 sati, a kao kraj rada navedeno je 15 sati u prvoj smjeni, te početka rada 13 sati, i kraj rada 20 sati u drugoj smjeni, za subotu je navedeno radno vrijeme od 8 do 13 sati u prvoj smjeni te od 15 do 20 sati u drugoj smjeni. Od lipnja 2022. do rujna 2022. prema evidenciji je početak rada u prvoj smjeni bio u 7 sati, kraj rada u 15 sati, a u drugoj smjeni je početak rada bio u 14 sati, a kraj rada u 22 sata u lipnju, te 21 sat od srpnja do rujna. U evidencijama o radnom vremenu za radnicu CE je za mjesece svibanj – rujan 2022. godine za prvu smjenu naveden početak rada 8 sati, a kraj 15 sati, dok je za drugu smjenu označen početak rada 13 sati, a kraj 20 sati. Kod CE utvrđeno je da je 6.lipnja, 20.lipnja, 4.srpnja, 18.srpnja, 1.kolovoza, 12.rujna 2022. radila u međusmjeni od 10 do 15 sati. Iz evidencija proizlazi da su radnice JE i CE razdoblju od svibnja do rujna 2022. radile u istoj smjeni.
3.9. Uvidom u potvrdu Odjela za prekršajnu evidenciju utvrđeno je da je okrivljenik prekršajno osuđivan, no ne za iste prekršaje.
3.10. Iz prijave poreznoj upravi statusa radnje lokala i radnog vremena utvrđeno je da je na adresi [adresa] od 17.kolovoza 2021.godine prijavljeno radno vrijeme lokala od 7 do 20 sati.
3.11.Iz odluke o otkazu ugovora o radu za JE utvrđeno je da je istoj radnici otkazan ugovor o radu od 2.rujna 2021., a radni odnos joj prestaje 3.listopada 2022.godine.
3.12. Svjedokinja ŠE, ispitana kod ovog suda 27.ožujka 2025. iskazala je da je u vrijeme počinjenja prekršaja bila sam zaposlena na radnom mjestu inspektorice rada u Državnom inspektoratu, Područni ured Osijek. Dana 3.studenog 2022. godine po prijavi radnice JE provela je nadzor nad primjenom propisa o radu poslovanja obrta za ugostiteljstvo [obrt], vlasnik HE. Nadzor je započet u poslovnom prostoru IP br 3. Amaretto II, u [adresa], a nakon što je od vlasnika obrta dostavljena radno pravna dokumentacija, nadzor je nastavljen u službenim prostorijama Državnog inspektorata. Prekršaji su utvrđeni na temelju dostavljene dokumentacije, kao i na temelju izjave radnica JE i CE. Nadzorom je utvrđeno da HE kao vlasnik obrta, kao poslodavac nije izvršio prijavu tijelu obveznog mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u [adresa], za radnicu JE u zakonskom roku i to najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada i datuma stjecanja svojstva osiguranika, s tim da je radnica počela s radom 2.rujna 2021. godine. Navedeno je utvrđeno iz prijave početka osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Nadalje, utvrđeno je da okrivljeni nije vodio evidenciju o radnom vremenu na propisani način za radnice i to: JE za mjesece 9.,10.,11. i 12./2021. 1.,2.,3.,4.,5.,6.,7.,8.,9. 2022. godine te za radnicu CE za mjesece 5.,6.,7.,8.,9. 2022., odnosno za navedene mjesece nije evidentirao radno vrijeme koje su radnice navele u svojim izjavama, odnosno nije naveo da su radile prekovremene sate. Na temelju izjave radnice JE utvrđeno je da okrivljenik nije istoj radnici omogućio korištenje stanke od najmanje 30 minuta svakog dana, a navedena radnica radi najmanje 6 sati dnevno, i to za svo vrijeme trajanja radnog odnosa. Nadalje, utvrđeno je da okrivljenik nije omogućio radnici JE pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata 2022.godine u vrijeme održavanja manifestacije Vinkovačkih jeseni od 12. do 24.9.2022. U odnosu na prekovremene sate koje su radnice JE i CE odradile, okrivljenik istim radnicama nije dostavio u propisanom roku obračune dijela dugovane neisplaćene plaće, što je također utvrđeno na temelju izjava obiju radnica. Nadalje je utvrđeno da okrivljenik nije u propisanom roku radnicama JE i CE isplatio minimalne plaće za mjesece 6.,7.,8.,9. 2022. u iznosu od 4.800 kuna bruto, a koji iznos je propisan kolektivnim ugovorom ugostiteljstva, već je istim radnicama isplatio prvotno plaću od 3.750 kuna, a razliku minimalne plaće 16.studenog 2022. Na temelju izjave radnice JE, utvrđeno je da je okrivljenik od iste radnice kao samohranog roditelja s djetetom mlađim od 6 godina zahtijevao prekovremeni rad za sve vrijeme trajanja radnog odnosa, iako navedena radnica nije dala suglasnost za prekovremeni rad. Prekovremeni rad utvrdila je isključivo na temelju izjava radnica, te da nije neposrednim opažanjem utvrdila da bi caffe bar Amaretto II radio iza 20 sati. Na upit je navela da se ne može sa sigurnošću sjetiti je li prilikom nadzora vidjela tablu sa istaknutim radnim vremenom niti je takvo što utvrđivala, te dodala da se rad obavljao na više mjesta u trgovačkom centru VSC Vinkovci.
3.12.1. Okrivljenik je na iskaz svjedokinje ŠE istaknuo primjedbu navodeći da većina utvrđenja iz nadzora nisu točna jer iz sadržaja iskaza ispitane svjedokinje proizlazi da su prekršaji pretežito utvrđeni na temelju iskaza radnica bez ikakve popratne dokumentacije.
3.13. Svjedokinja JE, ispitana kod ovog suda 27.ožujka 2025. iskazala je da je kod ovdje okrivljenog HE kao vlasnika obrta [obrt] radila na radnom mjestu konobara i to u trgovačkom centru VSC Vinkovci, [adresa]. Radila je nekih godinu dana i to od rujna 2021. do listopada 2022. godine. Radila je u dvije smjene; i to od ponedjeljka do subote prva smjena od 7 do 14 sati, a druga smjena od 14 do 21 sat. Na upit je navela da se goste usluživalo do 20 sati, a nakon toga se vršio obračun i čišćenje lokala. VSC radi do 21 sat nakon čega se centar zaključava, te da nikada nije radila u tri smjene. Na daljnji upit navela je da je u navedenom lokalu redovno bilo zaposleno dvije osobe koje su radile jedna u prvoj smjeni, jedna u drugoj smjeni, a ljeti se radila i među smjena po njenom sjećanju od 10 do 16 sati, s tim da je u ljetnom razdoblju bila zaposlena još jedna radnica, tako da ih je tada bilo 3. I među smjena se radila od ponedjeljka do subote. Zbog proteka vremena se ne može sa sigurnošću sjetiti je li se radilo do 17 sati. Kada je radila među smjenu nije bilo prekovremenih sati. Za vrijeme održavanja manifestacije Vinkovačke jeseni u rujnu 2021. i 2022. godine, poslodavac bi ih nedjeljom koju su inače koristili kao slobodan dan "prebacio" u njegov drugi lokal koji se nalazi u pješačkoj zoni u [adresa] gdje je radila od 9 do 17 sati. Za vrijeme održavanja Vinkovačkih jeseni samo im je jedna nedjelja bila radna. Taj dan im je bio plaćen 120 kuna, no od poslodavca nisu dobili drugi dan kao slobodan dan. Ne može se sa sigurnošću sjetiti koliko je prekovremenih sati bilo u tom razdoblju. Prekovremeni sati joj do danas nisu isplaćeni, niti joj je uručen obračun neisplaćenih prekovremenih sati. U listopadu 2022. godine dobila je otkaz ugovora o radu uz objašnjenje da u zimskom razdoblju u navedenom lokalu mogu raditi samo dvije radnice, te da ovaj put ona ne može ostati raditi, no na samoj odluci izgledalo je kao da je ona dala otkaz. Nakon uručenja tog otkaza poslodavac joj je ponudio da radi u drugom njegovom lokalu u pješačkoj zoni, no to je odbila jer kao samohrana majka djeteta mlađeg od 6 godina nije mogla raditi radno vrijeme koje je bilo određeno za taj lokal, a to je bilo do 23 sata. Svjedokinji je predočena odluka o otkazu koja prileži spisu od 30.rujna 2022., te je ista potvrdila da je to ta odluka o otkazu. Svjedokinja je dalje navela da nikad nije bila striktno određena pauza u trajanju od 30 minuta, no kada bi bilo posla, sjela bi i odmorila. Većinom bi uspjela iskoristiti rascjepkano tijekom radnog vremena tih 30 minuta, pa često i više kada ne bi bilo posla, ali pauza se pretežito koristila u 5,10 minuta. Tijekom radnog vremena znala je više puta zapaliti cigaretu te nešto otići kupiti, nekako pecivo i na brzinu pojesti. U to ljetno vrijeme kada bi bilo više posla, radile su vrlo malo same u smjeni, i to od 7 do 10 sati, kada bi došla druga kolegica u među smjenu. Na upit je navela da se ne može sjetiti je li joj isplaćena razlika plaće u studenom 2022.godine. Navela je da je točno da je ona pušač, i da je točno da je više puta tijekom radnog vremena znala zapaliti cigaretu, s tim da je motala duhan, no samo motanje je trajalo 20ak sekundi, a često je, nakon što je zapalila, znala cigaretu ostaviti kako bi išla uslužiti gosta. Na daljnji upit, svjedokinja je navela da nije sporno da kada joj je u nekoliko navrata bilo potrebno otići ranije s posla radi djeteta, da joj je poslodavac to omogućio kao što joj je u 2022. godini omogućio odlazak u Zagreb s djetetom na 5 dana, i to krajem kolovoza / početkom rujna 2022., radi pregleda djeteta, bez da joj je plaća na bilo koji način umanjena.
3.13.1. Okrivljenik je na iskaz svjedokinje JE istaknuo primjedbu navodeći da je svjedokinja svoju stanku svakodnevno koristila upravo na pušenje cigareta, i na jelo. Na upit je naveo da joj nikad nije bilo zabranjeno niti je imala primjedbe na to kada bi otišla pojesti nešto, niti kad bi zapalila cigaretu. Okrivljenik je stavio primjedbu na istinitost iskaza svjedokinje i u dijelu gdje je ista navela da je nakon 20 sati radila obračun, što nije točno jer se obračun uvijek radi u 14 sati na predaji smjene, nadalje na istinitost iskaza gdje je radnica navela da je nakon 20 sati morala čistiti lokal jer tako što nije od nje zahtijevano, a čišćenje je mogla odraditi i u 19 sati što je i rađeno; da je radnica radila samo jedne Vinkovačke jeseni, a ne dvoje, i to 2022. i tada je bio dogovor s radnicom da može birati hoće li joj za taj dan rada biti isplaćen iznos od 120 kuna ili će umjesto toga koristiti 2 slobodna dana, a ona je prihvatila isplatu od 120 kuna. Stanka joj je omogućena svaki radni dan na način da je ista mogla, ovisno o obimu posla, što je navedeno i ugovorom o radu, koristiti navedenu stanku, a posebno u vrijeme kada su radile dvije radnice jer netočno je da je bilo toliko posla da se ne bi mogla iskoristiti stanka od 30 minuta. Okrivljenik je također naveo da iz iskaza svjedokinje nesporno proizlazi da je prije Vinkovačkih jeseni 2022. godine koristila 5 slobodnih dana koji su joj u cijelosti plaćeni.
3.13.2. Svjedokinja JE je odgovorila na primjedbe okrivljenika navodeći da nije točno da je radila jednu godinu za Vinkovačke jeseni, već dvije, s tim da je prvu godinu uzela slobodni dan umjesto isplate, a u odnosu na drugu godinu poslodavac nije ni omogućio izbor između isplate i slobodnog dana, već je na upit može li se dobiti slobodan dan, odbio takvu mogućnost. Na daljnji upit je li lokal na pješačkoj zoni radio u ponedjeljak nakon Vinkovačkih jeseni, svjedokinja je navela da je ona u ponedjeljak išla raditi u lokal u [adresa].
3.14. Svjedokinja CE, ispitana na glavnoj i javnoj raspravi kod ovog Suda 27.ožujka 2025. iskazala je da je zaposlena u obrtu [obrt] vlasnika HE od svibnja 2022.godine na radnom mjestu pomoćni konobar. Trenutno koristi pravo njege djeteta, ali je formalno još uvijek zaposlena kod istog poslodavca. Radno vrijeme kod poslodavca bilo joj je u dvije smjene; i to od 7 do 14, te od 14 do 20, od ponedjeljka do subote. Na upit da obrazloži razliku u iskazu danom na zapisnik pred Državnim inspektoratom od 3.studenog 2022. gdje je navela da je radila u drugoj smjeni od 14 do 21 sat od ponedjeljka do subote, svjedokinja je navela da je radno vrijeme bilo do 20 sati, a da je ona znala ostati s obzirom da se vozila kući sa susjedom koja bi je pokupila na njezinom radnom mjestu, te je to jedini razlog zašto je ponekad znala ostati duže u lokalu, no lokal nije radio, niti je usluživala goste. Na upit je navela da nikada nije radila prekovremeno kod poslodavca, te da nitko od radnika nije radio prekovremeno nakon 20 sati kada bi se lokal zatvorio. Ne može reći što je radila JE u svojoj smjeni obzirom su bile u različitim smjenama, no ne vidi razlog zašto bi ista ostajala nakon završetka smjene jer je ista imala svoj auto, te po njezinom sjećanju nije ostajala iza 20 sati. Nakon što joj je predočena njezina izjava dana pred Državnim inspektoratom s listova 73,74, svjedokinja je navela da je ista izjava nesporno njezin potpis, no moguće da nije pozorno čitala prilikom potpisivanja da je naveden 21 sat jer nikada nije radila do 21 sat, već isključivo do 20 sati od ponedjeljka do subote. Nije u svađi niti s JE niti s poslodavcem, te ne želi govoriti niti u korist niti protiv bilo koga od njih, već govori samo ono što je istina. Moguće je da je taj sporni 21 sat upisan iz razloga što je radno vrijeme VSC bilo do 21 sat, ali lokal je radio do 20 sati. Na upit navodi da je inspektorica došla tijekom radnog vremena, te se nadzor obavljao i izjavu je dala za vrijeme dok je bilo gostiju u lokalu koje je trebalo poslužiti, te da joj je ta čitava situacija bila stresna. Na daljnji upit okrivljenika navela je da se obračun radio jednom dnevno u 14 sati, a nikada ne u 20 sati; te da je često mijenjala JE kada bi joj bilo potrebno radi odlaska kući ranije radi djeteta, te da je koristila često slobodne dane u dogovoru s poslodavcem. Na daljnji upit navodi da je svaki dan imala mogućnost korištenja pauze, ako ne u komadu od 30 minuta, tada u nekoliko navrata po 5 ili 10 minuta, ovisno o obimu posla, i kada posluži sve goste. Posao je takav da kada su svi posluženi ona sjedne, te da nikada nije bila tolika gužva se ne bi mogla iskoristiti pauza.
3.15. Proveden je dokaz suočenjem svjedokinja JE i CE, koje su okrenute jedna prema drugoj i gledajući se u oči odgovorile na postavljena pitanja. Na upit jesu li svaki radni dan mogle koristiti pauzu od 30 minuta tijekom radnog vremena, svjedokinje suglasno izjavljuju da su imale mogućnost tijekom radnog vremena većinom u više navrata koristiti pauzu te su svaki dan iskoristile ukupno trajanje pauze od 30 minuta. CE je navela da je ponekad zimi znala sjediti i po sat vremena kada ne bi bilo posla, za što je JE navela da se toga ne sjeća, jer misli da nikad nije znala sjediti sat vremena u komadu, no kada nije bilo posla, znala je počistiti. Suglasno su izjavile da im poslodavac nikad nije branio korištenje pauze. JE je navela da kada bi šef dolazio, a one bi sjedile i pušile, odmah su se ustajale, na što CE navodi da je nekada ostajala sjediti, a nekada ne, jer je od šefa imala neko strahopoštovanje kao i u svakom poslu. JE navodi da ako bi je poslodavac zatekao kako puši, da je isto znao komentirati da treba nešto počistiti, a ne samo sjediti. Na upit koje je radno vrijeme bilo u popodnevnoj smjeni, CE navodi da je bilo od 14 do 20, te da je s čišćenjem započela 15 minuta ranije te bi bila gotova u 20 sati, nakon čega bi čekala prijevoz, dok JE ostaje kod tvrdnje da je nesporno da je sam lokal radio do 20 sati, ali da se nije moglo stići sve obaviti do 20 sati, već da se čišćenje radilo nakon 20 sati. Na daljnji upit svjedokinje suglasno izjavljuju da se obračun radio jednom dnevno u 14 sati. JE se ispričava na krivom navodu ranije da je iza 20 sati radila obračun, već je iza 20 sati samo čistila, a znala je izaći 10-15 minuta prije 21 sat.
3.15.1. Oba su svjedoka iskaz dala mirno bez posebnih gestikulacija, navodeći da se u pojedinim dijelovima ne slažu jedna s drugom. CE navodi da se ne sjeća da su uopće radile u među smjenu, već su nekad znale skupa raditi u prvoj smjeni, dok JE tvrdi da je bila među smjena. Okrivljenik navodi da nikad nije bilo među smjene. Okrivljenik stavlja primjedbu na iskaz JE u dijelu gdje je navela da bi se ustajala čim bi on došao u lokal, jer navedeno nije točno obzirom da je često znao sjesti s njima popiti kavu. JE navodi da joj nije jasno kako bi se obračun mogao napraviti u okviru radnog vremena ako je nesporno da je isti rađen u 14 sati, te je svakako morala nakon završetka radnog vremena ostati pola sata minimalno radi obračuna. I nadalje tvrdi da je postojala među smjena, te joj nije jasno zašto se sada tvrdi da nije bilo među smjene.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, posebno iskaza ispitanih svjedoka, te uvida u radno pravnu dokumentaciju u spisu, cijeneći obranu okrivljenika te svaki dokaz pojedinačno i stavljajući ih u međusobni odnos, Sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, činjenično opisane u točkama 1/, 2/, 3/, 4/ i 5/ presude, pa ga je stoga proglasio krivima te mu odnosu na prekršaje iz točaka 2/, 3/ i 5/ izrekao primjerenu kaznu, a za prekršaje opisane pod točkama 1/ i 4/ presude temeljem čl.38.st.2.t.2. Prekršajnog zakona oslobodio ga od kazne.
4.1. Odredbom čl.12.st.1.t.2. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju propisano je da se podaci o početku osiguranja dostavljaju najranije 8 dana prije početka rada a najkasnije prije početka rada, dok je odredbom čl.172.st.2.t.5.istog Zakona propisano da će se novčanom kaznom kazniti poslodavac odnosno obveznik doprinosa ako ne prijavi ili odjavi osiguranje ili promjenu tijekom osiguranja ili to učini nakon isteka propisanog roka.
4.1. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je okrivljenik kao poslodavac radnicu JE prijavio tijelu obveznog mirovinskog osiguranja 6.rujna 2021. za rad od dana 2.rujna 2021.a što ne spori niti sam okrivljenik, to je Sud na nedvojben način utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 172.st.2.t.5. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju.
4.1.1.S obzirom da je okrivljenik prije izvršenog inspekcijskog nadzora ispunio svoju zakonom propisnu obvezu te radnicu prijavio tijelu obveznog mirovinskog osiguranja, sud ga je temeljem čl.38.st.2.t.2. Prekršajnog zakona oslobodio od kazne za ovaj prekršaj.
4.2. Odredbom čl.75.st.1. Zakona o radu propisano je da radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od 24 sata, dok je odredbom čl.228.st.1. t.14. i st.2. istog Zakona propisano da će se novčanom kaznom za prekršaj kazniti poslodavac fizička osoba ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu.
4.2.1. Tijekom postupka je nedvojben način utvrđeno da je okrivljenik kao poslodavac počinio prekršaj iz članka 75.st.1. Zakona o radu te da radnici JE u razdoblju od 12. do 24.9.2022. nije omogućio ostvarivanje prava na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata. Navedeno je utvrđeno iz izjave ispitane svjedokinje JE čiji je iskaz sud u tom dijelu cijenio vjerodostojnim jer je svjedokinja vrlo detaljno i životno opisala na koji način je obavljala rad za vrijeme održavanja manifestacije Vinkovačkih jeseni, te da joj je taj dan koji je inače koristila kao neradan bio plaćen 120 kuna, te da u tom razdoblju nije imala mogućnost koristiti drugi dan kao slobodan dan. Sud nije mogao prihvatiti vjerodostojnim obranu okrivljenika u dijelu gdje isti navodi da je radnica koristila tjedni odmor nedjeljom u razdoblju od 12. do 24.9.2022.pozivajući se na podatke iz evidencije o radnom vremenu iz koje proizlazi da je u istoj upisano da je radnica od 12. do 14.9.2022. koristila godišnji odmor te je upisano da nedjelju 18.rujna 2022. godine uopće nije radila. S tim u vezi Sud nije prihvatio vjerodostojnom niti evidenciju o radnom vremenu koju nesporno sastavlja sam poslodavac, na istoj nema potpisa radnice, te je isti sastavljen na način da odgovara ukupno dozvoljenom broju radnih sati po tjednu i po mjesecu za navedenu radnicu. Činjenica da evidencija ne predstavlja stvarno stanje u odnosu na radno vrijeme koje su obavljale radnice proizlazi i iz same evidencije u kojoj je za obje radnice navedeno da su radile u istoj smjeni, činjenici da je radno vrijeme poslovnice od 8 do 20 sati bilo raspoređeno u dvije smjene, a nesporno u navedenoj poslovnici nije bilo drugih radnika osim njih dvije. Uz sve navedeno i sam okrivljenik u primjedbama na iskaz svjedokinje RE navodi da je svjedokinja radila za Vinkovačke jeseni 2022. te da joj je za taj jedan dan isplaćen iznos od 120,00 kn, što u potpunosti odgovara iskazu navedene svjedokinje.
4.3. Odredbom čl.93.st.2. Zakona o radu propisano je da je poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću , naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine radniku dostaviti obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti. Odredbom čl.229.st.1.t.34.i stavak 2. Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom za prekršaj kazniti poslodavac fizička osoba ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine.
4.3.1. Iako okrivljenik poriče krivnju za navedeni prekršaj tvrdeći da radnice nikada nisu radile prekovremeno radi čega nije bio niti dužan dostaviti obračune dijela dugovane, a neisplaćene plaće, sud takvu obranu okrivljenika nije cijenio vjerodostojnom, smatrajući istu usmjerenu na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Sud je prihvatio vjerodostojnim iskaz ispitane svjedokinje JE koja je na jasan, uvjerljiv i logičan način opisala način na koji je radila kod okrivljenika objašnjavajući da radno vrijeme lokala nije i njezino stvarno radno vrijeme jer je nakon zatvaranja lokala morala odraditi čišćenje i spremanje lokala što nije mogla za vrijeme redovitog radnog vremena obzirom je bila sama u smjeni te služila goste. S tim u vezi sud je prihvatio iskaz navedene svjedokinje vjerodostojnim gdje ista navodi da je njezino radno vrijeme bilo od 7 do 14 sati u prvoj smjeni, te od 14 do 21 sat u drugoj smjeni, od ponedjeljka do subote. Takvu njegovu izjavu potvrdila je i svjedokinja CE ispitana 3.11.2022. godine u Državnom inspektoratu. Iskaz svjedokinje CE dan pred ovim sudom na raspravi od 27.ožujka 2025. gdje mijenja raniji iskaz dan na zapisnik u državnom inspektoratu i navodi da je njezino radno vrijeme bilo u drugoj smjeni do 20 sati Sud nije cijenio vjerodostojnim, te smatra takav iskaz svjedokinje usmjeren na pogodovanje okrivljeniku koji je još uvijek njezin poslodavac, a sama svjedokinja, upitana da obrazloži razlike u iskazima, iste nije mogla obrazložiti.
4.4. Odredbom čl.3.st.2. Zakona o minimalnoj plaći propisano je da se minimalnom plaćom smatra najmanji iznos mjesečne bruto plaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu. Odredbom čl.30.st.1. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva propisana je minimalna bruto plaća u iznosu od 4.800,00 kuna za grupu složenosti poslova II, a koja se odnosi i na pomoćnog konobara. Odredbom čl.10.st.1.t.a i st.2. Zakona o minimalnoj plaći propisano je da će se novčanom kaznom kazniti fizička osoba obrtnik ako ne isplati minimalnu plaću na način propisan čl.3.istog Zakona.
4.4.1. Iako okrivljenik poriče krivnju za navedeni prekršaj, iz sadržaja njegovog iskaza te priloženih uplatnica, nesporno proizlazi da za radnice JE i CE za mjesece 6.,7.,8., i 9./2022. nije isplatio u propisanom roku minimalnu plaću koja se smatra najmanjim iznosom mjesečne bruto plaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren Kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu, već je za navedene mjesece 16.studenog 2022., dakle nakon proteka zakonskog roka isplatio razliku za navedene plaće, te je i jednoj i drugoj radnici uplatio 360 kuna.
4.4.2.S obzirom da je okrivljenik otklonio posljedice prekršaja ispunjenjem dužne obveze, sud ga je temeljem čl.38.st.2.t.2. Prekršajnog zakona ,oslobodio od kazne za navedeni prekršaj.
4.5. Odredbom čl. 65.st.6. Zakona o radu propisano je da samohrani roditelj s djetetom do 6 godina života može raditi prekovremeno samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad. Odredbom čl.229. st.1. t.18.Zakona o radu propisano je da će se novčanom kaznom za prekršaj kazniti poslodavac fizička osoba ako samohranom roditelju s djetetom do 6 godina života bez njegovog pisanog pristanka naredi prekovremeni rad.
4.5.1. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je u vrijeme kada je radila kod okrivljenika JE bila samohrana majka djeteta u dobi od 5 godina koju činjenicu nije sporio niti sam okrivljenik. Iako okrivljenik poriče krivnju za navedeni prekršaj, tijekom dokaznog postupka na nedvojben način je utvrđeno da je radnica JE kod okrivljenika radila prekovremeno, a da poslodavcu i vlasniku predmetnog obrta HE nije dala suglasnost niti usmeno niti pismeno da radi prekovremeno. Prekovremeni rad utvrđen je na temelju iskaza svjedokinje JE koja je u tom dijelu istovjetno iskazivala i pred Državnim inspektoratom, kao i pred ovim sudom, te iz izjave svjedokinje CE dane na zapisnik kod Državnog inspektorata 3.studenog 2022.
5. Kod odmjeravanja kazne okrivljeniku za prekršaje iz točki 2/, 3/ i 5/ izreke presude, uzete su u obzir pored težine djela i sve druge odlučujuće okolnosti, a posebno ranija prekršajna neosuđivanost za ovakve i slične prekršaje, te činjenica da se protiv njega ne vodi drugi prekršajni ili kazneni postupak za istovrsna djela pa se stoga izrečena kazna ukazuje krivnji primjerenom.
5.1. Temeljem odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona, Sud je okrivljeniku ublažio kaznu ispod propisane, jer je mišljenja da će se u konkretnom slučaju, a obzirom na činjenicu da počinjenim prekršajima nije nastala šteta i činjenicu da okrivljenik ranije nije osuđivan za iste ili istovrsne prekršaje i s ovako ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja.
5.2. Sud nije našao otegotnih okolnosti na strani okrivljenika.
6. Trošak postupka određen je na osnovu čl. 139. st. 3. a u svezi s čl. 138. st. 2. t. 3. i st. 3. Prekršajnog zakona kao u izreci presude, koji je određen prema složenosti i trajanju postupka s jedne strane i materijalnim prilikama okrivljenika s druge strane.
7. Temeljem čl. 182.t.1. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen od optužbe za prekršaj iz čl.5. Zakona o radu u svezi sa odredbama iz čl. 8., 10. i 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima kažnjiv po čl. 229. st. 1. točka 1. i st. 2. istog Zakona.
7.1. Prema odredbi članka 229. stavka 1. točke 1. Zakona o radu, proizlazi da se nepropisno vođenje evidencije o radnicima i radnom vremenu može utvrđivati na temelju posebnog propisa, dakle, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude razvidno je da se radilo o kršenju članka 8. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima, što je izostalo u činjeničnom opisu djela, a time je i zakonski opis djela ostao manjkav.
7.2. Treba istaći kako je zakonski opis, odnosno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, a u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.
7.3. Kako u konkretnom slučaju nije naveden blanketni propis - Pravilnik kojim se određuje biće prekršajnog djela, to djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršajno djelo slijedom čega je okrivljenik u tom dijelu oslobođen od optužbe.
8. Temeljem čl.182.t.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen od optužbe za prekršaj iz čl.73.st.1. Zakona o radu.
8.1. Sud je u odnosu na navedeni prekršaj prihvatio obranu okrivljenika koji je tijekom postupka tvrdio da je radnicama omogućio korištenje odmora (stanke) od najmanje 30 minuta svakog radnog dana, a budući da je JE radila najmanje 6 sati dnevno. Navedenu obranu okrivljenika potvrdila je ispitana svjedokinja CE koja je ispitana pred ovim sudom te suočena sa drugom radnicom JE tvrdila da joj je dnevni odmor od strane poslodavca svakodnevno omogućen, a isti je koristila u ovisnosti o dinamici posla, te je ponekad koristila i više od 30 minuta dnevno. Suočen s CE, i JE je potvrdila da je svakodnevno imala mogućnost iskoristiti 30 minuta dnevnog odmora iako isti odmor nije koristila u komadu već u više navrata po 5-10 minuta. S obzirom na navedeno, Sud je oslobodio okrivljenika odgovornosti za navedeni prekršaj, smatrajući da ista nije dokazana.
9. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja riješeno je kao u izreci ove presude.
U Vinkovcima 31.ožujka 2025.
Zapisničar
Sudac
Andrea Šikić, v.r.
Ida Jurić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 /osam/ dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, a putem Općinskog suda u Vinkovcima, Prekršajnog odjela.
Dostaviti:
1. okrivljeniku
2. tužitelju
3. spis
