Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sucu Draženu Bence, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lehkec, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠŠ, zbog prekršaja iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, rješavajući po optužnom prijedlogu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, broj: KLASA: 211-07/24-5/3067, URBROJ: 511-21-05-24-1 od 06. veljače 2024., nakon provedene i zaključene javne glavne rasprave, na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 31. ožujka 2025. objavio je, i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: AŠ, sin Š i A rođ. E, OIB [osobni identifikacijski broj], magistar matematike, nezaposlen, rođ. **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem: [adresa], oženjen, otac odrasle kćeri, po narodnosti V, državlj. RH, VSS, uzdržava ga supruga, supruga zaposlena, imovinske prilike loše, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi postupak protiv njega,

k r i v  j e

I. što je dana 30. siječnja 2024. u 11:30 sati u [adresa], narušavao javni red i mir na način, da je na javnom mjestu koje je vidno i čujno dostupno drugim građanima, u uredu prodekanice za nastavu na Međimurskom veleučilištu EŠ, u kojem se nalazila i prodekanica za razvoj VŠ, nakon kraćeg razgovora oko njegovog rada, počeo rukama udarati po stolu, te je glasno vikao i galamio da mu žele smjestiti i da ga se žele riješiti nakon čega je napustio ured, ali je i dalje nastavio sa vikom i galamom u hodniku.

II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 50/90, 30/90 47/90, 114/22 i 47/23), kažnjivo po čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa mu se radi toga na osnovi istog propisa, a temeljem čl. 36. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura).

Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje.

IV. Temeljem čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), okrivljenik je dužan u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset eura).

Ukoliko okrivljenik ne uplati u određenom roku novčanu kaznu i troškove postupka, novčana kazna i troškovi postupka će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Čakovec, broj: Klasa: 211-07/24-5/3067, URBROJ: 511-21-05-24-1 od 06. veljače 2024. godine, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika ŠŠ, zbog prekršaja iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisan u izreci presude.

2. Ovaj sud je dana 26. veljače 2024. izdao prekršajni nalog kojim je okrivljenik AŠ proglašen krivim i kažnjen.

3. Na prekršajni nalog okrivljenik je pravodobno uložio prigovor, te je isti stavljen izvan snage i provedena glavna rasprava.

4. Na ročištu glavne rasprave dana 24.7.2024. okrivljenik je u obrani iskazao da se na smatra krivim. Nije točno da je dana 30.01.2024. u 11,30 sati narušavao javni red i mir na adresi [adresa], u Uredu prodekanice za nastavu na Međimurskom Veleučilištu, time da moli sud da se pisani prigovor na prekršajni nalog sa prilozima izjavljen protiv prekršajnog nalog ima smatrati njegovom pisanom obranom zajedno sa pripadajućim dokazima uz pisanu obranu.

Isto tako smatra da ne može dovoljno dobro iznijeti obranu u ovom predmetu budući mu je onemogućen pristup pisanim dokazima koji su se nalazili na službenom emailu, a koji mu je ukinut 27.2.2024. godine.

U pisanom prigovoru na prekršajni nalog, sada pisanoj obrani je naveo, da isto prvenstveno podnosi iz tri razloga:

- Sud nije od njega tražio izjavu spornog događaja u vezi kojeg ga proglašava krivim,

- Sud se u točki 3. obrazloženja u Prekršajnom nalogu kaže: "… prekršaj iz optužnog prijedloga utvrđen je neposrednim opažanjem ovlaštene osobe tužitelja" iako policija, tj. ovlaštene osobe tužitelja, nije prisustvovala spornom događaju nego naknadno obavila razgovor s nekim zaposlenicima MEV-a za koje se ne zna tko su i u kakvoj su vezi sa spornim događajem. Prema tome netočno je da su ovlaštene osobe, tj. policija neposrednim opažanjem utvrdili prekršaj koji mu se stavlja na teret.

- U optužnom prijedlogu policije na koji se Sud poziva spominju se potencijalni svjedoci, a da policija prilikom izvida nije zatražila snimke nadzornih kamera kako bi se utvrdilo tko se gdje nalazio u vrijeme odvijanja spornog događaja te time utvrdila stvarnu prisutnost i relevantnost mogućih svjedoka, kao i osoba koje je policije ispitivala, u odgovarajućem trenutku na odgovarajućoj lokaciji vezanih za sporni događaj.

Nadzorne kamere bi, između ostalog, pokazale da se, po izlasku iz kabineta prodekanice za nastavu EŠ, uputio prema stepeništu koje vodi dolje, u prizemlje, te da je zastavo ispred stepenica i razgovarao sa svojom suprugom LŠ koja se tada nalazila na međukatu na kraju spomenutih stepenica.

Sasvim je jasno da policija nije svjedočila spornom događaju nego je tek poslije došla na osnovu nečijeg poziva te je u Optužnom prijedlogu iznosila samo ono što su joj drugi izjavili i samo na osnovu toga temeljila svoj prijedlog. Iz Optužnog prijedloga nije jasno na osnovu izjava kojih zaposlenika policija temelji optužbe protiv njega navedene u tom prijedlogu. Tako da nije pokazano da su osobe s kojima je policija razgovarala relevantne vezano za ono što su policiji izjavile, tj. gdje su se nalazile u trenutku kada se dogodio događaj o kojem su se izjašnjavali.

U utorak, 30.01.2024., dogodio se sporni događaj u trajanju od nekoliko minuta. Netko je poslije pozvao policiju, a ne za vrijeme događaja kako dekan navodi u svojoj Odluci o izvanrednom otkazu koju je potpisao u petak, 02.02.2024. U spomenuti utorak popodne kada se već vratio u [adresa] nazvao ga je na mobitel policajac koji se predstavio prezimenom L te mu rekao da dođe u PU u Čakovcu dati izjavu vezano za sporni događaj. Rekao mu je da nije sposoban davati izjavu i da će to učiniti poslije i da će tada doći u PU. U četvrtak odlazi na MEV u Čakovec kako bi bio dostupan studentima u vrijeme konzultacija. Nešto prije početka konzultacija neočekivano domar dovodi dva policajac koji od njega traže izjavu i kažu da je hitno. Rekao im je da nije sposoban davati izjave, da mu nije jasno što je tu hitno te da mu nije jasno niti zašto su došli na njegovo radno mjestu budući da se ranije dogovorio s policajcem prezimena L da će doći izjavu dati u policijsku ured u Čakovcu kada se bude osjećao sposobnim za davanje izjave. Naime, slijedeći tjedan je imao dogovoreni posjet psihijatrici u [adresa] koja ga već dulje vrijeme prati i pomaže vezano za traume kojima je izložen isključivo na radnom mjestu. Policija mu je zatim rekla da će ionako izjavu dati pred sudom jer oni pišu optužni prijedloga protiv njega. Prema tome očekivao je poziv Suda kako bi dao izjavu. U utorak 12.03.2024., podiže poštu poslanu s Prekršajnog suda u Čakovcu uvjeren da se radi o pozivu za davanje izjave. No, umjesto poziva dobiva Prekršajni nalog, na kojeg sada ulaže prigovor, da se proglašava krivim. Smatra da ima pravo dati izjavu bez koje ga se, bez da se čula i njegova strane priče, brzopleto proglasilo krivim.

U petak, 26.01.2024., nazvala ga je prodekanica za nastavu EŠ te spomenula problem s "gubljenjem" radova s kolokvija. Rekao joj je da zna taj slučaj kada je 11.01. 2. kolokvij pisala jedna studentica sportašica, jer je uobičajeno da se sa sportašima posebno dogovara termin za pisanje kolokvija, bile su prisutne još tri studentice kojima je izašao u susret jer . kolokvij (od ukupni tri kolokvija) nisu pisale prije Božića iz nekih razloga. Kolokvij se sastoji iz dva dijela, teorije i zadataka. Po objavi rezultata jedna od njih je pitala što je s njenim rezultatima iz zadataka. On nije među predanim zadacima našao njen rad te ga nije mogao niti pregledati i ocijeniti. Ponudio joj je da iste zadatke piše koji dan ranije, a što je ona odbila i pri tome bila bezobrazna. Sve je to rekao gđi EŠ i da se on ne bi više bavio tom studenticom. Ona je na to spomenula da razmišlja o stegovnom postupku te da će razgovarati u ponedjeljak. Naravno da je shvatio da se radi o stegovnom postupku protiv studentice. Poslije šalje email gđi EŠ u kojem kaže da je studentica 1. kolokviju riješila vrlo slabo, a na 3. nije niti izašla. U ponedjeljak je bio na godišnjem odmoru ali mu je popodne gđa EŠ poslala poruku da u utorak u 11:15 dođe kod nje na kratki sastanak. Nije razumio što je tako hitno te je pretpostavljao nešto vezano za njeno spominjanje stegovnog postupka protiv studentice. Nije bilo nikakve riješi o tome da se nešto njemu stavlja na teret.

Po dolasku na MEV na hodniku 1. kata uočava prodekanicu za nastavu gđu EŠ i prodekanicu za razvoj gđu VŠ kako izlaze iz Ureda dekana. Obraća se gđi EŠ i kaže ovdje sam, ona se uputila prema svom kabinetu, a on ju je slijedio. Gđa VŠ se uputila dalje niz hodnik. Kabinet gđe EŠ je uzak, širok oko 2 m, a dug oko 5 m. Gđa EŠ sjeca za svoj stol na samom kraju sobe, a on na slobodnu stolicu oko 1,5 m od ulaznih vrata. Ubrzo se na njevogo iznenađenje pojavila i gša VŠ koja je sjela na stolicu tik uz radni stol gđe EŠ na oko 1,5 m od njega. Poslije, tek pri izlazu, je uočio da je gđa VŠ iza sebe ostavila vrata otvorena. Iz same pozicije se lako može zaključiti da se na hodniku daleko bolje moglo čuti njega u odnosu na prodekanice. U uvjerenju da će se razgovor voditi vezano za spomenutu studenticu nije mu bilo jasno što je ona toliko skrivila da se gđa EŠ bavi time jer bez obzira na njeno neprimjereno ponašanje prema njemu, on nije imao namjeru baviti se njom. U tom uvjerenju pita gđu EŠ kako to da se ona počela baviti tim problemom. Na to ona reagira agresivno s povišenim tonom rekavši "Zar se ja ne bih trebala baviti time?". Bio je šokiran njenim agresivnim stavom i tendecioznim interpretiranjem njegovog pitanja u smislu da je on nešto loše pitao. Nije pitao zašto se ona bavi time nego kako to da se ona počela baviti time. On joj odgovara "Ne, ne, naravno da imate pravo, ali kako to da ste se počeli time baviti?". Ona nije odgovarala. Mislio je da li je netko prijavio studenticu za blaženje ustanove ili njega. Te je to upitao gđu EŠ. Ona je odgovorila kratko, da ne neki način. Pitao je li netko podnio prijavu protiv njega vezano za navodno izgubljene kolokvije, misleći pri tome na spomenutu studenticu. Ona je na to odgovorila: "Da, prije dva tjedna više studentica". Znači to je bilo daleko prije pisanja 3. kolokvija. Bio je vrlo iznenađen jer mu to nije nikada ranije spomenula. Pitao je: "Zašto mi to tada niste rekli?" Na to je ona rekla da to nije učinila kako bi mu ostavila vremena da sam to riješi. Tada ostaje u šoku, kako da riješi neki problem ako niti ne zna da on postoji. Kaže da mu je poznat samo jedan slučaj koji joj je spomenuo u petak. Tada ona od njega traži da ponovi ono što je tada rekao, a on joj odgovara da joj je to sve napisao u emailu koji joj je bio poslao. Bio je iznenađen kada je shvatio da ona na svom računalu traži ime te studentice koja je, prema njegovom shvaćanju razgovora od petka, trebala biti predmet razgovora vezano za mogući stegovni postupak. Rekao je da nema dokaza da je spomenuta studentica doista predala svoje zadatke. Na to je gđa VŠ s povišenim glasom njemu rekla da on ne može dokazati da mu rad ni je predala. Naravno da ne može dokazati da se nije dogodilo ono što se nije dogodilo. Nije mu bilo jasno zašto su se prodekanice uhvatile tog slučaja jer taj sporni papir sa zadacima ne mijenja status te studentice budući da ne pisanjem 3. i vrlo slabim rješavanjem 1. kolokvija ona je daleko od toga da bi ispit položila preko kolokvija. Shvatio je da nije bila bitna njoj ta studentica nego je sve režirano da se njega na prepad optuži za nešto što nije kriv i time ga se isprovocira. potvrda toga dolazi ubrzo kada ga gđa EŠ pita kako su drugi studenti predavali svoje radove, a na što im je rekao da se toga ne može sjetiti. Neki su ih ostavljali na hrpu predanih radova neki su mu dali u ruke. Naravno da ne vodi evidenciju kada je tko što predao. Tada gđa EŠ s izrazito povišenim glasom upita njega: "Zar vi ne mislite da trebate voditi evidenciju?" te ponovi to istim tonom. Pitao se o kakvom vođenju evidencije na kolokvijima ona govori? Nitko nikada tako što nije spominjao. Radi ono i onako kako je to radio godinama i kako to radi ostali nastavnici, a za što je dobio i potvrdu u razgovoru s nekim nastavnicima. O kakvoj sada ona evidenciji priča? Ostaje u šoku, to nije bio sastanak na kojem bi nešto raspravili nego psihičko zlostavljanje njega. To nije prvi puta da ga se zlostavlja, prelazio je preko toga u nadi da će ga pustiti na miru.

Više o psihičkim zlostavljanjima i napadima opisano je u pismu koji je poslao članovima Upravnog vijeća MEV-a koji su iz resornog Ministarstva, a koje prilaže ovom Prigovoru.

Prekida sastanak i ustaje sa stolice, okreće se prema njima i u očaju kaže da su ga tako napali i 25. siječnja prije dvije godine nakon čega je završio na infuziji na Odjelu za psihijatriju Koprivničke bolnice. Traži da ga puste na miru da radi svoj posao, da ga prestanu napadati i da ih treba biti sram zbog svih tih insceniranih napada na njega. Pri tome, vidno traumatiziran opisanim psihičkim nasiljem napušta kabinet gđe EŠ i kreće prema stepeništu za prizemlje te na međukatu uočava svoju suprugu. Sve se može vidjeti na snimkama nadzornih kamera.

U zadnjih 10 mjeseci svako malo je bio žrtva izrežiranog napada na njega koji je i danas na lijekovima zbog psihičkih trauma zbog ranijih napada isključivao vezano za ponašanje odgovornih na MEV-u. Nakon napada 25.01.2022. biva hospitaliziran i stavljen na infuziju na Odjelu psihijatrije bolnice u [adresa]. Na bolovanju je ostao skoro pet mjeseci. Nažalost u zadnji 10 mjeseci pokušalo se iskoristiti njegovo zdravstveno stanje kako bi ga se eliminiralo i isprovocirao njegov odlazak na bolovanje. U privitku šalje nalaz psihijatrice koju je posjetio 07.02.2024. i njegov prigovor osobi za zaštitu dostojanstva na MEV-u.

U svibnju 2023. dekan iznalazi neki razlog da ga prijavi Etičkom povjerenstvu koje ga oslobađa onoga što mu se stavljalo na teret. Ubrzo nakon toga dekan smjenjuje članove Etičkog povjerenstva ŠŠV i OŠ. Početkom srpnja dekan sa svojim timom, bez da ga je prethodno itko išta pitao, izvršio prema njemu novo psihičko nasilje. Na sjednici Vijeća odjela MTS-a optužili su gada ima nebulozan dodatni zahtjev koji studenti moraju ispuniti kako bi mogli izaći na ispit pored uvjeta da im je prisutnost na nastavi bila barem 70%. pri tome su se pozvali i na odluku Povjerenstva za kvalitetu od prosinca 2022., dakle, od prije 7 mjeseci u kojoj se spominju njegova 3 od 4 pr3edmeta i da se samo na tim njegovim predmetima jedini uvjet za izalazk na ispit mora biti samo pohađanje nastave od barem 70%. Zanimljivo je to što se taj zahtjev odnosio samo na tri njegova predmeta, a ne spominju se ostali predmeti na kojima nastavnici također imaju dodatne uvjete. Nikada ga nitko nije bio upozorio da bi eventualno on radio nešto nedopušteno nebulozno. Bilo je to još jedno psihičko zlostavljanje. Radi se o dodatnom uvjetu za izlazak na ispit koji postavlja neki minimalni broj bodova koje studenti moraju ostvariti na kolokvijima. Tako što imaju mnoge druge visokoškolske ustanove u Hrvatskoj, npr. TVZ i Veleučilište u Velikoj Gorici. Spomenuti uvjet je godinu ranije iskomunicirao s prodekanicom za nastavu i prodekanicom za kvalitetu pri čemu su mu one rekla da je to u redu samo da studenti moraj pravovremeno o tome biti obaviješteni. Nitko nikada mu nije prigovorio vezano za taj dodatni uvjet sve dok dekan nije odlučio da se on poništi. Na toj sjednici održanoj u dvorani 112 rekao dekanu da takav uvjet nije njegova izmišljotina, da ga imaju još neke ustanove u Hrvatskoj te da su mu studenti rekli da i on na nekom predmetu ima prema studentima dodati uvjet vezano za izlazak na ispit. Na to je dekan počeo vikati na njega da laže te ponavljajući to sjurio se prema njemu, no on je ostao miran.

Toliko o običaju na koji se način komunicira na MEV-u. To nije bilo prvi puta gdje se pokazalo nasilničko ponašanje prema njemu.

Što se tiče njegovog navodnog vikanja može reći da ima problem sa sluhom i da sa, na granici preko koje se preporuča korištenje slušnih uređaja, te je uobičajeno glasan. Glasan je pri predavanju tako da se njegov glas čuje cijelim hodnikom ako vrata predavaonice nisu zatvorena. Prošlog je semestra tako čak i dekan došao zatvoriti vrata dvorane, koja je posljednji student koji je ušao u dvoranu ostavio otvorena, i pri tome je rekao da se čuje cijelim hodnikom. Tada nije zvao policiju zbog njegovog "vikanja". Na spomenutoj sjednici gđa VŠ teatralno zatvarala uši rukama kada je on pričao. Ljetos dok je u kabinetu kojeg su vrata bila otvorena razgovarao s kolegom s kojim dijeli kabinet došla je gđa EŠ i pitala može li zatvoriti vrata jer su preglasni. Bilo je jako toplo te su imali otvorena vrata kako bi hladnoća kline uređaja iz hodnika mogla doći i u kabinet. U prilogu šalje nalaz liječnika vezano s njegovim problemom sa sluhom.

Napominje da u spornom događaju od 30. siječnja 2024. nije izrekao niti jednu ružnu riječ, niti je ikoga napao, prijetio ili povrijedio svojim riječima. Nije se nikome unosio niti na bilo koji način fizički prijetio, čak niti ikoga dotakao. Bio je samo traumatiziran i očajan zbog ponovnog psihičko nasilja na njega, i zapomagao da ga se prestane maltretirati i ostavi na miru da radi svoj posao. Najgrublje što je rekao je bilo da ih ima biti sram zbog toga što mu rade.

Kao što se može u konačnici vidjeti sve je režirano kako bi se njega prikazalo kao nasilnika i time opravdala odluke dekana o izvanrednom otkazu potpisana 2. veljače, a k oju je zaprimio 26. veljače nakon čega je odluka postala važeća. Šalje u prilogu Odluku o izvanrednom otkazu.

Poziv policije je bio nepotreban i trebao je poslužiti u toj teatralnosti kao i Prekršajni nalog Suda kojim se proglašava krivim, a protiv čega piše ovaj Prigovor. Policija je svoj Optužni prijedlog temeljila na razgovoru koji je obavila u utorak, a dekan je potpisao Odluku o izvanrednom otkazu u petak. U odluci o izvanrednom otkazu, koja je potpisana tri dana nakon policijskog izvida, nastavilo se s dodatno zlonamjerno krativno izmišljanjem tako da su mu dodatno zapakirali i bacanje stolica, a što policija ne spominje u svom Optužnom prijedlogu. Sve u svemu, svrha nepotrebnog pozivanja policije i u konačnici izdavanje Prekršajnog naloga u kojem ga se proglašava krivim je pokušaj stvaranja krivog dojma o njemu da je neki remetilački faktor u namjeri da se podupre argument o opravdanosti Odluke o izvanrednom otkazu pred ostalim zaposlenicima i sudskom postupku koji se bude vodio vezano za nezakonito davanje izvanrednog otkaza u njegovoj 64-tog godini života.

Prije oko tri godine tako su smjestili starijoj dugogodišnjoj vanjskoj suradnici ZŠ. Ona je vrlo mirna osoba, no smjestili su joj navodnu svađu s gđom ZŠ. Očito gđa EŠ ima iskustva u takvim poslovima, te je postala pročelnica jednog Odjela, a od studenog je prodekanica za nastavu.

Smatra da je Prekršajni nalog u kojem se proglašava krivim donesen brzopleto pri čemu se nisu uvažavale činjenice niti mu se pružila prilika iznijeti izjavu pred sudom. Posljedično svemu napisanom i objašnjenom traži da se takav prekršajni nalog u kojem se proglašava krivim poništi, te da ga se oslobodi krivnje.

4.1. Svjedokinja EŠ, koja je ispitana na glavnoj rasprave dana 24.07.2024. je iskazala, da je dana 30.01.2024. sazvala sastanak sa kolegom AŠ u 11,00 sati, međutim, kolega je nešto kasnio tako da je sastanak započeo oko 11,20 sati. Sastanku je bila prisutna kolegica VŠ koja je ravnateljica za razvoj, dok je ona na Međimurskom veleučilištu prodekanica za nastavu. Isti sastanak je sazvan iz razloga što su tijekom 2023. i početkom 2024. godine određeni studenti podnijeli pritužbe vezano uz rad kolege AŠ. Pritužbe su se odnosile na komunikaciju kolege AŠ prema studentima kao i navodno neprimjereno iznošenje nekih činjenica koje nemaju veze sa nastavom. Pokušavala je studente koji su dolazili sa pritužbom uputiti da probaju sa kolegom O osobno riješiti taj problem, budući poštuje autonomiju nastavnika, odnosno predavača u svom radu na Međimurskom veleučilištu. Međutim, i dalje kao što je prije opisala dolazili su emailovi i primjedbe na otežanu komunikaciju sa kolegom AŠ kao predavačem. Također radi ranijih primjedbi je kolegi AŠ ponudila da eventualno više obavlja znanstveni rad na njihovom veleučilištu, a manje nastavni dio sa studentima vjerujući da će na taj način olakšati kolegi obavljanje poslova.

Po započetom sastanku zamolila je kolegu AŠ da joj detaljno opiše jedan događaj, tj. gubitak pisanih ispita više studenata. Kolega je tada rekao da ne zna što se dogodilo sa tim pisanim ispitima i da je moguće da studenti lažu. Njezino slijedeće pitanje kolegi AŠ je bilo upućeno na način "tko treba evidentirati, tko je došao na pisanu provjeru znanja i tko je istu predao", a radilo se o retoričkom pitanju što je podrazumijevalo da je to dužan predavač. Nakon toga je kolega počeo vrijeđati nju osobno, drugu prodekanicu, spominjao je dekana, da su korumpirani, da lažu, da je to urota protiv njega. Mora naglasiti da u svemu tome nije uopće mogla pravilno razumjeti što je kolega vikao, bio je izrazito crven u licu. Prilikom deranja mu je izlazila slina iz usta. Udarao je rukama po stolu, udarao je rukama po zidu, izlazio je iz prostorije pa se vratio na trenutak, i odbacio stolicu od sebe. Čitav događaj trajao je nekih 10-tak minuta nakon čega je kolega AŠ napustio zgradu, ali to nije vidjela, međutim, kasnije je saznala da je supruga okrivljenika ušla u zgradu i odvela ga iz nje. Ona čitavo to vrijeme nije izlazila iz ureda jer je bila šokirana događajem. U vrijeme tog događaja netko od njenih kolega je pozvao policiju. Prilikom dolaska policije kolege AŠ više nije bilo na Međimurskom veleučilištu. Na naprijed navedeni način kao što je iskazivala, opisala je policijskim službenicima čitav događaj. Čitavom ovom događaju je bila prisutna VŠ.

Svjedoci odnosno kolege MŠ i CŠ bili su u zgradi , u uredu dekana i vjerojatno su čuli viku i galamu radi čega su pozvali policiju, dok je IŠ prema njenom pričanju osobno došla do ureda provjeriti što se događa, ali nije ulazila u ured gdje se odvijao čitav događaj.

Također se sjeća da je okrivljenik prilikom vike i galame spominjao neku urotu odnosno da mu se želi smjestiti i da ga se žele riješiti.

Od 2017. godine je zaposlena ma Međimurskom veleučilištu u svojstvu predavača, a tek 2023. je postala prodekan za nastavu. Međutim, zna da od njenog zaposlenja 2017. kolega AŠ je bio takve nagle naravi, ulazio je u konflikt sa drugim kolegama, derao se na sastancima.

Ovakvo njegovo ponašanje bilo je uopćene naravi tako da je iz toga proizlazilo da je nezadovoljan čitavom državom, prosvjetnim radnicima i cijelim sustavom smatrajući ga korumpiranim i neadekvatnim.

Ranije 2021. godine pokrenut je i stegovni postupak protiv okrivljenika AŠ upravo radi takvog ponašanja, o čemu daje na uvid sudu Prijedlog povjerenstvu za stegovni postupak od 13.12.2021., nakon čega se isti Prijedlog vraća svjedokinji.

Okrivljenik postavlja pitanje svjedokinji da li kad je izašao iz njezinog ureda navedene zgode, da li se ponovno vraćao u njezin ured, svjedokinja izjavljuje da joj se čini da jeste, a navedeno znači da se okrivljenik udaljio na pet sekundi iz ureda, a nakon toga ponovno vratio.

Daljnje pitanje: Tko je bio u uredu kad sam se ja ponovno vratio, svjedokinja odgovara da je u uredu bila ona i VŠ.

Daljnje pitanje: Da li sam ja jasno rekao da prekidam sastanak, svjedokinja odgovara da je moguće da je okrivljenik rekao da prekida sastanak, no međutim, mišljenja je da ne može on prekinuti sastanak ukoliko ga je ona sazvala.

Daljnje pitanje: Da li sam se u jednom trenutku ustao sa stolice, okrenuo leđima prema Vama i krenuo van, svjedokinja odgovara da je to moguće, upravo u trenutku kad je izašao van iz ureda na tih par sekundi.

Okrivljenik obrazlaže da je zbog boli u nozi se na takav način okrenuo prilikom izlaska i na licu imao bolnu grimasu, na što svjedokinja izjavljuje da se nije žalio na nikakve bolove, ali se ne može izjasniti da li je trpio neke bolove te zgode.

Svjedokinja izjavljuje da u cijelosti ustraje kod svojeg iskaza i ne sjeća se nikakve bolne grimase niti je mogla procijeniti da se radilo o tome da je namjerno pogurnuo stolicu, međutim, činjenica jeste da je pogurnuo stolicu više od 30 cm. Svjedokinja nastavlja svoj iskaz navodeći da se radilo o luđačkoj dernjavi i vrijeđanju, i omalovažavanju okrivljenika usmjereno prema njoj i kolegici VŠ, kao i svima ostalima na veleučilištu uključujući i dekana. Svjedokinja izjavljuje da luđačka vika i galama podrazumijeva takvu viku i galamu i koja se čula u svim uredima u veleučilištu ali izvan zgrade u kojoj je njezin ured.

Nema daljnjih pitanja.

5. Na ročištu glavne rasprave dana 23.10.2024. okrivljenik AŠ dopunjuje svoju obranu na način da iskazuje da je dana 30.01.2024. u 11,30 sati bio psihički zlostavljan od gđe EŠ koja ga je pozvala na sastanak i VŠ koja je bila prisutna sastanku na njegovo iznenađenje. Upravo radi navedenog psihičkog zlostavljanja napustio je navedeni sastanak. Njegova reakcija u ovakvoj situaciji je bila povišeni ton njegovog glasa, to iz razloga što i inače komunicira povišenim tonom. Isto tako je njegova reakcija bila sukladna njegovom zdravstvenom stanju, a koje uključuje povredu koljena, te višegodišnje liječenje na psihijatriji zbog isključivog maltretiranja koje je više godina doživljavao od odgovornih na MEV-u.

5.1. Svjedokinja IŠ, koja je ispitana na glavnoj rasprave dana 23.10.2024. godine je iskazala, da se dana 30.01.2024. oko 11,30 sati spremala na pauzu te je iz svog ureda koji se nalazi na adresi [adresa], u prostorijama Međimurskog veleučilišta, krenula prema WC-u. Inače je zaposlena na Međimurskom veleučilištu kao računovodstveni referent, te je tamo zaposlena već 15 godina. U trenutku prolaska hodnikom uočila je suprugu okrivljenika AŠ koja je stajala ispred zgrade kod njihovog vozila, te je sa njom bilo dvoje unuka. Da pojasni, kabinet prodekanice se nalazi neposredno uz WC, tako da je već na hodniku čula viku i galamu iz kabineta prodekanice. Čula se samo vika i galama od strane okrivljenika, no međutim, riječi su bile nerazumljive. Nije čula nikakvu viku i galamu od drugih ženskih, niti muških osoba. Vrata prodekanice su bila zatvorena, no međutim, vika i galama okrivljenika se ipak čula na hodniku. Od vratiju kabineta prodekanice je bila udaljena nekih 5-6 metara. Po povratku iz WC stalno se čula vika i galama od strane okrivljenika i u trenutku kad je izlazila iz WC-a stajao na je na vratima prodekanice koja su bila otvorena. Na stepenicama je uočila suprugu okrivljenika koja mu je uputila riječi "Drago odi van", a okrivljenik koji je bio vidno uznemiren, što je uočila po crvenoj boji lica, uputio se prema stepenicama i suprugu potjerao van uputivši joj riječi povišenim tonom "izađi van". Taj povišeni ton okrivljenika više je zvučao kao vika na suprugu. Supruga okrivljenika se okrenula i otišla time da je bila sama na stepenicama. U tom trenutku je rekla okrivljeniku "Profesore smirite se", međutim, okrivljenik nije ponovno ulazio u kabinet prodekanice, već je nastavio vikati i galamiti na hodniku, dok je EŠ bila u kabinetu i nije se čuo njezin glas, kao i VŠ koja je također bila u kabinetu. Nakon toga je uočila da se prema kabinetu prodekanice EŠ uputio dekan MŠ, time da je okrivljenik i dalje stajao na hodniku i vikao, ali nije razumjela riječi, a poznato joj je da je nakon toga bila pozvana policija. Odmah nakon toga okrivljenik je napustio predmetni hodnik gdje se odvijao događaj, a prije dolaska policije.

Okrivljenik postavlja pitanje svjedokinji: Gdje ste prvi put ugledali mene na hodniku, svjedokinja odgovara da ga je uočila pri izlasku iz WC-a.

Daljnje pitanje: Gdje sam ja tada bio, nakon čega svjedokinja odgovara da je stajao na vratima prodekanice okrenut prema van kao da izlazi, nakon toga se okrivljenik uputio prema stepenicama gdje je stajala njegova supruga, a ostali dio je opisala u svjedočkom iskazu.

Daljnje pitanje: Da li ste krenuli prema meni u tom trenutku, svjedokinja odgovara da nije krenula prema njemu kad je komunicirao sa suprugom i krenuo prema stepenicama, već mu je uputila riječi "profesore smirite se, dobiti ćete infarkt".

Daljnje pitanje: Da li ste vidjeli moju suprugu, svjedokinja odgovara da je vidjela suprugu okrivljenika na stepenicama i možda su joj nedostajale 2-3 stepenice da dođe na hodnik.

Daljnje pitanje: Tko je još bio u tom trenutku na hodniku, svjedokinja odgovara da je na hodniku nakon izlaska iz dekanata dekan MŠ sa CŠ, a kod aparata za kavu je stajalo nekoliko studenata.

Daljnje pitanje: U trenutku kad sam ja uputio riječi supruzi, da li je netko stajao osim njega na hodniku ili je bio sam, svjedokinja odgovara da je bio sam na hodniku.

Daljnje pitanje: Da li je CŠ bio u nekoj vašoj blizini tokom vremena kada ste vi mene vidjeli, svjedokinja odgovara da se ne može izjasniti na kojoj daljini je bio CŠ od njega u trenutku kad je krenula iz WC-a prema svom uredu. Inače se radi o dosta dugom hodniku nekih 30-tak metara, time da je CŠ bio udaljen od nje nekih 5 metara u tom trenutku, a da se tada već nalazila u malom hodniku.

Daljnje pitanje: Što sam ja radio kada sam rekao supruzi da izađe van, svjedokinja odgovara da se okrivljenik vratio natrag do vratiju prodekanice, a nakon toga je ona otišla u ured i nema nikakvih neposrednih saznanja.

Okrivljenik izjavljuje da je jako bitno tko je gdje stajao u tom trenutku na hodniku i predlaže da se pribave nadzorne kamere.

Daljnje pitanje: Da li ste razgovarali sa policijom i dali iskaz policiji, svjedokinja odgovara da jeste.

Daljnje pitanje: Da li se sjećate bilo kakvih rečenica koje sam ja izustio prilikom vašeg boravka na hodniku, svjedokinja izjavljuje da se ne može točno izjasniti o riječima i rečenicama koje je okrivljenik izustio te zgode to zbog toga što glasne vike i galame te riječi nisu bile artikulirane.

Daljnje pitanje: Da li se slažete da i inače pričam glasno i na sastancima, predavanjima i dr., svjedokinja odgovara da je to točno, ali da se ovdje nije radilo o glasnom govoru odnosno takvoj vrsti glasnog govora kojim inače komunicira okrivljenik već se radilo o neartikuliranoj vici i galami.

Nema daljnjih pitanja.

6. Na ročištu glavne rasprave dana 20.2.2025. svjedokinja LŠ je u spis predala podnesak okrivljenika u kojem su navedena pitanja za svjedoke CŠ i MŠ.

Svjedokinja LŠ, supruga okrivljenika, koja je propisno upozorena, otklonila blagodat nesvjedočenja je iskazala, da su dana 30.01.2024. zajedno sa suprugom ŠŠ i dvoje unuka zajedno došli u Čakovec, ispred zgrade Veleučilišta u Čakovcu gdje je suprug u to vrijeme bio zaposlen. Suprug je došao u Čakovec sa namjerom prisustvovanja sastanku, ali ne zna o kakvoj vrsti sastanka i po čijem pozivu. Sastanak se trebao održati u 11 sati, te su neposredno poslije 11 sati došli ispred zgrade Veleučilišta. Suprug je sam otišao na sastanak u zgradu veleučilišta, dok je ona sa unucima ostala u autu. Obzirom da je imala potrebu otići na WC, to je nakon odlaska supruga na sastanak u zgradu veleučilišta, nakon nekih 10-tak minuta otišla i ona u zgradu u prizemlje gdje se nalazi WC, time da je prethodno znala da je WC na tom mjestu budući je već ranije bila u toj zgradi. Pri dolasku u zgradu djecu je ostavila u jednoj prostoriji pored WC-a, a nakon što je izašla iz WC-a čula je glas od supruga ŠŠ, odnosno okrivljenika koji je bio na katu u zgradi. Glas je čula u hodniku u prizemlju gdje se nalazila, ali nije vidjela supruga odnosno okrivljenika, koji je bio na katu zgrade. Suprug AŠ je glasno govorio uzbuđenim glasom, dosta nerazumljivo, jedino što je razumjela bile su riječi "što mi to radite". Mogla bi si protumačiti riječi njezinog supruga i glasniji govor kao govor očaja. Nakon toga je krenula na kat zgrade, znajući od ranije da je suprug imao nekih problema na poslu, radi čega je uzimao i antidepresive. Došavši do međukata, odnosno platoa između katova ugledala je supruga koji je stajao na prvom katu na samom rubu da se spusti stepenicama, pored njega je stajao jedan čovjek vrlo blizu njega sa njegove lijeve strane. Iza njih je prošla jedna osoba ali je nije prepoznala. Kako je gledala supruga na udaljenosti nekih cca 3 metra ispred sebe, uočila je da je u šoku i da je praktično "zanijemio" tako da nije ništa govorio, već se spustio stepenicama prema njoj. Došavši do nje zajedno su krenuli prema izlazu, time da su poveli i unuke sa sobom koji su bili u prostoriji u prizemlju. Otišli su nakon toga u vozilo i krenuli natrag u [adresa] time da su prethodno namjeravali ostati na izletu u Čakovcu, ali ipak nisu već su krenuli kući.

6.1. Svjedok CŠ, koji je ispitan na glavnoj raspravi dana 20.02.2025. godine je iskazao, da je dana 30.01.2024. negdje iza 11 sati bio u zgradi Međimurskog veleučilišta na sastanku kod dekana gdina MŠ time da se njegov ured nalazi na prvom katu navedene zgrade. Negdje oko 11,30 sati čuo je u uredu dekana tresak, međutim, teško mu je definirati da li je to bio udarac u vrata, udarac vratima ili pak udarac po nekom dijelu namještaja. Radilo se o veoma jakom udarcu budući se čuo u uredu dekana. Dekan MŠ i on su izašli iz ureda i uočio je kolegu ŠŠ koji je bio u trenutku njenog izlaska udaljen od njega nekoliko metara. Vikao je iz sve snage, histerično, bio je crven u licu, mahao je rukama, te koliko se sjeća glasno je vikao i galamio da mu se želi smjestiti. Hodao je hodnikom gore-dolje i nije prestajao divljački vikati na prodekanicu EŠ koja je bila u vidnom šoku, te je također stajala na hodniku kao i ŠŠ. Može opisati ponašanje okrivljenika kao "divljanje" i deranje više nerazgovjetnim riječima. Koliko se sjeća, po stepenicama na prvi kat je došla u tom trenutku vike i dernjave od strane okrivljenika, njegova supruga koja ga je odvela iz zgrade veleučilišta. Osim njega, dekana MŠ i kolegice EŠ je bila još neka osoba, ali se ne sjeća koja.

Sud čita pitanje okrivljenika ŠŠ sa podneska dostavljenom na današnje ročište za svjedoka CŠ:

- Kada ste pri izlasku iz Ureda vidjeli mene ispred stepenica koje vode u prizemlje i tko je bio na drugoj strani hodnika te se poslije uputio prema meni odnosno vama.

Svjedok odgovara na pitanje navodeći da čim je izašao iz ureda dekana je uočio njega i nakon 1-2 sekunde napao prodekanicu EŠ koja je također bila na hodniku.

Daljnje pitanje: Gdje se nalazila moja supruga kada sam s njom razgovarao, a vi ste stajali kraj mene?

Svjedok odgovara da je suprugu okrivljenika vidio kada je dolazila po stepenicama i u tom trenutku ona ga je odvela.

Daljnje pitanje: Tko je IŠ pozvao spomenuvši samo njezino ime " IŠ" dok ste vi stajali pored mene?

Svjedok odgovara da se ne sjeća da bi netko pozvao IŠ riječima " IŠ" time da on nije stajao pored okrivljenika već nekih 4-5 metara od njega, no međutim, okrivljenik je u jednom trenutku prošao pored njega jer je hodao hodnikom gore-dolje.

6.2. Svjedok MŠ koji je ispitan na glavnoj raspravi dana 20.02.2025. godine je iskazao, da je dana 30.01.2024. negdje oko 11,30 sati sa kolegom CŠ, koji je pročelnik Odjela, sjedio u svojem uredu koji se nalazi na prvom katu zgrade. Imali su sastanak, a u jednom trenutku su začuli viku i lupanje kao da je stol ili stolica prevrnut. Taj zvuk lupanja čuo se iz ureda kolegice EŠ koji je dva ureda udaljen od njegovog ureda oko šest metara time da se između njih nalazi hodnik i ured. Taj udarac i lupanje, i vika je bilo vrlo neprimjereno za školsku ustanovu pa je radi toga sa kolegom CŠ izašao na hodnik zgrade. Na hodniku je bilo nekoliko studenata koji su očigledno čuli taj zvuk lupanja i bili u šoku što je primijetio po njihovom držanju tim više što su i zastali na hodniku. Nakon nekoliko sekundi uz glasnu viku i galamu pokazujući prstom prema njemu, prošao je kraj njega hodnikom, te nakon toga po stepenicama prema dolje u prizemlje zgrade, AŠ. Sjeća se riječi koje je AŠ uputio njemu u vidu "i ti dekane ćeš vidjeti", što je također bilo izgovoreno glasno vičući. Ne zna što se događalo na sastanku kod prodekanice EŠ gdje je bio prisutan okrivljenik AŠ ali zna radi čega je bio sazvan sastanak, a tema je bila provođenje njegovog ispita to iz razloga što je AŠ izgubio nekoliko pisanih ispita od studenata i oni su se žalili. Nadalje, želi navesti da su sastanci kod prodekanice sa profesorima i nastavnicima svakodnevni radi adekvatnog odvijanja nastave.

Prodekanice EŠ i VŠ su mu se nakon odlaska AŠ požalile da više nisu u stanju obavljati svoje obveze zbog psihičkog stresa radi kontakta sa AŠ, te ih je zamolio da pričekaju dolazak policije koju je pozvao, a da nakon toga mogu otići.

Sud čita pitanja okrivljenika za svjedoka iz pisanog podneska od 19.02.2025. godine.

Pitanje okrivljenika: Prije samog napuštanja prvog kata ugledao sam vas ispred vašeg kabineta, okrenuo se prema vama i rekao vam: "Dekane, ja sam ovdje napadnut, tražim zaštitu". Što ste vi učinili u vezi toga?

Svjedok odgovara: Ovakovo pitanje okrivljenik mi na hodniku nije postavio, niti sam razgovarao u tom trenutku ništa vezano uz sadržaj tog pitanja, već samo znam da je vikao, derao se nerazgovjetnim riječima i mahao prstom prema meni, kao što sam već ranije opisao.

Daljnje pitanje okrivljenika: Gdje ste se nalazili, tj. u kojem trenutku ste pozvali policiju?

Svjedok odgovara da je policiju pozvao nekih 10-tak minuta nakon što je AŠ napustio zgradu, a da je prije toga pokušavao smiriti kolegice koje su bile vidno prestrašene i uznemirene, tako reći u šoku i strahu.

7. Dana 24.03.2025. zaprimljen je podnesak okrivljenika u kojem moli da mu se, na neki način, daju kopije snimki nadzornih kamera u vrijeme spornog događaja. Radi se, prije svega, o snimkama nadzornih kamera na 1. katu. Kamere su smještene u velikom hodniku nasuprot stepeništa kojima se iz prizemlja dolazi na 1 kat tj. na početku malog hodnika okomitog na spomenuti veliku u kojem se s lijeve (sjeverne) strane na kraju nalazi ured prodekanice za nastavu odmah pored vrata za ulazak u wc ko ja su na kraju tog malog hodnika. Kamera bi, koliko se sjeća, trebalo biti tri. Jedna za taj mali hodnik, te po jedna za l ijevu (južnu) i desnu (sjevernu) stranu velikog hodnika. Lijevo i desno je određeno prema poziciji osobe koja se stepeništem iz prizemlja penje na 1. kat.

Snimke kamera su jedini nepristrani i jedini materijalni dokaz na koji se m ože pozvati, ostalo su subjektivne izjave pristranih svjedoka upitne vjerodostojnosti,a što sće se pokazati upravo pregledom spomenutih snimki.

Snimke će pokazati netočnost izjava svjedoka kao što je npr.:

- CŠ nije iz ureda dekana izašao s dekanom MŠ nego koji minut ranije.

- CŠ nije bio udaljen od njega više metara nego je bio stajao pored njega kada je on razgovarao sa svojom suprugom.

- Njegova supruga se nije bila na stepeništu 2 do 3 stepenice do dolaska na 1. kat kako to tvrdi IŠ da ju je tada vidjela, nego je bila na međukatu.

- Netočno je da IŠ nije bila u blizini CŠ tijekom njegovog kratkog boravka na malom i velikom hodniku prije silaska u prizemlje.

- On se nije hodnikom šetao gore-dolje niti se, nakon što je napustio kabinet prodekanice EŠ njoj obraćao, a kamoli da se prema njoj ružno odnosio. Ona uopće nije bila na hodniku!

- Netočno je da se on vraćao u kabinet prodekanice EŠ nakon što ga je napustio.

- Netočno je da su ikakvi studeni bili kod automata za kavu na 1. katu. On se nalazi ispred ulaza u ured dekana i nije ga moguće vidjeti, a da se ne dođe do pred kraj malog hodnika tj. blizu velikog hodnika.

- Netočno je da je NŠ izlazila iz ec-a nakon njegovog dolaska pred do velikog hodnika ispred stepeništa za prizemlje jer je ona tada bila ispred svog kabineta na kraju lijevog tj. sjevernog krila velikog hodnika i kretala se prema njemu. Tada, prije skretanja ulijevo u mali hodnik mogla je uočiti njegovu suprugu na međukatu.

Ovo su samo neke od netočnosti u izjavama svjedoka koje će se pokazati pregledom snimki nadzornih kamera. zadnju spomenutu netočnost će potvrditi uvid u snimku lijeve nadzorne kamere. Snimke će pokazati da se nije nikome unosio niti na bilo koji način fizički prijetio, čak niti ikoga dotakao. Ukoliko snimke sadrže i audio zapisnis onda će se vidjeti da nije izrekao niti jednu ružnu riječ, niti je ikoga napao, prijetio ili povrijedio svojim riječima.

Uzevši u obzir da će vido zapisi nadzornih kamera pokazati stvarno stanje stvari, tj. da su svjedoci pojedinačno i međusobno iznosili suprotstavljene izjave njihova nevjerodostojnost kao svjedoka u predmetnom slučaju je očita. Sve ukazuje da je režirano kako bi se njega prikazalo kao nasilnika i time opravdala odluka dekana o izvanrednom otkazu.

Moli da mu se daju kopije snimki spomenutih nadzornih kamera kako bi se argumentirano, pozivajući se na materijalne i nepristrane dokaze, mogao pripremiti za iznošenje svoje obrane.

8. Na ročištu glavne rasprave dana 27.03.2025., okrivljeniku se reproducira CD nadzorne kamere mjesta događaja od dana 30.01.2024. godine dostavljen sudu od strane PUM-e.

Okrivljenik stavlja primjedbu da je pregled CD nadzorne kamere kod suda izvršen Ad hoch, tj. na brzinu i u kratkom vremenu, i on nije genije da može sve to memorirati, te nakon toga diskutirati i uspoređivati sa izjavama svjedoka. I to je razlog što je tražio da mu se dostavi kopija snimke kamere za koju sud smatra da mu se ne mora dostaviti.

Okrivljenik naglašava da policija nije dostavila snimke svih kamera koje su bitne za njegovu obranu kako bi mogao na osnovu jedinih materijalnih dokaza, a to su snimke svih kamera pokazati kontradiktornost i nevjerodostojnost izjava svjedoka što smatra vrlo bitnim jer ako svjedoci govore nešto što na snimkama nema, onda su iskazi nevjerodostojni, jer govore nešto što se dogodilo nije, a što se može vidjeti na snimkama kamera.

Izražava žaljenje da policija nije pravovremeno uzela snimke svih kamera i priložila ih uz optužne prijedloge i žaljenje što mu se ne dozvoljava analiza u kojoj dokazuje nevjerodostojnost iskaza svjedoka.

8.1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao obavijest počinitelju od 01.02.2024. str. 4 spisa, te potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenika str. 6-7 spisa.

8.2. Završna riječ: Okrivljenik izjavljuje da je prekinut u završnoj riječi od strane suda, te da se ne slaže sa istim postupkom suda.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka, a na temelju obrane okrivljenika, iskaza ispitanih svjedoka, kao i uvida u dokumentaciju iz spisa, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

9.1. Okrivljenik je postupio protivno materijalnoj odredbi čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojom je propisano, da tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, čini prekršaj citiranog propisa.

9.2. Ocjenjujući snagu izvedenih dokaza sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao vjerodostojnu u kojoj poriče počinjenje prekršaja, već istu obranu otklanja kao iskonstruiranu radi izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Suprotne tome, sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka EŠ, IŠ, CŠ, MŠ, te dijelom i iskaz svjedokinje AŠ, obzirom su iskazi svih ispitanih svjedoka u bitnom dijelu logični, neproturječni i uvjerljivi u dijelu koji se odnosi na narušavanje JRM-a od strane okrivljenika. Naime, svi svjedoci osim svjedokinje AŠ neposredno su čuli viku i galamu od strane okrivljenika na javnom mjestu, točnije hodniku Međimurskog veleučilišta i u uredu prodekanice za nastavu, dok svjedokinja EŠ koja je neposredno razgovarala sa okrivljenikom je uvjerljivo opisala lupanje okrivljenika rukama po stolu i zidovima. Valja naglasiti da su udarce i lupanje okrivljenika čuli i svjedoci CŠ i MŠ o čemu su identično svjedočili. Glede iskaza svjedokinje AŠ, valja naglasiti da je ista potvrdila da je čula okrivljenika, odnosno supruga kako je glasno, nerazumljivo i uzbuđeno govorio na katu zgrade, tako da je istog čula i u prizemlju gdje se nalazila u tom trenutku. Isto tako i dokumentacija iz spisa potvrđuje iskaze ispitanih svjedoka, a ponajprije video – zapis mjesta događaja, iz kojeg je razvidno kretanje okrivljenika i njegova gestikulacija, koji nedvojbeno upućuju na tijek narušavanja JRM-a od strane okrivljenika. Slijedom naprijed navedenog nedvojbeno je utvrđena odgovornost okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, radi čega je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom.

10. Kod odmjere odluke o kazne okrivljeniku uzeta je u obzir težina prekršaja i sve okolnosti iz čl. 36. Prekršajnog zakona, kao olakotno je cijenjeno, imovinske prilike okrivljenika, kao otegotno prekršajna kažnjavanost za istovrsni prekršaj prema potvrdi Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije, radi čega je okrivljeniku izrekao minimalnu novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, očekujući da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.

11. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu razmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenika u paušalnom iznosu od nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset eura), jer ih je prouzročio počinjenim prekršajem.

U Čakovcu, 31. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Sudac:

Ljiljana Lehkec

ĆŠ

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom prekršajnom sudu Zagreb, u roku od 8 dana od primitka presude, a dostavlja se u dva primjerka Općinskom sudu u Čakovcu, Prekršajni odjel, Zrinsko-frankopanska 9.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljeniku,

2. Tužitelju,

3. Za spis,

4. Za izvršenje.