REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5855/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Josipi Bušić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice RJ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.000,00 kn sa zakonskom kamatom po stopi koja se određuje za razdoblje od dana 1.6.2020. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi parnični trošak sa zakonskom kamatom po istoj kamatnoj stopi od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu 1.250,00 eur sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 25. svibnja 2017. u poslovnici tuženika u [adresa] nakon isteka stambene štednje, na prijedlog bankara ĐJ, svoja sredstva prebacila na račun mirovinskog fonda kod tuženika. Radilo se o iznosu 23.500,00 kn na rok 3 godine. Nakon 3 godine tužiteljica tvrdi je u istoj poslovnici podnijela, krajem svibnja 2020., zahtjev za isplatu pripadajućih sredstava iz fonda (glavnice, državnih poticaja i pripadajuće kamate) na što joj je tuženik odgovorio kako na njenom računu nema tih sredstava. Nakon toga tužiteljica tvrdi kako saznaje da je IJ dobio otkaz zbog težih povreda ugovora o radu, sa istim je uspjela stupiti u kontakt te tvrdi da se on obvezao da će kroz mjesec, dva vratiti joj novac. Kako do toga nije došlo, navodi da se ponovo obratila tuženiku i na sastanku sa SJ, direktorom regije poslovanja sa stanovništvom, 28. rujna 2020., saznaje da postoji izjava o raskidu ugovora i povratu sredstva. Nakon što su joj predočeni potpisi ista je odmah istakla kako se na navedenim ispravama ne nalazi njezin potpis i da nikada nije primila nikakva novčana sredstva sa tog osnova. Navodi da je putem svog punomoćnika 3. studenog 2020. uputila dopis tuženiku u kojem traži isplatu iznosa 23.500,00 kn uvećano za pripadajuće kamate i državne poticaje, a na koji dopis da se isti oglušio. Stoga potražuje isplatu iznosa 27.000,00 kn, od čega na ime glavnice 23.500,00 kn, na ime državnih poticaja 2.250,00 kn te na ime kamata iznos 1.250,00 kn. Zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa 27.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2020. do isplate kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Iz tužbenih navoda proizlazi da je predmet ovog spora novčani iznos koji tužiteljici navodno pripada s osnova stambene štednje odnosno ulaganja u dobrovoljni mirovinski fond. Tuženik ističe kako sa tužiteljicom nije zaključio predmetne ugovore o stambenoj štednji odnosno o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji, niti je jasno temeljem čega tužiteljica upravo od tuženika potražuje predmetni novčani iznos. Stoga tuženik prije svega ističe prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije. Unatoč naprijed navedenom, tuženik se u nastavku očituje na tužbene navode. Čini nespornim da je tužiteljica 25. svibnja 2017. podnijela zahtjev za sklapanje Ugovora o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji u Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond društvu Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d. međutim, tuženik tvrdi da nisu istiniti navodi da je tužiteljica u navedeni mirovinski fond uplatila iznos 23.500,00 kn, a koji iznos da je sa stambene štednje (nakon isteka stambene štednje) prebacila na račun mirovinskog fonda. Naime, u navedeni mirovinski fond izvršena je samo jedna uplata i to 31. srpnja 2017. u iznosu 700,00 kn. U odnosu na stambenu štednju, nesporno je da je tužiteljica 25. svibnja 2012. društvu Raiffeisen stambena štedionica d.d. podnijela zahtjev za sklapanje Ugovora o stambenoj štednji. Ugovor o stambenoj štednji je sa navedenim društvom sklopljen je 28. lipnja 2012. s ciljanim iznosom 30.000,00 kn putem mjesečnih uplata u iznosu 400,00 kn. U stambenu štednju izvršena je samo jedna uplata i to 29. lipnja 2012. u iznosu 20.000,00 kn. Međutim, tužiteljici nije 2017. godine prestao Ugovor o stambenoj štednji niti je te godine otkazala isti. Tužiteljica je 11. prosinca 2019. podnijela zahtjev za otkaz Ugovora o stambenoj štednji, koji je prihvaćen od strane Raiffeisen stambene štedionice d.d. 13. prosinca 2019. Sukladno nalogu tužiteljice iz zahtjeva za otkaz ugovora o stambenoj štednji od 11. prosinca 2019. iznos stambene štednje 23.522,69 kn isplaćen je na račun tužiteljice koji je otvoren kod tuženika IBAN [broj bankovnog računa]. U konačnici je tužiteljici sa njenog računa IBAN [broj bankovnog računa], temeljem njenog naloga, isplaćen iznos od 23.500,00 kn, koji se iznos potražuje u ovome postupku. Tuženik navodi da tužiteljica nema nikakvu tražbinu prema tuženiku, predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan te obvezati tužiteljicu na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: zahtjev za sklapanje Ugovora o stambenoj štednji od 25. prosinca 2012. (list 8-9 spisa), otkaz Ugovora o stambenoj štednji od 13. prosinca 2019. (list 10 spisa), Ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa broj: 3236519018 (list 11-12 spisa), nalog tužiteljice za isplatu od 16. prosinca 2019. (list 13 spisa), zahtjev od 11. prosinca 2019. za otkazom Ugovora o stambenoj štednji (list 14 spisa), potvrdu o prihvatu zahtjeva za sklapanje Ugovora o stambenoj štednji od 28. lipnja 2012. (list 15 spisa), e-mail punomoćnika tužiteljice tuženiku (list 19 spisa), nalaz i mišljenje vještaka grafologa TJ (list 23-29 spisa), iskaz tužiteljice (list 48-49 spisa), iskaz svjedoka PJ (list 49-50 spisa), nalaz i mišljenje te usmeno obrazloženje vještaka grafologa Davora Butorca (list 70- 73 i 83-84 spisa).

4. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5.Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa 27.000,00 kn koji tužiteljica temelji na činjeničnim navodima iz kojih bi proizlazilo da je nakon isteka Ugovora o stambenoj štednji, a na prijedlog bankara tuženika, novčana sredstva u visini 23.500,00 kn prebacila na račun mirovinskog fonda tuženika na rok 3 godine, a koji bi po isteku navedenog roka bio uvećan i za državne poticaje i pripadajuće kamate.

6. Među strankama nije sporno;

- da je tužiteljica 25. svibnja 2012. društvu Raiffeisen stambena štedionica d.d, podnijela zahtjev za sklapanje Ugovora o stambenoj štednji, a koji Ugovor je sklopljen 28. lipnja 2012. kada je navedeno društvo prihvatilo zahtjev tužiteljice;

- da je tužiteljica 25. svibnja 2017. podnijela zahtjev za sklapanje Ugovora o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji u Raiffesen doborovoljni mirovinski fond društvu Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d.;

- da je tužiteljica skriptor vlastoručnog potpisa na Zahtjevu za sklapanje Ugovora o stambenoj štednji (podnositelj zahtjeva).

7. Sporno je, a obzirom na navode tuženika, pasivna legitimacija tuženika, s obzirom da tuženik tvrdi da tužiteljica sa istim nije sklopila niti jedan pravni posao, već sa društvima Raiffeisen stambena štedionica d.d. (Ugovor o stambenoj štednji) te Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva.

8. Iz Zahtjeva za otkaz Ugovora o stambenoj štednji proizlazilo bi da je tužiteljica isti dana 11. prosinca 2019. podnijela Raiffeisen stambenoj štedionici, vlastoručno ga potpisavši te da je istoj temeljem Ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa od 11. prosinca 2019. sklopljenog sa tuženikom (list 11-12 spisa), sa navedenog računa, u poslovnici tuženika 16. prosinca 2019. isplaćen iznos 23.500,00 kn.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 25. svibnja 2017. išla u poslovnicu tuženika gdje joj je osobni bankar sugerirao da svoju stambenu štednju prebaci na mirovinski fond kod tuženika jer da će zbog toga dobiti državni poticaj u iznosu 750,00 kn mjesečno. Stambenu štednju je trebala oročiti na tri godine, dakle do 25. svibnja 2020. 25. svibnja ili 26. svibnja 2020. otišla je u poslovnicu tuženika tražeći da joj se isplati njezin oročeni iznos međutim, tada joj je rečeno da je taj iznos već isplaćen i da je to učinjeno 18. prosinca 2019. Navodi da je ostala u čudu, s obzirom da ranije nije zahtijevala isplatu do dana kako je i navela. Nakon toga je tužiteljicu nazvala djelatnica iz poslovnice tuženika u Magazinskoj ulici te su dogovorili sastanak održan 30. lipnja 2020. kojem je prisustvovao direktor JJ i OJ voditeljica poslovnice te su na upit tužiteljice da se pozove i njezin osobni bankar NJ koji je tužiteljici sugerirao da novac prebaci na mirovinski fond rečeno da nije potrebno da sve podatke imaju u kompjuteru. Na daljnji upit tužiteljice što je s njezinim novcem rekli su joj da je sve "pod istragom" i da joj ne mogu reći. Nakon toga je tužiteljica sa djelatnicima tuženika kontaktirala par puta da bi u konačnici došla u poslovnicu ponovno 28. rujna 2020. tražeći isplatu svog novca, a kojom prilikom je bilo prisutno 5 djelatnika tuženika koji su joj pokazivali nekakve papire, pritom predočivši manji papir na kojem je bila zapravo potvrda o isplati, a na kojoj se nalazio potpis koji nije bio od tužiteljice. Tužiteljica tada nije dobila svoj novac, a isti joj je bio hitno potreban zbog liječenja, kako tada nije ništa uspjela riješiti, više nije odlazila kod tuženika već je podnijela tužbu. Kada se tužiteljici predočuje Zahtjev za sklapanje govora o stambenoj štednji na listu 8 spisa ista potvrđuje da se na istom nalazi njezin potpis, a kada joj se predočuje dokument u preslici na listu 13 spisa, a koji predstavlja potvrdu o transakciji na iznos 23.500,00 kn sa datumom 16. prosinca 2019. navodi da to nije njezin potpis kao što nije ni njezin potpis na Zahtjevu za otkaz ugovora o stambenoj štednji, a kada joj se isti predočuje na listu 14 spisa. Suprug tužiteljice ima saznanja o svemu navedenom budući da je uvijek sa tužiteljicom bio prisutan. Navodi da je njoj u poslovnici tuženika rečeno i to od strane direktora SJ da je djelatnik IJ dobio otkaz 5.3.2020. Tužiteljica je čak par puta uspjela stupiti u kontakt s istim telefonski budući da je njezinom suprugu dao vizitku jer je bio i njegov bankar i isti joj je rekao da će joj isplatiti taj novac. Budući da isti nakon 2-3 poziva novac nije vratio, a kasnije čak i blokirao broj mobitela tužiteljica ga više nije mogla dobiti.

10. Iz iskaza svjedoka PJ, supruga tužiteljice, proizlazi da je njegova supruga nakon što je 2017. istekla stambena štednja prebacila sav novac na računu u mirovinski fond, a po sugestiji osobnog bankara R i taj novac je oročen na tri godine uz dobivanje određenih poticaja, pri čemu im je isti rekao da ne moraju sljedeće tri godine uopće dolaziti. Te 2020. suprug tužiteljice i ona su došli po isplatu ali im je banci rečeno da novaca na računu nema. Nakon toga su ih zvali na sastanak u središnjicu tuženika u Magazinskoj ulici gdje im je rečeno da je isplata po navedenom računu bila u prosincu 2019. te im je predočena isplatnica, a čemu su se oni začudili budući da njegova supruga nije stavila zahtjev za raskid oročenja niti je zahtijevala otvaranje tekućeg računa za isplatu. Navodi da potpis na toj isplatnici 100% nije bio njezin. Njima nisu ti dokumenti dani u ruke, nego su im samo dani na uvid. Svjedok je čak probao mobitelom kontaktirati R budući da je i sam imao stambenu štednu na svoje ime i isti mu je bio osobni bankar i u vezi te štednje je uvijek bilo sve u redu i isti mu je u par navrata rekao da će on pokušati novac vratiti. Međutim kasnije je taj broj mobitela bio blokiran. Svjedok navodi kako nikakvu isplatu njegova supruga nije primila u prosincu 2019. jer nikada nije zahtijevala raskid oročenja novaca, niti je ikada otvarala bilo kakav tekući račun na koji bi se vršila bilo kakva isplata.

11. Budući da je tužiteljica osporavala da bi na potvrdi o isplati na listu 13 spisa kao i na Zahtjevu za otkaz Ugovora o stambenoj štednji (list 14 spisa) bio njen potpis, sud je cijenio nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Davora Butorca, iz kojeg proizlazi da je tužiteljica vjerojatno autor potpisa na navedenoj dokumentaciji (list 13 i 14 spisa).

12. Tužiteljica je podneskom od 13. rujna 2022. prigovorila nalazu i mišljenju vještaka Davora Butorca tvrdeći da je isti u nezadovoljavajućoj osnovnoj formi, neanaliziran i da nisu korišteni komparativni materijali, također da nije navedeno koja metoda je primijenjena u izradi nalaza i mišljenja te je vještak u usmenom obrazloženju na ročištu 20. veljače 2023. naveo da dostavljeni sporni materijal odgovara potrebama grafološkog vještačenja. Sporni materijali su preslike. Za slučaj da sporni materijal ne odgovara potrebama vještačenja, isto ne bi bilo provedeno. Na preslikama nema potrebe vršiti stereomikroskopsku analizu jer ovdje se nije radilo o potrebi utvrđivanja kronologije, odnosno izvornosti dokumenta. Vještačeni dokument koji u preslici prileži listu 13 spisa, a radi se o potpisu na tzv. potpisnoj ploči jest adekvatni materijal jer je adekvatan za izradu mišljenja u stupnju vjerojatnosti. Zadatak vještaka je usporediti dva sporna s nespornim potpisom, upravo to je i učinjeno i opisano u nalazu te je izrađeno mišljenju u stupnju vjerojatnosti za oba sporna potpisa. Ako mišljenje glasi da je RJ vjerojatno autor potpisa jednog i drugog spornog to znači i da se radi o istom skriptoru. To vještak nije naveo u nalazu, ali sada odgovara i logično se nameće u jednakom stupnju vjerojatnosti. Kod analize rukopisa postoje tzv opći i posebni elementi. Opći elementi odnose se na stupanj ispisanosti, dinamiku, liniju pisanja, kut pisanja, a individualne značajke su načini oblikovanja i odnosi između grafema. Ako se radi o činjenicama koje ukazuju na istu grafomotoriku onda se zaključuje da je autor dvaju analiziranih rukopisa ista osoba. Postoje elementi koji se jako teško mogu imitirati, no uvijek postoji i teoretska mogućnost da se radi o vještoj imitaciji koja tada vještaka navede na krivo mišljenje. Napominje da u svojoj praksi nije naišao na tako kvalitetan falsifikat. Tzv. e-potpis nastaje na elektronskoj podlozi i kod takvih materijala određene značajke zaista nije moguće utvrditi, a to je u prvom redu snaga pritiska o podlogu, no čitav niz drugih značajki i dalje su prisutne, a kod ovakvih komparativnih analiza one su dovoljne za ispunjenje zadatka kakav je ovdje bio postavljen. Ovdje se radi o značajno niskoj donjoj točki potpisa, a radi se o najnižoj točki gledano kroz geometrijsku mrežu, zbog toga je to izvedeno kao uočena individualna karakteristika potpisa. Zadatak vještaka u sudskom postupku je olakšati sucu donošenje odluke, iz tog razloga kod izrade nalaza nastoji biti koncizan te ne opisivati preopširno čitav postupak vještačenja, a pri izradi skice koja je tu također za olakšanje rada sucu vještak izdvaja ono što se čini najvažnije, a na taj način vodi računa i o načelu ekonomičnosti. Iz navedenog razloga je kao referentan potpis uzet onaj sadržan u potpisnom kartonu MUP-a, a kako je opisan u nalazu i mišljenju. Rezultat usporedbe spornih i nespornih potpisa je sadržan u mišljenju. Na daljnji upit o tome gdje je u nalazu rezultat analize spornih i nespornih potpisa i da li je vještak trebao u nalazu i mišljenju navesti sve podudarnosti i razlike vještak ukazuje da je nalazu s mišljenjem, u dijelu nalaz, treći odlomak odgovor na pitanje, a on glasi da je ovdje opis referentnog nespornog te spornih potpisa s naglaskom na uočene izrazite podudarnosti. Na daljnji upit o kojem se stupnju vjerojatnosti radi, a vezano za skalu vjerojatnosti navodi da se nalazi točno na sredini od ukupno pet stupnjeva od potpuno negativnog do potpuno sigurnog. Na daljnji upit da li "vjerojatno je" može značiti i "vjerojatno nije" vještak odgovara da kod gradiranja mišljenja vodi se računa da se ne ostavlja dilema tako da i ovdje ostaje mišljenje da se vjerojatno radi o tome da je tužiteljica vjerojatno autor oba sporna potpisa. Vještak navodi da je u praksi uobičajeno ne izražavati negaciju, jer bi isto upućivalo da nije skriptor. Obzirom da spisu prileže preslike dokumenata na kojima su sporni potpisi, to je mišljenje dano u stupnju vjerojatno, a da se radi o izvornicima moglo bi se dati u višem stupnju, odnosno kao gotovo sigurno. Prethodnim očitovanjem vještak je dao odgovor na slijedeća pitanja: da li dostavljeni sporni materijal odgovara potrebama grafološkog vještačenja; da li je na fotokopiju moguće izvršiti detaljnu stereomikroskopsku analizu potpisa, da li je otegotna okolnost u ovom slučaju činjenica što je potpis na potvrdi o transakciji nastao na tzv. potpisnoj ploči; da li je vještak izvršio usporedbu spornih potpisa kako bi utvrdio jesu li isti pisani rukom iste osobe, pojašnjenje kroz koju praksu su uočene podudarnosti u potpisima istog skriptora; kako je mogao utvrditi da su sporni potpisi ispisani sigurnim potezima i umjerene dinamike, a obzirom na priloženu fotokopiju spornih potpisa; iz kojeg razloga je prethodno mogao utvrditi "to" ističe kao vrijednu individualnu značajku imajući u vidu da način pisanja grafema g i j je takav da je potpuno logično da padaju ispod donje crte pisanja; da pojasni zašto nije analizirao sva tri nesporna potpisa (dva iz osobne iskaznice i jedan iz zahtjeva za sklapanje ugovora o stambenoj štednji); zbog čega je izdvojio samo jedan i zašto ga naziva referentnim potpisom. Vještak je u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je izrađeno stručno i u skladu sa pravilima struke te zadatkom suda. Usmenim obrazloženjem vještak je u cijelosti otklonio prigovore tužiteljice na pisani nalaz i mišljenje te ga sud nalazi jasnim, potpunim i neproturječnim. Ne našavši da bi za to bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st.3. ZPP sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za obnovom grafološkog vještačenja po Centru za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić. Ovdje valja reći da sud nije cijenio po tuženiku, na pripremnom ročištu 11.listopada 2021., predanom u spis nalaz i mišljenje vještaka grafologa TJ (list 23-29 spisa), a obzirom da je isto sačinjeno po privatnom traženju tuženika dakle, ne po nalogu suda i tužiteljica se protivila da se isti kao dokaz koristi u ovosudnom postupku.

14. Analizom i ocjenom izvedenih dokaza u ukupnosti sud je utvrdio da, iako tuženik ne spori da je tužiteljica podnijela zahtjev za sklapanje Ugovora o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji u Raiffesen doborovoljni mirovinski fond - društvu Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d., a kako bi to proizlazilo i iz iskaza tužiteljice i svjedoka RJ, kraj nedostataka bilo kakvog materijalnog dokaza u vidu sklopljenog Ugovora o navedenom, sud nije mogao zaključivati o sadržaju tog pravnog posla odnosno je li isti uopće i nastao (nesporno je podnašanje zahtjeva), a time niti o tome je li tužiteljica upravo tog posla i uplatila u mirovinski fond iznos 23.500,00 kn upravo na rok 3 godine, kao niti da bi temeljem tog Ugovora postojala obveza i isplate i državnih poticaja kao i pripadajuće kamate. Navedeno stoga što tuženik osporava da bi tužiteljica u fond uopće uplatila 23.500,00 kn. Posebno kada se ima u vidu da je sud na pripremnom ročištu 11. listopada 2021. postavio upit punomoćniku tužiteljice koje to isprave od tuženika predlaže pribaviti te je isti odgovorio da su sve relevantne isprave priložene po tuženiku uz odgovoru na tužbu. Tuženik naime nije priložio Ugovor o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji, već je učinio nespornim da je tužiteljica podnijela samo zahtjev za sklapanje istog. Imajući u vidu da je društvo Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d. pravna osoba različita od prave osobe tuženika, tada eventualni Ugovor o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji svakako nije isprava koja bi bila zajednička strankama ovog spora, a tužiteljica isti do zaključenja prethodnog postupka nije priložila u spis, kao niti dokaz da bi temeljem takvog Ugovora i uplatila u mirovinski fond iznos 23.500,00 kn. To stoga što tuženik navodi da je u fond uplaćen samo jedan iznos i to 31. srpnja 2017. u iznosu 700,00 kn, temeljem čega bi se moglo posredno zaključiti da je Ugovor o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji i sklopljen, ali je sudu nepoznat sadržaj istog pa tako i koji je iznos oročen odnosno uplaćen, na koji rok i što je ugovoreno za slučaj isteka oročavanja. O tome postoji samo iskaz tužiteljice i svjedoka- supruga, a koje sud, kraj tuženikova osporavanja i dakle, izostanka materijalne dokumentacije, nije prihvatio. Kao neuvjerljive i suprotne stanju spisa, sud nije prihvatio niti iskaz tužiteljice i svjedoka supruga u dijelu gdje navode da su u banci tuženika pozivani na razgovor u vezi uplaćenog iznosa u fond, a koji novac da je nestao, pogotovo kada se imaju u vidu rezultati grafološkog vještačenja odnosno, da je tužiteljica skriptor potpisa na Zahtjevu za otkaz Ugovora o stambenoj štednji (list 14 spisa) kao i potpisa na potvrdi o isplati iznosa 23.500,00 kn (list 13 spisa),a suprotno iskazu tužiteljice i svjedoka u tom dijelu. Pritom valja reći da je Raiffeisen stambena štedionica 13. prosinca 2019. (list 10 spisa) i izdala na ime tužiteljice – potvrdu Zahtjeva o otkazu Ugovora o stambenoj štednji, a to što Ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa (list 11-12 spisa) ne sadrži potpise stranka, ne oduzima značaj činjenici da je upravo sa tog tekućeg računa tužiteljici i isplaćeno 23.500,00 kn, a što je ista potvrdila vlastoručnim potpisom (list 13 spisa).

15. Tužiteljica nije predlagala saslušanje djelatnika tuženika, a koji da su upoznati sa navodnim nestankom novca sa njenog računa, a niti saslušanje bankara R, a niti je ičime dokazivala da bi istom radni odnos kod tuženika prestao upravo zbog navodnog nestanka njenog novca.Tužiteljica nije niti tvrdila niti dokazivala niti da bi protiv R eventualno bio pokrenut i bilo kakav kazneni postupak. Stoga je sud temeljem stanja spisa i ocijenjenih dokaza utvrdio upravo suprotno, a to je da tužiteljici u skladu sa čl. 14. st. 4. Zakona o stambenoj štednji i državnom poticaju (Narodne novine 109/97, 117/97, 76/99, 10/01, 92/05 i 21/10) važećim u vrijeme sklapanja Ugovora o stambenoj štednji - taj Ugovor nije istekao 25. svibnja 2017., već joj je protekao ugovoreni rok stambene štednje (5 godina), a Ugovor je isti otkazala Zahtjevom od 11. prosinca 2019. (čl. 14. st. 2. Zakona o stambenoj štednji i državnom poticaj) i temeljem otkaza joj je i 16. prosinca 2019. isplaćeno 23.500,00 kn u poslovnici.

16. Tužiteljica dakle, u skladu sa odredbom čl. 7. st.1. I čl. 219. st.1. ZPP ničime nije dokazala da bi iznos 23.500,00 kn uplatila, prema vlastitoj tvrdnji " prebacila na račun mirovinskog fonda kod tuženika" jer to, osim svojim iskazom i iskazom svjedoka RJ (koje sud kako je prethodno obrazloženo nije prihvatio) nikakvim materijalnim dokazom ne dokazuje pa sud nije mogao zaključivati niti o dakle, sadržaju tog pravnog posla te uvjetima pod kojima je isti navodno sklopljen odnosno da bi istim tužiteljici pripali i dodatno državni poticaji i kamata. Time tužiteljica ničime nije dokazala niti pasivnu legitimaciju tuženika jer je tuženik istu osporio navodeći da je ista zahtjev za sklapanje Ugovora o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji u Raiffeisen dobrovoljni mirovinski fond podnijela društvu Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 14148900600, a koja pravna osoba je dakle, različita od pravne osobe tuženika, a isplata se traži pd tuženika upravo temeljem navodne uplate "na račun mirovinskog fonda kod tuženika". Time sud zahtjev tužiteljice nalazi neosnovanim u osnovi pa nije niti provedeno financijsko vještačenje radi utvrđenja visine zahtjeva te je zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u toč. I. izreke.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. st. 1. i. 155. ZPP. Isti je suđen tuženiku, sastoji se od zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku. Tuženiku je priznat trošak za: sastav odgovora na tužbu 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 11. listopada 2021., 25. ožujka 2022., 20. veljače 2023. i 12. veljače 2025. svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 500 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.000,00 eur i uz uvećanje za 25% PDV (250,00 eur) sveukupno iznosi 1.250,00 eur.

17.1.Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 11. listopada 2021. jer u istom u bitnom sadržajno ponavlja navode iz odgovora na tužbu pa isti nije bio nužan za raspravljanje, a niti mu je priznat trošak predujma za sudskog dostavljača jer nije dokazao da bi mu taj trošak nastao u zatraženoj visini.

18. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP.

U Zagrebu 31. ožujka 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužiteljice

- punom. tuženika