Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-97/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Jakovu Delipetaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnicu Sanju Hajnal, u Osijeku i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničkog vježbenika BS, u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić u Osijeku, uz javnu objavu od 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu od 24.07.2006. g. broj: 9011712644 zaključenog između parničnih stranaka kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: «iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 6.529,84 CHF (slovima: šesttisućapetstodvadesetdevet CHF i osamdesetčetiri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.», zatim se utvrđujeništetnom ugovorna odredba čl. 4. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :» Kamata se obračunava u CHF...», te se utvrđuje ništetnom odredba čl. 6. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:» Kredit u iznosu od 6.529,84 CHF (slovima: šesttisućapetstodvadesetdevet CHF i osamdesetčetiri C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...».

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od ukupno 346,99 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023.g. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to;

-na iznos od 4,54 EUR od 01.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,33 EUR od 01.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,67 EUR od 01.03.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,59 EUR od 01.04.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,76 EUR od 01.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,36 EUR od 01.06.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 2,16 EUR od 01.07.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 2,43 EUR od 01.08.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,12 EUR od 01.09.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,04 EUR od 01.10.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 2,38 EUR od 01.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 3,62 EUR od 01.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,52 EUR od 01.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,96 EUR od 01.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,58 EUR od 01.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 7,45 EUR od 01.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 7,04 EUR od 01.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 7,90 EUR od 01.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,55 EUR od 01.07.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,34 EUR od 01.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 15,60 EUR od 01.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 14,55 EUR od 01.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,33 EUR od 01.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 16,62 EUR od 01.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 21,97 EUR od 01.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 18,28 EUR od 01.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 19,62 EUR od 01.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 17,82 EUR od 01.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 18,09 EUR od 01.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 25,23 EUR od 01.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 25,71 EUR od 01.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 31,83 EUR od 01.08.2011. g. do konačne isplate sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.345,07 EUR uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja, odnosno od 31. ožujka 2025., do konačne isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 1.345,07 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 24. srpnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 9011712644, kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 24. srpnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 9011712644, međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Ivo Koški, univ. spec. oec., Osijek, J. J. Strossmayera 77.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-778/2022-3 od 22. siječnja 2025. godine ovosudna presuda broj P-872/2020-36 od 6. travnja 2021. godine ukinuta je i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz uputu sudu da je u nastavku postupka potrebno nedvojbeno utvrditi da li se potraživanje tužiteljice odnosi na potraživanje po osnovu promjenjive kamatne stope ili po osnovu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Ivo Koški, univ. spec. oec., Osijek, J. J. Strossmayera 77 od 21. srpnja 2021. godine, kao i dopune nalaza i mišljenja, sud utvrđuje da je visina preplate po osnovi tečajne razlike u periodu od studenog 2008. do kolovoza 2011. godine, kada je kredit otplaćen u svakom od anuiteta gdje je preplate bilo, utvrđena je u iznosu od 2.614,40 kn, odnosno 346,99 eur.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, kao i dopunu nalaza i mišljenja, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 4. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 5,17 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 4. citiranog Ugovora.

14. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula) to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,17 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 595,96 kn.

15. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 595,96 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

16. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

17. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

18. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

20. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu očiglednu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

21. Iznos od 2.614,40 kn, odnosno 346,99 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja preplatu tužitelja po osnovi tečajne razlike u periodu od studenog 2008. do kolovoza 2011. godine kada je kredit otplaćen, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

22. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 2.614,50 kn, odnosno 346,99 EUR osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

23. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno, sud je odbio prijedlog tuženika na saslušanje osobnog bankara, kao nepotrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

24. Glede prigovora tuženika da ne pristaje na povlačenje tužbe za istaći je da tužiteljica potražuje isti iznos koji je potraživala prvotno tužbom u HRK, koji je sada denominiran u valutu EUR, pa stoga nema govora da je u ovoj pravnoj stvari tužba djelomično povučena od strane tužiteljice.

25. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo kao i nespornu činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 20. studenoga 2020. godine, evidentno je da je tuženikov prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima neosnovan.

26. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 100,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 16. prosinca 2020., 8. rujna 2021., 19. kolovoza 2021., 7. listopada 2021. svaki po 100,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 25. svibnja 2021., 1. ožujka 2022. i 25. ožujka 2025. svaki po 100,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak vještačenja od 331,80 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu 13,27 eura daje konačni iznos troška od 1.345,07 eura.

29. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 14. ožujka 2025. u iznosu od 125,00 eura (PDV uključen) iz toga razloga što tužiteljici u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) može biti dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod IV. izreke presude.

Osijek, 31. ožujka 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika