Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Broj: P-518/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja JF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicama iz ZOU Danija Budimir i Tina Budimir Bijelić u Ogulinu, protiv tuženika OTP BANKA d.d. [adresa], OIB 52508873833 zastupanog po punomoćnicima iz OD Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, isplate i stjecanja bez osnove, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2025. u nazočnosti 1. tužitelja i 2. tužiteljice osobno uz punomoćnicu Tinu Budimir Bijelić, odvjetnicu u ZOU Danija Budimir i Tina Budimir Bijelić u Ogulinu i punomoćnika tuženika NF, odvjetničkog vježbenika u OD Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, na ročištu za objavu i uručenje presude 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 86822/05 koja glasi:

"1. Kreditor odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 77.400,00 kuna.

2. Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita.

3. Sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način – u izabranoj valuti (CHF-kao valuta Ugovora), ako Ugovorom nije određeno drugačije.

4. Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, ako Ugovorom nije drukčije određeno.

5. Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora.

6. Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost s mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK", u cijelosti ništetna.

II. Utvrđuje se da je odredba članka 11. - Kamate/troškovi, koja glasi: "1. Redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora.

2. Kod izmjene redovne kamatne stope Kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta otplate kredita. U tom slučaju Korisnik kredita je ovlašten zatražiti izradu nove otplatne tablice.

3. Na sve dospjele, a nepodmirene tražbine na utvrđeni dan dospijeća, Korisnik kredita je dužan platiti zateznu kamatu, u skladu s važećim odredbama odluke Kreditora koji uređuje kamate. Kreditor pridržava pravo, da umjesto ugovorene zatezne kamate, obračuna i naplati zakonsku zateznu kamatu, ako je ista više od kamate određene odlukom Kreditora.

4. Zatezna kamata obračunava se i naplaćuje za svo vrijeme zakašnjenja, od dana dospijeća do dana ispunjenja dužne činidbe.

5. Kod zakašnjenja u otplati kredita, kreditor će obračunati i naplatiti Korisniku kredita dodatne naknade (troškove izdavanja opomena i drugo), kao i sve druge izdatke nastale zbog nepravovremene otplate kredita.", u cijelosti ništetna.

III. Nalaže se tuženoj OTP banka Hrvatska dioničko društvo, OIB: 52508873833, sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužiteljima iznos 10.080,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama, tekućima od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, u roku od 15 dana, tekućima na svaki pojedini iznos kako slijedi:

2,89 EUR od 10.10.2005 do isplate;

4,32 EUR od 10.11.2005 do isplate;

6,50 EUR od 12.12.2005 do isplate;

4,39 EUR od 10.01.2006 do isplate;

0,11 EUR od 10.02.2006 do isplate;

2,54 EUR od 12.03.2007 do isplate;

2,52 EUR od 10.04.2007 do isplate;

2,48 EUR od 10.05.2007 do isplate;

1,26 EUR od 11.06.2007 do isplate;

1,22 EUR od 13.06.2007 do isplate;

2,46 EUR od 10.07.2007 do isplate;

2,49 EUR od 10.08.2007 do isplate;

2,49 EUR od 10.09.2007 do isplate;

2,45 EUR od 10.10.2007 do isplate;

2,48 EUR od 12.11.2007 do isplate;

2,47 EUR od 10.12.2007 do isplate;

2,40 EUR od 10.01.2008 do isplate;

0,11 EUR od 14.01.2008 do isplate;

2,54 EUR od 11.02.2008 do isplate;

2,59 EUR od 10.03.2008 do isplate;

2,55 EUR od 10.04.2008 do isplate;

2,52 EUR od 12.05.2008 do isplate;

2,52 EUR od 10.06.2008 do isplate;

2,51 EUR od 10.07.2008 do isplate;

2,49 EUR od 10.08.2008 do isplate;

2,50 EUR od 10.09.2008 do isplate;

2,57 EUR od 10.10.2008 do isplate;

2,64 EUR od 10.11.2008 do isplate;

2,61 EUR od 10.12.2008 do isplate;

17,63 EUR od 12.01.2009 do isplate;

40,63 EUR od 10.02.2009 do isplate;

49,93 EUR od 10.03.2009 do isplate;

33,59 EUR od 10.04.2009 do isplate;

30,68 EUR od 11.05.2009 do isplate;

29,04 EUR od 10.06.2009 do isplate;

32,34 EUR od 10.07.2009 do isplate;

25,76 EUR od 10.08.2009 do isplate;

28,75 EUR od 10.09.2009 do isplate;

23,62 EUR od 12.10.2009 do isplate;

28,18 EUR od 10.11.2009 do isplate;

25,56 EUR od 10.12.2009 do isplate;

46,65 EUR od 11.01.2010 do isplate;

53,79 EUR od 10.02.2010 do isplate;

52,28 EUR od 10.03.2010 do isplate;

58,35 EUR od 12.04.2010 do isplate;

67,08 EUR od 10.05.2010 do isplate;

74,86 EUR od 10.06.2010 do isplate;

89,78 EUR od 12.07.2010 do isplate;

75,19 EUR od 10.08.2010 do isplate;

112,25 EUR od 10.09.2010 do isplate;

92,81 EUR od 11.10.2010 do isplate;

96,57 EUR od 10.11.2010 do isplate;

92,87 EUR od 10.12.2010 do isplate;

20,14 EUR od 13.12.2010 do isplate;

99,81 EUR od 10.01.2011 do isplate;

34,21 EUR od 12.01.2011 do isplate;

105,42 EUR od 10.02.2011 do isplate;

112,79 EUR od 10.03.2011 do isplate;

102,36 EUR od 11.04.2011 do isplate;

125,96 EUR od 10.05.2011 do isplate;

142,14 EUR od 10.06.2011 do isplate;

149,48 EUR od 11.07.2011 do isplate;

231,05 EUR od 10.08.2011 do isplate;

153,68 EUR od 12.09.2011 do isplate;

142,14 EUR od 10.10.2011 do isplate;

144,98 EUR od 10.11.2011 do isplate;

143,93 EUR od 12.12.2011 do isplate;

147,77 EUR od 10.01.2012 do isplate;

6,48 EUR od 20.01.2012 do isplate;

147,86 EUR od 10.02.2012 do isplate;

13,31 EUR od 23.02.2012 do isplate;

157,37 EUR od 12.03.2012 do isplate;

5,74 EUR od 19.03.2012 do isplate;

153,35 EUR od 10.04.2012 do isplate;

4,57 EUR od 24.04.2012 do isplate;

154,90 EUR od 10.05.2012 do isplate;

5,31 EUR od 28.05.2012 do isplate;

156,82 EUR od 11.06.2012 do isplate;

6,22 EUR od 27.06.2012 do isplate;

1,53 EUR od 10.07.2012 do isplate;

154,08 EUR od 13.07.2012 do isplate;

3,55 EUR od 30.07.2012 do isplate;

0,33 EUR od 10.08.2012 do isplate;

151,87 EUR od 14.08.2012 do isplate;

3,81 EUR od 21.08.2012 do isplate;

145,94 EUR od 10.09.2012 do isplate;

1,60 EUR od 28.09.2012 do isplate;

152,77 EUR od 10.10.2012 do isplate;

4,22 EUR od 26.10.2012 do isplate;

154,28 EUR od 12.11.2012 do isplate;

5,12 EUR od 23.11.2012 do isplate;

157,44 EUR od 10.12.2012 do isplate;

0,38 EUR od 17.12.2012 do isplate;

0,39 EUR od 10.01.2013 do isplate;

152,45 EUR od 15.01.2013 do isplate;

0,91 EUR od 11.02.2013 do isplate;

151,56 EUR od 15.02.2013 do isplate;

1,57 EUR od 11.03.2013 do isplate;

148,27 EUR od 15.03.2013 do isplate;

3,10 EUR od 10.04.2013 do isplate;

156,78 EUR od 15.04.2013 do isplate;

1,54 EUR od 10.05.2013 do isplate;

143,70 EUR od 15.05.2013 do isplate;

4,10 EUR od 10.06.2013 do isplate;

140,09 EUR od 14.06.2013 do isplate;

6,85 EUR od 10.07.2013 do isplate;

137,05 EUR od 12.07.2013 do isplate;

146,75 EUR od 12.08.2013 do isplate;

12,82 EUR od 10.09.2013 do isplate;

136,12 EUR od 13.09.2013 do isplate;

14,75 EUR od 10.10.2013 do isplate;

137,04 EUR od 14.10.2013 do isplate;

15,70 EUR od 11.11.2013 do isplate;

137,82 EUR od 13.11.2013 do isplate;

16,52 EUR od 10.12.2013 do isplate;

142,54 EUR od 13.12.2013 do isplate;

13,99 EUR od 10.01.2014 do isplate;

125,44 EUR od 13.01.2014 do isplate;

16,98 EUR od 10.02.2014 do isplate;

106,97 EUR od 12.02.2014 do isplate;

4,75 EUR od 10.03.2014 do isplate;

121,96 EUR od 12.03.2014 do isplate;

4,18 EUR od 10.04.2014 do isplate;

120,80 EUR od 11.04.2014 do isplate;

4,00 EUR od 12.05.2014 do isplate;

117,35 EUR od 15.05.2014 do isplate;

4,71 EUR od 10.06.2014 do isplate;

117,33 EUR od 13.06.2014 do isplate;

5,37 EUR od 10.07.2014 do isplate;

120,07 EUR od 14.07.2014 do isplate;

5,16 EUR od 11.08.2014 do isplate;

122,72 EUR od 12.08.2014 do isplate;

4,39 EUR od 10.09.2014 do isplate;

123,96 EUR od 12.09.2014 do isplate;

129,55 EUR od 10.10.2014 do isplate;

2,23 EUR od 10.11.2014 do isplate;

131,27 EUR od 12.11.2014 do isplate;

131,88 EUR od 10.12.2014 do isplate;

131,05 EUR od 12.01.2015 do isplate;

2,71 EUR od 14.01.2015 do isplate;

5,27 EUR od 12.02.2015 do isplate;

100,78 EUR od 10.02.2015 do isplate;

19,81 EUR od 13.02.2015 do isplate;

5,79 EUR od 11.03.2015 do isplate;

104,41 EUR od 10.03.2015 do isplate;

15,63 EUR od 12.03.2015 do isplate;

6,34 EUR od 14.04.2015 do isplate;

101,50 EUR od 10.04.2015 do isplate;

18,04 EUR od 15.04.2015 do isplate;

6,85 EUR od 13.05.2015 do isplate;

101,67 EUR od 11.05.2015 do isplate;

17,24 EUR od 14.05.2015 do isplate;

7,47 EUR od 12.06.2015 do isplate;

102,46 EUR od 10.06.2015 do isplate;

15,91 EUR od 15.06.2015 do isplate;

8,01 EUR od 16.06.2015 do isplate;

1,05 EUR od 10.07.2015 do isplate;

108,63 EUR od 15.07.2015 do isplate;

16,71 EUR od 16.07.2015 do isplate;

0,55 EUR od 10.08.2015 do isplate;

113,64 EUR od 13.08.2015 do isplate;

12,20 EUR od 14.08.2015 do isplate;

115,42 EUR od 10.09.2015 do isplate;

10,70 EUR od 15.09.2015 do isplate;

0,26 EUR od 14.10.2015 do isplate;

112,43 EUR od 12.10.2015 do isplate;

13,19 EUR od 15.10.2015 do isplate;

0,77 EUR od 12.11.2015 do isplate;

111,06 EUR od 10.11.2015 do isplate;

14,11 EUR od 13.11.2015 do isplate;

1,22 EUR od 16.12.2015 do isplate;

110,48 EUR od 10.12.2015 do isplate;

14,23 EUR od 17.12.2015 do isplate;

1,67 EUR od 14.01.2016 do isplate;

111,06 EUR od 11.01.2016 do isplate;

13,07 EUR od 15.01.2016 do isplate;

2,25 EUR od 12.02.2016 do isplate;

126,39 EUR od 10.02.2016 do isplate.

za svaki iznos do isplate sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, za svaki iznos do isplate sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženoj OTP banka Hrvatska dioničko društvo, OIB: 52508873833, sa sjedištem u [adresa], naknaditi tužiteljima iznos od 2.224,36 EUR na ime zatezne kamate obračunate do 10.11.2016. godine, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 10.11.2016. godine pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja prema tužitelju u iznosu od 1.944,80 eura (14.653,09 kn) uvećane za zatezne kamate tekuće od dana 9.2.2016. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d., [adresa], OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljima troškove postupka u iznosu 1.831,81 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 31. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 12.6.2019. navode da su s pravnom prethodnicom tužene OTP banke, HVB Splitskom bankom d.d. Split (dalje u tekstu: tuženica) sklopili Ugovor o kreditu broj 86822/05 sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva. U ovom ugovoru ugovorili su kako će tuženica tužiteljima staviti na raspolaganje iznos od 77.400,00 CHF. Ugovor je potvrđen po javnoj bilježnici Ivanki Antić 22.8.2005. godine. Ugovoreno je kako se sve obveze iz Ugovora izvršavaju u valuti CHF, da korisnik kredita samostalno odgovara za izbor valute ugovora, da korisnik i ostali sudionici potvrđuju upoznatost s mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po Ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK. Nadalje, ugovoreno je u čl. 11. Ugovora da je redovna kamatna stopa promjenjiva te se utvrđuje odlukom Kreditora.

Dodatkom Ugovora o kreditu br. 86822/05 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od dana 9. veljače 2016. godine izvršena je konverzija predmetnog Ugovora iz valute CHF u valutu EUR, a u kojem dodatku se navodi da su stranke dana 22.8.2005. godine sklopile Ugovor o kreditu, u iznosu od 77.400,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, uz valutnu klauzulu, s rokom otplate 180 mjeseci i promjenjivom kamatnom stopom od 4,89% godišnje, da je Korisnik kredita temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju pristao na konverziju kredita radi promjene valute iz CHF u Euro i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u Euro te je slijedom toga došlo do promjene valute Ugovora, visina kamatne stope, EKS-a, iznosa anuiteta i načina osiguranja već postojeće nekretnine kao kolaterala.

Kao dan konverzije stranke su ugovorile datum 12.2.2016. godine, te upravo s tim datumom tužitelji i potražuju preplaćene iznose od oko 100.000,00 kuna (odnosno iznos koji će se u postupku utvrditi nakon provedenog vještačenja po dostavi dokumentacije od strane Tuženice), umanjeno za izvršeni povrat.

Budući da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kune anuiteti povećavali, tužitelji su vršili povećane i preplaćene svakomjesečne uplate po predmetnom kreditu, no tužitelji zbog proteka vremena i životnih okolnosti više ne raspolažu istim platnim listama i nalozima, a od tuženice nisu još zaprimili zatraženo izlistanje uplata iz kojega bi bilo vidljivo koliko dio uplaćenog iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu, a koliki na kamatu, niti kolika je točno iznosila uplata u HRK i CHF, koliki je tečaj na dan uplate banka primjenjivala, niti kolika je u trenutku uplate bila kamatna stopa, iako su to tužitelji zatražili svojim dopisom tuženoj od dana 7. lipnja 2019. godine.

Budući da se radi o podacima koje je tužena banka prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužna dati tužitelju, ali još nije, tužitelji u ovom slučaju ne mogu postaviti potpuno određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do navedenih podataka i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelji odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traže ovom tužbom. Tužiteljima, uz glavnicu, pripadaju i zakonske kamate koje će također tražiti naknadno nakon provedenog vještačenja i u roku koji im odredi Sud. U ovom trenutku, tužitelji pretpostavljaju kako će se raditi o tražbini ne manjoj od 100.000,00 kuna, stoga su tu vrijednost uzeli kao okvirnu vrijednost predmeta spora na temelju podataka kojima trenutno raspolažu.

Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13. 6. 2014. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4.7.2013. godine utvrđeno je da je, između ostalih, i pravni prednik tužene, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditu koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnoga suda RH, broj Revt-249/14-2, a i Vrhovni sud je svojom revizijskom odlukom br. Rev- 2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine, kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe.

Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2014. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu u kojem se navodi da je, između ostalih, i pravni prednik tužene, u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time postupali suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

Obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditiranju koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003. i 31.12.2008. godine, kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.6.2004. i 31.12.2008. godine, to je tuženica sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primila na temelju takvih odredaba Ugovora, sve to u vezi s čl.1111.,1115. te čl. 1046. ZOO-a.

Također, Zakonom o parničnom postupku propisano je kako se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta pravna utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača: "Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača... obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika."

Kako tužitelji ne raspolažu dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavili točno specificirani tužbeni zahtjev radi tuženikove dokumentacije o izračunu konverzije, tužbeni zahtjev je postavio okvirno, a tek po pribavi dokumentacije o otplati po predmetnom kreditu i provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelji će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi 186.b st. 2.,3.,4., i 5. ZPP-a, uvažavajući i poštujući načelo ravnopravnosti oružja, odnosno davanja mogućosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz vještačenja, radi ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka.

U konkretnom slučaju, korisnik kredita i njegova sudužnica ističu kako im je valuta CHF prezentirana kao najpovoljnija za njih, izričito su upućeni da je ta valuta stabilnija i bolje za njih od svih ostalih, iako su se oni aktivno raspitivali o svim predloženim valutama, naročito o valutama HRK i EUR.

Ovako ugovorene klauzule valutna u CHF i promjenjiva kamatna koja se mijenja sukladno jednostranim odlukama Banke stopa su ništetne, budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo po pravilima struke i uvažavajući činjenicu da korisnik i sudužnica ne raspolažu dovoljnim znanjima kako bi bez pomoći i profesionalnog objašnjenja od strane ovlaštenih zastupnika Tuženice, koji ne samo da ih nisu dovoljno informirali, već su im aktivno ukazivali i navodili ih na izbor upravo ove valute kao najpovoljnije za njih, tužitelje, a promjenjiva kamatna stopa u ovome ugovoru jest svakako stavka o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te ju tužitelji nisu niti imali pravu priliku promijeniti ili razumjeti što potpisuju, pa je tako i ta odredba ništetna.

Stranke ugovora su u članku 18. Ugovora o kreditu ugovorile kako će se u slučaju spora nadležnim sudom smatrati sud najbliži mjestu zaključenja Ugovora. Ovaj Ugovor je zaključen u ogulinskoj poslovnici OTP-banke, odnosno tadašnjoj poslovnici HVB-Splitske banke d.d., a k tome i Zakon o parničnom postupku u članku 59. predviđa kako pravna osoba može biti tužena u mjestu poslovne jedinice koja se nalazi izvan sjedišta pravne osobe, ako je šteta nastala u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, a ovo je i u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača, kada se tužitelji uzmu kao slabija strana naspram suugovaratelja – trgovca, što je ovdje definitivno sve slučaj, pa stoga tužitelji vezuju mjesnu nadležnost Općinskog suda u Karlovcu – Stalne službe u Ogulinu uz te ugovorne i zakonske odredbe. Slijedom svega iznesenog, tužitelji predlažu da sud provede postupak i donese presudu u kojoj će prihvatiti tužbeni zahtjev.

1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji su podneskom od 8. veljače 2025. (list 187-193 spisa) specificirali konačni tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba u cijelosti neosnovana i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev, te ističe i prigovor zastare.

Tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet.

Tuženik ukazuje na općepoznatu činjenicu da je 30.9.2015. godine stupio na snagu izmijenjeni i dopunjeni Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN.75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, dalje u tekstu ZPK) kojim je za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF određena obveza banaka ponuditi korisnicima kredita (potrošačima) konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR. Sukladno navedenim zakonskim propisima, tuženik je tužitelju ponudio izmjene Ugovora o kreditu (dalje u tekstu "Ugovor") u ugovor o kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Navedenu ponudu tuženika, tužitelj je prihvatio sklapanjem Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu od 9.2.2016. (dalje u tekstu "Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu) te Sporazuma o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanom u CHF valutu klauzulu od (dalje u tekstu "Sporazum o korištenju pretplate").

S obzirom da je provedbom konverzije Ugovora tužitelj doveden u položaj kao da je s tuženikom prvobitno sklopio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, ugovor o kreditu koji nije bio predmetom rasprave niti ocjene (ne)poštenosti u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenute od strane udruge Potrošač, bespredmetno je raspravljanje o tužbenom zahtjevu tužitelja u ovom postupku. Prvenstveno, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti.

Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora.

Tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja.

Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne miže i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužiteljica, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije.

Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule.

Tužitelj pogrešno smatra da se može naprosto pozivati na pravna utvrđenja iz Presude VTS-a bez dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva. Suprotno tome, tužitelj je dužan u ugovornom odnosu nje i tuženika dokazati postojanje svih pretpostavki ništetnosti sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope.

Tuženik smatra da je pogrešno stajalište tužitelja o ništavnosti pojedinih odredaba Ugovora. Naime, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju.

Slijedom toga, tuženik tvrdi da odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nije ni uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana.

Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, s obzirom da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja. Tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi financijskom vještačenju na okolnost visine tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje troškove postupka.

2.1. U podnesku od 31.7.2019. tuženik ističe prigovor radi prijeboja te predlaže sudu utvrditi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 14.653,09 kn (1.944,80 eura) uvećane za zatezne kamate tekuće od dana 9.2.2016. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, donijeti konstitutivnu odluku o prijeboju tužiteljeva i tuženikova uzajamnih potraživanja, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstvene struke iz D&S d.o.o. Karlovac, te izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 16.7.2020. na str. 73-86 spisa i očitovanja vještaka od 18.3.2021. na str. 148-162 spisa i od 30.7.2021. na str. 176 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem 1. i 2. tužitelja.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništena odredba članka 2. i članka 11. Ugovora o kreditu broj 86822/05, te zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s prednikom tuženika, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), kod čega je nesporno da je osim osnovnog ugovor o kreditu zaključen i Dodatak br. I Ugovora o kreditu broj 86822/05 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava.

6.

Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).

7. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to 1. tužitelj kao korisnik kredita, i 2. tužiteljica kao sudužnik i založni dužnik, a prednik tuženika kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu 2.8.2005. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 77.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a namjena kredita je bila za refinanciranje stambenog kredita i adaptaciju kuće,

- da se 1. tužitelj obvezao platiti kredit kroz 180 mjeseci u mjesečnim anuitetima i to 179 anuiteta po 611,79 CHF i jednog preostalog od 611,16 CHF, time da kredit dospijeva na naplatu svakog desetog u mjesecu,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,89 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s važećim odlukama Banke,

- da su tužitelji i prednik tuženika 9.2.2016. (str.17 do 19 spisa), zaključili Dodatak broj 1 ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz ugovorenog kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR.

8. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

9. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

9.1. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 - u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.1. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.2. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

13. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom točke 11. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (točka 2. Ugovora), te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

14. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bio upoznat sa posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i promjenjive kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa.

15. U postupku je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

15.1. Iz iskaza 1. tužitelja JF, proizlazi da je trebao podignuti stambeni kredit i obišao je banke i najpovoljnije uvjete su prikazali u Splitskoj banci odnosno današnja OTP banka. Najpovoljniji kredit bio je CHF. Banka je pripremila ugovor i 1. tužitelj nije mogao pregovarati niti o valuti niti o kamati. Rekli su mu u banci da je kredit najpovoljniji u CHF. Nije mu prikazano po nikakvim parametrima kako se može kretati kamatna stopa. Tada nisu ništa raspravljali niti o kamatama niti o valuti, niti je 1. tuženik pitao niti mu je objašnjeno. Kredit mu je trebao i to stambeni za njegovu obiteljsku kuću u kojoj i sada žive. On je elektrotehničar po struci, a danas je umirovljenik.

Iz iskaza 2. tužiteljice FF, proizlazi da je u predmetnom kreditu njenog supruga sudužnik i taj kredit im je bio stambeni kredit za uređenje stambenog objekta, njihove kuće u kojoj i danas žive. Pošto im je kredit trebao i trebao je biti sudužnik 2. tužiteljica je sudužnik svome mužu u tom kreditu. U to vrijeme svi su dizali kredite u CHF jer su bili prikazani kao najpovoljniji, najniža kamata i najveći iznos kredita koji si mogao dobiti. I službenici Splitske banke su dizali te kredite u CHF i nije im ni na kraj pameti bilo da bi dobili tako velike rate na kraju. O odredbama ugovora ništa se nije pregovaralo, banka je priredila ugovor i bilo je uzmi ili ostavi.

16. Osnovni ugovor o kreditu koji su sklopile stranke, predstavlja tipski ugovor kakve je sklapala tužena banka u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi. Tužena banka nije dokazala da je tužitelj bio informiran o riziku promjene tečaja valute švicarski franak, i riziku promjenjive kamatne stope, te cijeneći iskaz tužitelja, ovaj sud nalazi da se nikako ne može govoriti niti smatrati da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužitelju sve potrebne informacije ni da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive, a kredit u CHF mu je od strane djelatnika bio predstavljen kao najpovoljniji kredit u pogledu stabilnosti tečaja i kamate, bez upoznavanja i upozoravanja na rizike promjene tečaja i kamate i u tom pravcu mogućnosti rasta rate kredita, niti da je u pregovorima oko sklapanja ugovora o kreditu tužitelj mogao utjecati na uvjete i sastojke ugovora, a što se nedvojbeno zaključuje temeljem iskaza 1. i 2. tužitelja, već upravo suprotno tužitelji nisu mogli utjecati na bitne sastojke ugovora, jer je ugovor bio tipski, unaprijed formuliran u pogledu bitnih sastojaka.

17. Nadalje nije sporno da su tužitelji i prednik tuženika 9.2.2016. (str.17 do 19 spisa), sklopili Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu broj 86822/05 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava.

17.1. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja tužiteljevog potraživanja s preplatom koju je tužena isplatila u postupku konverzije kredita, tužitelj u podnesku od 11. prosinca 2019. navodi kako nije sporno da je temeljem provedene konverzije odnosno sklapanjem Dodatka broj 1 Ugovora o kreditu broj 86822/05 sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, tužena tužitelju, kroz umanjenje anuiteta kredita, isplatila iznos od 14.653,09 kn. Upravo je tužitelj predložio da financijski vještak izvrši uračunavanje priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja, a osim toga, tužitelj je već prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva uzeo u obzir isplatu izvršenu u postupku konverzije od strane tužene. Stoga je prigovor radi prijeboja u potpunosti neosnovan, kao i navod tužene da bi tužitelj isplatom potraživanja bio dvostruko namiren.

18. Sporno je da li nakon izvršene konverzije, dakle nakon sklapanja Aneksa osnovnog ugovora o kreditu tužitelji imaju pravo na povrat s osnova preplaćene kamate i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja) dakle da li tužitelji imaju pravo i nakon izvršene konverzije potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i da li su sporazumom o konverziji odnosno sklapanjem Dodatka ugovora primjenom ZID ZPK-a otklonjene posljedice ništetnosti i uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora o kreditu.

18.1. Naime, tužena banka tvrdi da tužitelj nema pravo na povrat jer je s tuženom bankom sklopio Dodatak I ugovora o kreditu kojim je konvertiran kredit, a sukladno ZID ZKP/15, te su Dodatkom stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te da je sklapanjem Dodatka stvorena nova pravna osnova plaćanjima izvršenim od strane tužitelja.

19. Ovakav stav tuženika se ne može prihvatiti.

20. Kao što je rečeno, među strankama nije sporno da je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i da je konverzija izvršena temeljem ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju

21. Naime, odredbom čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), koji je stupio na snagu 30.9.2015, točkom 1. -3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

22. ZID ZPK/15, imao je osnovni cilj sprječavanje nastavljanja nepoštene prakse banaka i dužničke krize u pravcu otklanjanja te dužničke krize koja je nastala zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

22.1. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem VSRH broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.

23. Kao što je rečeno, među strankama nije sporno da je provedena konverzija kredita i nema spora da je sama konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK/15, međutim sve to ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu.

24. Ističe se kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

24.1. Također u odluci VSRH broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. je zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

25. Nadalje u vidu treba imati i izraženo stajalište Europskog suda u odluci broj C- 452/18 od 9.srpnja 2020. u kojoj se razmatralo pitanje mogućnosti proglašavanja nepoštenom odredbe ugovora o obnovi kojom se potrošač odriče učinka proglašavanja odredbe nepoštenom, a u kojoj odluci se navodi:

- „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“.,

-da "članak 3. stavak 1. Direktive93/13 u vezi s točkom 1. Pod točkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da: odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

25.1. Dakle, prema stajalištu Suda EU, smatra se „nepoštenom” odredba sadržana u ugovoru o obnovi kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, ako potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze. Tog potrošača ne obvezuje odredba ugovora kojom se on u budućim sporovima odriče podnošenja sudskih tužbi utemeljenih na pravima koja izvodi iz Direktive 93/13.

26. Također treba imati u vidu i presudu suda Europske unije C-118/17 od **.**.2019. (ZF protiv Erste Bank Hungary Zrt.) u kojem je izraženo stajalište:

-kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima,

-te kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju naveden nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji.

26.1. Dakle, prema stajalištu suda EU iz ove odluke, smatra se da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira ne eventualnu zakonsku intervenciju u njegovo pravo.

26.2. U odnosu na ovo pravno shvaćanje neodlučno je što je prema ZID ZPK/15 potrošaču tj. korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

27. U konkretnom slučaju tužitelj se odlučio za konverziju odnosno odabrao zaključiti dodatak osnovnog ugovora o kreditu primjenom ZID ZKP-a, koji je uostalom zakonodavac i donio u cilju sprječavanja nastavljanja nepoštene prakse banka i dužničke krize koja je nastala zbog rasta tečaja CHF.

28. Međutim, to što su se tužitelji odlučili na zaključenje Dodatka 1 Ugovora o kreditu, tj. konverziju ne znači da je samim time u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, niti da se tužitelj zaključenjem ugovora o konverziji odrekao potraživanja stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

29. Naime, Dodatak 1 ugovora o kreditu primjenom ZID ZKP, je sklopljen 9.2.2016., te u to vrijeme presuda u kolektivnom sporu nije postala pravomoćna u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, naime, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u odnosu na ugovorenu valutu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., te u vrijeme sklapanja Dodatka ugovora primjenom ZID ZKP tužitelj kao prosječni potrošač nije znao niti je mogao znati za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i pretpostaviti ishod postupka po kolektivnoj tužbi pokrenutoj po udruzi "Potrošač".

30. U vrijeme sklapanja Dodatka 1 Ugovora o kreditu, presuda u kolektivnom sporu je bila pravomoćna u odnosu na ništetne i nepoštene odredbe ugovora o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamatnoj stopi (postala je pravomoćna 13. lipnja 2014.).

31. Međutim tužitelj se kod sklapanja tog Dodatka ugovora o kreditu tim Dodatkom nigdje nije odrekao potraživanja po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu pa tako ni u pogledu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

32. Sklapanjem Dodatka osnovnog ugovora o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a nije se radilo o sklapanju sasvim novog ugovora te je osnovni ugovor o kreditu u CHF postojao i od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu pa do sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu taj osnovni ugovor je vrijedio i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju.

32.1. Osim toga u odluci VSRH Rev-18/2018 je zauzeto je shvaćanje da sve kada bi se i uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredaba osnovnog ugovora o kreditu.

32.2. Sklapanjem Dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora, ali nisu regulirale prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije, niti su se kao što je rečeno tužitelji tim Dodatkom odrekli potraživanja po ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora iz osnovnog ugovora.

33. Također ni odredbama ZID ZKP/15 nije regulirano niti je isključeno pravo na restituciju (po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu) potrošača koji je odlučio sklopiti ugovor o konverziji.

34. Ističe se da se potrošač, odnosno korisnik kredita mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora iz osnovnog ugovora o kreditu, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

34.1. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu u CHF odluka odnosno pravomoćnost odluke u kolektivnom sporu uslijedilo je nakon sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te tužitelj kao potrošač i korisnik kredita nedvojbeno nije mogao u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava.

34.2. S druge strane u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi niti iz jednog provedenog dokaza u postupku ne proizlazi da se tužitelj kao potrošač na bilo koji način pa ni Dodatkom ugovora o kreditu nagodio i dogovorio s bankom u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora iz osnovnog ugovora o kreditu u pravcu odricanja potraživanja po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

35. Imajući u vidu sadržaj Dodatka ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i prednik tuženika te naprijed citirane odredbe ZID ZPK, kao i naprijed navedena stajališta Europskog suda i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev 18/2018, stajalište je ovoga suda da tužitelj pristankom na konverziju tj. sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje do sklapanja sporazuma o konverziji u situaciji kada konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala na temelju tih nepoštenih ugovornih odredi te je stajalište ovoga suda da tužitelj osnovano (kondemnatornim zahtjevom) nakon sklopljenog sporazuma o konverziji zahtjeva povrat preplaćenih iznosa, s osnova ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stupi te s osnova valutne klauzule.

36. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po D&S d.o.o. Karlovac.

37. Iz nalaza financijskog vještaka (list 73 do 86 spisa) proizlazi da su tužitelji protiv tuženika 12. lipnja 2019. godine kod Općinskog suda u Karlovcu podnijeli tužbu radi isplate (VPS 100.000,00 kn). Tužitelji u tužbi navode da je su s pravnom prethodnicom tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 86822/05 te ugovorili kako će tužena tužiteljima staviti na raspolaganje iznos od 77.400,00 CHF (u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju tuženika na dan korištenja kredita te s promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom tužene o kreditiranju građana).

Tužitelj u tužbi postavlja zahtjev da tuženik vrati ono što je primljeno na osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivim kamatama prema odlukama tuženika i valutne klauzule.

Tuženik u odgovoru na tužbu (spis list 26) osporava istaknuti tužbeni zahtjev, te predlaže sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

Spisu na listu 9 prileži Ugovor o kreditu broj 86822/05 od 22.8.2005. godine. Ugovorom je 1. tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 77.400,00 CHF obračunato po prodajnom deviznom tečaju tuženika važećem na dan isplate kredita. Ugovorena je promjenjiva redovna kamata koja u trenutku zaključenja ugovora iznosi 4,89 %. Rok otplate kredita je 180 mjeseci. Kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika važećem na dan plaćanja i to 179. anuiteta od po 611,79 CHF te jednog od 611,16 CHF. Spisu na listu 17 prileži Dodatak ugovoru o kreditu od 9.2.2016. godine. Kredit je konvertiran u EUR-o kredit pri čemu prvi izmijenjeni anuitet u iznosu od 445,20 EUR dospijeva na naplatu 10.03.2016. godine. Iz sporazuma o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu (spis list 55) je vidljivo da je postoji preplata od 14.653,09 HRK. Preplata će koristiti za podmirenje budućih anuiteta u visini ½ anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Na spis predmeta dostavljen je početni otplatni plan (spis list 13), a na traženje vještaka tuženik dostavlja obročni otplatni plan/stvarni otplatni plan i knjigovodstvene kartice.

Iz dostavljenog obročnog otplatnog plana vidljivo je da je tuženik mijenjao kamatne stope kako slijedi: ugovorena kamatna stopa je 4,89%, koja je 12.02.2007. promijenjena na 5,00%, 12.01.2009. promijenjena na 5,70%,10.12.2009. promijenjena na 6,20%, 11.10.2010. promijenjena na 5,99% te 01.01.2014. promijenjena na 3,23%.

Vještak u tablici koju stavlja u prilog ovom nalazu daje otplatni plan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,20 % (tablica stupci 3 do 7) te otplatni plan po stvarno korištenim (promjenjivim) kamatnim stopa (tablica stupci 8 do 12). U stupcu 18 (u CHF) i 19 (u kunama po tečaju na dan plaćanja) prikazane su razlike u visini anuiteta koje su rezultat promjene kamatne stope, u stupcu 21 tečajne razlike – razlike koje su nastale zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je važio kod isplate kredita (4,755600 HRK/CHF). Iz izračunatog iznos tečajne razlike isključen dio te razlike sadržane kod promjene redovne kamate.

Suma svih anuiteta, do konverzije, po početnom otplatnom planu (kamatna stopa 4,89%) iznosila je 76.473,75 CHF u čemu 29.118,62 CHF kamata te 47.355,13 CHF glavnice.

Suma svih anuiteta, do konverzije, po stvarnim otplatama (obračun po promjenjivim kamatnim stopama – i promjene prema odlukama tuženika) iznosila je 78.298,88 CHF u čemu 31.167,94 CHF kamata te 47.130,94 CHF glavnice.

Iz izračuna je utvrditi da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa, naviše u odnosu na početnu kamatnu stopu, kredit platio 2.284,60 CHF više no što bi platio da se kamatna stopa nije mijenjala.

Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema prodajnom tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta iznosi ukupno 13.262,31 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 18 u CHF, a u stupcu 19 u kunama.

Razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 64.343,77 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 20. Ukupna razlika po obje osnove iznosi 77.606,08 kn i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 21 tablice u prilogu.

Razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da tijekom otplate nije bilo promjene kamate pretvorena u kunski iznos po početnom tečaju je 1.066,16 kn. Sporazumom o preplati utvrđeno je da postoji preplata u iznosu od 14.653,09 HRK i da će se iznos preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta u ½ mjesečnog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Aneksom ugovoru o kreditu određeno je da se ostatak glavnice nakon konverzije plaća izmijenjenim anuitetima od kojih prvi dospijeva 10.3.2016.. Anuitet se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora na dan plaćanja.

U tablici koju vještak daje u prilogu ovog nalaza učinjeno je uračunavanje priznate

preplate.

Po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata 10.11.2016. iznosi 95.255,95 kn, od čega 77.606,08 kn na ime glavnice duga, a 17.649,87 kn na ime zatezne kamate obračunate do 10.11.2016. godine. Povratom priznate preplate isplaćene su samo obračunate zatezne kamate u iznosu od 14.653,09 kn. Zatezna kamata na glavnicu (iskazane razlike u stupcu 2 obračuna kamate te 21 tablice utvrđenja razlika) teče i dalje od 11.11.2016. pa do isplate. Iz mišljenja proizlazi da je vještak na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja utvrdio;

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 2.284,60 CHF više no što bi platio da se kamatna stopa nije mijenjala.

Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja/nastanka svake razlike iznosi ukupno 13.262,31 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 18 u CHF, a u stupcu 19 u kunama.

- da razlika s osnove valutne klauzule, zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten, iznosi ukupno 64.343,77 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 20.

Ukupna razlika po obje osnove iznosi 77.606,08,42 kn i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 21 tablice u prilogu.

Razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da tijekom otplate nije bilo promjene kamate pretvorena u kunski iznos po početnom tečaju je 1.066,16 kn. Po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata 10.11.2016. iznosi 95.255,95 kn, od čega 76.606,08 kn na ime glavnice duga, a 17.649,87 kn na ime zatezne kamate obračunate do 10.11.2016. godine. Povratom priznate preplate isplaćene su samo obračunate zatezne kamate u iznosu od 14.653,09 kn. Zatezna kamata na glavnicu (iskazane razlike u stupcu 2 obračuna kamate te 18 tablice utvrđenja razlika) teče i dalje od 11.11.2016. pa do isplate.

38. Tužitelji na nalaz vještaka nije imao primjedbu.

39. Tužena je u podnesku od 12. kolovoza 2020. prigovorila nalazu i mišljenju financijskog vještaka jer je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja pogrešno primijenio tečaj CHF prema HRK, pa je tako umjesto prodajnih tečajeva tada Splitske banke d.d. primijenio srednji tečaj HNB-a te nije uzeo u obzir negativne razlike u promjeni kamatne stope, već samo pozitivne, te pogrešno primijenio tečaj CHF. Prema izračunima tuženika koji su vidljivi iz tablice koje se dostavljaju u prilogu ovog očitovanja, razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule kao razlika početnog anuiteta po tečaju isplate i početnog anuiteta po prodajnom tečaju na dan dospijeća iznosi 60.222,30 HRK.

Razlika u obračunu vještaka koji iznosi 64.343,77 HRK i obračunu tuženika se javlja zbog toga što je vještak pogrešno primijenio srednji tečaj umjesto prodajni tečaj prednika tuženika, Splitske banke d.d.

Nadalje, pogrešan je obračun s naslova promjene kamatne stope.

Razlika između anuiteta s naslova promjene kamatne stope iznosi 1.825,13 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju na dane dospijeća 10.316,96 HRK.

Razlika u obračunu tuženika i obračunu vještaka, koji iznosi 2.284,60 CHF odnosno 13.262,31 HRK se javlja zbog toga što je vještak utvrđivao samo pozitivne razlike promjene kamatne stope, dok se negativne razlike javljaju od veljače 2014.

39.1. Iz očitovanja financijskog vještaka proizlazi da je kod izrade nalaza i mišljenja pogrešno primijenio tečaj CHF prema HRK pa je tako umjesto prodajnih tečajeve tada Splitske banke d.d. primijenio srednji tečaj HNB te nije uzeo u obzir negativne razlike u promjeni kamatne stope već samo pozitivne.

U odnosu na ovu primjedbu, poslije ponovnog pregleda izvršenih izračuna, utvrdio je da je pogrešno primijenio početni tečaj – tečaj korištenja kredita 25.8.2005. kada sam u tablici izračuna stavio tečaj 4,755600 HRK/CHF umjesto ispravnog prodajnog tečaj Splitske banke od 4,785300 HRK/CHF.

Ostali tečaji koji su primijenjeni kroz utuženo razdoblje, na dan dospijeća ili dan plaćanja, su prodajni tečajevi Splitske banke, a što je vidljivo iz usporedbe tečajeva koji se daju u priloženim tablicama. Postoji odstupanje između vještaka i tuženika u onim danima u kojima tužitelj kasni s plaćanjem ili u danima kada obveza dospijeva na 11. ili 12. u mjesecu i to iz razloga što je tužitelj u svojoj tablici primjenjivao tečaj na svaki 10. dan mjeseca.

Ova razlika nije značajna i u cijelom razdoblju iznosi 541,22 kn i to na štetu tužitelja. Naime, tuženik po svom izračunu, gdje prebija pozitivne i negativne razlike, dobije više uplaćeni iznos od 70.539,26 kn, a vještak 69.998,04 (tablica 3) u prilogu. U odnosu na prigovor tuženika da vještak u nalazu nije uzeo u obzir negativne razlike, vještak ističe da je taj navod tuženika točan, a proizlazi iz naloga suda o provođenju vještačenja gdje sud nalaže da utvrdi koje je iznose tužitelj preplatio s osnove kamate odnosno valutne klauzule.

Ponovljeni izračun varijante u kojoj se ponovno iznose samo pozitivne (ne i negativne razlike), a koja varijanta izračuna odgovara nalogu danom od strane suda iznijet je u tablici 2. u prilogu ovog očitovanja.

S obzirom na pogrešku u postavljanju početnog tečaja potrebno je promijeniti mišljenje vještaka tako da isto sada glasi:

"B) DOPUNA MIŠLJENJA

Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja u spisu P-518/19 vještak je utvrdio;

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 2.284,60 CHF više no što bi platio da se kamatna stopa nije mijenjala.

Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja/nastanka svake razlike iznosi ukupno 13.262,31 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 18 u CHF, a u stupcu 19 u kunama.

- da razlika s osnove valutne klauzule, zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten, iznosi ukupno 62.692,05 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 20.

Ukupna razlika po obje osnove iznosi 75.954,36 kn i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 21 tablice u prilogu.

Razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da tijekom otplate nije bilo promjene kamate pretvorena u kunski iznos po početnom tečaju je 1.072,82 kn. Po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata 10.11.2016. iznosi 92.713,80 kn, od čega 75.954,36 kn na ime glavnice duga, a 16.759,44 kn na ime zatezne kamate obračunate do 10.11.2016. godine. Povratom priznate preplate isplaćene su samo obračunate zatezne kamate u iznosu od 14.653,09 kn. Zatezna kamata na glavnicu (iskazane razlike u stupcu 2 obračuna kamate te 18 tablice utvrđenja razlika) teče i dalje od 11.11.2016. pa do isplate."

39.2. Očitovanje financijskog vještaka dostavljeno je strankama, te se tuženik na isto očitovao tako da prigovara osnovi po kojoj je izračun napravljen te ističe računske prigovore na nalaz i mišljenje.

Tuženik ponovno ističe da u konkretnom predmetu nije bilo mjesta utvrđivanju visine tužbenog zahtjeva budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

Tuženik također ističe da je po predmetnom ugovoru o kreditu provedena konverzija te je stoga cjelokupni iznos eventualne preplate već vraćen tužiteljima.

Tuženik ističe kako vještak nije uzeo u obzir negativne razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta koje su tužitelji morali plaćati prema prvotno ugovorenim uvjetima nastali zbog pada kamatne stope (u razdoblju od 10.2.2014. – 10.2.2016.) i pada tečaja CHF (u razdoblju od 10.3.2006. – 10.12.2008).

40. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, jer je izrađen objektivno i stručno i prema pravnoj ocjeni spora koju je dao ovaj sud.

41. Podneskom od 8.2.2025. (list 187 spisa), tužitelji su (obzirom na promjenu službene valute u RH) tužbeni zahtjev postavili u eurima prema tečaju za konverziju 7.5345 EUR, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka po pojedinačnim mjesečnim iznosima i to na način da potražuju 10.080,88 eura po pojedinačnim iznosima, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.10.2005. do isplate i iznos od 2.224,36 eura na ime zatezne kamate obračunate do 10.11.2016., zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10.11.2016. pa do isplate.

41.1. Obzirom da je tužiteljima u konverziji nesporno vraćen iznos od 14.653,09 kn, to je vještak sukladno zadatku suda izvršio uračunavanje iznosa koji je tužitelju kroz konverziju vraćen i dakle iz nalaza vještaka (a kao što je i naprijed navedeno) proizlazi:

- da po izvršenom uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznatog i vraćenog iznosa u konverziji (14.653,09 kn) dug tuženika na dan zadnjeg povrata tj. uračunavanja, na dan 10.11.2016. iznosi 92.713,80 kn, od čega 75.954,36 kn na ime glavnice duga, a 16.759,44 kn na ime zatezne kamate obračunate do 10.11.2016.

- da su povratom priznate preplate isplaćene sve obračunate zatezne kamate do

10.11.2016. u iznosu od 14.653,09 kn,

- da zatezna kamata na glavnicu, koja je 75.954,36 kn teče i dalje od 11.11.2016. pa do isplate.

42. Dakle, nakon uračunavanja ostaje glavnica od 75.954,36 kn (10.080,88 eura) sa zz kamatom tekućom od 11.11.2016.

43. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno Nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

44. Kako sklapanjem ugovora o konverziji nisu u potpunosti otklonjene posljedice ništetnosti valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu i kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da i nakon provedene konverzije postoji razlika na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF koje je tužitelj platio u ispunjenju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, razlika u konvertiranoj glavnici, to je tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti, na način kako to proizlazi iz točke I. izreke presude.

44.1. Naime, konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ništetnih ugovornih odredbi, već od toga da se kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF konvertira tj. denominira u kredit denominiran u EUR.

45. Odredbom čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

45.1. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

45.2. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

45.3. Nadalje, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4.4.2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

45.4. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017.-gdje je o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

45.5. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

45.6. Slijedom navedenog, prigovor zastare sud cijeni neosnovanim iz razloga što pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dolazi do prekida zastare temelje čl. 241. ZOO te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke o navedenom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, a kakav stav je zauzeo i VSRH u svojoj presudu broj Rev-2245/17. To znači da zastarni rok za podnošenje individualne tužbe za restituciju preplaćenih kamata nastupa 14. lipnja 2019., a za restituciju zbog preplaćenog tečaja 2023., a kako je ovdje tužba podnesena 3.6.2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, to proizlazi da zastara nije nastupila.

46. Dakle, slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točkama I., II.,

III. i IV. izreke presude.

47. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor radi prebijanja u iznosu 14.653,09 kn / 1.944,80 eura.

47.1. Prigovor radi prebijanja je procesno pravni prigovor reguliran procesnim pravom. Ovim prigovorom tuženi ističe postojanje svoje tražbine i zahtijeva od suda da presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina. Zakonski termin prigovor radi prebijanja (čl. 333. st. 3. ZPP-a) i potraživanje istaknuto radi prebijanja (čl. 338. st. 3. - ZPP-a) govori o tome da se prigovor ističe u svrhu prebijanja, do kojega tek treba doći odlukom suda. On je u pravilu uvjetni, nesamostalni prigovor, ovisan o istaknutom tužbenom zahtjevu jer će sud o njemu odlučiti samo ako meritorno odluči o tužbenom zahtjevu.

47.2. Ovaj sud nalazi da istaknuti prigovor radi prebijanje nije osnovan tj. da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja.

47.3. Obzirom je utvrđena ništetnost dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, tuženik tražbinu istaknutu radi prebijanja traži s osnova razlike koja je nastala u periodima kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je kredit isplaćen, time da se tuženik nije izričito izjasnio da li tražbinu istaknutu radi prebijanja temelji na stjecanju bez osnove ili na naknadi štete, ali dakle u svakom slučaju iz činjeničnih navoda tuženika u odgovoru na tužbu i postupku proizlazi i zaključuje se da tražbinu tj. prigovor radi prebijanja temelji na ništetnosti dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli.

47.4. Radi se o djelomičnoj ništetnosti odredaba ugovora (čl. 324. Zakona o obveznim odnosima NN 96/06 i dr. – dalje: ZOO), time da u smislu čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora (ovdje djelomične ništetnosti) svaka ugovora strana je dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora.

47.5. U konkretnom slučaju plaćanjem anuiteta kredita u periodu dok je tečaj CHF bio niži od početnog ugovorenog, tužitelj nije ništa primio niti je stekao bez osnove u smislu odredbe iz čl. 1111. st.1. u svezi st. 3. ZOO-a, jer je uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji ni obveza tužitelja na vraćanje nečeg što nije primio, a time ne postoji niti konkretna tražbina tuženika po osnovi (djelomične) ništetnosti odredbe ugovora.

47.6. Nadalje ne postoji niti konkretna tražbina tuženika s osnova naknade štete.

47.7. Naime, čl. 323. st.2. ZOO-a je propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora odgovoran za štetu suugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za uzrok ništetnosti.

47.8. U konkretnoj situaciji tuženik je taj koji je kriv za sklapanje ugovora jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Krivnja za ništetnost ugovorne odredbe je na strani tuženika, a nije kriv tužitelj pa stoga tužitelj niti ne može biti odgovoran za štetu, te tuženik kao ugovaratelj koji je kriv za štetu, ne može osnovano potraživati štetu, a u smislu citirane odredbe.

47.9. Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja prema tužitelju tj. valjalo je presuditi kao u točki V. izreke presude.

48. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 238/2023).

Tužitelju pripada trošak za sastav tužbe od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 7.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 16.9.2020. u iznosu 200,00 EUR, sastav podneska od 14.4.2021. u iznosu 200,00 EUR, sastav podneska od 8.2.2025. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na ročištu 24.2.2025. u iznosu 200,00 EUR, plus PDV na gornje radnje u iznosu 300,00 EUR, trošak financijskog vještačenja u iznosu 331,81 EUR što sveukupno iznosi 1.831,81 EUR.

49. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 9/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

50. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Ogulinu 31. ožujka 2025.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ZOU AF i JFV, [adresa]

2. OD Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu